Tradicionalne vrednosti prilikom izbora partnera?

a ovo bi bila slika

344r-traditiona-family-values-blog-850x517.webp
iza lepih slika, obicno postoji ruzna stvarnost
 
Pokušala sam da izguglam šta su tačno tradicionalne vrednosti ali nema konkretnih rezultata. Uglavnom se svode na negiranje promiskuiteta, emancipacije, prava gej populacije i svega što je u ovom trenutku moderno i aktuelno, ali… pozitivne definicije nema. Nisam znala ni koju sliku da stavim uz temu.

Dragi forumaši, šta su po vašem mišljenju tradicionalne vrednosti i koliko su bitne prilikom izbora partnera?
Da dobro kuva (u okviru ove osobine podrazumeva se da nije veganka)
Da ne džangriza više nego što je podnošljivo
Da poštuje moje roditelje iako ih ne voli
Da voli decu
Da nije razmažena
Da ne pada u nesvest kad vidi krv
Da ne vrišti kad krenemo da prangijamo na svadbi
Da je u dobroj fizičkoj formi (dobra gooza se podrazumeva)
 
Da dobro kuva (u okviru ove osobine podrazumeva se da nije veganka)
Da ne džangriza više nego što je podnošljivo
Da poštuje moje roditelje iako ih ne voli
Da voli decu
Da nije razmažena
Da ne pada u nesvest kad vidi krv
Da ne vrišti kad krenemo da prangijamo na svadbi
Da je u dobroj fizičkoj formi (dobra gooza se podrazumeva)

Sve razumem… osim ovoga za krv :think:
 
Evo gledam na internetu neki Alex Pismenny piše

To su vrednosti koje je vreme testiralo u korist ljudske rase. Oni su „tradicionalni” jer stariji ljudi, gledajući uspehe i neuspehe svojih predaka, nauče da im se dive i pokušavaju da ih usade svojoj deci.

Vernost u braku je takva vrednost. Neverstva mogu biti zabavna neko vreme, ali brak za ceo život obezbeđuje stabilnost za tri žive generacije u porodici.

Mnogobrojnost dece je takva vrednost: narod jača kada je mnogoljudan; problemi sa brigom o starima retko se javljaju; bogatstvo ostaje u porodici.

Ljubav prema poslu je takva vrednost: samopouzdanje pomaže porodici da prebrodi teška vremena; marljivi ljudi se bolje slažu sa drugima.

Religija je takva vrednost: sa religijom ljudi imaju zajednički i razuman pogled na život, moral i kosmos.

Patriotizam je takva vrednost: više se postiže u nacionalnom projektu kada ljudi imaju stalna očekivanja od ponašanja jedni drugih.
Sad baš čitam ovo... i razmišljam o mojim vrednostima.. Nekako sam ih sakupljala iz hrišćanske literature, onako kako je ja tumačim za svoj život, i iz filozofske literature + savremena psihologija.

Moje vrednosti se više odnose recimo na univerzalne vrednosti kod čoveka, tipa: poštovanje drugog čoveka, poštovanje sebe, nezlobivost, nelicemerstvo, iskrenost, požrtvovanost, vernost, pouzdanost, pozitivan stav prema ljudima i životu, zatim Kantov kategorički imperativ mi se dopada, zatim ne čini drugima što ne bi želeo tebi, pa čini drugima što bi želeo tebi, itd...

Ali primećujem da ništa od toga ne spada u te tradicionalne vrednosti... valjda sam neki individualista. A ne mislim da nisu tradicionalne u toj definiciji stare, jer su ih definisali još Stari Grci, a ima toga i u Svetom pismu. ZApravo, to su univerzalne vrednosti nezavisne od kulture. A ove tradicionalne bi bile nešto vezane za našu kulturu?

Recimo, vernost u braku. Za mene je vernost važna, ali ovo u braku podrazumeva se da postoji brak, za mene je svaka vernsot važna, a ako su ljudi u vezi definišu sami šta za njih znači vernost. Zatim, mnogobrojnost dece, tome nisam sklona. E sad, ljubav prema poslu, to ne vidim kako je tradicionalno, to bi trebalo svako da voli svoj posao, jer ti to omogućava srećniji život. Religija jeste, ali apsolutno ne kao tradicionalno shvatanje, već iksljučivo filozofija Isusa Hrista i apostola. Patriotizam u mislu volim reke, planine itd... Tako da, posedujem prema tom opisu malo osobina koje se povezuju sa našom nacionalnom tradicijom, ali dosta vezano za judeo-hrišćansku opštu kulturu i tradiciju.. možda sam više protestant? Mislim da da :).

