Da se ne piše esej...
U SRH cajke nisu slušane. Slušali su ih jedino Srbi po vukoxebinama, dok Hrvati, gradski i seoski, te gradski Srbi nisu.
To je bio melos tursko-arapski, a izvođači, vidi se iz Yu kulture, Srbi i Muslimani, bez ijednog Hrvata. Mitar Mirić, Šaban Šaulić, Toma Zdravković, Halid Bešlić, Muharem Serbezovski, Lepa Lukić,...
Uglavnom pusto tursko, a dio je bio dosta regularan, a dio pak plačljivo kafanski ostavila me bla bla. Hašim Kučuk Hoki i kafansko kukanje.
Otišla si i odvela dete
Suzama sam lepio tapete.
Ne gledaj me predugo
Nismo jedno za drugo
Ne ruši mi dom
Ubio te grom!
Od 91. dolazi do primitivizacije, u RH ima 3 puta više ljudi bez osnovne škole.
Stara škola narodnjaka je zamijenjena nekim qrvama i sličnim bljezgarenjem tipa Mica Trofrtaljka i Ceca.
Tko to sluša?
Među Hrvatima, koliko znam, mlađi naraštaj slabije obrazovanih bez muzičkog ukusa. Nema veze s politikom, nego naobrazbom. Ti slušaju paralelno Thompsona i Cecu i ne vide razliku.
Ovi malo obrazovaniji slušaju rap (ne znam rap, gadi mi se), a rock i pop praktički jedino obrazovani. Od pjevne glazbe tipa Graše i Gibonija - obrazovaniji. Koji je srpski Grašo- ne znam.
Prije, u SFRJ, bilo je puno šlageraša (Ivo Robić, Ivica Šerfezi, Leo Martin, Miki Jevremović, Majda Sepe, Arsen Dedić, Mišo Kovač, Duško Jakšić, Zafir Hadžimanov, ..), kao i sastava, te rock-pop (od Indeksa do Dugmneta, Azre, Čorbe, ..).