Da, u pravu si; tako nešto može da bude i vrlo opasno. Stanje medija u zemlji može biti i potencijalni indikator toga. Škole su se, na kraju krajeva, koristile (pa i koriste i dalje; možda je u nekim situacijama čak bolji termin i zloupotrebljavale) za indoktrinaciju budućih generacija. Ako se krećemo natrag ponovo ka većem jednoumlju, kao što je bilo nekada, prosvetna reforma može biti idealan povod, а cela situacija oko čuveno filma daje i izuzetak kontekst za pomeranje u sličnom smeru u kojem već i jesu npr. radne sveske za građansko vaspitanje.
Međutim, ono čega sam ja mišljenje jeste da je ove po sredi u prvom redu povlađivanje određenom biračkom telu vladajuće političke partije, a koje je patriotski orijentisano i možda delomično sklono teorijama zavere. Ja sam dosta proučio udžbenike koji su bili u upotrebi u zadnjih par decenija; kroz izdanja, različite izdavače, itd.
Primera radi, udžbenici u kojima se najviše nacionalnoj istoriji posvećuje i koji su, nekako, u rodoljubivom duhu, jesu oni koje izdaje izdavačka kuća Klett (ne njeni ogranci ili produženi pipci, već baš ona). Recimo, tu je i Pirivatrićev udžbenik koji sadrži fotografiju krstionice kneza Višeslava i priča o njoj kao o nesporno srpskom kulturnom artefaktu. S druge strane, može se desiti kao i nešto da Zavod za udbženike objavi knjigu u kojoj je Kosovo predstavljeno kao odvojeno od Srbije.
S obzirom da su preko majčinskih firmi Novi logos i Freska zapravo Kletovi (nemačka izdavačka kuća, kojom rukovodi jedan Slovenac), ono o čemu svakako ovde možemo govoriti jeste o postojanju prikrivenog monopola. Faktičko ispitivanje tih udžbenika, nije mi ukazalo da postoje značajne sadržajne razlike koje bi potvrdile tvrdnje teoretičara zvere da to mrske Švabe pišu ili podmeću novu istoriju. 
I mislim da je moguće da je osnovna ideja da se pomenuti monopol uništi; što i nije nešto što mora biti loše (pa čak i ako će biti zamenjen drugim monopolom — domaćim). Zapravo, može biti nešto itekako korisno, jer bi to značilo da 
nema odliva novca iz Srbije. I možda ne bi trebalo ograničiti isključivo na pomenuta tri nastavna predmeta (što je ograničenje koje upravo ukazuje na to da je ovde reč o povlađivanju faktični nezasnovanim tvrdnjama koje se u skorije vreme šire po društvenim mrežama, a ne o politički korisnoj odluci od koje bi zemlja imala ekonomsku korist). A neprimećena suština problema, po mom mišljenju, jeste upravo u izvlačenju sredstava iz Srbije, što je (u široj slici stvari, kada se još i nešto doda tu a o čemu nećemo jer je ovo ipak PTF Istorija) samo blaža varijanta nove forme kolonijalnog izrabljivanja.