Trojansko more - Panonsko more u doba antičke Troje


Ilija, baci pogled na posthumno izdanje knjige Hajnriha Kunstmana, ako možeš doći do njega. Ja sam zamolio jednog forumaša iz Austrije da je uzme iz biblioteke i baci pogled na nekoliko strana i možda i okači i prevede.

https://www.lehmanns.de/shop/geiste...aven-und-prussen-an-ostsee-weichsel-und-memel

Pradomovina Čeha je ostrvo Krf. Dosta češke onomastike izvodi iz trojanskog eposa; Pšemisl izvodi od imena kralja Prijama, reku Vltavu iz Odisejevog imena, Prag iz naziva južnoepirske varoši Pargu, itd...
 

Prilozi

  • Korać.png
    Korać.png
    76,2 KB · Pregleda: 17
Ekskluzivno: Pronađen brod u blizini Viminacijuma (VIDEO)
Viminacijum-3-725x544.jpg

Viminacijum, pronađen brod / Foto: Arheološki institut SANU


Severoistočno od arheološkog lokaliteta Viminacijuma, na dubini između sedam i osam metara ispod površine zemlje, otkriven je brod, rekao je za Nova.rs direktor Arheološkog instituta u Beogradu i rukovodilac projekta Viminacijum Miomir Korać.
Novo otkriće u okolini prestonice nekadašnje rimske provincije Gornje Mezije tokom protekle nedelje spada, kako ističe Korać, u red „senzacionalnih, jedinstvenih i neverovatnih“.
U profilu se, prema njegovim rečima, jasno uočava korito reke u kojoj brod bio potopopljen.
– Ležao je na pesku koji je očigledno rečni sediment, a bio je delimično zatrpan peskom, delom glinom koja je najverovatnije močvarni sediment koji je nastao nakon promene rečnog toka kada je ovaj prostor postao rit. Sloj iznad broda je mešovit i nastao je kombinovanjem eoslkog i fluvijalnog nanosa. Vetar je donosio les, a reka povremenim i čestim plavljenjem mulj- objasnio je Korać.
Brod je lociran istočno od ušća stare Mlave u Dunav, a 500 metara istočnije od ove lokacije pre mesec dana je pronađen monoksil (drveni čamac) u istom koritu.
Viminacijum-1-scaled.jpg
Brod otkriven na Viminacijumu, Foto: Arheološki institut SANU
Pre godinu dana na istom potezu pronađeno je i gvozdeno sidro, koje je nestalo iste večeri kad ga je bager izbacio.
Korać kaže da je u pitanju veće rečno korito koje je svojevrememo ili bilo glavni tok Dunava ili njegov veći rukavac.
– Džinovski bager je tokom rada na površinskom kopu uglja Drmno naišao na ostatke dasaka na već pomenutoj dubini. Bagerista je, imajući u vidu bogatu istoriju ovog područja, pravilno zaključio da se radi o ostacima iz minulih vremena i obavestio arheološku ekipu uposlenu na istraživanjima antičkog Viminacijuma, koja je posetila lokaciju pod svetlostima reflektora budući da se bližila ponoć. Među dislociranim drvenim delovima uočeni su delovi krme i kormila tako da je smesta bilo jasno da se radi o ostacima plovila, sačuvanog zahvljajući specifičnim anaerobnim uslovima i visokoj vlažnosti. Već rano izjutra su započeta iskopavanja u cilju da se što kraće bude na smetnji teškoj mašineriji kopa Drmno – ispričao je Korać.
Viminacijum-2-scaled.jpg
Novo otkriće, Viminacijum, Foto: Arheološki institut SANU
Potvrđeno je da se radi o izuzetno dobro očuvanom rečnom brodu ravnog dna, sa ležištem za jarbol pomoćnog jedra.
Očuvani deo broda ima dužinu od 9,5 metara, a arheoloizi pretpostavljaju da je bio dugačak do 15 metara, dok je širok maksimalnih 2,70 metra.
Sam tip broda poseduje elemente koji se nisu bitno menjali tokom milenijuma, tako da nalaz nije moguće na taj način datovati, kaže Korać i dodaje da do sada nisu nađeni artefakti koji bi ukazali na pripadnost, poreklo ili datovanje broda.
– Deo broda je oštećen radom bagera, ali su ti delovi pronađeni ispod, na etaži, tako da će brod u celini moći da se rekonstruiše, istakao je Korać.
Pramac broda, prema rečima Koraća, podseća na rimski rostrum što možda ukazuje da je u pitanju manji ratni brod.
Na krmi je otkriven kvadratni usadnik za jedno krmeno veslo, a ravno dno broda ukazuje da je projektovan za dejstva u plitkim rečnim vodama.
Brod zalazi u profil pod skoro pravim uglom i odlično je očuvan u delu koji je opstao.
Daske na bočnim stranama su spajane za kostur dugim klinovima, a međusobno su spajane klanfama. Prostor između dasaka je popunjavan kučinom uvaljanom u neku masnu smesu, a hemijske analize bi trebalo da pokažu šta je u pitanju.
Na dnu, objašnjava Korać, ima tragova reparacije broda i popravljanja pukotina koje su mogle nastati nekim ranijim nasukavanjem.
– Trenutno radimo na pražnjenju unutrašnjosti korita gde su se možda očuvali delovi pokretnog inventara. Svakako će se sigurniji podaci o hronološkoj provenijenciji nalaza dobiti nakon uključivanja multidisciplinarne ekipe u rad. Geolozi će na osnovu slojeva utvrditi u kom periodu je na ovom prostoru postojala reka, dok će fizikohemičari putem analize radioaktivnog uglenjikovog izotopa C4 moći da utvrde u kom je periodu posečeno drveće upotrebljeno za gradnju broda – rekao je Korać.

