Tamna strana...

  • Začetnik teme Začetnik teme Nesi
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Volim li te dusom ili telom? Znas li kako kuca zelja moja? Ispod oka krijes osmeh, rumen kao svitanje pred buru...Znas! U casi zaborav ljuljas. Ti si posast. Secanje samo u mome srcu. Prva bora oko usana. Pakao crvenog sjaja. Iz purpura se dobro ne radja! Kao iz krvi zivot. Belina zuba, prolama mrak. U grudima se cuje pesma. Nosim tvoj poljubac pod levom pleckom. Zajedno cemo leci. Moj grob ce biti moj svadbeni krevet. Odvesces me pred oltar. Zrtvu.
 
Lazne mi puteve pod noge poturaju.
Lazne mi reci u usta guraju.
Pun mi je zivot lazi pune usi.
Do grla u strasnoj lazi sto me gusi.

Sve sto je moje lazni prizvuk ima.
Sve sto je moje ko da je od dima.
Laz je podrzana laznim svedocima.
I istina nigde nikog ne zanima.

Kako da izdvojim laz iz tog sto disem.
Kako da ne lazem u tome sto disem.
Kad me lazima kao pticu pune:
Ko i druge lazi moja glava trune.
 
VITAMIN


Dopuštam ti da se mojim tijelom igraš
Govorim ti što želiš čuti
Ušuškan u veo zadovoljstva
Smiješak par trenutaka prije sna
Sutra će biti opet sve po starom
Neshvatljiva i hladna
Tretirat ću te
Kao psa

Ismijat ću ti želje
Slomiti ti snove
Zacijelile su rane?
Stvorit ćemo nove

Zajedno ćemo smišljati nazive
Za sve tvoje psihoze
Prognozirati
Valove hladnoga znoja
Bolu u trbuhu
Uslijed nervoze

Strah od ljudi,
Strah od dana
Uz mene sva lijepa
Sjećanja ti blijede
Nesanica i paranoja
Tvoja su sada
Jedina stvarnost
Ne brini, tvojoj kosi
Pristaju sijede

Pokaži mi svoje strahove
Proživi ih snažno
Ništa mi drugo
Na svijetu nije važno
jer kad vidim
u tvojoj podsvijesti
gdje me sve mogućnosti vode
Dozvoliti ću napokon
rukama tvojim
Malo slobode

Uzmi svoj nož
Vidiš li kako tvoja
kože te steže
osjetiš li trnce
sigurno je ugodnije
Kada metal duboko zareže

Nisi mi zadnji
Ali nisi ni prvi
Al ostat ću s tobom
Sve do jutra
Gledati
Slapove krv
Ujutro će te odnijeti
Spominjati ti ime
Pitati se zašto
Tužno će rukom
Zaklopiti ti
Beživotne oči
Ja sjedit ću u sjeni
Neprimjerno mirna
Čekati do noći
Već će neko svratiti
S kim ću poći

Tada će se sve ponavljati
Nekom' će se novom
Strahovi javljati
Dok mu u nevjerici
Sa izrazom čuđenja
Oči ne sklope
A ja i dalje
Neću nikome
Ništa objašnjavati



(d.domy)
 
Ispricat cu ti jednu davnu pricu
u tom ce mi pomoci moja muza
kol'ko se moze kad se nekog voli
i cudna kako je poezija suza.

Niz tvoje lice sada teku rijeke
za necim dragim sto bez traga ode
a oci boje meda kriju lijepu tugu
i neku cudnu poeziju vode.

Od mene samo sjecanje ti osta
i jedna rijeka za ljubav sto vapi
i nesto malo izmrvljena bola
i cudna, cudna poezija kapi.

Dlanovi neba padaju sve nize
i mrtva ljubav u osvit novog dana
a sve su, sve su jaci zagrljaji kise
i stara pjesma starih oceana.

Da ja sam umro i vise me nema
na mome grobu tek trubadur pise
u tvojoj kosi tuga vjetra spava
i cudna, cudna poezija kise.
 
