Tihovanje i meditacija

Poruka
8.713
Ako tema već postoji, ili sam pogrešila pdf, molim odgovorne da obrišu ili šta god.

Odslušala sam sate na internetu, ali još nisam čula nikoga ko bi mi to zaista objasnio. New Age tvrdi da je to (maltene) isto, Crkva se zgraža i kaže da nije. U čemu je razlika? Šta se konkretno radi tokom tihovanja? Otprilike znam šta se čini tokom meditacije, ali volela bih i o tome da se progovori, ako je neko veoma upućen u temu (meditira godinama, itd). S druge strane, o tihovanju, osim kao pojmu i škrtim nagoveštajima, ništa konkretno nisam uspela saznati. Zna li neko koja je praksa, kako se to čini i radi, i u čemu je razlika između dve stvari?

Molim vas, ne zanimaju me odgovori tipa: meditacija je od vraga a tihovanje od Boga. Jer to, izvinavam se, nije dovoljan odgovor, bar ne meni. Zanima me po čemu se te dve stvari konkretno razlikuju - šta se radi tokom jedne a šta tokom druge, da li nešto od toga zahteva, štaznam, posebnu ishranu tokom ili pre itd.
 
Kazes da o meditaciji nesta znas.
Ako te interesuje tihovanje odes u neki manastir koji je blizu i pitas o tihovanju.
Poslije sama izvuci zakljucak.
Hvala na odgovoru, ali tražila sam detaljniji. Je li u pitanju kakva svetinja, o kojoj se ne sme govoriti van Crkve? Ako nije, onda očekujem da ljudi koji su upražnjavali tihovanje, ili su barem dobro upoznati s tim pojmom, odgovore.
 
Hvala na odgovoru, ali tražila sam detaljniji. Je li u pitanju kakva svetinja, o kojoj se ne sme govoriti van Crkve? Ako nije, onda očekujem da ljudi koji su upražnjavali tihovanje, ili su barem dobro upoznati s tim pojmom, odgovore.
Tihovanje je,koliko znam,vecinom vezano za monastvo.
Napisem ti da pitas u manastiru i ti odgovoris sa onom glavurdom kao ljuta si.
 
Tihovanje je,koliko znam,vecinom vezano za monastvo.
Napisem ti da pitas u manastiru i ti odgovoris sa onom glavurdom kao ljuta si.
Odgovaram kako mi je upućeno. Idi u manastir pa pitaj? Hvala, nisam maloumna. Znam da bi mi to najbolje objasnili u manastiru. Međutim, postoje razlozi zašto u manastir ne mogu da odem, i ZATO sam pitala ovde gde mnogo ljudi dolazi i raspolažu svakojakim informacijama. Uopšte nisam ljuta, izvinjavam se ako si tako nešto zaključio.
 
Odgovaram kako mi je upućeno. Idi u manastir pa pitaj? Hvala, nisam maloumna. Znam da bi mi to najbolje objasnili u manastiru. Međutim, postoje razlozi zašto u manastir ne mogu da odem, i ZATO sam pitala ovde gde mnogo ljudi dolazi i raspolažu svakojakim informacijama. Uopšte nisam ljuta, izvinjavam se ako si tako nešto zaključio.
Isao sam u Crkvu i pricao sa puno ljudi o vjeri.O tihovanju ti ne mogu nista reci zato sto slabo poznajem sta predstavlja.Sem onog sto pise npr.vikipedia a to je povrsno.Pitanje koliko ti moze ovde neko reci sustinu.Zato sam te uputio na manastir.
 
Ako tema već postoji, ili sam pogrešila pdf, molim odgovorne da obrišu ili šta god.

Odslušala sam sate na internetu, ali još nisam čula nikoga ko bi mi to zaista objasnio. New Age tvrdi da je to (maltene) isto, Crkva se zgraža i kaže da nije. U čemu je razlika? Šta se konkretno radi tokom tihovanja? Otprilike znam šta se čini tokom meditacije, ali volela bih i o tome da se progovori, ako je neko veoma upućen u temu (meditira godinama, itd). S druge strane, o tihovanju, osim kao pojmu i škrtim nagoveštajima, ništa konkretno nisam uspela saznati. Zna li neko koja je praksa, kako se to čini i radi, i u čemu je razlika između dve stvari?

