maleno kučence:
Ne postoji ''zlo'' i ''dobro'', to su sve subjektivne zablude koje rade po principu užitaka/zadovoljstva i neužitaka/nezadovoljstva,ako ti nešto pruža užitak nazvaćeš to ''dobrim'', dok pak naime nešto što ti pruža rneužitak nazvaćeš ''zlim''
Prvi pojam koji u filozofiji treba ispravno razumeti, sa značenjem aksioma, tj. Istine koja se podrazumeva sama po sebi, koja se može upotrebiti kao premisa za izvođenje svih drugih istina, jeste pojam
"postojanje". Ovaj pojm nije na pravi način do danas razumeo, ni objasnio ni jedan naučnik ili filozof sveta , što je jedan od glavnih razloga što Istinu o stvarnosti još uvek ne znamo,
Naime, još uvek i naučnici i filozofi smatraju da se pojam postojanje može upotrebiti samo na ono što čulno i naučno može da se opazi, izmeri i dokaže, ato je energija, kao i Svemir koji je od energije sagrađen. Energija koja se manifestuje kao fizička radnja i proces
naprezanja, kretanja.
Ali takvo objašnjenje pojma
"postojanje" je fatalna logička pogreška, zato što je energija fizička radnja
naprezanja, kretanja. Što važi i za sve psihičke radnje i procese
opažanja, osećanja (dobra ili zla), pamćenja, mišljenja i razumevanja fitičkih radnji napretanja i kretanja. Smatrati fizičke i psihučke radnje rpostojanjem je fatalna greška zeto što nikakve radnje, ni fizičke, ni psihičke, ne mogu postojati same po sebi, bez
Vršioca, koji raspolaže sposobnostima da fizičke i psihičke radnje vrši. On je jedini za kojega je logično reći da
postoji, a ne njegove fizičke i psihičke radnje koje mogu uvek iznova i da počinju, kad njihov
Vršilac odluči da ih vrši ili se završe, kad njihov
Vršilac prestane da ih vrši.
U skladu sa napred izrečenom logikom da fizičke i psihičke radnje nemaju značenje "postojanja", pa ni osihičke radnje osećanja dobra i zla, to podrazumeva da ni ceo Svemir, zajedno sa životim u sebi, koji se sastoje od fizičkih i psihičkih radnji, nema znaćenje postojanja. Već samo
Vršilac koji sve moguće fizičke i psihičke radnje vrši. Kojega nikada niko nije uspeo da opazi, zato jer on nije materijalan, a time ni opažljiv, ni spoznatljiv, već samo njegove fizičke i psihičke radnje koje vrši. Što podrazumeva da ceo materijalni Svemir, zajedno sa životom u sebi, nestaje kao da ga nikad nije bilo, u trenutku kad
Vršillac prestane sve moguće radnje da vrši.
A za čudo, kada
Vršilac prestane sve moguće fizičke i psihičke radnje da vrši, ništa ne ostaje što bi moglo čulno da se opazi, što bi moglo da ima značenje nekakvog
Vešoca koji je sve radnje vršio. I to je glavni razlog što fizičari još uvek ne znaju da objasne šta je energija, niti biolozi šta je život, niti psiholozi šta je Svest, niti vernici širom sveta, šta je Bog.
Međutim, i
pak postoji način da se dokaže postojanje Vršioca svih mogućih fizičkih i psihičkih radnji. Metodu pomoću koje to može da se dokaže otkrio je francuski filozof Dekart, kada je rekao:
"Mislim dakle, postojim".
Ovakav način dokativanja postojanja Vršiosaca fizičkih i psihičkih radnji, ne može se smatrati
"dokazivanjem", već
"samodokazivanjem". Dakle, postoji samo mogučnost da
Vršilac samome sebi, u sebi, dokazuje da postoji i to isključivo uz poimoć fizičkih i psihičkih radnji u vreme kad ih vrši. jer on je ttaj koji je jedini koji te radnje vrši i koji je svestan, tj. zna da ih vrši u vreme kad ih vrši.