SLUCAJAN SUSRET



Upravo sam

Naručio porciju ribe

Kada sam je ugledao

Kako lagano

Za sobom zatvara vrata

Zauzela je sto

Pored prozora

I nespretnim prstima

Pripalila cigaretu

Njen pogled je lutao

Po zamagljenom staklu

A pokreti nogu ispod stola

Odavali su utisak

Isfrustirane žene


Izgledala je

Kao odbačeno

Kukavičje jaje

Ostavljeno

S namerom da pati

Pomislih

Koji je kreten

Mogao da unesreći

Ovo drago lice

Boginju dobrote

U obličju žene

Jer

Iako nisam

Znao ništa o njoj

Njen pogled

Odavao je

Više od reči

Kažu da oči

Ne umeju da lažu

Da pogled govori

Sve jezike


A u njenim očima

Ogledala se

U isto vreme

Tuga

Ljubav

Čeznja

I bol

Koliko li je samo

Laži i podlosti izneto

Pred ovo

Nesrećno stvorenje

Koje svojom naivnošcu

I urođenom dobrotom

Ne zaslužuje to


Koliko li je takvih ljudi

Čija je duševna hrana

Da unesrećuju

Druge oko sebe

Hraneći se pri tom

Tuđom patnjom

Kompenzirajući time

Svoje komplekse

I nedostatke

A reklo bi se

Da sem iskrene ljubavi

Ova žena

Ništa drugo

I ne ume

Od sebe da daje


Uljudni glas konobra

Poremetio je tok

Mojih misli

- Izvolite gospodine

Prijatan ručak želim -

Za susednim stolom

U medjuvremenu

Gospođa

Sa tužnim pogledom

Je nestala

Ostala je do pola

Ispijena kafa

I ugašena cigareta


Riba se lagano hladila

A moja želja za ručkom

Je isparila

Osetio sam

Muku u želucu

Učinivši mi se

U jednom trenutku

Da videvši nju

Ugledao sam sebe



(zaratustra)
 
Dušo da ne stremim Vječnosti ne bih čuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Već bih život prekratio i od tijela načinio
tajnu koju groblje skriva.

Kad se ne bih dušo kupao suzama
i bolom ukrašavao oči
Živio bih slijep, sa noktima u očima
i gledao samo u lik tami.

Što je život dušo nego noć u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene žeđ u srcu upućuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne.

Ako dušo neznalica kaže da i duša i tijelo nestaju
da se ne vraća ono što nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vječnosti krije.
Dušo da ne stremim Vječnosti ne bih čuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Već bih život prekratio i od tijela načinio
tajnu koju groblje skriva.

Kad se ne bih dušo kupao suzama
i bolom ukrašavao oči
Živio bih slijep, sa noktima u očima
i gledao samo u lik tami.

Što je život dušo nego noć u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene žeđ u srcu upućuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne.

Ako dušo neznalica kaže da i duša i tijelo nestaju
da se ne vraća ono što nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vječnosti krije.
 
Nitko te ne voli
kad si down and out
nitko te ne voli
gloomy underground
samo bol u srcu mom
nitko te ne voli
heraklit je to
besmrtni su smrtni
smrtni besmrtni
jer ovi drugi žive
smrću onih prvih
a umrli su njihovim životom
besmrtni su smrtni
zapanjen strahotom
kad se jedan od njih u saleukiji pojavio
u prvom večernjem času
preručen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i da l i on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
međ sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
...
 
Kuda lepi tamničaru
Sa tim ključem poprskanim krvlju
Idem da oslobodim onu koju volim
Ako još ima vremena
A nju sam zatvorio
I nežno i svirepo
Na najskrovitijem mestu svojih želja
Na najdubljem mestu svojih nemira
U laži buducnosti
U gluposti zaklinjanja
Hoću da je oslobodim
Jer hoću da je slobodna
Po cenu i da me zaboravi
Po cenu i da ode
Pa čak i da se vrati
I da me još voli
Ili da zavoli drugog
A ako joj se taj dopadne
Pa ona ode
I ja ostanem sam
Sačuvaću samo
Na svojim dlanovima
Do poslednjeg daha
Blagost njenih dojki izvajanih ljubavlju.
 
Od bola do bola prelazi ljubav otoke svoje
i postavlja korijenje koje zatim natapa plac,
i nitko, nitko ne može umaci koracima
srca koje trci šutljivo i krvolocno.


Tako ti i ja tražimo pukotinu, drugu planetu
gdje sol ne ce moci dirnuti tvoju kosu,
gdje boli nece moci rasti mojom krivnjom
i gdje ce živjeti hljeb bez agonije.


Planeta zapletena u lišcu i daljini,
pustoš, kamen suv i nenastanjen,
svojim vlastitim rukama htjeli smo sagraditi


tvrdo gnijezdo, bez nevolje, bez rane i bez rijeci,
no ljubav ne bijaše takva, tu je sumanuti grad
u kome ljudi polako na balkonima blijede.
 