On podseća da je na Viminacijumu bila smeštena čuvena flota Klasis Flavije (Classis Flaviae), koja se pominje u, za nauku izuzetno važnom, spisu „Notitia Dignitatum“, odnosno u Vojno-administrativnom registru rimske vojske.
– Bez obzira da li će analize pokazati da se radi o rimskom, vizantijskom ili srednjovekovnom brodu, ili pak o brodu iz mnogo ranijeg praistorijskog perioda, već sada je jasno da će ovo otkriće zauzeti posebno mesto u već izuzetnoj ponudi Arheološkog parka Viminacijum, kao jedinstveno otkriće na našim prostorima – naglasio je Korać.
Viminacijum je bio jedan od najznačajnijih rimskih gradova i vojnih logora u periodu od prvog do četvrtog veka.
Unutar i oko grada, koji se protezao na 450 hektara, otkriveni su amfiteatar, monumentalne zgrade, trgovi, ulice, kupatila, hipodrom…
Pažnju najšire javnosti privukao je otkićem kostiju mamuta, ali od tada ne prestaje da iznenađuje ni stručnjake.
https://www.facebook.com/photo/?fbid=139847425335954&set=a.101233255864038
 
ceo ovaj ragovor je galimatijas gluposti a diskutovati o ovoj trojanskoj sagi, argonautima i panonskom moru je potpuna budalaština - trošiti na ovo veme je zločin, manite se ćorava posla i radite nešto pametnije, recimo, koliko svetaca može stati na vrh igle' ko tačno odgovori sledi nagrada
Jesi ti bio na Helmcastu kad je emitovan ovaj film?

 
ceo ovaj ragovor je galimatijas gluposti a diskutovati o ovoj trojanskoj sagi, argonautima i panonskom moru je potpuna budalaština - trošiti na ovo veme je zločin, manite se ćorava posla i radite nešto pametnije, recimo, koliko svetaca može stati na vrh igle' ko tačno odgovori sledi nagrada
Rame uz rame - Milanović-Vandalija sa Ogorelicom


Milanović: "Možda je Troja bila ovde negde, ali nema izvora."
 
Zanimljiv podatak Evlije Čelebije da kroz Niš teče reka Iskra koju prevodilac zamjenjuje Iskarom .
Da li je Čelebija ISTRA ( Ister) prekrstio u IS( K-T )ra ?
Mi sada znamo da je Nišava ( po Apoloniju ) deo toka Istra -
H Istera . Ovaj podatak Evlije Čelebije u opisu Niša nam govori da je još i u 17. veku reka Nišava nazivana nekom varijantom drevnog imena ISTRA.
Reka Nišava izvire u širem prostoru Sofijskog polja. Evlija navodi ime jednog grada pokraj kojeg teče ta reka na toku do Niša koji prevodilac prepoznaje kao PLEVNA . Da je taj Plevan krivo pročitan ili drugi grad pod istim imenom , a ne današnji Plevan govori nam podatak da pokraj njega ne teče Nišava ali ni Iskar već reka Vit.



