Temelj morala - Sažaljenje

...mislis da ce onaj koji bude pritisnuo crveno dugme za unistenje cele planete to uraditi zbog samosazaljenja a ne zbog nedostatka empatije

Onaj ko ima mogucnost pritiskanja tog dugmeta bolje je da ne bude vodjen empatijom jer bi upravo empatija istome dala bezbroj materjala za pritiskanje tog dugmeta.

Sto se tice opstanka covecanstva kao necem cemu bi svi trebalo da teze apriori.
Da li si se zapitala zasto bi toliko bilo vazno da i sutra gepard juri za antilopom a da ljudi ponavljaju vec hiljadama puta ispricanu pricu ? Zar se nisi zapitala da sve to ima cilj, i da ce po dostizanju tog cilja tome doci i kraj? Nije cilj zivota sam zivot nego bekstvo iz zatvora. oslobodjenje iz pakla... budjenje. To je cilj, a ne svim silama odrzavati egzistenciju covecanstva koje izvan svesti pojedinca ne postoji kao takvo .Postoji samo metafizicka stvar po sebi..zajednicka osnova svih. Eto, ta osnova je "kralj u nevolji" kako bi rekli alhemicari. To je ono sto zovemo "JA" i sto trebamo izbaviti iz ove virtuelne realnosti. Unistenje pojedinca nista ne resava kao sto unistenje nekog bota u kompjuterskoj igri ne prekida samo igru. Izbavljenje od sveta, negacija volje mora biti, da tako kazemo, na metafizickom nivou.

Alim
.. aha .. moral nije osjet .. nego kvalitativna množina .. to jes ljubav .. jer bog je ljubav ..
.. a gdje si ti .. koliko individualan ili umnožen .. to je problem ..
.. možeš li ti biti bog .. ? .. to jes .. èista ljubav .. ?

Ja sam samo jedna objektivacija zajednicke metafizicke osnove svih koju zovemo JA. Tvoje "ja" i moje "ja" jesu isto transcendento bice, isti kralj u nevolji. Prilikom svake patnje na ovom svetu on pati ili svi patimo.
A razlika izmedju moralnog i samozivog jeste u tome da u prvom slucaju deluje sam kralj a u drugom slucaju isti taj kralj svezan iluzijom principa individuacije. Tako da sam sebi grize rep poput Uroborosa.

Pošto je volja ono po sebi svake pojave patnja koja se drugima zadaje, i patnja koju čovek i sam doživljava, zlodelo i stradanje, uvek odnosi samo na jednu te istu suštinu, premda pojave u kojima se pojavljuju zlo i stradanje postoje kao sasvim različite jedinke i čak su razdvojene golemim vremenskiim i prostornim intervalima. On uviđa da je razlika između onog što zadaje patnju i onog što nju mora da podnosi samo fenomen i da se ne tiče stvari po sebi koja je volja što živi u obojici. Obmanuta saznanjem koje joj služi, volja tu ne prepoznaje samu sebe; u jednoj od svojih pojava tražeći izrazito blagostanje, ona u drugoj stvara veliku patnju ili tako, u svojoj silovitosti, zariva zube u sopstveno telo, a da ne zna da uvek samo sebe povređuje, obelodanjujući na taj način, posredstvom individuacije, sukob sa samom sobom koji ona nosi u svojoj suštini. Mučitelj i mučeni jesu jedno

Sopenhauer Svet kao volja i predstava 1 glava 63
 
Poslednja izmena:
Onaj ko ima mogucnost pritiskanja tog dugmeta bolje je da ne bude vodjen empatijom jer bi upravo empatija istome dala bezbroj materjala za pritiskanje tog dugmeta.