AUTONOMIA


Namijenio si mi
Maleni zlatni okov
Da ga nosim na prstu
Kao dokaz
Da sam tvoja

Namijenio si mi
Bijelu dugačku haljinu
I bijeli veo
Da pred svima kažem
DA, ja sam tvoja

Dosadnu pijanu zabavu
Sa pripitim kumovima
I svojom rodbinom
Sa lažnim osmjesima
Da im svima pokažeš
Da sam tvoja

Sve si sredio
Sve organizirao
Sve dogovorio
I onda mi rekao
Da i ja znam
Da sam tvoja

A ja
Ja sam izabrala
Baš neki dan
Seks bez obaveza
Sa tvojim slatkim
Mlađim bratom
I baš jučer
Vruće se mazila
Sa tvojom sestrom

Probudila me ujutro
Poljupcima
I ispratila do aviona
Mahala mi
Dok sam polijetala
Iz tvoga grada
I u zraku shvatila
Da sam kao ptica
Slobodna
I samo svoja

(d.domy)
 
O KAMENOVANJU


Da se preljubnica na trgu kamenuje.
Ako nemadne bezgrešne sebarke
da se prva maši rukom oblutka
da se pozovu žene vlastelinke.

Ako se ni jedna od njih ne usudi
da se baci kamenom posred grudi
što ih je ljubav do greha zanela,
da se pozovu monahinje iz hrama.

Ako se ni njihova ne digne ruka
ako i one obore čela,
da se pozove i carica sama,
do trga da je doprati cela svita.

Ako se ni gospođi carici ne ushita
da se kamenom na grešnicu baci,
neka zažmure straže i dželati,
neka puste osuđenu da beži
kuda je vode koraci,
neka niko ne trči da je vrati.

(Desanka Maksimović)
 
Usnuli djavo podigao je svoje sanjive kapke. Kao toliko puta ranije, krenuo da se proteze u utrobi mojoj. Obliznuo se gladan posle dugog sna, zeljan svezega mesa. Srce mu moje davno progutano, u grlu dah sipljivi dusi. Unezverio se. Hteo bi u svet. Nezajazljiva gladna ala. Neman u meni. Ja vise snova za njega nemam. Vreme je da podjemo dalje.
 
Krenimo opet ovdašnjim putevima, pod teretom mog poroka, poroka
koji je kraj mene pustio svoje korenje patnje, pocev još od doba sticanja razuma
- koji se penje do neba, i tuce me, obara me, vuce me za sobom.
Poslednja nevinost i poslednja bojažljivost. Rešeno je. Ne pokazivati svetu
svoje odvratnosti i svoja izdajstva. Napred! Kretanje, breme, pustinja, cama i gnev.
Kome da se iznajmim? Koju životinju treba obožavati? Koju svetacku ikonu svi
napadaju? Koja cu srca da skršim? Kakvu laž moram podupirati? U kojoj krvi hodati?
Radije cuvati se pravde.
 
Prvi put, jednog jutra Prohor je upita prolazeci:

- Umes li da muzes koze?
- Umem. rece odvazno Filipa.
- A jesi li muzla i jarce?
Na to Filipa obori oci i klimnu potvrdno glavom.
- A coveka jos nisi?
Filipa odrecno zavrte glavom.
- A bi li mene pomuzla?- Upita Gomac i ona je muzla dok iz njega ne istece mleko.
- Sta ti je to?- upita ona.
- Seme.
- A gde ti je oranje?
- Ti si oranje. Zena je oranje. Zena- to su krv i mleko. Zavadjeni krv i mleko. Nesmesani. Samo musko seme moze da ih pomiri i smesa. Pokazacu ti kako.
Tada Gomac natace na svoj ud ogroman prsten pecatnjak i razdevici je...
 
Dosla je

Nisam trazio, ali dosla je...
i oko mojih zidina zasadila cvece.
Bulke crvene kao krv.
Gledala je pogledom dalekim,
pogledom koji priziva smrt.

Nisam trzio, ali dosla je...
da bi pesme tuge naricala
u crno odevena...
u svakom pokretu drama skrivena,
bolesna, zuta, tanka k'o prut...
u mene zaljubljena.

Nisam trazio, ali dosla je...
da na mene nepravdu svali svu.
da mi kaze da je nevoljena
i da zivot okonca tu...
kraj zidina mojoih.

