Pošto je volja ono po sebi svake pojave patnja koja se drugima zadaje, i patnja koju čovek i sam doživljava, zlodelo i stradanje, uvek odnosi samo na jednu te istu suštinu, premda pojave u kojima se pojavljuju zlo i stradanje postoje kao sasvim različite jedinke i čak su razdvojene golemim vremenskiim i prostornim intervalima. On uviđa da je razlika između onog što zadaje patnju i onog što nju mora da podnosi samo fenomen i da se ne tiče stvari po sebi koja je volja što živi u obojici. Obmanuta saznanjem koje joj služi, volja tu ne prepoznaje samu sebe; u jednoj od svojih pojava tražeći izrazito blagostanje, ona u drugoj stvara veliku patnju ili tako, u svojoj silovitosti, zariva zube u sopstveno telo, a da ne zna da uvek samo sebe povređuje, obelodanjujući na taj način, posredstvom individuacije, sukob sa samom sobom koji ona nosi u svojoj suštini. Mučitelj i mučeni jesu jedno
Sopenhauer Svet kao volja i predstava 1 glava 63