Sto se tice opstanka covecanstva kao necem cemu bi svi trebalo da teze apriori.
Da li si se zapitala zasto bi toliko bilo vazno da i sutra gepard juri za antilopom a da ljudi ponavljaju vec hiljadama puta ispricanu pricu ? Zar se nisi zapitala da sve to ima cilj, i da ce po dostizanju tog cilja tome doci i kraj? Nije cilj zivota sam zivot nego bekstvo iz zatvora. oslobodjenje iz pakla... budjenje. To je cilj, a ne svim silama odrzavati egzistenciju covecanstva koje izvan svesti pojedinca ne postoji kao takvo .Postoji samo metafizicka stvar po sebi..zajednicka osnova svih. Eto, ta osnova je "kralj u nevolji" kako bi rekli alhemicari. To je ono sto zovemo "JA" i sto trebamo izbaviti iz ove virtuelne realnosti. Unistenje pojedinca nista ne resava kao sto unistenje nekog bota u kompjuterskoj igri ne prekida samo igru. Izbavljenje od sveta, negacija volje mora biti, da tako kazemo, na metafizickom nivou.

...osoba koja se predala, koja se odrekla zivota, koja ne moze pronaci znacenje ili bilo koju vrednost na koju moze odgovoriti je ocajna ...naravno da se njoj cini da je zivot pakao i da zeli da se preda besmislu...ocaj koji ljude navodi da tako razmisljaju je najdublji oblik duhovne zaostalosti i tu nema nista pozitivno
 
...osoba koja se predala, koja se odrekla zivota, koja ne moze pronaci znacenje ili bilo koju vrednost na koju moze odgovoriti je ocajna ...naravno da se njoj cini da je zivot pakao i da zeli da se preda besmislu...ocaj koji ljude navodi da tako razmisljaju je najdublji oblik duhovne zaostalosti i tu nema nista pozitivno

Suprotno od toga. Onaj ko pogleda svet objektivno moze doci samo do pesimizma. Ne radi se o tome da neko ne moze ovde pronaci vrednosti u zivotu, vec je problem sto tih vrednosti NEMA. Postoje samo zavaravanja. Gradnja KULA od karata su sve tvoje vrednosti.
Necu ovde sada drzati odu pesimizmu jer je potpuno nepotrebno. Cela filozofija , cela istorija i cela stvarnost svedoce o tome.Jedini koji se proglasio optimistom bio je Lajbnic, da bi apsurd toga bio predmet ismejavanja do dan danas znas ono "Ovaj svet je najbolji od svih mogucih svetova".
Pesimizam je zasnovan na tako cvrstim temeljima da ne zahteva obrazlozenja svojih sudova.
I ne, pesimista u filozofiji nije ocajnik, vec neko ko ima veliku prednost nad graditeljima kula od karata. Onaj ko zna da je u zatvoru trazice izlaz. Onaj ko ne zna nema šanse.
 
Sto se tice opstanka covecanstva kao necem cemu bi svi trebalo da teze apriori. Da li si se zapitala zasto bi toliko bilo vazno da i sutra gepard juri za antilopom a da ljudi ponavljaju vec hiljadama puta ispricanu pricu ? Zar se nisi zapitala da sve to ima cilj, i da ce po dostizanju tog cilja tome doci i kraj? Nije cilj zivota sam zivot nego bekstvo iz zatvora. oslobodjenje iz pakla... budjenje. To je cilj, a ne svim silama odrzavati egzistenciju covecanstva koje izvan svesti pojedinca ne postoji kao takvo .Postoji samo metafizicka stvar po sebi..zajednicka osnova svih. Eto, ta osnova je "kralj u nevolji" kako bi rekli alhemicari. To je ono sto zovemo "JA" i sto trebamo izbaviti iz ove virtuelne realnosti. Unistenje pojedinca nista ne resava kao sto unistenje nekog bota u kompjuterskoj igri ne prekida samo igru.Izbavljenje od sveta, negacija volje mora biti, da tako kazemo, na metafizickom nivou.

Onaj ko pogleda svet objektivno moze doci samo do pesimizma. Ne radi se o tome da neko ne moze ovde pronaci vrednosti u zivotu, vec je problem sto tih vrednosti NEMA.Postoje samo zavaravanja. Gradnja KULA od karata su sve tvoje vrednosti. Necu ovde sada drzati odu pesimizmu jer je potpuno nepotrebno. Cela filozofija , cela istorija i cela stvarnost svedoce o tome.Jedini koji se proglasio optimistom bio je Lajbnic, da bi apsurd toga bio predmet ismejavanja do dan danas znas ono "Ovaj svet je najbolji od svih mogucih svetova".Pesimizam je zasnovan na tako cvrstim temeljima da ne zahteva obrazlozenja svojih sudova. I ne, pesimista u filozofiji nije ocajnik, vec neko ko ima veliku prednost nad graditeljima kula od karata. Onaj ko zna da je u zatvoru trazice izlaz. Onaj ko ne zna nema šanse.