Прикажи статистику
Домет објаве: 568
8Andjelka Galantic, Ранко Бошњак и још 6

3 коментара
Rame uz rame - Milanović-Vandalija sa Ogorelicom


Milanović: "Možda je Troja bila ovde negde, ali nema izvora."
Ponovo su me blokirali da objavljujem , pa evo nova emisija u komentaru . https://www.youtube.com/watch?v=1DLWDQs-yfs
 
Рецензија - Александар Митић, историчар.
Предања и митови као изворишта истине
Старобалкански митови Илијада, Одисеја, Аргонаутика, записани још у антици, одувек су привлачили пажњу научника и истраживача. Било је безброј покушаја да се лоцирају праве локације древног Илиона (Троје), као и лутања Одисеја и Јасона и његових Аргонаута. Уврежено мишљење које је прихватила службена историографија је да се Троја налазила у близини
Дарданела на малоазијској обали, па су лутања Одисеја лоцирана на безмало цело Средоземље, а слично је и са путањом кретања Аргонаута. Локација Троје одредила је реконструкцију кретања Одисеја и Јасона са Аргонауима. Мало ко се озбиљније запитао, како је могуће да митови записани и
склопљени у целине попут Илијаде, Одисеје или Аргонаутике и даље живе у предањима балканских народа, а да их нема код народа на чијим су се наводно просторима те радње дешавале?
Дански истраживач Асмус Серенсен, који се бавио пореклом српских народних песама, био је мишљења да је наша народна поезија врло слична античкој. Приметио је да су особине израза, одређени облици, епитети, обрти, схватања и представе у нашој народној поезији веома слични античким еповима. Највеће име српске класичне филологије Милош Ђурић превео је Илијаду и Одисеју, као и низ других античких дела. Уз то, он
је написао преко двадесет научних дела која се баве анализом наше народне поезије и античке књижевности. У њима је јасно дефинисао да српско поетско наслеђе има директну везу са античким, поготову Илијадом.
Доказивао је то наводећи исте песничке обрасце коришћене и у српским и у античким делима. Српски филолог Милан Будисављевић потврдио је Серенсенове и Ђурићеве закључке упоређујући Илијаду са српским епским песмама из тзв. косовског циклуса. На основу његове анализе дошло се до
бројних подударности између нашег косовског циклуса песама и Илијаде.
И у последњих тридесет година све је више истраживача који локацију првобитне Троје смештају на Балкан. Сетимо се дела Роберта Салинаса Прајса, Милутина Јаћимовића, Илије Огорелице и др. Свако од њих нудио је аргументе за своју локацију. Милан Ристановић је локације Одисејевог лутања пронашао у Јадранском мору. Оно што се након свих тих радова може закључити, јесте да је врло тешко, ако не и немогуће, поново тражити првобитну Троју на малоазијској страни, већ би предходницу малоазијске Троје, требало тражити на Балкану. Све ово говоримо, како би смо показали да и Аполонијева Аргонаутика, о којој говори књига која је пред
вама, пре свега има везе са нашим простором.
Аутори дела Златноруна Аполонијева Аргонаутика Огорелица, Стојановић, Сворцан и Хубер користећи пре свега непреведена дела античких и средњовековних писаца, додатно их поткрепљујући доказима из археологије, геологије и народних предања сачуваних у српским крајевима, изградили су доста чврсту хипотезу о могућем кретању Јасона и Аргонаута.
С тим у вези не могу а да не поменем, колико су наши научници, а самим тим и обични људи жедни знања, ускраћени због непознавања античких и средњовековних дела. Ова књига такође опомиње на насушну потребу да се сва античка и средњовековна дела која нису преведена на српски језик, коначно преведу или да се бар озбиљније приступи решавању тог проблема.
Оно што је за мене најдрагоценије у самој књизи је свакако поклапање наших народних предања са археолошким и геолошким истраживањем нашег простора, као и поклапање са самим античким и средњовековним писаним изворима. Још једном се потврђује да предања и митови нису не-
чија пука измишљотина, како то многи воле да кажу, већ да чувају сећање на најдавније догађаје, које су оставиле дубок траг на наше претке, па су опстали до дана данашњег у колективном сећању нашег народа, временом попримајући мало другачију форму, али не мењајући суштину, што додатно потврђује њихову аутентичност. Овде ћу истаћи још један феномен а тиче се митова и предања. Наиме, већ век и по у српској науци предања и митови се одбацују као нешто непоуздано, па нам се због тога брише праисторија и антика, коју као и сваки други стари народ и Срби имају.
Са друге стране често се пренебрегава да је читава античка историја Грка, заправо реконструисана из митова. Поставља се питање, како то код Грка нешто може, а код Срба исто то, не може? Можда одговор лежи у томе што су Грци већ три века миљеници Западне Европе, а Срби нису. Да ствар буде занимљивија, митови који су тобоже грчки, живе у српским предањима, а у предањима модерних Грка их нема.
Књига која је пред вама, за неке ће бити јеретичка, за неке шокантна, за неке пак извориште нових сазнања и путоказ за даља истраживања. Без смелости и храбрости, коју су аутори књиге показали, без преиспитивања старих питања и грађења нових хипотеза, нема напретка у науци. Сматрам да књигу треба публиковати и искрено се надам да ће наћи место у што више српских домова.
Александар Митић, историчар.
У Лесковцу 21.05.7530. (2022.)
 
