Evo što o Vlasima kaže "Hrvatska enciklopedija" LZMK.
Vlasi (jed. Vlah) (balkanskogotski Walhs /starovisokonjem. Walhoz/ < lat. Volcae, akuz. pl. Volcas: keltski narod/pleme s juga Galije). 1. Ime koje u različitim razdobljima i u različitim jezicima (te u različitim likovima) označava pripadnike etničkih (nacionalnih), društvenih ili vjerskih skupina. Volcae je bilo ime kelt. naroda/plemena na jugu Galije (Gallia Narbonensis). Kako se taj narod rano romanizirao, susjedni Germani tim su imenon (lat. Volc- > germ. Walh-) označivali Romane (Rimljane) općenito, a ime se, kako se čini, proširilo na cijelom germ. prostoru, pa su ga u tom značenju od Germana preuzeli i Slaveni (vjerojatno na donjem Dunavu). Slav. narodi, izvorno, njime označuju pripadnike romanskih naroda, najčešće Rumunja (rus. Вoлóх: Rumunj, Vlah; bug. Влах: Rumunj iz Vlaške; dijalektalno: pastir /ne-Bugarin, obično Arumunj/, Влахия, Влашко: Vlaška /Rumunjska između Karpata i Dunava/; srp. Vlah: Rumunj općenito, posebice onaj iz sjeveroist. Srbije; mak. Влав: Arumunj, Meglenorumunj; stariji hrv. Vlah, Vlasi: stočari, prijevoznici i trgovci iz zaleđa i unutrašnjosti bez obzira na etničku pripadnost i vjeru, ali često rum. jezika) ili Talijana (polj. Włoch: Talijan, włoski: talijanski; zastarjelo češ. Vlach: Talijan, vlašsky: talijanski; usp. slov. zastarjelo Lah: Talijan, te slovenske i hrv. toponime Laško, Vlaška ulica, Lašćina). Isto ime kod germ. naroda označava Romane (niz. Walsch: Valonac, valonski; njem. welsh: romanski /danas pogrdno; usp. i rotwelsch: šatrovački govor/, u švic. njem. welsch: /reto/romanski; staronord. valskr: romanski; šved. välsk: prekomorski, tuđi, strani) ili, u Britaniji, Kelte (staroengl. wilisc: kimrički, velški; strani; engl. Welsh: /keltski/ stanovnik Britanije, Velšanin, kimrički, velški). Od Slavena su naziv posudili također Madžari (prema jednini Vlah > madž. Olah: Rumunj, prema množini Vlasi > madž. Olasz: Talijan), Grci (biz. grč. Βλάχοι: Rumunji i Arumunji; novogrč. Βλάχος: /cincarski/ pastir; βλαχιά: stanovništvo Vlaške; pastiri, stočari; grubost, neotesanost), Albanci (Vllah: Arumunj, Rumunj) i Turci (pov. Iflak/Eflak: Vlaška). Sekundarno su se, kako se već i iz navedenoga vidi, razvila također socijalna, vjerska i slična značenja. Vlah nerijetko znači »stranac, onaj drugi; došljak«. U Dalmaciji Vlaj (< Vlah) znači stanovnika kopna ispod Biokova za otočane (na ist. dijelu Hvara), seljaka za gradsko stanovništvo ili neuglađena čovjeka općenito; u Dubrovniku Vlahinja: seljanka. U Istri su Vlasi Hrvati došljaci iz sjev. Dalmacije (sa štokavskim značajkama u jeziku) za razliku od starosjedilaca (čakavaca, Bejzaka/Bezjaka); Istrorumunji dijelom i sami sebe zovu Vlasima (Vlåh, mn. Vlås, Vlåš; i svoj idiom zovu vlåski, vlåški), kako ih zovu i neki okolni jednojezični stanovnici hrv. jezika (Vlah, Vlahi, vlaški); Meglenorumunji su također za sebe same preuzeli ime Vlah od okolnih mak. Slavena i Grka. U Hrvatskoj i u dijelovima BiH Vlah znači pravoslavac, odn. najčešće Srbin.