Nisam citala Barklija ali me je sam zivot doveo do slicnih zakljucaka. Tako da :tick:
 
Poslednja izmena:
...osoba koja se predala, koja se odrekla zivota, koja ne moze pronaci znacenje ili bilo koju vrednost na koju moze odgovoriti je ocajna ...naravno da se njoj cini da je zivot pakao i da zeli da se preda besmislu...ocaj koji ljude navodi da tako razmisljaju je najdublji oblik duhovne zaostalosti i tu nema nista pozitivno

Da li dozvoljavas mogucnost da neko smatra ovaj (ovozemaljski) zivot paklom (ne samo individualnim, vec sustinskim) a da pri tome nije ni ocajan, ni predan besmislu...?
 
Poslednja izmena:
Suprotno od toga. Onaj ko pogleda svet objektivno moze doci samo do pesimizma. Ne radi se o tome da neko ne moze ovde pronaci vrednosti u zivotu, vec je problem sto tih vrednosti NEMA. Postoje samo zavaravanja. Gradnja KULA od karata su sve tvoje vrednosti.
Necu ovde sada drzati odu pesimizmu jer je potpuno nepotrebno. Cela filozofija , cela istorija i cela stvarnost svedoce o tome.Jedini koji se proglasio optimistom bio je Lajbnic, da bi apsurd toga bio predmet ismejavanja do dan danas znas ono "Ovaj svet je najbolji od svih mogucih svetova".
Pesimizam je zasnovan na tako cvrstim temeljima da ne zahteva obrazlozenja svojih sudova.
I ne, pesimista u filozofiji nije ocajnik, vec neko ko ima veliku prednost nad graditeljima kula od karata. Onaj ko zna da je u zatvoru trazice izlaz. Onaj ko ne zna nema šanse.

Ma ja oziman,vec,valjda po navici,ne mogu da se slozim sa tobom.Ali,hajde sada bez svadje. Mislio sam da si subjektivni idealista,koji svet ne moze da posmatra objektivno [/B](?!).A,ja suprotno.Jos ce biti da ja i ti izmenjamo uloge ! :hahaha:
Dobro,salu na stranu,ali ja nikad nisam mislio da gradim kule od karata.Jedan,sada vec pokojni filozof,mi je svojevremeno rekao da cesto idem "glavom kroz zid". Ja sam mu,uz pice,jednom odgovorio da ima i zidova od kartona,ako se ne proba,ostaje zid.I sada to mislim.Sta smo mi ljudi,ako prihvatimo status quo ?! Ako,recimo,zbog polupismenih,ili gore jos,budala,prihvatim VELIKOG BRATA,samo zbog toga sto drugi nisu citali Orvela ! Itd.. Ma necu da budem pesimista,hocu da,koliko mogu (u svojim"okvirima",a i to je upitno-gde su mi "okviri"?!) - delam. Nije tu verovanje ono sto me goni na akciju (iako cesto kazem "hocu da verujem" da "treba da" postoji bolji ljudski svet ) vec htenje,potreba...
U suprotnom,ako se slozim sa tobom,mozda bi smo jos uvek bili u prvobitnoj zajednici (sto,u nekim krizama,kao sada,mislim da i nije uvek tako lose).
Nisu,naravno u filozofiji,ni Kant,ni Nice,ni Hegel,ni Marks (ni mnogi ,mnogi,pre i posle ),bili pesimisti (izuzimajuci Sopenhauera,naravno,koji,opet,gle,kada je u pitanju umetnost,narocito muzika-to nije bio!).U suprotnom,vec rekoh,i filozofija bi ostala kod,recimo,Heraklita.Pa bi Sopenhauer bio nepotreban.Jer,otkad je sveta,postoje "kule od karata"! A,filozofija je,priznaces,presla dug put do Sopenhauera. I posle,naravno!
 
