Tamna strana...

  • Začetnik teme Začetnik teme Nesi
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Yet Another Movie

Pink Floyd

One sound, one single sound
One kiss, one single kiss
A face outside the window pane
However did it come to this?
A man who ran, a child who cried
A girl who heard, a voice that lied
The sun that burned a fiery red
The vision of an empty bed
The use of force, he was so tough
She'll soon submit, she's had enough
The march of fate, the broken will
Someone is lying very still
He has laughed and he has cried
He has fought and he has died
He's just the same as all the rest
He's not the worst, he's not the best
And still this ceaseless murmuring
The babbling that I brook
The seas of faces, eyes upraised
The empty screen, the vacant look
A man in black on a snow white horse,
A pointless life has run its course,
The red rimmed eyes, the tears still run
As he fades into the setting sun
M: You're going on that plane to take you where you belong.
W: But no, I have...
M: You have got to listen to me. Do you have any idea what
you have to look forward to if you stay here? Nine chances out of 10 we both end up in a concentration camp and that....
W: You're only saying these things to make me go.
M: I'm saying it 'cause it's true. Inside us, we both know we belong in different......
....maybe not today, maybe not tomorrow, but soon, and for the rest of your life.
W: But what about us?
But what about us?
But what about us?
 
Najblizi smo u casovima
ispred zore
U tisini otvaram dusu
pricam
Bolu
moje oci gore slutnjama
i bojim se zore
da se ne prikrade
ukrade sjene Tvoje
meni tako stvarne.
Klecim
Avet bola nailazi.

Pobjeci moram
ponijecu sa sobom
Tebe u mislima snagom bola.
 
TA DJEVOJKA JE MRTVA. . .

Ta djevojka je mrtva, mrtva od ljubavnih rana,
U zemlju su je odnijeli, odnijeli prije dana,
U zemlju su je stavili, stavili u svem krasu,
Stavili sasvim samu, samu u teškom času.
I vratili se veselo, veselo k'o na piru,
I pjevali su veselo, veselo:"Sad je u miru.
Ta djevojka je mrtva, mrtva od ljubavnih rana."
I otišli su u polje, polje k'o svakog dana . . .
 
U ovoj sumi gdje nejasne zore
zamute staze,u ovom podlom mraku
rodjenom pod liscem lazi-samujem.

Propinjao se dugo dan moj iznad gore
pa sad lezim uzalud pruzajuc saku
uzalud pruzajuc saku,znas.

Pasti?Stati?
Zavijutka poslednji vidjeh rub.
Rekli smo sve sto smo htjeli.
Sad smo cisti.
Oblace ruku mi daj!

Jos samo zeleni sapat.
Jos samo poslednji osmjeh
na vjetrovitoj ovoj pisti.
pa kraj?
 
Ti bez mene odlaziš, živote moj.
Kotrljaš se,
A ja još čekam da zakoračim.
Ti drugdje prenosiš bitku.
Tako me napuštaš.
Nikad te nisam slijedio.

Nisu mi jasne tvoje ponude.
To malo što želim, nikad mi ne donosiš.
Zbog tog nedostatka ja želim mnogo,
Vrlo mnogo stvari, cijeli beskraj...
Zbog tog malo što nedostaje, što mi
nikad ne donosiš.
 
Kad umrem i prozračni travanj
Nad grobom otrese kosu tešku od kiše,
Prignuvši se nada mnom, ako i patiš,
Neću te voljeti više.

Spokojna ću biti,smirena ko krošnje
Opuštenih grana kada kiša pada;
Njemija ću biti i tvrđega srca
Od tebe sada.
 
Kad anđeoske trube preko grude
mrtvoga svijeta jave sudnji dan,
kad saznaju mrtvaci što se bude,
tko odbačen je a tko odabran,

nećemo biti s onima što žude
na svijetlu stranu, stežući u dlan
palme, već s onim što čekaju hude
tmine ih i neutješeni san.

Mrzili odveć, dok smo bili živi,
patnju smo, draga, nestrpljivo htjeli
uživati smo raj na zemlji samo,

i zbog toga i nismo, nit bi' smjeli;
pravda će tek se ispunit kad, krivi,
budemo zalud čekali na nj tamo.
 
