Ilija, jednu stvar mora zaista da naučiš...nije niko
dodavao ništa, niti je do 19. veka Homer zapisivan kao Omir. U starogrčkom jeziku postojao dijakritički znak koji se zove spiritus. Hrvati su za njega napravili kovaniku
hak. Postoji jaki (
spiritus asper) i nečujni (
spiritus lenis). Ovako se Homerovo ime zapisivalo: Ὅμηρος. Ta kvačica s leva na desno, u slučaju velikih slova dolazeći ispred, označava da taj glas počinje uz jedan
dahhh.
Evo ti od Milana Budimira da malčice to proučiš (
Cτοιχεία, 14):
Pogledajte prilog 791741
Drugi glas oko kojeg se sporiš jeste glas
ē̂ta. On se danas, u savremenom grčkom jeziku, naziva
ita, ali tada se to izgovaralo ovako (
исто, 13):
Pogledajte prilog 791745
Tako da, u suštini, ta reč se čita ovako:
Hómēros.
Malčice je svojevrsni autogol insistirati na novogrčkom čitanju iz prostog razloga što ako to činiš jedino što postižeš jeste da ističeš kako Srbi nemaju veze sa antikom, jer to znači da su se sa Homerom upoznali tek u skorije vreme, preko Grka (i da ga zbog toga prozvasmo
Omirom).
Starogrčki:
https://sr.forvo.com/word/ὅμηρος/#grc
Novogrčki:
https://sr.forvo.com/word/όμηρος/#el
Tako su ga i pojedini ljudi koji su se upoznavali sa antikom, pa među njima tako i Miloš Crnjanski, po grčkom izgovoru zvali
Omir. Ne postoji nikakav razlog da se insistira na takvom izgovoru (ne postoji ni neko naše ime
Omir, da tako kažemo) sem, ako tako hoćeš da kažem, ako možda ne želiš da daješ argumente BB školi upravo takvim postupanjem. Nekada se govorilo i
Jelini umesto Heleni, iz sličnih razloga. To nije nikakva arhaizacija i ne uspostavljaš apsolutno nikakav kontinuitet sa nekom drevnom prošlošću, već naprotiv — vršiš otklon od nje.