Kompozitor otkriva najdublju sustinu sveta i tu najdublju mudrost izgovara jednim jezikom koji njegov razum ne shvata"

Ono sto nam je Sopenhauer dao kao znanje o temelju morala u vidu pojmova i reči, Mocart nam je dao u vidu notnog zapisa.

Temelj morala.. sazaljenje i prastanje, opisano je u ovih tri minuta:

Mozart - Nozze di Figaro

Kada ceo svet bude u duhu ove arije bicemo na korak od spasenja.
 
jako lijepo! ja bih samo rijec sazaljenje pretvorila u samilost..n znam koja tacno rijec je uzeo Schopenhauer ..mada svejedno emocija je u sustinni ista...pitanje je opet odakle to poticu te dvije rijeke...dje je izvor sazaljenja? :zper:

Vec je bilo takvih reakcija na ovu temu ali nisi u pravu. Sazaljenje je odgovarajuci pojam. Prenecu ono sto sam vec odgvorio i videces razliku:

Temelj morala je upravo sazaljenje. Saosecanje nije odgovarajuca rec za to. Saosecanje podrazumeva prostu psioholosku projekciju svog sopstvenog ega na osobu koja pati ili uziva ili sta god. Pri tome je onaj ko saoseca i dalje egoista koji toliko voli samog sebe da zamislja sebe na mestu onog ko pati i tako on ne zali njega vec posredno samog sebe. To je daleko od morala. To je obicna projekcija.

Covek koji saoseca nece se zrtvovati za onog sa kim saoseca vec ce mu u najbollem slucaju dati milostinju, ili utesan razgovor. Ali dati svoj zivot za njega...nemoguce. Zasto? Zato sto je tu u pitanju obicni egoizam. Saosecam sa tobom ali saosecam i sa samim sobom ili svojom individualnom voljiom. Moralnost je kao sto vidis nesto sasvim drugo. To o cemu vi pricate nije moral i zapitajte se ako ste religiozni da se necete mozda naci u onoj grupi pred Isusom:
Mnogi će Mi reći u onaj dan: Gospode, Gospode, nismo li u ime Tvoje prorokovali? Zar nismo u Tvoje ime đavole izgonili? Nismo li u Tvoje ime čudesa mnoga činili? I tada ću im kazati: Nikada vas nisam poznavao; dalje od Mene svi vi koji zla činite. (Pogl. 27, 10)
Bolje rascistite sami sa sobom sta je moral a sta saosecanje.
 
vesnavrindavan
da da..pa nije saosjecanje je preslabo..skontala sam..ali sazaljenje je to je u biti nasa rijec..ali je sabolovanje- sapatnja nasa prava rijec...sapatnja..nego te ninema) to je mnogo adekvatnije nego sazaljenje..trut me on this..sazaljenje ima upliv ega takodje jer ti kontas da si bolji..sapatnja je potpuna empatija..eto je moral..apsolutno. ko god sta rekao nema vec morala od empaticnosti.

Znam i za tu primedbu "bolji" "gori" ..pa nisi u pravu. :)
Sazaljenje ili obuzadavanje ega ili stapanje sa transcendentnom sustinom izvan pojave desice se kada jesmo nadmocni. Nema ovde banalnih odnosa zasnovanih na uravnilovki ili "po cemu si ti bolji od mene" neko se nadje uvredjen. To su banalne stvari, a uprkos takvim zavaravanjima neko jeste nadmocniji od drugog u nekoj situaciji...na primer: Neko ima oruzje a ovaj drugi nema, sada taj sto ima moze odlucivati o zivotu ili smrti ovog drugog. Ili kada neko lukavastvom stekne prednost nad nekim i slicno. U takvim situacijama javlja se sazaljenje kao kocnica egoizmu.
 
hahahaha ocemo:) rascisticemo:) kad ti kazes:pppp
e pazi...kako se to odnosi na sintetsku tacku apercepcije..dal je i ona zahvacena saosecajem i moralom..? mislim a ne..ili..posto je ona apsolutna...ne sa ove tacke gledista..ali da sa neke druge koju mi sada ne vidimo:)

Upravo je moral objektivacije te tacke sitntetickog jedinstva apercecpije ili transcendentnog jedinstva izvan pojave.
Kada kazem "JA" ono na sta tada mislim jeste isto JA koje i ti nalazis u samosvesti. To je jedno te isto metafizicko bice, a upravo fenomen moralnosti izvire iz njega.