GODINA VUKA

Oprostite, moj gospodine !
Obećajem .... neću dugo.
Htjela bi samo na trenutak
stvarnost moju i Vašu, staviti na vagu.
Ne ljutite se, moj gospodine !
Oprostite zbog kaputa.
Nisam smjela nanj' naslonit' ruku.
Zaboravih,
da je Vaša koža veoma skupa.

Dođite, gospodine !
Stavimo na vagu svjetove naše.
Sve ovce moje
i vukove vaše.

Ne, ne vodite me u te vrtove obilja
radi kojih raj
na otužno stratište liči,
i kome zaboga.....
i gdje ste zaboga.....
Na kojoj ste stranici ubili Boga ?
U kojoj dječjoj priči ?
( anđele smo prodali, ali ima jedna babaroga )

E moj gospodine !
Dođite.
Tu, vjerujem, nije još kročila
Vaša skupocjena noga.
Stigli smo.
Na zgarište doma moga.
Tu zagrizite posljednji Vam zalogaj
No, ne pravite se fini.
Vidite..
Ima još..Tu, oko zgloba.

Kažete « Nađimo se na pola puta ? «
Moj gospodine !
Njega nema. Porušen je taj most.
Odavno ste moj gospodine
oglodali i tu posljednju kost.

Dođite, gospodine,
da stavimo na vagu svjetove naše,
sve krvi moje
i sve noževe Vaše.

I hvala na strpljenju. Hvala još jednom.
Evo ruka.
Zalogaj slastan.

Godina Vuka.

(Katja Matošević)
 
Christmas Card from a Hooker in Minneapolis

hey charlie i'm pregnant
and living on the 9th street
right above a dirty bookstore
off euclid avenue
and i stopped takin dope
and i quit drinkin whiskey
and my old man plays the trombone
and works out at the track

and he says that he loves me
even though its not his baby
and he says that he'll raise him up
like he would his own son
and he gave me a ring
that was worn by his mother
and he takes me out dancin
every saturday night.

and hey charlie i think about you
everytime i pass a fillin station
om account of all the grease
you used to wear in your hair
and i still have that record
of little anthony & the imperials
but someone stole my record player
now how do you like that?

hey charlie i almost went crazy
after mario got busted
so i went back to omaha to
live with my folks
but everyone i used to know
was either dead or in prison
so i came back to minneapolis
this time i think i'm gonna stay.

hey charlie i think i'm happy
for the first time since my accident
and i wish i had all the money
that we used to spend on dope
i'd buy me a used car lot
and i wouldn't sell any of em
i'd just drive a different car
every day, dependin on how
i feel

hey charlie for chrissakes
do you want to know the
truth of it?
i don't have a husband
he don't play the trombone
and i need to borrow money
to pay this lawyer
and charlie, hey
i'll be eligible for parole
come valentines day


Tom Waits
 
JEDNOGA DANA KADA SE CRNO NEBO
NAD ZAGREBOM NADVILO

I ako vam kazu da sam umro
jednoga dana
ne vjerujte prijatelji moji
ta to su samo price recite
vec ce se on pojaviti kod Sinise u klubu
il‘ na nekom uglu
prislanjajuci uz zid ljepojku
recite
ne moze to tako
jos nije ispio svoju rakiju
i racune za struju
nije platio
i na bilijaru jos nije sve pobijedio
ako kazu da sam umro
jednoga dana
da mi je preko tijela zagrebacki tramvaj presao
i da je samo crna jakna
crvena na plocniku ostala
il‘ da me je britvom zaklala
ona plava
cije sam i starce upoznao
prijatelji moji
odmahnite rukom i recite
ne moze smrt jos na Josipa
imamo sastanak s njim u petak
tocno u ponoc
obecao je donijeti tekilu pravu
i dobru travu da se smijemo
i jos je rekao
ako kazu da sam umro
jednoga dana
gadajte ih casom u oci
pa nogom u jaja
do kraja
*ebem im mater lazljivu
ako sam rekao da cu doci
dolazim
prije ili kasnije
a vi samo sabrano i mirno
pijte svoje vino
prijatelji moji
popijte i rakiju
za mene
dok se ne vratim.