Molim vas, ne zanimaju me odgovori tipa: meditacija je od vraga a tihovanje od Boga. Jer to, izvinavam se, nije dovoljan odgovor, bar ne meni. Zanima me po čemu se te dve stvari konkretno razlikuju - šta se radi tokom jedne a šta tokom druge, da li nešto od toga zahteva, štaznam, posebnu ishranu tokom ili pre itd.
Nigde nije precizno opisano, ali pretpostavljam da se radi o bakti yogi koju Pravoslavci upraznjavaju. Dakle molis Isusovu molitvu konstatno uz devociju.
 
Pravoslavci koje znam bi se užasnuli da čuju da si to nazvao ma kojom vrstom joge :) Oni tvrde da je to nešto skroz drukčije.

S druge strane, nisam stekla utisak da je tihovanje nešto što se samo u manastirima upražnjava. Koliko sam videla i čula (možda i pogrešno, svakako) tihovanje svako može da upražnjava, ne samo ako je monah. Zato me i čudi što niko nema konkretne informacije. Ako je u pitanju neka Crkvena tajna, kao što rekoh, onda razumem. Ali po internetu pričaju da nije, da to svako može. Zato mi stvar nije jasna.
 
Autor Milan Živković​
Wednesday, 19 March 2008
Mada na Zapadu koncept molitve preovladava, pravoslavlje je u svojim starijim i novijim spisima i u praksi sačuvalo koncept tihovanja, zasnovan na Hristovom iskazu "Cartvo je Nebesko unutra, u vama". Tihovanje je, kao i meditacija, okretanje pažnje unutrašnjem svetu, da bi se dosegnulo Carstvo Nebesko - odnosno, stanje blažene i čiste svesti i postojanja koje je skriveno duboko u nama. Evo šta jedan od hrišćanskih svetaca, sveti Teofan Zatvornik (18. vek, Rusija), i naš monah Tadej govore o tome...
Trud za postizanjem istinske unutrašnje sabranosti glavni je zadatak svakog duhovnog podviga, jer ona predstavlja prostor u kojem se sve što je duhovno odigrava, kao: nevidljive borbe, bogomislije i molitva. Bilo šta da radiš, vežbaj se u unutrašnjem tihovanju. Kad božanska blagodat deluje na ljudsko srce, onda se čovekovo saznanje useljava u srce, a sa njim i sve snage tela i duše. Iz toga sledi, kao zakon unutrašnjeg sabiranja, da držiš postojano svoju svest u srcu i sabiraš smelo u njemu um, volju i osećanje.

Unutrašnje tihovanje je najsigurnije sredstvo za održavanje duhovne plamene revnosti. Sabrani čovek gori, jer on sabira sve snage slično sunčanim zracima u žiži, da bi zatim proizvele jaku toplinu i razgorele se. Sa unutrašnjim sabiranjem povezana je toplota: Duh u neku ruku sreće samog sebe i uzbuđuje se od radosti. Unutrašnje tihovanje znači spremnost i snagu za delanje. Onaj koji je sabran je jak, kao uređena vojska, dok je rasejani slab i stalno pada.

Ostati sabran u sebi

Unutrašnje sabrani ima uvid u svu svoju unutrašnjost: onaj koji stoji u sredini nadgleda sve radijuse istovremeno; a ko se udalji od centra, može da sagleda samo jedan radijus. Unutrašnje sabrani ima uvid u sve pokrete unutrašnjih sila i može njima da upravlja. Rasplamsavanje duha, sile i moći osećanja, pretstavlja istinski duh plamene revnosti. Stoga uvek važi zahtev: ostani unutra u sebi, i nećeš nikad prestati da revnuješ. Tako je molitvena sabranost osnovni uslov duhovnog života. Njeno razvijanje zavisi od već spomenute tri snage duše i od njima pripadajućih telesnih funkcija: 1) pažnja uma pri tihovanju čula; 2) napregnutost, postojanost volje pri napetosti mišića; 3) trezvenost srca pri uzdržavanju od lenosti i telesnih uživanja.

Odnos sa Bogom se gradi postepeno

Unutrašnje povlačenje s početka je kratko i površno, kasnije se učvršćuje i postaje neizmenljivo – često se satima ostaje pred Bogom. Ko ovo stanje jednom okusi, on može na njega da se podseća, za njim da žudi, njemu da teži – ali ono se ne može ni dovesti ni zadržati – ono dolazi samostalno. Nama ostaje samo jedno: kad se to stanje približi, da ga čuvamo i damo mu mogućnost da dejstvuje, prema našim moćima. Ako se pazi na stremljenje povlačenja u sebe i ako mu se, koliko je to moguće, sledi, onda će se prebivanje pred Bogom događati sve češće i duže dok ne postane trajno. Čim to nastupi, Carstvo će se Božje u nama otvoriti."