Nisam trazio, ali dosla je...
i sad pociva tu...
bulkama crvenim okruzena,
pesmama svojim ozaljena,
od mene nikada prezaljena.
Kriva za svoju smrt.
 
Son, she said, have I got a little story for you
What you thought was your daddy was nothin' but a
While you were sittin' home alone at age thirteen
Your real daddy was dyin'
Sorry you didn't see him
But I'm glad we talked
Oh I, oh, I'm still alive
Hey, I, I, oh, I'm still alive
Hey I, oh, I'm still alive

Oh, she walks slowly, across a young man's room
She said I'm ready for you
I can't remember anything to this very day
Except the look, the look
Oh, you know where, now I can't see, I just stare
I, I'm still alive
Hey I, but, I'm still alive
Hey I, boy, I'm still alive
Hey I, I, I, I'm still alive, yeah

Is something wrong, she said
Well of course there is
You're still alive, she said
Oh, and do I deserve to be
Is that the question
And if so, if so, who answers, who answers
I, oh, I'm still alive
Hey I, oh, I'm still alive
Hey I, but, I'm still alive
Yeah I, ooh, I'm still alive


Pearl Jam
 
POSLJEDNJA LJUBAV

O, na zalazu naših dana
ljubav je tiša i praznovjerna...
Sijaj, svjetlosti oproštajna,
ljubavi zadnja, luči večernja!

Pola je neba palo u sjenu,
još na zapadu sjaj se žari, -
pričekaj malo, sutonski trenu,
potraj, potraj, predivna čari!

Pusti da krv u žilama sni,
u srcu žara sve je manje...
O posljednja ljubavi, ti
jesi blaženstvo i očajanje.
 
VITAMIN



Dopuštam ti da se mojim tijelom igraš
Govorim ti što želiš čuti
Ušuškan u veo zadovoljstva
Smiješak par trenutaka prije sna
Sutra će biti opet sve po starom
Neshvatljiva i hladna
Tretirat ću te
Kao psa

Ismijat ću ti želje
Slomiti ti snove
Zacijelile su rane?
Stvorit ćemo nove

Zajedno ćemo smišljati nazive
Za sve tvoje psihoze
Prognozirati
Valove hladnoga znoja
Bolu u trbuhu
Uslijed nervoze

Strah od ljudi,
Strah od dana
Uz mene sva lijepa
Sječanja ti blijede
Nesanica i paranoja
Tvoja su sada
Jedina stvarnost
Ne brini, tvojoj kosi
Pristaju sijede

Pokaži mi svoje strahove
Proživi ih snažno
Ništa mi drugo
Na svijetu nije važno
jer kad vidim
u tvojoj podsvijesti
gdje me sve mogućnosti vode
Dozvoliti ću napokon
rukama tvojim
Malo slobode

Uzmi svoj nož
Vidiš li kako tvoja
kože te steže
osjetiš li trnce
sigurno je ugodnije
Kada metal duboko zareže

Nisi mi zadnji
Ali nisi ni prvi
Al ostat ću s tobom
Sve do jutra
Gledati
Slapove krv
Ujutro će te odnijeti
Spominjati ti ime
Pitati se zašto
Tužno će rukom
Zaklopiti ti
Beživotne oči
Ja sjedit ću u sjeni
Neprimjerno mirna
Čekati do noći
Već će neko svratiti
S kim ću poći

Tada će se sve ponavljati
Nekom' će se novom
Strahovi javljati
Dok mu u nevjerici
Sa izrazom čuđenja
Oči ne sklope
A ja i dalje
Neću nikome
Ništa objašnjavati



(d.domy)
 
Nas smo dvoje tiho, zaboravljeno groblje,
U nama mrtva ljubav spava.
Tišinu, gdje vječnost među trošnim križevima drijema,
katkada samo samotna ptica narušava.

Zacvrkuće, strese se otprhne . . .
k'o da od nas neka strava bije.
I ponovo na davne uspomene težak mir se slegne
i na dva smo groba nalik, k'o i prije.

Ah, nekad bijasmo nemirne proljetne grane:
u zagrljaj drhtav svoje lišće slagasmo.
Nekad sebe u nama smo strasno tražili,
sad odavno već jedno za drugim ne tragamo.

Svaki za se hodamo ovim neveselim svijetom
i ni teški ni laki nisu nam sni.
Tako će mo koračat' do kraja puta,
ti ne više ja, ja ne više ti.
 
