Tamna strana...

Otkucaji srca u samom grlu bude i nedostatak vazduha pravi svoje obruče, steže, stiska.Onda nastupa nešto nalik dahtanju koje je u ovom slučaju borba za udisaj.Tahikardično otvaranje očiju .Pitanje-Što sam se opet probudila?Zašto sam se probudila?Što ne mogu zauvek da budem uspavana?I zašto -ja?

Što se borim za udisaj?Što ne klonem?Što se ne pokopam?Što ne padnem?

Nije ovo kretanje, nije ovo življenje, nije ovo ono što sam ikada tražila , niti zaslužila.Nisam toliko zlo.I ako mi je suđeno da nestanem , zašto ne mogu da nestanem tiho i izbledelo , kao magla, rosa kad se sunce pojavi , da ostanem zaglavljena u nekom uglu sna bez obzira bio on lep ili košmar?

Rekla sam svašta.I nisam mnogo toga rekla.Nema potrebe.I nemam kome.

A i da imam-bih li?Poznavajući sebe , ćutala bih.Što da govorim?

Zašto defekt da govori, ubica i onih pregršt lepih stvari koje su bile nadomak, tako blizu.

Ali nikada , nikada nisam rekla da nemam problema.

To je moje drugo ime.Drama treće, očaj četvrto .

A žal za nerođenjem mi je nadimak.Sama sebi sam ga dala jedne noći kada su vene vrištale.


Z.D.
 

Back
Top