"Ja hocu sopstveno dobro" jeste izraz individualne volje ili izraz principa individuacije.

"Ja hocu tudje dobro" jeste izraz metafizicke volje koja je prevazisla podelu na individue. Tada volja deluje na visem stepenu. Onaj ko hoce tudje dobro nije vise individua (on je individuu prevazisao u tom trenutku) vec je stopljen sa unutrasnjim sopstvom.

Zato su dela moralnosti uzvisena a moralnost pitanje koje samo metafizika moze objasniti.
 
Osecanje bilo kakvo, a ne samo sazaljene.....ljubav, empatija.

Ne bilo kakvo, vec upravo SAZALJENJE !
Ako si sa nekim prjateljem na cvetnoj livadi srecna i nasmejana onda taj dodgadjaj nece dovesti do moralnog delovanja. Ali ako si u situaciji tipa "finish him"( mozda si igrala nekad Mortal Kombat), ili ilustrativan primer je borba gladijatora gde na kraju borbe jedan borac je iscrpljen i nemocan dok ceka da ga dokrajci onaj KOJI JE BOLJI OD NJEGA u toj situaciji. A jedino sto takvog gladijatora moze spasiti jeste sazaljenje od strane jaceg.

Sada, gladijatorsku arenu prenesi na ceo ovaj svet i bice ti jasno sta je temelj morala i sta to obuzdava egoizam.

A ako mislis da na ovom svetu je nemoguce doci u sitauaciju bespomocnosti pred jacim, onda isuvise verujes u onu recenicu ustava "Svi ljudi su jednaki i ravnopravni".
 
Poslednja izmena:
Ozimane, nije sazaljenje vec empatija.

Empatija je saosecanje a iz saosecanja dolazi sazaljenje. Nemozes imati sazaljenje a da nemas saosecanje.

Saosecanje je bukvalno "biti u tudjoj kozi" i osecati se i birnuti isto kao za sebe. Kada se osoba prema kojoj imamo saosecanje pati mi osecamo tu patnju i jednostavno ne zelimo da pati. Sad empatija ima svojih limiticaja moze biti i uska prema samo bliskim osobama a moze biti i siroka cak prema svim osobama.

A empatija je u sustini ljubav. Tako da i samo sazaljenje, saosecanje su deo ljubavi. Ljubavi prema svemu iliti Bozje ljubavi.

To o cemu pricas ti je... hmm neko nastajanje ljudske empatije. Ima mnogo napredka od tog nivoa nadalje.

Da ne bih ispalo da omalozvazam tvoje misljenje, ja bih te molio da mi definises empatiju. Kakvo je to osecanje. Da vidim gde stoijmo.
 
Ozimane, nije sazaljenje vec empatija.

Empatija je saosecanje a iz saosecanja dolazi sazaljenje. Nemozes imati sazaljenje a da nemas saosecanje.

Saosecanje je bukvalno "biti u tudjoj kozi" i osecati se i birnuti isto kao za sebe. Kada se osoba prema kojoj imamo saosecanje pati mi osecamo tu patnju i jednostavno ne zelimo da pati. Sad empatija ima svojih limiticaja moze biti i uska prema samo bliskim osobama a moze biti i siroka cak prema svim osobama.

A empatija je u sustini ljubav. Tako da i samo sazaljenje, saosecanje su deo ljubavi. Ljubavi prema svemu iliti Bozje ljubavi.

To o cemu pricas ti je... hmm neko nastajanje ljudske empatije. Ima mnogo napredka od tog nivoa nadalje.

Da ne bih ispalo da omalozvazam tvoje misljenje, ja bih te molio da mi definises empatiju. Kakvo je to osecanje. Da vidim gde stoijmo.