Ponekad se pitam kuda tako lutam,
koga trazim u danima mojim,
sasvim tiho, placem, drhtim, ceznem,
jos zudeci za rukama tvojim...

Odbijam da primim u se nove sanje,
kao kamen pred klesarom stojim,
dleto je sve vece, a srce sve manje,
otrglo se za srcetom tvojim...

Poput prvog snega, sve belje i belje,
oguglala na bol, hladnocu ja gojim,
u meni su zive samo joste zelje,
za pravom toplinom u ocima tvojim...

Sasvim sam bez glasa, tihom tugom svisla,
te sam reci saptala, pobelelim svojim,
usnicama sto sam, do krvi ih stisla,
dok jos uvek tvoja, ispred groba stojim...

I dok tako kapljem, iznad tvojih vedja,
ja proklinjem zivot, smrti se ne bojim,
kao bleda senka, pogrbljenih ledja,
samo dajem zivot secanjima tvojim...

Kao prvog dana jos te uvek volim,
godine bez tebe, vec dugo ne brojim,
samo grku sudbu da utihne molim,
do poslednjeg ropca, zvacu tebe svojim...
 
K***C OD ČOVJEKA

Baš sam jeo bake rolls s okusom sezama
I čekao da miš napokon uđe u vršu
Đubre mi nije dao spavati cijelu noć
I ja popih sedam konzervi i s prozora gledah zvijezde
I mišljah kako bi nebo bilo lijepo da ih nema

Nedostaju li one kome?

I slušah tog miša kako gricka ostatke kruha
I kako juri sobom i gredama
I kako ruši prazne konzerve kod ormara
I tako… moj je život eksplicite poezija

Onda sam još razmišljao o životu općenito
Onako, kao neki filozof
Ali, nije me išlo jer sam glup
I moja metafizika ne ide dalje od straha od prvog u mjesecu
I tako… ja sam goli k***c od čovjeka

I, velim, baš sam jeo bake rolls s okusom sezama
Kad začuh lupanje na vratima

I viknuh da p***a mu materina ko je, i otiđoh otvoriti vrata
I, kao u lošoj pjesmi, nikog ne vidjeh
Na nebu bez sunca pusta ulica
I nikog nemah da mu to ispričam

I vratih se u sobu i viknuh
Daj, barem ti, đubre, uđi unutra!

I ja znam da mi nećete vjerovati
Ali, kad priđoh vrši vidjeh ga kako
Skroz kul proždire komad špeka

Pustio sam ga da se najede
A onda ga odnijeh gazdaričinom prugastom Tomeku

(b.s.)
 
Teško je smijati se
dok svi plaču oko Tebe
Teško je dokazivati snagu
dok okružuju Te slabi
Teško je biti prvi
dok korupcija je zakon
Teško je dokazati pamet
dok su oko Tebe glupi

Pokušaj spasiti davljenika
pružajući mu krhku slamku
Iz provalije izvuci čovjeka
o običnom niti konca
Ozdravi od raka umirućeg
jednim dodirom ruke
Pokušaj proći nečujno
dok o Tebi vise zvona

Budi moj sin i čuda ćeš činiti
Budi moj sin da Te naučim
Kako da stvarnost za tebe
ne bude zid kroz koji se ne može

I.Č.
 
Vremena su bila teška
Uzeh to potkrovlje
I nešto nade
Da ću preživjeti
Ljeta su bila vruća
A zime su tresle kosture
Gazdarica bijaše luda
Pijandura usukana obraza
S kolcem u desnoj
Klatarila bi se do gajbi s kunićima
Iza kuće
Tepala bi im i dala radića
Onda bi zgrabila jednog
I okrenula mu pogled na leđa
Tad bi izvukla iz džepa
Bocu ruma za kolače
I otpila pola
Držeći u lijevoj
Mrtvu Luciju

(b.s.)
 
Pa sam onda mileo uz ogradu
stepenicama naviše,
a ljudi su hrlili oko mene
bezbrižno, onako
kao što ja sam išao nekada.
Možda su bili srećni, bejah to i ja.
A odozdo negde, valjda od reke,
začuo se koncert.
Predveče je bilo
i vetar je nosio posrebreni vazduh
po miloj volji.
Kad bismo mogli da ga izvrnemo,
pred noge bi nam se istresli
svi poljupci
poslani prstima u prazninu,
kada ih nisu htela usta,
a s njima padao bi pepeo sveg onog
što nam sagorelo je.

J. Seifert
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top