Ekskluzivno: Pronađen brod u blizini Viminacijuma (VIDEO)
Viminacijum-3-725x544.jpg

Viminacijum, pronađen brod / Foto: Arheološki institut SANU


Severoistočno od arheološkog lokaliteta Viminacijuma, na dubini između sedam i osam metara ispod površine zemlje, otkriven je brod, rekao je za Nova.rs direktor Arheološkog instituta u Beogradu i rukovodilac projekta Viminacijum Miomir Korać.
Novo otkriće u okolini prestonice nekadašnje rimske provincije Gornje Mezije tokom protekle nedelje spada, kako ističe Korać, u red „senzacionalnih, jedinstvenih i neverovatnih“.
U profilu se, prema njegovim rečima, jasno uočava korito reke u kojoj brod bio potopopljen.
– Ležao je na pesku koji je očigledno rečni sediment, a bio je delimično zatrpan peskom, delom glinom koja je najverovatnije močvarni sediment koji je nastao nakon promene rečnog toka kada je ovaj prostor postao rit. Sloj iznad broda je mešovit i nastao je kombinovanjem eoslkog i fluvijalnog nanosa. Vetar je donosio les, a reka povremenim i čestim plavljenjem mulj- objasnio je Korać.
Brod je lociran istočno od ušća stare Mlave u Dunav, a 500 metara istočnije od ove lokacije pre mesec dana je pronađen monoksil (drveni čamac) u istom koritu.
Viminacijum-1-scaled.jpg
Brod otkriven na Viminacijumu, Foto: Arheološki institut SANU
Pre godinu dana na istom potezu pronađeno je i gvozdeno sidro, koje je nestalo iste večeri kad ga je bager izbacio.
Korać kaže da je u pitanju veće rečno korito koje je svojevrememo ili bilo glavni tok Dunava ili njegov veći rukavac.
– Džinovski bager je tokom rada na površinskom kopu uglja Drmno naišao na ostatke dasaka na već pomenutoj dubini. Bagerista je, imajući u vidu bogatu istoriju ovog područja, pravilno zaključio da se radi o ostacima iz minulih vremena i obavestio arheološku ekipu uposlenu na istraživanjima antičkog Viminacijuma, koja je posetila lokaciju pod svetlostima reflektora budući da se bližila ponoć. Među dislociranim drvenim delovima uočeni su delovi krme i kormila tako da je smesta bilo jasno da se radi o ostacima plovila, sačuvanog zahvljajući specifičnim anaerobnim uslovima i visokoj vlažnosti. Već rano izjutra su započeta iskopavanja u cilju da se što kraće bude na smetnji teškoj mašineriji kopa Drmno – ispričao je Korać.
Viminacijum-2-scaled.jpg
Novo otkriće, Viminacijum, Foto: Arheološki institut SANU
Potvrđeno je da se radi o izuzetno dobro očuvanom rečnom brodu ravnog dna, sa ležištem za jarbol pomoćnog jedra.
Očuvani deo broda ima dužinu od 9,5 metara, a arheoloizi pretpostavljaju da je bio dugačak do 15 metara, dok je širok maksimalnih 2,70 metra.
Sam tip broda poseduje elemente koji se nisu bitno menjali tokom milenijuma, tako da nalaz nije moguće na taj način datovati, kaže Korać i dodaje da do sada nisu nađeni artefakti koji bi ukazali na pripadnost, poreklo ili datovanje broda.
– Deo broda je oštećen radom bagera, ali su ti delovi pronađeni ispod, na etaži, tako da će brod u celini moći da se rekonstruiše, istakao je Korać.
Pramac broda, prema rečima Koraća, podseća na rimski rostrum što možda ukazuje da je u pitanju manji ratni brod.
Na krmi je otkriven kvadratni usadnik za jedno krmeno veslo, a ravno dno broda ukazuje da je projektovan za dejstva u plitkim rečnim vodama.
Brod zalazi u profil pod skoro pravim uglom i odlično je očuvan u delu koji je opstao.
Daske na bočnim stranama su spajane za kostur dugim klinovima, a međusobno su spajane klanfama. Prostor između dasaka je popunjavan kučinom uvaljanom u neku masnu smesu, a hemijske analize bi trebalo da pokažu šta je u pitanju.
Na dnu, objašnjava Korać, ima tragova reparacije broda i popravljanja pukotina koje su mogle nastati nekim ranijim nasukavanjem.
– Trenutno radimo na pražnjenju unutrašnjosti korita gde su se možda očuvali delovi pokretnog inventara. Svakako će se sigurniji podaci o hronološkoj provenijenciji nalaza dobiti nakon uključivanja multidisciplinarne ekipe u rad. Geolozi će na osnovu slojeva utvrditi u kom periodu je na ovom prostoru postojala reka, dok će fizikohemičari putem analize radioaktivnog uglenjikovog izotopa C4 moći da utvrde u kom je periodu posečeno drveće upotrebljeno za gradnju broda – rekao je Korać.

