U čemu je smisao smrti?

Dusha je ceo zovek, kada covek umre dusha umire.
U Bibliji se za ljude kaze da su zive dushe.

To se kaze za zivotinje na zemlji, u vazduhu, vodi, kolko se sjecam. A covjek je poseban, sa bozjim duhom, dusom, okovanom u tijelu, i dusa se oslobadja jer nije zemaljska, kosmicka je, Bozja.
Cak stavise, dusa je astralno okovana, karmom okovana, kao Abel i Kain, ubistvo se moralo desiti. Dusa je okovana, i oslobadja se.
 
To se kaze za zivotinje na zemlji, u vazduhu, vodi, kolko se sjecam. A covjek je poseban, sa bozjim duhom, dusom, okovanom u tijelu, i dusa se oslobadja jer nije zemaljska, kosmicka je, Bozja.
Cak stavise, dusa je astralno okovana, karmom okovana, kao Abel i Kain, ubistvo se moralo desiti. Dusa je okovana, i oslobadja se.
I za ljude i zazivotinje se kaze da su zive dushe.
 
Evo sta se desava kada covek umre
Posto je covek dusha
kada covek umre i dusha umire
a duh napusta telo



Psalmi 146

1 Hvalite Jah!*+
Hvali Jehovu, dušo* moja!+
2 Hvaliću Jehovu celog svog života,
pesmom ću hvaliti* svog Boga dok sam živ.
3 Ne uzdajte se u knezove*,
niti u bilo kog čoveka*, jer on ne može doneti spasenje.+

4 Kad njegov duh* izađe iz njega, on se vraća u prah+
i tog dana propadnu sve njegove misli.+

Propovednik 12
7 Tada se prah vraća u zemlju,+ gde je i bio, a duh* se vraća pravom Bogu, koji ga je dao.+

a dokaz da je covek dusha ili zivo bice
Postanak 2:7

7 Jehova Bog je stvorio čoveka od zemaljskog praha+ i udahnuo mu u nozdrve dah života,+ i čovek je postao duša živa

Jezekilj 18
4 Svaka duša* je moja. I očeva duša i sinovljeva duša meni pripadaju. Duša* koja greši, ona će umreti.
 
Poslednja izmena:
Ovo je dobro pitanje. No nemam odgovor.
Bilo je sve ok dok sam na smrt gledala samo sa naučne strane.
Ili, bolje rečeno, one svima znane - umreš, zakopaju te, razlože te crvi, kosti ostanu i završe ko zna gde u ko zna kom razdoblju i milenijumu.
Bilo mi je sasvim lepo dok sam tako gledala na taj deo postojanja. Nekako mi je lepše da je kraj - kraj. Podnošljivije.
Niti mi se dopada opcija reinkarnacije niti vaskrsnuća. No ko mene pita šta bih, niko me nije pitao ni hoću li da se rodim.
"Sve će proći i sve će jednom biti dobro" . kratko je objašnjavalo moj pogled na smrt.
I bez obzira što me život terao da se ozbiljnije pozabavim temom smrt, odbijala sam, jer je prihvatanje zahtevalo odgovore i sliku koja se meni nije dopadala.
Kad sam konačno odlučila da se ozbiljnije pozabavim temom, moram priznati da mi tek onda sve postaje nejasno, maglovito i konfuzno.
Na stranu moje lično neprihvatanje opcije da živim opet. A onda pomislim na one za koje bih volela i želela da su tamo negde živi i srećni,
pa ustuknem... Zatim pomislim, a šta ako su živi i nesrećni...I tako u krug, godinama.
Lično, ne plaši me smrt i nije mi tema od koje bežim. To mi je omiljena tema za crni humor. Nisam sigurna ni da me plaši koncept pakla.
Malo djeluje smorno i sumorno, ali...Bože moj, zar život nije ponekad, ponekom sam pakao...
I tako, odužih, a ništa Ti pametno ne napisah :) :kpozdrav:

p.s Kao odgovor mi se nameće rečenica: " Smisao Smrti je Život."
Odlično si ovo napisala, nisam skoro pročitao nešto što me oduševilo.
 
Da li je neko o ovome razmišljao? Ja danas. Valjda većina ljudi smrt doživljava odnosno prihvata "zdravo za gotovo", dok se ti isti ljudi polomiše oko pitanja da li život ima smisao.

Želeo bih da ne žurite sa odgovorima.
U čemu je smisao prolaznosti? Sve u ovom pojavnom svetu je prolazno.
U svakom trenu nešto nastaje i nestaje. Možeš li da zamisliš ovaj svet
bez prolaznosti?
 
Da li je neko o ovome razmišljao? Ja danas. Valjda većina ljudi smrt doživljava odnosno prihvata "zdravo za gotovo", dok se ti isti ljudi polomiše oko pitanja da li život ima smisao.

Želeo bih da ne žurite sa odgovorima.
Mislim da covek oduvek zeli da pobedi smrt, ali smrt oduvek pobedjuje. Zasto je univerzum ustrojen tako da sve umire, ne znam,
ali znam da ima i radjanja, tj neko rece da nema smrti, ne bi bilo ni radjanja...
 
