
juki to si tuzno napisao ali se sasvim slazem
Secam se dva gubitka prebliskih osoba
Jedna je bolovala à ja nisam tad radila pa sam se okupirala oko njega nekoliko meseci pre nego sto je otisao,sluzila mu rucak u krevetu,kuvala kafu I krili se od drugih da pusimo (on rak pluca a ja klinka,oboma zabranjeno) kad je otisao bila sam tuzna ali mirna
Otisao je znajuci da ga volim
Drugi odlazak. ..nikad necu oprostiti sebi samozivost,sebicluk,egocentricno ponasanje I poslednji telefonski razgovor gde sam ga maltene otkacila jer mi se nije pricalo
Nikad se ne zna kad nam je poslednji susret,govorite dragim ljudima da ih volite da su lepi I dragi I pametni I koliko vam znace