Ova tema ima pet stranica i na svakoj ko god je posetio autoamtski je izneo primedbu koju si ti izneo a ocito temu nisi ni citao.
Moj odgovor na to je ovaj:
Temelj morala je upravo sazaljenje. Saosecanje nije odgovarajuca rec za to. Saosecanje podrazumeva prostu psioholosku projekciju svog sopstvenog ega na osobu koja pati ili uziva ili sta god. Pri tome je onaj ko saoseca i dalje egoista koji toliko voli samog sebe da zamislja sebe na mestu onog ko pati i tako on ne zali njega vec posredno samog sebe. To je daleko od morala. To je obicna projekcija.

Covek koji saoseca nece se zrtvovati za onog sa kim saoseca vec ce mu u najbollem slucaju dati milostinju, ili utesan razgovor. Ali dati svoj zivot za njega...nemoguce. Zasto? Zato sto je tu u pitanju obicni egoizam. Saosecam sa tobom ali saosecam i sa samim sobom ili svojom individualnom voljiom. Moralnost je kao sto vidis nesto sasvim drugo. To o cemu vi pricate nije moral i zapitajte se ako ste religiozni da se necete mozda naci u onoj grupi pred Isusom:
Citat:Mnogi će Mi reći u onaj dan: Gospode, Gospode, nismo li u ime Tvoje prorokovali? Zar nismo u Tvoje ime đavole izgonili? Nismo li u Tvoje ime čudesa mnoga činili? I tada ću im kazati: Nikada vas nisam poznavao; dalje od Mene svi vi koji zla činite. (Pogl. 27, 10)

Bolje rascistite sami sa sobom sta je moral a sta saosecanje.

Saosecanje je obican egoizam...a moralno delovanje ciju sustinu i ciji fenomen koji neposredno dozivljavamo u svesti najblizi je pojmu "sazaljenje".

Moralno delovanje jeste "hocu tudje dobro" po svaku cenu, pa i cenu sopstvenog dobra.

Ako razmislis o ovoj recenici videces koliko je moralno delovanje ustvari retka pojava.
 
Ova tema ima pet stranica i na svakoj ko god je posetio autoamtski je izneo primedbu koju si ti izneo a ocito temu nisi ni citao.
Moj odgovor na to je ovaj:


Saosecanje je obican egoizam...a moralno delovanje ciju sustinu i ciji fenomen koji neposredno dozivljavamo u svesti najblizi je pojmu "sazaljenje".

Moralno delovanje jeste "hocu tudje dobro" po svaku cenu, pa i cenu sopstvenog dobra.

Ako razmislis o ovoj recenici videces koliko je moralno delovanje ustvari retka pojava.

Zrtvovanje samog sebe lezi u ljubavi prema zivotu a ne u "sazaljenju". Sazaljenje kao odvojena emocija ne moze postojati. Sazaljanje je kao sto sam rekao i u prethodnom postu deo ljubavi.

Prvo moras da volis da bih mogao da se sazalis. I ne pricam o ljubavi musko zensko ili vec kako. Vec o sveobuhvatnoj ljubavi .

Sad sto je u toj situaciji sto opisujes (arena) tu glavno osecanje bilo sazaljenje nad drugim da bih dao svoj zivot to je druga prica.

Sta kada vam se neko mio davi u vodi koji ne zna da pliva a vi rizikujete svoj zivot da ga spasite? Jer se tad oseca sazaljenje?

Razumem ja tebe da ti vidis da je sazaljenje jaka i veoma moralna emocija ali nije ona van Bozanske ljubavi.

Ljubav je temelj morala, sve ostalo sto ukazuje na moral u koreni ima ljubav.

Ali mislim da ja i ti mislimo na isto, istu emociju samo sto ja tu emociju zovem ljubav i vidim je kao ljubav. Terminologija je bitna stvar.

Uostalom, okreni obrni ozimane, svi su egoisti i svi zele da prigrabe sopstvenu srecu. Samo sto je sreca takodje i kognitivni proces koji treba biti upoznat. Sta je utopijska sreca?

Oni dovoljno svesni da je u sustini "sazaljenje" ili "zrtvovanje" samo zapravo put ka sreci, oni su upoznali najvisu tacku Morala.

Opet terminologija naravno. Egoisti kakvog znamo vise prilici termin Samoziv. Egoista moze biti i narics koji voli sebe ali nije toliko samoziv (mada ima tendencije ka tome).