Iz knjige "Unutrašnji čovek Srca – kazivanja pravoslavnih svetaca o tihovanju" (izbor iz "Dobrotoljublja")

Šta je najvažnije u duhovnom životu?

Najvažnije je, mislim, čuvanje srca u miru. Ne uznemirujte se ni po koju cenu. U srcu treba da vlada mir, tišina, ćutanje, tihovanje. Misleni haos je stanje padših duhova – (demona, duhova koji su otpali od Boga). Naš um, međutim, treba da je sabran, jedinstven, pažljiv. Samo u jedinstveni um može se useliti jedinstveni Bog.

https://sr.wikipedia.org/wiki/Исихазам

 
Pravoslavci koje znam bi se užasnuli da čuju da si to nazvao ma kojom vrstom joge :) Oni tvrde da je to nešto skroz drukčije.

S druge strane, nisam stekla utisak da je tihovanje nešto što se samo u manastirima upražnjava. Koliko sam videla i čula (možda i pogrešno, svakako) tihovanje svako može da upražnjava, ne samo ako je monah. Zato me i čudi što niko nema konkretne informacije. Ako je u pitanju neka Crkvena tajna, kao što rekoh, onda razumem. Ali po internetu pričaju da nije, da to svako može. Zato mi stvar nije jasna.
Meditacija kao svaka druga; u Budizmu se koncentriras na budisticke tekstove ili na imidz Bude, u Hriscanstvu na tekst iz jevandjelja, u Islamu, sure iz Kurana.Poanta je stvoriti vakum bez misli da bi bila jedno sa Bogom (..bilo koje denominacije )
 
Pravoslavci koje znam bi se užasnuli da čuju da si to nazvao ma kojom vrstom joge :) Oni tvrde da je to nešto skroz drukčije.

S druge strane, nisam stekla utisak da je tihovanje nešto što se samo u manastirima upražnjava. Koliko sam videla i čula (možda i pogrešno, svakako) tihovanje svako može da upražnjava, ne samo ako je monah. Zato me i čudi što niko nema konkretne informacije. Ako je u pitanju neka Crkvena tajna, kao što rekoh, onda razumem. Ali po internetu pričaju da nije, da to svako može. Zato mi stvar nije jasna.
To je zato što mnogi hriščani imaju predrasude prema drugim duhovnim tradicijama, ali čovjek je potpuno ispravno rekao da je to vrsta bhakti Yoge. S tim što bih ja pojasnio: monaški život je generalno gledano kao bakti yoga (staza pobožnosti), a tihovanje (isihazam) je posebna tema - to je vid kontemplativne prakse koji se njeguje u pravoslavnoj crkvi, posebno na Svetoj Gori. Nije nikakva tajna premda se, kao i svako mistično iskustvo, ne može potpuno opisati 'spolja".

"Isihazam - Wikipedia" https://sh.m.wikipedia.org/wiki/Isihazam
 
Monah Tadej je najbolji primjer da je to vid meditacije - on je mnogo govorio o snazi misli, o koncentraciji, tako da bi, da ne znaš da je u pitanju pravoslavni monah, lako mogao pomisliti da to govori budista. Koliko ja znam, isihazam je ujedno jedini vid molitvene prakse gdje postoje i uputstva kako da se diše, kako da se "um spusti u srce" ( koncentracija na anahata čakru). Veoma zanimljiva tema.
 
Pravoslavci koje znam bi se užasnuli da čuju da si to nazvao ma kojom vrstom joge :) Oni tvrde da je to nešto skroz drukčije.

S druge strane, nisam stekla utisak da je tihovanje nešto što se samo u manastirima upražnjava. Koliko sam videla i čula (možda i pogrešno, svakako) tihovanje svako može da upražnjava, ne samo ako je monah. Zato me i čudi što niko nema konkretne informacije. Ako je u pitanju neka Crkvena tajna, kao što rekoh, onda razumem. Ali po internetu pričaju da nije, da to svako može. Zato mi stvar nije jasna.
Pa uzasnuli bi se svakako, ali praksa u manastirima je uvezena sa istoka :P
Dakle, stvari treba postaviti na svoje mesto. Ja ti rekoh sta je, a ti pitaj i dalje...
 
