Аман већ сам ти на твојој теми написао да је пре Немањића и за време српске династије Вишеслављевић или Властимировић Босна-Рашка је чинило 1 државу=Србија и држала је у неком вазалном односу као сателите још неке кнежевине као што су Травунија , Захумље , Паганија ове државице ће остати у обједињене још за време дукљанских владара Војислављевића па ће коначно Краљ Константин Бодин присајединити Босну и Рашку својој држави Зети.
После његове смрти Босна се полако осамостањује и неће се наћи у саставу будуће Србије-Рашке под влашћу рашких жупана и Немањића.
Cuj, uvazeni kolega, istorija ti je kao kur*vasa, cas se jednom podaje, cas drugome. Tako i ti (kao i srpski istoricari) tvrdis da je Duklja srednjovekovna srpska drzava, a Crnogorci i Hrvati da nije. Ko je u pravu tesko je utvrditi. Zato ti prilazem interesantan tekst koji je objavljen u Vikipediji i u kome na srpskom prevodu pise da je duklja crpska drzava, a u hirvatkom da je crnogorska. Bas me interesuje kako ti tumasic sledeci tekst:
“Dukljansko Kraljevstvo
Duklja je najstarija crnogorska država. Naziv dobiva uspostavom državne vlasti, a nastala je u drugoj polovici 10. stoljeća tijekom vladavine Svetoga Vladimira. Pod dinastijom Vojislavljevića Duklja je doživjela uspon, ali i pad koncem 12.stoljeća.
Naziv Duklja potječe od rimskoga grada Duklja, sada gradine u blizini suvremene Podgorice, te od ilirskoga plemena Docleati, Dokleati koji su živjeli na području od Podgorice do današnjeg Nikšića. Negdje od 11. stoljeća za ovo područje sve se više koristi naziv Zeta.
Slavenski preci današnjih Crnogoraca su u 6. stoljeću ovladali gradom Dukljom, okolnim planinama, Skadarskim jezerom i dijelom obale Jadranskoga mora prihvaćajući, ne samo kršćanstvo, već i etnonime Duklja - Dukljani.
Ljetopis popa Dukljanina (glava XI.), koji je nastao koncem 12. stoljeća, donosi izvješće o razdiobi na Duvanjskom saboru 753. godine kojom je Duklja od druge polovice 8. stoljeća i kasnije bila dijelom Crvene Hrvatske. Prostirala se od Duvna Arhont Petar bio je vladar Duklje, no povjesnica nije točno utvrdila u kojem vremenskom razdoblju; iza njega je ostao pečat, koji se danas čuva u Berlinu, a na kojem piše: Petar Arhont Duklje Amin.
Vojislavljevići
Vojislav, dukljanski knez, nakon što je 1042. potukao Bizantince i njihove raško-bosansko-humske vazale u bitci kod Bara, osamostalio je Duklju.
Njegov sin Mihailo će kasnije 1078. postati kralj.
Nasljednik Mihaila, njegov sin kralj Bodin, ovladao je i velikim djelovima Raške, Bosne, Albanije, te okolicom Dubrovnika. Bodinovom smrću će moć Dukljanskoga kraljevstva, neprekidnim unutarnjim borbama za vlast, trajno opadati.
Dukljansko kraljevstvo je raški župan Nemanja konačno 1185. godine pokorio, porušivši, osim Kotora, sve druge dukljanske gradove. Duklja je bila katolička zemlja. Od 1089. tadašnja biskupija iz Bara je, odlukom pape, izdignuta na rang nadbiskupije koja se u Ljetopisu popa Dukljanina pominje kao Dukljanska crkva. No, nakon srpskog osvajanja Duklje, tijekom narednih stoljeća, uz ne male otpore će pravoslavlje postati dominatnom vjerom.
Bizantski kroničar, car (945.-959.) Konstantin Porfirogenet, u svome znamentom djelu De administrando imperio - premda za sve okolne zemlje nabraja južnoslavenske narode što su ih naseleli - za Duklju ne navodi da su je naselili ni Srbi ni Hrvati.[1]
I nakon perioda Crvene Hrvatske, u Duklji su, ne samo u Boki kotorskoj i dijelu suvremenog Crnogorskog primorja, živjele skupine Hrvata.
