Trauma i Strah

Kontra uvreženom mišljenju, zaostali traumatski stres dolazi na naplatu zapravo kada je sve u životu manje-više ok, kada više ne postoji neposredna opasnost.

Tj, onda kada se sistem oseća dovoljno bezbedno da se opusti i isprocesuira.

Naročito kad osoba želi da napravi pozitivne promene u životu. Sistem kaže: može, samo prvo sredi ovo.
Moze ali i ne mora da znaci. Prije bih rekao da je to neka negativna energija koju ti u tom trenutku salju planete a od tebe i tvog zivota zavisi oces li iskopati nesto iz proslosti da malo istugujes ili ce ti se desiti neko novo bolno iskustvo...uglavnom ne mozes pobjeci od onoga sto te sleduje...mozes samo to nesto dozivljeti na druge, razlicite nacine. :D zavisno od nekih nivoa na kojima se nalazis, komplikovano je.
 
I s tim se slažem, čak i kad mi sami nismo svesni okidača.
Podsvest je čudo :mrgreen:
Zamisli onaj equalizer...

screen-4.jpg


I postavis ravnu liniju pri vrhu i sve ovo sto se desava ispod, uopste ne dolazi do te linije, ne dodiruje je i osoba zivi nekim zivotom bez tih nekih emocija. Navikne se na neku tisinu i onda jednog dana ta linija spadne i previse toga se osjeti. :D
 
A što gledati u zvezde, kad možemo da pogledamo u svoje simptome?
Kako mislis simptome? Ako je osoba konzumirala marihuanu i javila se psihoza koja je povratila stari strah, postoji razlog zasto je konzumirano to, mozda neka nervoza ili pretjerana opustenost. Postoji razlog i za tim i za tim, kao domine koje su daleko obaljene ili efekat leptira...ne mozes u isto vrijeme biti i covjek i drvo.
 
Ma postajala je ta dilema, da li uživati u po noći, kad nema nigde nikoga, ili boj se ovna boj se govna i rekoh "što bi mene neko dir'o" :)))
Što bi te diro? Verovatno zato što si bila zgodna riba a izgledala relativno slabašna. Bravo što si se odbranila. Nažalost, morala si da naučiš životnu lekciju na svom primeru. Ne dozvoli da budeš potpuno sama na nekom izolovanom mestu. Može da bude i u sred dana. Predatora ima svugda i u svako doba.
 
Sta je alternativa. Ziveti ceo zivot u nekom strahu i bez traumaticnog iskustva?
Ne. Jednostavno znaš šta je opasno. Kao dete što nauči da je ringla pec pec i ne stavlja ruku na to.
Traumu je doživela i treba da bude presrećna što je uspela da se izvuče bez fizičkih posledica koje bi definitivno prouzrokovale mnogo jače traume.
 
Tačno! Već sam na forumu to na nekoj temi to pisala. Moju drugaricu je u po bela dana u ulazu zgrade u kojoj sam živela napao manijak. Pokušao je da joj otme torbu i počeo da je "hvata za grudi". Srećom, pa je je zvala :"upomoć" iz sveg glasa, pa su izašli ljudi sa Visokog Prizemlja i on je pobegao. Taj dan je ostala i prespavala kod mene.Fora je u tome što sam ja u toj zgradi živela par godina i ni oči nisam vid'la tom manijaku, što ne znači da sam loša riba, da se od'ma razumemo! 😆
Policija ga je uhvatila tek mnogo kasnije, teško je bilo ući mu u trag, dok sam ja dugo nosila u torbi "parfem" za takve frajere!
 
I onda zablokiraš.
Zablokiras, puknes, pogrijesis...svasta nesto, zavisi ko si i sta si. :D

Ja bas sad razmisljam od cega ja imam strah i jedino mi pada na pamet od popustanja psihicki, smatram da sam previse cvrst, stabilan na tom polju i bila je neka situacija prije malo vise od godine...sad razmisljam ako sam svjestan toga i toga, ne moze mi se desiti isto a da ja ne budem na neki nacin spreman a vec sam odlucio da necu da obracam paznju na to. Ali se igram sa nekim mnogo zeznutim stvarima koje skoro niko ne radi i ne mogu sve isplanirati i biti siguran da ce to proci dobro, iako sam previse jak.
 

Back
Top