Tumač snova

  • Začetnik teme Začetnik teme SLOBODNA
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
ali večito kad me nešto zainteresuje u snu, obavezno se to pretvori u nešto drugo i onda se nerviram u snu

Ee, ovo ti je tipično za snove, svi imaju taj problem..
To se jedino rešava lucidnim sanjanjem i vežbanjem koncentracije u snu, ali to je već druga tema (možemo da nastavimo na temi o astralnoj projekciji i lucidnim snovima).
 
Ee, ovo ti je tipično za snove, svi imaju taj problem..
To se jedino rešava lucidnim sanjanjem i vežbanjem koncentracije u snu, ali to je već druga tema (možemo da nastavimo na temi o astralnoj projekciji i lucidnim snovima).

znam i sad kad se prisetim, više puta u snu sam imala utisak da sanjam. prosto znam da je san i kontrolišem sve. više mi se dešavalo kad sam bila dete, kasnije sam malo
krenula da obraćam pažnju na druge stvari. moram da uvežbam to u budućnosti, jer imam utisak da dotle neću moći da nadjem unutrašnji mir koji sam nekad imala :confused:
 
:dontunderstand:





Snovi su ostavljeni adeptusu da ih tumači, žao mi je ako se neko "ubacio" i "ubio se" tumačeći iste... z:(

A što se stihova tiče, draži su mi Njegoševi! Originalniji su (i istinitiji!) z;)

Čašu meda jošt niko ne popi
što je čašom žuči ne zagrči;
čaša žuči ište čašu meda.


Ko razume stihove shvatiće zašto nam se prepliću ružni i lepi snovi! :zpozdrav:

......

Sanjao sam nocas da te nemam,
Da lezim budan na postelji od snijega
I tiho,tiho,
Neka druga zena
Moje ime doziva kroz noc,
Ruzan san
Vidio sam u snu ljiljan bijeli
Crne konje i svatove bez pjesme
I tiho bez glasa
Odlaze nekud
Neki dragi ljudi
Gdje a gdje
Ruzan san
Hej noci stani
Zora nek svane
 
ja sam sanjala da je mrak i da sam krenula sa bratom negde, spuštali smo se par ulica od moje kuće zajedno do grada.
u jednom momentu da li sam se ja nešto naljutila na njega ili šta li je bilo, na jednoj raskrsnici on krene pravo a ja desno.
nekako sam bila glupo raspoložena, jer mislim da se on to nešto kao predomislio i otišao negde drugde a mene ostavio da idem gde hoću, sama. :(
i tako usput idem ja i osećam se jadno (:lol:) i sretnem druga iz osnovne koga nisam 100god.videla. i on me zove na neku žurku da odemo sad.
i ja kako nemam gde, kažem hajde i mi tako odemo. tamo puno ljudi koje poznajem, zezanje, žurka. jedino se posebno sećam onog žutog svetla,
klasičnog žutog svetla od najobičnije sijalice, tako da je sve nekako tako žuto bilo..
i tako je vreme prolazilo, meni je raspoloženje bilo bolje. najednom dolazi opet onaj drug koji me doveo na žurku i krene nešto da priča, a ja kontam kako liči na mog bivšeg.
završi se razgovor, odem ja kod moje rodjene sestre i krenemo da komentarišemo kako mi drug liči na bivšeg, a ona sve potvrdjuje kao 'da,da i ja sam primetila,mnogo liče'
i tu negde krene san da se završava, poslednje čega se sećam je preturanje po nekom touchscreen telefonu koji se pretvara u svesku i sl.ali to je kod mene uobičajeno
da se predmeti pretvore u nešto sasvim levo čim krenem da više istražujem oko tog nečeg i više da obraćam pažnju.

recimo sanjam pre neki dan kako otvaram fejsbuk i tu naidjem na nešto što me interesuje i pokušavam da otvorim tu stranicu opet, ili se sve magli ili me kao pošalje na neki drugi sajt.
ali večito kad me nešto zainteresuje u snu, obavezno se to pretvori u nešto drugo i onda se nerviram u snu. :confused:

ovo je bilo malo podugačko.. sorry :)
ako ima neko nešto da kaže, slobodno, ja evo čisto da imate šta da radite :D
a i ja ću sa vama polako, da se ubacim malo u priču o tumačenju snova :)

Hm....Da li si razmisljala da je to zapravo upozorenje tvoje savesti, govor podsvesti, da se sklonis od tog pitanja, dogadjaja, licnosti....sta vec, da to nije za tebe? Da li si razmiljala u tom pravcu?
 
ne mogu da funkcionišem tako, više volim bolnu istinu. možda bi trebalo da ostavim to pitanje u drugi plan, ali da mogu da biram izmedju toga da nikad ne saznam odgovor na to pitanje i da saznam ali sa posledicama, pre bih izabrala da saznam. takva sam. gore mi je da ne znam nego da znam.
 
znam i sad kad se prisetim, više puta u snu sam imala utisak da sanjam. prosto znam da je san i kontrolišem sve. više mi se dešavalo kad sam bila dete, kasnije sam malo
krenula da obraćam pažnju na druge stvari. moram da uvežbam to u budućnosti, jer imam utisak da dotle neću moći da nadjem unutrašnji mir koji sam nekad imala :confused:

Citirala sam Sekspira koji, do duse, malo karikira, pricu o snovima, ali istinito govori,svakako.. Snovi su zaista produkt odmornog mozga. Kad sanjamo ucestalo, kad sanjamo neke nepovezane, smesne dogadjaje, obicno je to produkt njegove 'dosade', jer on mora uvek nesto da radi. Kad nema sta da radi,on 'vadi' iz proslosti dogadjaje, likove...koji su na nas ostavili dubljeg traga i ponovo ih projektuje. Jer, nema sta da radi...