(Rade Serbedzija)
 
UMRO SAM A TI MI OPROSTI

umro sam a ti mi oprosti

što sam tako žureći

zaboravio ruku da ti stisnem

i poljubim te onako

kako sam to uvijek činio odlazeći

oprosti mi što sam proljeće jedno

zauvijek u sebi odnio

ali sjeti se

ostale su pjesme

u desnoj ladici neuredno složene

snaći ćeš se

iz njih ljubav prosto izbija

te pjesme to sam ti sad ja

oprosti mi

nije bilo vremena za opraštanje

suviše smo se voljeli

da bi mogli nešto drugo

tako žureći nisam ni pomislio

da ćeš biti tužna zbog svega

i sad mi je žao zbog te praznine

koja nas dijeli

zbog toga što će nas jednu vječnost

zvijezde razdvajati

i što neću moći usne da ti dodirnem
 
Ni jedan covjek nije sam po sebi cjelovit.
Svaki je covjek dio kontinenta, dio Zemlje.
Smrt ma kog covjeka smanjuje mene,
Jer sam okruzen covjecanstvom.
I stoga, nikada ne pitaj:
Kome zvona zvone?

Tebi zvone!

(E.H.)
 
Lutaj pjesmo kaži dragoj
da sam tužan i pun jada
Lutaj pjesmo preko polja
preko šuma lutaj sada

Prodji pjesmo svako mjesto
ulicama grada sela
Pjesmo moja nevesela
prodji pjesmo svako mjesto
ulicama sela grada
Pjevaj pjesmo kako stradam

Ne raduje mene pjesma
za dragom me mori tuga
Ostavi me ode s drugim
srce žali svoga druga
Lutaj pjesmo pricaj svuda
srce žali svoga druga
Golema je moja tuga

Lutaj pjesmo kaži dragoj
da sam bolan u samoci
Možda ce te draga cuti
pa ce meni bolnom doci
Kaži pjesmo da su dani
mom životu izbrojani
Dani su mi izbrojani
Kad ti srce ljubav prosi
i kad oko suzom rosi
uspomenu moju nosi
 
Kad bih znao da bih se ponosno držao
Na robijama i pred sudovima:
Žario bih, palio, i sve izdržao
I svemu se odupro golim udovima!

Kad bih znao da bih sto ispod stopala
Sam ćušnuo i sam omču namakao:
Večnosti bi se moja duša dokopala
A moj dželat bi za mnom zaplakao!

Al' bojim se da bih počeo da molim
Da plačem, klečim i sve da izdajem,
Da bih sačuvao samo život goli
Na sve da pljunem, na sve da pristanem!

Bećković
 
rozen torta
dobosh
japanski vetar
shampita je bela
indijaner veca
ekler??? Sta to beshe
pare :(
josh jedna
pa eurokrem
....subota
:(
mogu
90 din !!!!
ma..pa shta
kako zaraditi
neka sa kajsijama..
sramota me od zhena
da pitam za jos jednu
:(
 
DRAGI GAZDA

Objasnio sam Svetom Petru da zelim ostati ovdje,
Izvan zlatnih vrata.
Necu vise nikome smetati.
Necu ni lajati.


Bit cu vrlo strpljiv dok te cekam.
Ostat cu ispruzen glodjuci jednu plavu kosku.

Cekat cu te ispred rajskih vrata dok i ti ne dodjes.

Mnogo mi nedostajes,
I ako udjem unutra, bez tebe,
To za mene nece biti raj!

(in memoriam Ringu)
 
Svjetlo se izmjenjuje s tamom
i oluje s kisama.
Mrznja se smiruje u srcu
kao bodez u koricama,
i na lice nagrdjeno ocajem
silazi osmjeh.
Ali rijec koja nas je uvrijedila
ostaje u srcu zauvijek,
dok ne potamni od naseg bola
kao ostrica sjekire zabodena u stijenu...