Inace sveobuhvatnja ljubav takodje zna da se definise kao empatija.
 
Poslednja izmena:
dobro je ovo seducer rekao. ja mislim da on vidi sire..sta si ozimane zapeo za sazaljenje kad MITLEID koju upotrebljava SCH znaci SAPATNJA doslovno...nista ti ne cujes. brate mili...tvrdoglav si previse...opusteno bre..prosiri vidike...mada ako ti to tako mislis i shvatas cool...al nije ovo egzibicaja nicega nego dobronamjerno pokusavanje da proniknemo u tajne koje je postvio jedan od najvecih umova covjecanstva...ali MITLEID zanci-SAPATNJA. sa ZALJENJE je drugo nesto na nasem jeziku bar...kad saZaljevas-onda tebi je dobro a drugi pati pa ti onda kao iz svoje dobrote osjecas zaljenje za tim kojemu nije dobro..zj zao ti je sto on pati..ali saPatnja znaci..TEBE boli KAO NJEGA...to kaze SCH. upravo to je MITLEID! tu rijec sazaljenje i ona se moze koristiti ali u filozofiji je terminologija presudna zbog gradacije emocije.
 
dobro je ovo seducer rekao. ja mislim da on vidi sire..

Nema zloupotrebljavanije reci od te koja glasi "moral". Svaka drzava, pa cak i svaki pojedinac, svoje zelje, svoje pretenzije, svoje zakone proglasava moralom iz razloga da onaj ko zapravo treba da sluzi necijoj voji, misli da time sluzi moralu. Isto je i kod vas. Povodite se za svojim egoizimom i njega zovete "moral". Projekcije svog ega zovete "saosecanje" i to proglasavate moralom.

sta si ozimane zapeo za sazaljenje kad koju upotrebljava SCH znaci SAPATNJA doslovno...nista ti ne cujes. brate mili...tvrdoglav si previse...opusteno bre..prosiri vidike...mada ako ti to tako mislis i shvatas cool...al nije ovo egzibicaja nicega nego dobronamjerno pokusavanje da proniknemo u tajne koje je postvio jedan od najvecih umova covjecanstva...

Nije ovde cilj da proniknemo u um bilo kog autoriteta pa ni u um Sopenhauera. Cilj je da proniknemo u sopstveni um. Jedino neposredno iskustvo moze dati razlog istitnitosti bilo cije tvrdnje po bio taj neko Sopenhaur ,Kant ili neki seljak na ulici svejedno.

ali MITLEID zanci-SAPATNJA. sa ZALJENJE je drugo nesto na nasem jeziku bar...kad saZaljevas-onda tebi je dobro a drugi pati pa ti onda kao iz svoje dobrote osjecas zaljenje za tim kojemu nije dobro..zj zao ti je sto on pati..ali saPatnja znaci..TEBE boli KAO NJEGA...to kaze SCH. upravo to je MITLEID!



Onaj kome je dobro nema nikavog racionalnog razloga da zali onog kome je lose, naprotiv, a ako on ipak to cini, znaci da tada on ne deluje racionalno vec da imamo fenomen moralnosti. . I tu ne deluje projekcija "tebe boli kao njega" jer tudja patnja ne boli, vec tudja patnja pokrece osecanje koje izvire iz necega mnogo uzvisenijeg od bola...iz oblasti trancendencije..
U toj oblasti ne postoje podele ..niti JA niti DRUGI.

Nemoj Sopenhauera da tumacis poput svetog pisma samo na osnovu opstih pojmova koje svako moze da tumaci kako hoce upravo zbog njihove opstosti. Da bismo razumeli njegovu etiku moramo znati njegovu metafiziku. Moralnost je metafizicko pitanje.

A sto se tice reci "mitleid" citat iz koga si to izvela nije pisao Sopenhauer vec neki istoricar filozofije. U enegleskom rec "compassion" moze znaciti i jedno i drugo. Proucavajuci uobicajena narodna znacenja takvih reci sigurno necemo na taj nacin naci u njima Sopenhaurovu etiku.
 
Poslednja izmena:

Back
Top