On podseća da je na Viminacijumu bila smeštena čuvena flota Klasis Flavije (Classis Flaviae), koja se pominje u, za nauku izuzetno važnom, spisu „Notitia Dignitatum“, odnosno u Vojno-administrativnom registru rimske vojske.
– Bez obzira da li će analize pokazati da se radi o rimskom, vizantijskom ili srednjovekovnom brodu, ili pak o brodu iz mnogo ranijeg praistorijskog perioda, već sada je jasno da će ovo otkriće zauzeti posebno mesto u već izuzetnoj ponudi Arheološkog parka Viminacijum, kao jedinstveno otkriće na našim prostorima – naglasio je Korać.
Viminacijum je bio jedan od najznačajnijih rimskih gradova i vojnih logora u periodu od prvog do četvrtog veka.
Unutar i oko grada, koji se protezao na 450 hektara, otkriveni su amfiteatar, monumentalne zgrade, trgovi, ulice, kupatila, hipodrom…
Pažnju najšire javnosti privukao je otkićem kostiju mamuta, ali od tada ne prestaje da iznenađuje ni stručnjake.
I na ovim slikama možemo primetiti da na katedrama mnogih fakulteta u Srbiji sede totalni idioti.

Odozdo krenuvši, prvo vidimo sloj šodera koji je dno neke reke, na šoderu leži trup lađe, a iznad lađe nalazi se oko 10 metara lesa, koji je, prema našem (hidro)geološkom fakultetu nastao pre nekoliko miliona godina.... :rotf: tako da na osnovu šara u lesu upodobljuju naslage lesa iznad lađe sa Milankovićevim ciklusima ledenih doba:


:hahaha: :hahaha1:

Tako da je u pitanju lađa za dinosauruse. :kafa:
 
7jhmXyf.jpg


Tamnije linije ne označavaju "toplije doba u pauzama ledenog doba kada je nastajao humus" (kakva mašta!) nekon čega je "vetar" (kakva mašta!) "naneo horizontalne" (sic!) "slojeve novog lesa", već je u pitanju zona slatkovodnog mulja koji uvek dobija karakterističnu boju pod dejstvom anaerobnih bakterija. Novi horizontalni slojevi lesa dokaz su novih poplavnih ciklusa nakon čijeg oceđivanja dobijamo ove horizontalne slojeve lesa.
 
7jhmXyf.jpg


Tamnije linije ne označavaju "toplije doba u pauzama ledenog doba kada je nastajao humus" (kakva mašta!) nekon čega je "vetar" (kakva mašta!) "naneo horizontalne" (sic!) "slojeve novog lesa", već je u pitanju zona slatkovodnog mulja koji uvek dobija karakterističnu boju pod dejstvom anaerobnih bakterija. Novi horizontalni slojevi lesa dokaz su novih poplavnih ciklusa nakon čijeg oceđivanja dobijamo ove horizontalne slojeve lesa.
 
Poslednja izmena:

Back
Top