Ova tema me je baš podstakla da lepo o tome razmislim :ok:
 
Sad baš čitam ovo... i razmišljam o mojim vrednostima.. Nekako sam ih sakupljala iz hrišćanske literature, onako kako je ja tumačim za svoj život, i iz filozofske literature + savremena psihologija.

Moje vrednosti se više odnose recimo na univerzalne vrednosti kod čoveka, tipa: poštovanje drugog čoveka, poštovanje sebe, nezlobivost, nelicemerstvo, iskrenost, požrtvovanost, vernost, pouzdanost, pozitivan stav prema ljudima i životu, zatim Kantov kategorički imperativ mi se dopada, zatim ne čini drugima što ne bi želeo tebi, pa čini drugima što bi želeo tebi, itd...

Ali primećujem da ništa od toga ne spada u te tradicionalne vrednosti... valjda sam neki individualista. A ne mislim da nisu tradicionalne u toj definiciji stare, jer su ih definisali još Stari Grci, a ima toga i u Svetom pismu. ZApravo, to su univerzalne vrednosti nezavisne od kulture. A ove tradicionalne bi bile nešto vezane za našu kulturu?

Recimo, vernost u braku. Za mene je vernost važna, ali ovo u braku podrazumeva se da postoji brak, za mene je svaka vernsot važna, a ako su ljudi u vezi definišu sami šta za njih znači vernost. Zatim, mnogobrojnost dece, tome nisam sklona. E sad, ljubav prema poslu, to ne vidim kako je tradicionalno, to bi trebalo svako da voli svoj posao, jer ti to omogućava srećniji život. Religija jeste, ali apsolutno ne kao tradicionalno shvatanje, već iksljučivo filozofija Isusa Hrista i apostola. Patriotizam u mislu volim reke, planine itd... Tako da, posedujem prema tom opisu malo osobina koje se povezuju sa našom nacionalnom tradicijom, ali dosta vezano za judeo-hrišćansku opštu kulturu i tradiciju.. možda sam više protestant? Mislim da da :).

Ova tema me je baš podstakla da lepo o tome razmislim :ok:
Ceo odgovor je u prve dve rečenice:

To su vrednosti koje je vreme testiralo u korist ljudske rase. Oni su „tradicionalni” jer stariji ljudi, gledajući uspehe i neuspehe svojih predaka, nauče da im se dive i pokušavaju da ih usade svojoj deci.
 
Ceo odgovor je u prve dve rečenice:

To su vrednosti koje je vreme testiralo u korist ljudske rase. Oni su „tradicionalni” jer stariji ljudi, gledajući uspehe i neuspehe svojih predaka, nauče da im se dive i pokušavaju da ih usade svojoj deci.
Ali pokazala sam ti da nije tako. tradicionalne su i one vrednosti koje sam ja navela, jer traju više milenijuma, a vezane su za sve kultur, uključujući budizam npr. Ali se ne smatraju tradicionalnim u užem smislu reči. Pojasnila sam.
 
Znači, shvatanje cele zapadne civilizacije kojoj hteli ne hteli pripadamo, barem vrednosti, su jasno proistekle iz judeo-hrišćanske religije.
No, vidimo varijante svega toga: jedan način imaju protestanti, katolici i pravoslavni slede obično više porodici usmerene vrednosti, a ateisti iako su ateisti su prigrlili opšte hršćanske vrednosti takođe. Hrišćanskim treba dodati i starogrčke. Posle su se u humanizmu sve te vredosti nekako sjedinile i imamo vrednosti kakve ih imamo ovih poslednjih par vekova.

Ali ono što Rose pita jeste ono što je Ceca izjavila, a i naši ljudi govore kao "tradicionalne" sigurno ne misleći na Sokrata niti na Hrista niti Kanta već nešto što je u narodu tradicionalno... a to se ne tiče toliko obrazovanja koliko načina života... deluje mi tako.
 
porodica je uvek nukleus nevezano za epohu.
i prate je sve one nabrojane vrednosti
Pa da, ali porodica 1 na 1 je hrišćanska stvar. No, postoje porodice u obliku harema, pa porodice 1 muškarac dve žene sa decom, itd.. A u srpskoj kulturi porodica je podrazumevala osim tatu, mamu i decu i dede, babe itd.. dakle šire porodice su živele zajedno. E sad je dobro pitanje na koju se porodicu misli kao na tradicionalnu. JEr ovi što se pozivaju na staru tradiciju, to nije mama tata i deca. Mama, tata i deca to je tek počelo da postoji u gradskim sredinama, uglavnom se razvjalo u SFRJ, to je više moderna porodica nego što je tradicionalna.
 