2. Etnička zajednica, brojčano najmanja manjina u Hrvatskoj (12 pripadnika prema popisu stanovništva 2001). Do XI. st. vlaška je zajednica imala etnički karakter, a činili su ju neslavenski stanovnici romanskoga jezika, raseljeni po planinskim područjima ponajprije Balkanskoga poluotoka. O njihovu podrijetlu postoje dva osnovna mišljenja. Prema prvomu, oni bi bili potomci romaniziranoga stanovništva koji su se očuvali nakon dolaska Slavena kao posebno stanovništvo. Prema drugomu, na području zapadno od današnje bugarsko-srp. granice bili bi se doselili počevši od X. st. U prilog ovomu mišljenju govore dakorumunjske značajke zabilježenih imena i riječi. Poslije se etnik Vlah počeo koristiti za oznaku stočarskih društv. zajednica u različitim etničkim okruženjima, u to doba uobičajenih u Europi, a posebice na Balkanu. U XIV. st. etnonim Vlah ili Morlak (→ morlaci) u Dalmaciji je označavao stanovnika iz zaleđa karakterističnih zanimanja: uzgoj stoke, timarenje konja, proizvodnja mlijeka i sira, prijevoznička zanimanja i trgovina te vojnička ili stražarska zanimanja. Proces samoidentifikacije u smjeru etničke afirmacije nije bio naglašen ni u doba Vojne krajine jer su carske povlastice, tzv. vlaška prava, bile vezane uz posjede, a ne uz podrijetlo. Nedostatak pisanih dokumenata otežava praćenje tê ugl. transhumantne populacije sklone seobi, a još je nerazjašnjeno pravo značenje izraza Morlak (Mavrovlachos, Karavlah, Crni Vlah, Crnogunjac), koji se katkad rabi kao sinonim za Vlaha. Očito je da se prvobitno značenje odnosilo na crne kabanice koje su nosili na središnjem Balkanu (u Srbiji, Bugarskoj, Makedoniji i sjev. Grčkoj). Pojedini pripadnici Roma u Hrvatskoj izjašnjavaju se kao Karavlasi (npr. u okolici Kutine). Vlasima okolno starosjedilačko stanovništvo zove i neke stanovnike Žumberka, isprva pravoslavne, a zatim grkokatoličke vjere, budući da su na tom području došljaci od XVI. st. Hrvatske »vlaške« zajednice ugl. nisu razvile svoj nac. identitet. Tijekom povijesti izjašnjavali su se kao Hrvati, Srbi, Talijani, svjesni da ih okolina drži Vlasima,Vlajima, Morlacima, → Ćićima, Ćiribirima, ili pak pravoslavcima, prema (nekoć) prepoznatljivu stilu života, mentalitetu, vjeri, a ponegdje i štokavskomu govoru u čakavskom okruženju (npr. u juž. Istri). Pokatkad je taj naziv kod susjeda nevlaha podrugljiv. Osim malobrojnih Vlaha koji se u Hrvatskoj tako deklariraju (kao etnička skupina, ili kao manjina), naziv Vlah, Vlasi u Hrvatskoj se rabi kao regionalni naziv (sa socijalnim vjerskim ili nacionalnim značenjem). Hrvatski Vlasi nemaju matičnu domovinu, a ni standardiziranoga jezika nego samo svakodnevnu uporabu jezika/govora u izdvojenim enklavama kao što su sela Šušnjevica, Nova Vas, Jesenovik, Letaj, Brdo, Kostrčani, Zankovci, Miheli, Dražina, Draga Jelavići u Istri (→ istrorumunjski), a danas se deklariraju najčešće nacionalno kao Hrvati ili regionalno kao Istr/ij/ani (dio optanata izjašnjavaju se kao Talijani). U selu Žejane u Ćićariji deklariraju se isključivo kao Hrvati (iako i oni govore istrorumunjski), a ni okolno stanovništvo ne rabi za njih ime Vlasi. Senzibilizacija šire hrv. javnosti na postojanje Vlaha odvija se kroz literaturu i javne priredbe, poput izložbi. U ist. Slavoniji malobrojni deklarirani Vlasi govore (dako)rumunjski i podrijetlom su iz ist. Srbije (Timočka krajina).
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65061