Ti možeš da recimo upražnjavaš vipassana meditaciju a da ne vjeruješ u karmu i reinkarnaciju, pa ipak je ta forma meditacije neodvojiva od budističkog učenja. Slično tome, isihazam podrazumijeva vjeru u Boga kao ličnost što je meni već na startu sporno tako da vjerovatno ne bih bio dobar u tome, jer sam sklon da u sve sumnjam, sve preispitujem. Ali svejedno imam veliko poštovanje za taj način života.
 
Ti možeš da recimo upražnjavaš vipassana meditaciju a da ne vjeruješ u karmu i reinkarnaciju, pa ipak je ta forma meditacije neodvojiva od budističkog učenja. Slično tome, isihazam podrazumijeva vjeru u Boga kao ličnost što je meni već na startu sporno tako da vjerovatno ne bih bio dobar u tome, jer sam sklon da u sve sumnjam, sve preispitujem. Ali svejedno imam veliko poštovanje za taj način života.
Sve pet, i možda pitanje nisam dobro postavila.

Šta je i kako se obavlja tihovanje ako si vernik, naprimer?

Monah Tadej je najbolji primjer da je to vid meditacije - on je mnogo govorio o snazi misli, o koncentraciji, tako da bi, da ne znaš da je u pitanju pravoslavni monah, lako mogao pomisliti da to govori budista. Koliko ja znam, isihazam je ujedno jedini vid molitvene prakse gdje postoje i uputstva kako da se diše, kako da se "um spusti u srce" ( koncentracija na anahata čakru). Veoma zanimljiva tema.
Upavo se oko ovoga pitam. Ako je sve to isto, da li uopšte postoji razlika osim "jedno je prizivanje đavola a drugo ne"? I, ako ima nekog ko zaista ZNA da je jedno prizivanje đavla, a ono drugo ne; volela bih da mi objasni kako to zna.
 
Meditacija kao svaka druga; u Budizmu se koncentriras na budisticke tekstove ili na imidz Bude
Hmm..ne baš tačno.

Ti možeš da recimo upražnjavaš vipassana meditaciju a da ne vjeruješ u karmu i reinkarnaciju, pa ipak je ta forma meditacije neodvojiva od budističkog učenja.
Strogo budistički govoreći i ne treba da veruješ niti u karmu niti u reinkarnaciju. A zašto je neodvojiva?
 
Ako tema već postoji, ili sam pogrešila pdf, molim odgovorne da obrišu ili šta god.

Odslušala sam sate na internetu, ali još nisam čula nikoga ko bi mi to zaista objasnio. New Age tvrdi da je to (maltene) isto, Crkva se zgraža i kaže da nije. U čemu je razlika? Šta se konkretno radi tokom tihovanja? Otprilike znam šta se čini tokom meditacije, ali volela bih i o tome da se progovori, ako je neko veoma upućen u temu (meditira godinama, itd). S druge strane, o tihovanju, osim kao pojmu i škrtim nagoveštajima, ništa konkretno nisam uspela saznati. Zna li neko koja je praksa, kako se to čini i radi, i u čemu je razlika između dve stvari?

Molim vas, ne zanimaju me odgovori tipa: meditacija je od vraga a tihovanje od Boga. Jer to, izvinavam se, nije dovoljan odgovor, bar ne meni. Zanima me po čemu se te dve stvari konkretno razlikuju - šta se radi tokom jedne a šta tokom druge, da li nešto od toga zahteva, štaznam, posebnu ishranu tokom ili pre itd.
Nema razlike između te dve stvari osim u nazivu. Zabunu prave neke
vrste meditacije kao što su vizualizacije ili dremanje uz prijatnu muziku.
One svakako nisu isto što i tihovanje i meditacija.
Meditaciji je potrebna podrška, kao i tihovanju. Jeste to osnovna praksa
koja donosi najviše rezultata, ali ako nije pomognuta ostalim praksama
može se desiti da odustaneš i može se desiti da rezultate baciš na nešto
sasvim pogrešno. Zato je bitno da uzmeš ceo paket praksi.
Još jedna je tu razlika bitna. Tihovanje ide uz paket praksi koje su predaja
i služenje Isusu. S potpunim poverenjem i bez trunke rezerve da svako
delo, dobro ili loše predaš Njemu. Odatle poređenje sa bakti jogom.
Budistička meditacija recimo ide uz paket praksi koje su usmerene na
direktne uvide u pravu prirodu stvarnosti i osvetljavanje navika, kako se
u budizmu zovu, a mi bi mogli da kažemo i programi ili definicije i uverenja
koja boje našu realnost. Odatle je poređenje sa đnana jogom.
Što znači, ako si emotivni tip, opredeliš se za tihovanje, ako si intelektualni
tip, opredeliš se za meditaciju.
Postoji tu još duhovnih škola koje u osnovi imaju nešto što je isto što i
meditacija, ali se drugačije zove, ali ne bih temu širila dalje.

