Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 105.078
Upravo se i cela rasprava vodi oko toga kada se pravilno zapisao endonim, jer očigledno da neko od tog trenutka smatra da je dokazano prisustvo Srba na ovim prostorima. Ako već insistiraš na ispravnom stavu da je potrebno posmatrati celokupnu sliku, pokušaj i ti to da učiniš počevši od nalaženja odgovora na pitanje zašto neko sebi (ili drugima) uopšte daje neko ime i kako to čini. Mnogo što - šta će ti tada biti jasnije.
Arsa nije latinsko ime, već je latinizovan naziv koji je najverovatnije i glasio Ras ili slično (moguće i Rsa ili Rza).
Pa o svemu tome smo već u detalje raspravljali - Srbi u značajnijem broju počinju preuzimati za sebe račko ime negdje u novovjekovnom dobu, u prvom redu zahvaljujući Mađarima (mislim na Race).
Zašto pravimo tako nekakvu misteriju oko porašavanja Srba? Šta je toliko teško shvatiti da to nije nikakvo etničko ime samih Srba, već je sticajem okolnosti tu; kao što Srbe Albanci zvali nekoć Škja, a neki su ih zvali i Ilirima jedno vrijeme?
Što se tiče etimologije Arse, svjestan sam da tu postoje mnoge dileme, ali evo jednog vrlo logičnog objašnjenja:
S jedne strane, Dionisije iz Halikarnasa, koji je otprilike bio Hristov savremenik, u svome delu “Rimske starine” kaže da su Etrurci, po nekom od svojih vladara, sami sebe nazivali Rasénna. Istovremeno, sazvučna reč javlja se u etrurskim natpisima u obliku genitiva rasnal, ali se sa više verovatnoce tumači kao apelativ u znacenju “država” nego kao etničko samonazvanje.
S druge pak strane, naziv stanovnika stare srpske države Rašani je slovensko obrazovanje etnika sufiksom -jane/jani od toponima Ras (kao Vrbašani od Vrbas). Takođe je i ime reke i oblasti Raška izvedeno od tog etničkog naziva odbacivanjem -an- i dodavanjem pridevskog sufiksa -ska u ženskom rodu, izvorno Rašska (reka/župa/zemlja). Sam toponim Ras, zabeležen od 10. veka, ocito je neslovenski i verovatno predslovenski. U obliku Arsa navodi ga vizantijski istoricar Prokopije u 6. veku medju tvrdjavama koje je podigao car Justinijan I. U ovom slucaju se srpski slog ra- u položaju pred suglasnikom bez problema izvodi iz predslovenskog ar likvidnom metatezom, koja se vršila u prvim vekovima nakon dolaska Slovena na Balkan, dakle u 7-9. veku, kako u domacim slovenskim recima, tako i u ranim pozajmljenicama. Za manje upucene, a družina pseudoistoricara svakako spada u takvu grupaciju, metateza je premeštanje slova i glasova u reci (vas - sav, mogila - gomila), dok su likvide tekuci glasovi, suglasnici l, r, lj.
Što se tice znacenja i porekla antickog toponima Arsa, polazi se od latinskog participa perfekta pasivnog od glagola ardeo, ardere, arsi, arsum, što znaci “goreti”. Drugim recima, znacenje toponima Arsa odnosilo bi se na zgarište, mesto gde je šuma krcena paljenjem, što bi odgovaralo našim slovenskim nazivima Palež, Požega. Buduci da se u 6. veku, kada Prokopije beleži ovaj toponim, kao i u prethodnim stolecima rimske vlasti na središnjem Balkanu, tu govorila varijanta vulgarnolatinskog jezika jasno je da je koren toponima Arsa latinski, a da je, s druge strane, Ras slovenski toponim kasnije “proistekao” iz toponima Arsa.
Iz onog što je receno jasno proizlazi da se medjusobno ne mogu povezati navodno samonazvanje Etruraca Rasénna, koje prenosi Dionisije iz Halikarnasa, i srpski oblik Rašani. Tome se pre svega opiru velika geografska udaljenost i ogromna hronološka provalija od hiljadu godina koja zjapi izmedu njih. Jer, podsetimo se, Dionisije iz Halikarnasa piše oko Hristovog rodenja, a toponim Ras se pojavljuje u 10. veku. Osim toga, navedenom izjednacavanju se protive i notorne jezicke cinjenice, a to su: 1) Rašani je sekundarno slovensko obrazovanje od Ras; 2) Ras je poslovenjen oblik od Arsa, nastao tek u ranom srednjem veku; 3) Arsa je po svoj prilici latinski naziv koji nije mogao nastati pre rimske vlasti. Iz recenog proizlazi da se Arsa u svom izvornom obliku nikako ne može vezati za termin Rasénna...
Odmah, poput “domino efekta”, potpuno otpada još jedno omiljeno etnicko poistovecivanje na kojem pseudoistoricari narocito insistiraju, a to je lingvisticka vratolomija Rašani - Racani - Tracani. Još je gospoda Olga Lukovic-Pjanovic, inace cuvena po svojim nebuloznim lingvistickim konstrukcijama, pozivajuci se na srpske “romantičare” 19. veka smatrala da su Grci od naziva svojih suseda Rašana ili Rašcana, dakle, Srba, “tipicnim grčkim izobličavanjem” proizveli naziv Tračani, pa su, sledstveno tome, i Tračani, zapravo, Srbi. Kako smo videli, termini Ras i Rašani koji su vezani za 10. vek, stotinama godina su “mladi” od drevnog etnonima Tračani posvedočenog kod mnogih antičkih pisaca. Jednostavno, ne može deda da dobije ime po unuku vec je, eventualno, moguće samo obratno.
Dakle Loma povezuje to sa latinskim jezikom, prevodeći Arsu kao Palež (tj. Požegu).
Znamo da je 'Ras' poslovenjeni oblik naziva 'Arsa'. Naravno, o izvornoj etimologiji možemo naširoko raspravljati i pitati se da li ona dolazi stvarno iz latinskoga jezika, ali ne vidim na osnovu čega tvrdiš da je eventualni predlatinski oblik bio zapravo identičan (!) kao poslovenjeni, odn. sličan njemu?
Na osnovu čega to pretpostavljaš?