Nije sija nego vrat
zarobljenost isto što i uzrastanje?
tehnički je sve isto :lol:
verovatno je razlika u osećaju ili stanju
namučiš se i istrpiš puno,pa je logično da uzrasteš
a malog te čuvaju i maze,pa kad nema više,čini ti se da nema slobode i da je sve uslovljeno
zato kad voliš nekog,uzrastaš,jer treba odricanja i verovanja i ljubavi,da bi neko drugi bio mažen i čuvan
i tako spoznaješ boga,a živ si:lol:
 
Da li je neko o ovome razmišljao? Ja danas. Valjda većina ljudi smrt doživljava odnosno prihvata "zdravo za gotovo", dok se ti isti ljudi polomiše oko pitanja da li život ima smisao.

Želeo bih da ne žurite sa odgovorima.
Ima snrt i ona je plata za greh.
Rimljanima 6,23Jer je plata za grijeh smrt,
A greh je krsiti, biti protiv Bozjeg zakona.
To jest biti ne moralan.
To ti je kao kada nanerno vozis skije gde nije dozvoljeno i znas da mozes da izazoves sneznu lavinu.
I ko ti je onda kriv?
Mi taj moral imano u sebi ali ga potiskujemo.
Tu je i savest koja ga vraca na povrsinu, ali mi ju cesto ne slusamo.

Ali za neke smrt nece biti vecna vec privremena.
Rimljanima 6,23J a dar Božij je život vječni u Hristu Isusu Gospodu našemu.
Za neke vecna.
Vazno je ziveti po savesti i otkrivenju koje imamo.
Medjutim u hriscanskim zemljama i poredi nterbera je tesko reci, ko je taj Hristos nikad cuo.

Jer on je platio krivicu koja nas osudjuje ba vecnu snrt.
Ko be oruhcati sam je dobeo izbir.
Nena pokrice.
 
Uvek sam se pitao cemu smisao zivota kada nemamo bas nikakvog izbora verovatno da bi nesto naucili a smrt mu onda dodje kao prelazak na novu lekciju i sledeci nivo.
Ima izbor
Vecna smrt ili vecni zivot.
Izbor donisimo i ne izborom ili izoirom.
Jer je ne izbor, izbor..

Rimljanima 6,23Jer je plata za grijeh smrt,

a dar Božij je život vječni u Hristu Isusu Gospodu našemu.
 
Dusha je ceo zovek, kada covek umre dusha umire.
U Bibliji se za ljude kaze da su zive dushe.
Ne uvijek. Dušom se često naziva nematerijalni, duhovni dio čovjeka.

Evo sta se desava kada covek umre
Posto je covek dusha
kada covek umre i dusha umire
a duh napusta telo



Psalmi 146

1 Hvalite Jah!*+
Hvali Jehovu, dušo* moja!+
2 Hvaliću Jehovu celog svog života,
pesmom ću hvaliti* svog Boga dok sam živ.
3 Ne uzdajte se u knezove*,
niti u bilo kog čoveka*, jer on ne može doneti spasenje.+

4 Kad njegov duh* izađe iz njega, on se vraća u prah+
i tog dana propadnu sve njegove misli.+

Propovednik 12
7 Tada se prah vraća u zemlju,+ gde je i bio, a duh* se vraća pravom Bogu, koji ga je dao.+

a dokaz da je covek dusha ili zivo bice
Postanak 2:7

7 Jehova Bog je stvorio čoveka od zemaljskog praha+ i udahnuo mu u nozdrve dah života,+ i čovek je postao duša živa

Jezekilj 18
4 Svaka duša* je moja. I očeva duša i sinovljeva duša meni pripadaju. Duša* koja greši, ona će umreti.
"I cijel vaš duh i duša i tijelo da se sačuva bez krivice za dolazak Gospoda našega Isusa Hrista." - 1.Sol. 5,23
 
Ne uvijek. Dušom se često naziva nematerijalni, duhovni dio čovjeka.


"I cijel vaš duh i duša i tijelo da se sačuva bez krivice za dolazak Gospoda našega Isusa Hrista." - 1.Sol. 5,23
Dusom se moze nazvati nematerijalni deo coveka u pesnickom smislu...
Ali Biblijski je ceo covek.
Odlično si ovo napisala, nisam skoro pročitao nešto što me oduševilo.
Ata te je odusevilo sto nema nikakvu nadu?
Zivot bez nade u vecni zivot je uzaludan.
 
Dusom se moze nazvati nematerijalni deo coveka u pesnickom smislu...
Ali Biblijski je ceo covek.

Ata te je odusevilo sto nema nikakvu nadu?
Zivot bez nade u vecni zivot je uzaludan.
Tešenje. Za one koji ništa nisu postigli niti se ostvarili.
Život ljudi poput Stivena Hokinga, Nikole Tesle, Patrijarha Pavla i svakog ko je za života nešto uradio, bio on bokser ili pevač, naučnik ili teolog nije uzalud.
Svako ko je pomogao nekome nije život uzalud, takođe.
Ovde nam se mišljenja razmimoilaze.
 

Back
Top