Hmm..ne baš tačno.
Ja bih rekla da među gomilom budističkih pravaca, sigurno postoji i neki
za koji je ovo tačno. Ako govorimo o izvornom budizmu, nije tačno.
 
Šta je i kako se obavlja tihovanje ako si vernik, naprimer?
Meni se sviđa opis molitve Majke Tereze, koja kaže da ako nisi naučio
da u tišini slušaš Boga u svom srcu, onda ne možeš da kažeš da si se
molio.

U jednom razgovoru je ovako odgovorila..
“Kada se molite, šta kažete Bogu?”
“Ne kažem ništa”, reče ona. “Samo slušam.”
“Pa, šta Bog kaže vama?”
“Bog samo sluša.”
I posle kratke pauze, dodala je: “… ako ne razumete ovo, na žalost ja vam tu ne mogu pomoći.”
 
Nema razlike između te dve stvari osim u nazivu. Zabunu prave neke
vrste meditacije kao što su vizualizacije ili dremanje uz prijatnu muziku.
One svakako nisu isto što i tihovanje i meditacija.
Meditaciji je potrebna podrška, kao i tihovanju. Jeste to osnovna praksa
koja donosi najviše rezultata, ali ako nije pomognuta ostalim praksama
može se desiti da odustaneš i može se desiti da rezultate baciš na nešto
sasvim pogrešno. Zato je bitno da uzmeš ceo paket praksi.
Još jedna je tu razlika bitna. Tihovanje ide uz paket praksi koje su predaja
i služenje Isusu. S potpunim poverenjem i bez trunke rezerve da svako
delo, dobro ili loše predaš Njemu. Odatle poređenje sa bakti jogom.
Budistička meditacija recimo ide uz paket praksi koje su usmerene na
direktne uvide u pravu prirodu stvarnosti i osvetljavanje navika, kako se
u budizmu zovu, a mi bi mogli da kažemo i programi ili definicije i uverenja
koja boje našu realnost. Odatle je poređenje sa đnana jogom.
Što znači, ako si emotivni tip, opredeliš se za tihovanje, ako si intelektualni
tip, opredeliš se za meditaciju.
Postoji tu još duhovnih škola koje u osnovi imaju nešto što je isto što i
meditacija, ali se drugačije zove, ali ne bih temu širila dalje.
Hvala na odgovoru. Koji opet nije - po mojem slabom mozgu - napravio razliku između dve stvari, niti objasnio konkretno.
Naprimer, odeš u budistički hram, daju ti mantru i objasne disanje. Kariiram, ali imam dojam da niko ovde ne razume šta pitam. Je li to praksa i za tihovanje? U smislu - bez želje da ikoga vređam, samo pitam - evo ti Isus, ili neka određena sveta reč, na to se koncentriši, i evo kako da dišeš pravilno? Da li je to bit?
 
Meni se sviđa opis molitve Majke Tereze, koja kaže da ako nisi naučio
da u tišini slušaš Boga u svom srcu, onda ne možeš da kažeš da si se
molio.

U jednom razgovoru je ovako odgovorila..
“Kada se molite, šta kažete Bogu?”
“Ne kažem ništa”, reče ona. “Samo slušam.”
“Pa, šta Bog kaže vama?”
“Bog samo sluša.”
I posle kratke pauze, dodala je: “… ako ne razumete ovo, na žalost ja vam tu ne mogu pomoći.”
Izvini, ali ako mislimo na istu majku Terezu, ništa što je ona rekla ni u kojem me duhovnom smislu ne može dotaći. Već sam napisala na jednoj temi da mi je neobično da se ljudi i dan danas na nju i njenu "svetost" pozivaju, kad je odavno jasno šta je radila - a u čemu ničeg svetog nije bilo.
 

Back
Top