I kada je u pitanju čovek, čije telo se takođe u celini sastoji od mnoštva raznih fizičkih i psihičkih radnji i
Vršioca koji ih vrši, to podrazumeva da se taj
Vršilac nalazi unutar svake od fizičkih rsnji koju u telu vrši, s obzirom da se fizička ili psihička radnja ne može odvojiti od svog Vršioca.
I da taj
Vršilac uvek u čoveku sebe zove imenom
"JA". Nebitno da li se radi o ljudskom telu kao celini ili njegovim pojedinaćnim delovima - elementarnim česticama u atomima, atomima u ćelijama, ćelijama u organima ili organa u telu . Svi ti delovi ideliči imaju svoje
JA, kao i onaj deo koji pokreće ljudsko telo kao celinu, a to je čovekova aura, koja takođe sebe zove imenom
JA. Ovo podrazumeva da i sve iz čega se Svemir sastoji ima u sebi svoje
"JA", isto kao i čovek i da je to
"JA" unutrašnja, subjertivna, psihička, živa i svesna
suština onoga što zovemo imenom
"energija" od koje je sagrađen ceo Svemir. I da čovek, naučniik, opažajući energiju kao fizičku radnju naprezanja i kretanja, zapravo opaža samog
Vršioca koji se napreže i kreće, ali samo njegovu opažljivu fizičku spoljašnost, koja kao fizička radnja nema značenje postojanja, a ne i njegovu unutrašnju psihičku i svesnu suštinu koja se napreže i kreće i sebe zove imenom
JA, koja ima značenje postojanja.Jjer ne nestaje kada prestane da se kreće i radi, već nastavlja i dalje da
postoji. Zbog čega fizičari još uvek i ne znaju da objasne energiju, koja nastaje po načinu samopokretanja nematerijalnog Kvantnog vakuuma, koji je sa stabovišta fizke isto što i ništa. Ne znajući da je Kvantni vakuum polje mirujuće,nematerijalne Svesti, koja kad miruje izgleda kao da je ništa, a koja, kada se nappregne i pokrene, poprima fizička svohstva sile i mse i fizički počinje da se manifestuje kao energija, Svemir i život, tj. kao Nešto.
Danas je još uvek najveći naučno nerešeni problem upravo ono što zovemo imenom
"Svest". Svi ljudi na svetu se slažu da Svest postoji, jer svaki čovek je Svest, ali šta je Svest i kako ona postoji, još uvek niko o tome ništa ne zna. I dok god ne rešimo problem postojanja Svesti, nećemo znati Istinu ni o energiji, ni životu, ni Svemiru, ni Bou.
Sve ovo što sam napred rekao, možete smatrati konačnim filozofdkim, tj. logičkim rešenjem postojanja Svesti. UZ napomenu da ne postoji nikakav drugi UM do ono što zovemo imenom "Svest", pa prema tome, u ovoj temi pod naslovom
"Tamna strana uma", ne može se raspravljati ni o čemu drugom do fizičkim radnjama koje Svest u sebi oseća kao nezadovoljstvo i zlo ili zadovoljstvo i dobro, pitajući se koje uslove Svest, tj. Um mora da ispuni da bi se kao energija kretao pozitivno, da bi doživljavao zadovoljstvo i dobro i na taj način postao prosvetljen i tako iz stanja
TAME prešao u stanje
SVETLOSTI.
U ovoj temi je bilo neohodno objasniti i jasno definisati sam pojam
"UM", da bi mogli da znamo o čemu prilamo i šta treba da radimo da naši ljudski umovi pređu iz stanja
TAME u stanje
SVETLOSTI, tj. da se oslobode osećanja nezadovoljstva i zla i pređu u stanje osećanja zadovoljstva i obra. A to sam već objasnio u mojim orethodnim postovima. Objasnio sam da su tamna strana ljudskog uma pogrešne informacije, tj. znanja po kojima ljudi u sveti, živeći i radeći, umesto zadovoljstva i dobra, ostvaruje unezadovoljstvo i zlo.