(Vesna Parun)
 
KOJEM BOGU SLUZIS SADA



kroz prozor vidim brezu
vjetar puše pa joj
grane lete
vrapci se dreče ispod krova
nedjeljni je mir….
psi to ne znaju
i laju kao i normalno…
kod crkve ima puno automobila
i nikoga ispred vrata
izgleda kao da svi mole..
ja zamišljam auru oko crkve
koja bi se trebala pojaviti
od tolike pobožnosti
no ne vidim ju
prilazim crnom golfu
sa namjerom
da ga ukradem
ključ kojim to obično radim
ovaj put ne uspijeva otvoriti vrata
bacam ga na pod i mislim
kojem Bogu služiš sada….
prokletniče ….

(s.)
 
Ti si ona tajna rijec sto zivi ispod moje kože,
Provucena kroz moje srce,
Ti si zaljepljena kao sjena za moje noge,
Zato uvijek prije nego oci otvori zlatna zora
Ja pruzam ruku negdje između neba i mora.
Poznam svoju bol, sad vrijeme je da krene,
Jer ja nevidim te, dok ti prolazis kroz mene,
Mi smo između neba i mora.
Ja sam bijeli dan, ja sam vojnik tvojih noci,
Zatvoren u nasem snu pruzam ruku
Trazim te gdje nebo morem postaje.
Poznam svoju bol, ona krade tvoje lice,
Moja luda sestro i ljubavnice.
Mi smo između neba i mora.
Nikada mi nismo bili dalje nego sad
Kaze noc..
Nikada mi nismo bili blize nego sad
Kaze dan..
 
Noćas su me pohodili mrtvi.
Nova groblja i vekovi stari;
Prilazili k meni kao žrtvi,
Kao boji prolaznosti stvari.

Noćas su me pohodila mora,
Sva usahla, bez vala i pene,
Mrtav vetar duvao je s gora,
Trudio se svemir da pokrene.

Noćas me je pohodila sreća
Mrtvih duša, i san mrtve ruže,
Noćas bila sva mrtva proleća:
I mirisi mrtvi svuda kruže.

Noćas ljubav dolazila k meni,
Mrtva ljubav iz sviju vremena,
Zaljubljeni, smrću zagrljeni,
Pod poljupcem mrtvih uspomena.

I sve što je postojalo ikad,
Svoju senku sve što imađaše,
Sve što više javiti se nikad,
Nikad neće - k meni dohođaše.

Tu su bili umrli oblaci,
Mrtvo vreme s istorijom dana,
Tu su bili poginuli zraci:
Svu selenu pritisnu nirvana.

I nirvana imala je tada
Pogled koji nema ljudsko oko:
Bez oblika, bez sreće, bez jada,
Pogled mrtav i prazan duboko.

I taj pogled, k'o kam da je neki,
Padao je na mene i snove,
Na budućnost, na prostor daleki,
Na ideje, i sve misli nove.

Noćas su me pohodili mrtvi,
Nova groblja i vekovi stari;
Prilazili k meni kao žrtvi,
Kao boji prolaznosti stvari.
 
Usamljenost

osećam - dolazi, tu je:
grmljavina što otupljuje
užasava;
zvuk što odjekuje
odjeci što tresu
ovaj hram, zidove
i teskoba što pritiska:
strah!
da budem sama, da bude
mir
sakriti se! podleći,
pobeći -
izbeći neumitno vreme
što nadolazi,
nemir što me obuzima
ukružuje, obuhvata.
nemir, snažan u meni:
ni levo, ni desno
ni nazad da uzmaknem
nema prostora; bezbednost
uzalud dozivam
dokle? ćutacu, trpeću
zar odustati?
iz kog izvora, odakle?
da zahvatim hrabrosti,
snage
da ovome učinim kraj
da svemu kažem ne
da budem sama - da bude
mir sa tobom.
 
BALADA O NJOJ I NJEMU

mesto koje je skoro zavoleo
i ponekad sasvim slučajno
nazivao svojim domom
napustiće uskoro.
prepustio se
radnjama kupatila -
pažljivo je oprao telo
sam sebi ošišao kosu
rešio se brade.
ostavio je solufe
kao instiktivnu uspomenu
na sve ono što prestaje.
obukao je odeću
u kojoj se oseća najbolje
izašao na balkon
i pružio ruke kao da zna šta traži.

na podu iza kraljevskog kreveta
nepomično je njeno telo
i pokraj njega
pismo.

vazduh je mekan.

iznad kuća
sa severa lete jata ptica.

(h.l.)
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top