Nikada ne bih na bilo kakav nacin pokusavala da kontrolisem kontrolora.
Bojim se da mu nikada vise ne bih verovala.
 
uh, ali nije stvar u kontrolisanju kontrolora. već prosto biti budan u snu. shvatiti šta je sve to što je u podsvesti (ako je ikako moguće) i konačno shvatiti na čemu dodatno treba raditi van snova.
znači biti svestan da je san, ništa više. bar je meni tako, tj.tako na to gledam.
 
ne mogu da funkcionišem tako, više volim bolnu istinu. možda bi trebalo da ostavim to pitanje u drugi plan, ali da mogu da biram izmedju toga da nikad ne saznam odgovor na to pitanje i da saznam ali sa posledicama, pre bih izabrala da saznam. takva sam. gore mi je da ne znam nego da znam.

Vidis, moji snovi su tkz. prorocanski.
Ali, te noci kad mi je otac umro, kao i par prethodnih, spavala sam kao zaklana. Nista, pod milim Bogom, nisam sanjala. Kada je sve proslo, posle sahrane i onih pomena, setila sam se te, za mene, neobicne cinjenice. Bila sam ljuta na samu sebe, na mozak, ..kako da bas nista, a, ma, nista nisam sanjala..dok mi je otac u susednoj sobi umirao> A, onda sam okrenula pitanje, sta bi bilo da me je mozak snom upozorio? Sigurno bi tih dana bila u strasnom grcu, od straha, verovatno, ne bih mogla ni spavati, ....mozda bih nabila temperaturu, ko zna.
.Ko bi, u tom slucaju, obavio sve poslove?
Eto, ja bila ljuta na svoj mozak, a, on mi je mislio dobro.

Pokusaj tako i ti da gledas na to pitanje, i moci ces da funkcionises.z;)
 
Snovi su zaista produkt odmornog mozga. Kad sanjamo ucestalo, kad sanjamo neke nepovezane, smesne dogadjaje, obicno je to produkt njegove 'dosade', jer on mora uvek nesto da radi. Kad nema sta da radi,on 'vadi' iz proslosti dogadjaje, likove...koji su na nas ostavili dubljeg traga i ponovo ih projektuje. Jer, nema sta da radi...

I pored brojnih proučavanja i istraživanja nema naučnih temelja po pitanju snova, i svako ko se time bavi je na samom početku...tako da niko ne zna (za sada) pouzdano šta su zaista snovi.
Ni Platon, ni Aristotel, ni Frojd,ni Adler, ni Jung,ni Lomonosov,ni Majers... nisu uspeli da definišu san i zašto uopšte spavamo (jer to su dve različite stvari!).
Klasifikacija snova je jako složena, koliko ja znam...
- po morfologiji (kratki, dugi, kontinuirani, isprekidani,logično raspoređeni, nesređeni, međusobno isprepletani, koji se ponavljaju i koji se ne ponavljaju,prijatni, neprijatni,...itd)
- po sadržaju (proročanski,predsaznajni,inspirativni,upozoravajući, fiziološki, "rezime snovi", snovi suprotnosti, snovi transformacije, košmarni, oni koji nagoveštavaju bolesti, kogentni (naredbodavni), ...itd)

ps. Svako od nas je imao bar jedan san od svih pomenutih (ili će ih imati tokom života :))!
 
Poslednja izmena:
a vidiš ja sam u snu bila ljuta (više frustrirana) što ne mogu da vidim to do čega mi je mnogo bilo stalo da vidim.
kad sam se probudila, jednostavno bilo mi je manje bitno. ali koliko me iznervira u snu činjenica da mi nešto ne dozvoljava da vidim to šta mi treba,
e to su frustracije čoveče. inače nisam osoba koja se lako frustrira, ovo je malo previše za moj ukus, to od sinoć i od pre neke noći taj fejsbuk.
sve u svemu, meni se čini da uvek dodjem blizu do te neke informacije, istine ili šta je već, za kojoj tragam u snu i na kraju blokada i ništa. ne mogu da vidim.
to me drži već oko 2-3 nedelje.
 
Postoji jedan san koji sam sanjala davno... možda pre dve godine...
Da lebdim u svemiru pored zvezda koje ne izgledaju kao planete nego kao bove u moru (na koje ja uvek mogu da se oslonim)...
I pre neki dan sam se setila tog sna i bilo mi je interesantno (dok sam se prisećala) kako se nisam bojala ni visine, ni veličine, ni samoće, ni tišine,... ničega! :)
Kao da je to sve normalno!
Pa sam pročitala u sanovniku i piše da je to skoro pa beskrajna sreća :)!

 

Back
Top