Bizantski vojskovođa i kroničar Nikefor Brijenije (Νικηφόρος Βρυέννιος) bilježi kako je u razdoblju od 1072. do 1075. Bodin, po naredbi svoga oca dukljanskoga kralja Mihaila, predvodio vojsku od "Dukljana i Hrvata" kao pomoć slavenskim ustanicima na Balkanu, te kako je ta vojska "zlostavljala Ilirik". [2]
U Prizrenu (Kosovo) ustanici su ga okrunili svojim carem pod imenom Petar. Osvojio je Bodin Skoplje i Niš i na sjeveru opsjedao bizantske utvrde na Dunavu.
Na drugom mjesto u svojoj kronici, Vrijenije piše:
"...a narod Slavena, odbacivši pokornost Romejima (Bizanticima - op.a.), pustošio je i pljačkao zemlju Bugara. Skoplje i Niš bjehu osvojeni, a i Simium i mjesta oko rijeke Save i podunavski gradovi oko Vidina teško su postradali. Hrvati i Dukljani pobunivši se, cio Ilirik zlostavljahu".
• Sveti Vladimir (rođen oko 970. - Prespa, Makedonija, 1016.), dukljanski knez, prvotni crnogorski svetac, poznat u literautiri i kao Sveti Jovan Vladimir (hrvatski, Ivan).
• Vojislav, dukljanski knez, Sveti Vladimir mu je bio stric ili brat od strica, vladao od 1018. do 1043., osamostalio Duklju, 1042. pobjedio bizantsku vojsku.
• Mihailo, dukljanski kralj, vladao od 1046. do 1081., dobio kraljevske oznake od pape Grgura VII. najkasnije 1077. godine.
• Bodin, dukljanski kralj, vladao od 1082. do 1108. godine, za njegovoga doba Dukljansko kraljevstvo bilo je na vrhuncu.
• Mihailo II., dukljanski kralj, naslijedio oca Bodina nakon njegove smrti 1108. godine, no ubrzo je bio svrgnut.
• Dobroslav, dukljanski kralj, sin Mihaila i polubrat Bodina, voljom je naroda izabran za kralja, no ubrzo je postao žrtva urote koju je ispleo raški župan Vukan koji ga je zatvorio. Pustio ga je na slobodu, ali je Dobroslava, njegov nasljednik na dukljanskom prijestolju kralj Vladimir, oslijepio. Umro je Dobroslav u samostanu Sv. Srđa i Vakha pokraje rijeke Bojane.
• Vladimir, dukljanski kralj, unuk Mihaila, surađivao s raškim županom Vukanom i bio eksponent raške struje u Duklji o kojoj izvještava i Ljetopis popa Dukljanina. Otrovan je 1118. po naređenju Bodinove žene kraljice Jakvinte.
• Đorđe, u dva navrata dukljanski kralj, najprije 1118. a onda u razdoblju od 1125. do 1131. godine. Sin Bodinov. Sa svojom majkom Jakvintom se žestoko obračunavao s raškom strujom u Dukljanskom kraljevstvu. No, Bizant je uskoristio unutarnje borbe, pa su poduzeli vojni napad na Duklju, zauzeli prijestonicu Skadar, uhitili Jakvintu i poslali je u Carigrad kamo je i umrla. Nakon borbi, Đorđa su Bizantici zarobili i odveli također u Carigrad gdje je i umro.
• Grubeša, dukljanski kralj, sin kneza Branislava, vladao od 1118. do 1125. kao bizantski vazal, te ratovao protiv kralja Đorđa, u jednom takovom boju i pogunuo.
• Gradihna, dukljanski kralj, vladao od 1131. do 1141. godine, sin kneza Branislava, za kralja postavljen kao bizantski vazal. Ljetopis popa Dukljanina opisuje kako je bio Gradihna "blag, krotak, milosrdan, zaštitnik udovica i siročadi". Moć je Dukljanskoga kraljevstva za njegova doba već bila na izmaku.
• Radoslav, dukljanski knez, naslijedio pristolje do svoga oca kralja Gradihne, no za razliku od njega i svih ostalih Vojislavljevića od doba Mihaila, Radoslav nije nosio titulu kralja, što bjelodano svjedoči o dezintegraciji moći Dukljanskoga kraljevstva. Skupa sa svojom braćom Jovanom i Vladimirom pokušao je Radoslav organizirati oružani otpor srpskim napadima koje je predvodio raški župan Nemanja. No, u tome nisu imali uspjeha."
Dakle, sve u skladu sa metodoloskim zahtevvima za istrazivanje isitorijskih dogadjaja - malol price, malo fakta, tj. izvora odakle su podaci crpljeni.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Dukljansko_Kraljevstvo “