Znači, shvatanje cele zapadne civilizacije kojoj hteli ne hteli pripadamo, barem vrednosti, su jasno proistekle iz judeo-hrišćanske religije.
No, vidimo varijante svega toga: jedan način imaju protestanti, katolici i pravoslavni slede obično više porodici usmerene vrednosti, a ateisti iako su ateisti su prigrlili opšte hršćanske vrednosti takođe. Hrišćanskim treba dodati i starogrčke. Posle su se u humanizmu sve te vredosti nekako sjedinile i imamo vrednosti kakve ih imamo ovih poslednjih par vekova.

Ali ono što Rose pita jeste ono što je Ceca izjavila, a i naši ljudi govore kao "tradicionalne" sigurno ne misleći na Sokrata niti na Hrista niti Kanta već nešto što je u narodu tradicionalno... a to se ne tiče toliko obrazovanja koliko načina života... deluje mi tako.
opet ispuštaš iz vida reč "tradicija". To se odnosi na tvoje okruženje a ne na Bangladeš, recimo.
 
opet ispuštaš iz vida reč "tradicija". To se odnosi na tvoje okruženje a ne na Bangladeš, recimo.
znam, u redu je to. Nego pokušavam da kažem da se kod nas tradicionalno ne vezuje za na neke opšte ljudske vrednosti (koje se definišu u filozofiji, a koje smo mi u školi učili na našem podneblju), već više za neke grupne vrednosti.. tipa porodične vrednosti, crkvene, itd.. Jer recimo iako se ja držim raznih ljudskih vrednosti, niko neće reći da ja sledim tradicionalne vrednosti.. U užem smislu reči, kod nas tradicionalno podrazumeva to porodično i crkveno. Da se drže slave, jedna žena jedan muž, monogamija, deca, kumovi, porodična okupljanja - to se kod nas smatra da se poštuju tradicionalne vrednosti.

Jer i ateisti ili recimo homoseksualci slede neke opšte vrednosti našeg okruženja, ali niko ih neće smatrati tradicionalnim. ili se varam? Otuda mnogi ateisti kod nas da bi bili tradicionalni prihvataju slavu.
 
Ali eto udavih sve sa definicijom, no meni je bitna :), a tema se odnosi na izbor partnera.

Dakle, sledim standarde kojima i ja težim: meni je važno da osoba bude dobar čovek, da poštuje neke univerzalne vrednosti koje i ja sledim. Ne bih mogla biti sa pokvarenom osobom, bezobraznom, sebičnom. Ali u ovom našem smislu reči tradicionalno, to mi nije važno. Zapravo, pošto imam averziju od grupnih događanja, primećujem kako sam uvek birala za partnere neke introverte. Najbolje se slažu ljudi koji su slični. A mislim, tako mi se čini, da bi sa nekim tipičnim tradicionalnim muškarcem koji se sreće u našoj sredini, i on i ja bili nesrećni.
 
Pa da, ali porodica 1 na 1 je hrišćanska stvar. No, postoje porodice u obliku harema, pa porodice 1 muškarac dve žene sa decom, itd.. A u srpskoj kulturi porodica je podrazumevala osim tatu, mamu i decu i dede, babe itd.. dakle šire porodice su živele zajedno. E sad je dobro pitanje na koju se porodicu misli kao na tradicionalnu. JEr ovi što se pozivaju na staru tradiciju, to nije mama tata i deca. Mama, tata i deca to je tek počelo da postoji u gradskim sredinama, uglavnom se razvjalo u SFRJ, to je više moderna porodica nego što je tradicionalna.

Interesantan je tradicionalni pogled na porodicu:

Sa Wikipedije:

Prema tradicionalnom gledanju „porodica je prirodna i osnovna društvena jedinica“. Prema takvim stajalištima, društvo postoji stoga što postoje porodice - prava društva i države su samo posledica postojanja porodice i stoga je porodica od njih važnija: „Nije porodica radi društva, nego je društvo radi porodice.

I takav stav vodi ka plemenskom uređenju države gde se ne pita šta je neko uradio nego ko. Ako jaka porodica stoji iza njega- ne može mu niko ništa. U Srbiji se svi žale na te nedodirljive, a istovremeno i podržavaju takav sistem.

U razvijenim zemljama je obrnut sistem- na prvom mesto je društvo, pa pojedinac pa porodica. Zato su ti sistemi svakom prijatni za život bez obzira na to ko su mu mama i tata.
 

Back
Top