Građa gametofita pravih mahovina
Prave mahovine predstavljaju veoma heterogenu grupu, što se može uočiti i u građi gametofita različitih predstavnika. Kao tipičan predstavnik često se opisuje Polytrichum commune (vlasak).
Gametofit prave mahovine, vide se rizoidi, stablo i listićiGametofit kod pravih mahovina je izgrađen od manje-više razvijenog stabla (kauloida), koje je radijalno, ili ređe dvostrano, olistalo. Kod mahovina nemamo razvijene anatomski "prave" listove, kakve srećemo kod ostalih viših biljaka, već su u pitanju listići - filoidi (jedno- do višeslojni nizovi ćelija od kojih neke ili sve imaju funkciju fotosinteze). Od podnožja stabla, a često i duž stabla ili sa donje strane listova, polaze končasti, granati, mnogoćelijski rizoidi, čija je uloga učvršćivanje za podlogu i delimično apsorbcija hranljivih materija.
Rast stabla može biti ortotropan (uspravan), plagiotropan (kos) i horizontalan. Raspored gametangija na stablu je usaglašen sa karakterom rasta stabla. Naime, kod mahovina sa uspravnim rastom gametangije se nalaze na samom vrhu stabla (akrokarpne mahovine), dok se kod mahovina sa kosim i horizontalnim rastom gametangije nalaze bočno postavljene (pleurokarpne mahovine).
Poprečni presek kroz stablo lisnate mahovine sa označenim provodnim elementimaAnatomska građa kauloida je raznovrsna - može biti izgrađen od jednolikih parenhmskih ćelija sa debelim ili tankim ćelijskim zidovima, ili može biti diferenciran na tkiva (mehaničko, provodno). Mehaničko tkivo kod gametofita pravih mahovina predstavljeno je pojedinačnim stereidnim ćelijama. Provodno tkivo je kod najrazvijenijih predstavnika predstavljeno nizovima hidroida i leptoida, kroz koje se provode voda i hranljive materije.
Specifičnu anatomiju stabla imaju bele mahovine, sfagnumi (Sphagnopsida, Sphagnidae). Kod ovih mahovina, površinu stabla čini "kora" izgrađena od posebne vrste ćelija - hijalinskih, koje slično sunđeru upijaju vodu. Unutrašnji deo stabla je izgrađen od "osnovnog" tkiva (nediferenciranih parenhimskih ćelija).
Listići vrste Fontinalis antipyreticaListići kod mahovina su najvećim delom sedeći i poprečno pričvršćeni za stablo, prosti, jednaki, i retko nazubljeni ili urezani. Na jednom stablu se razlikuju prizemni, središnji i gornji listići. Prizemni listići su ljuspasti i redukovani, bez uloge u fotosintezi. Gornji listići okružuju gametangije (ako okružuju arhegonije nazivaju se perihecijalni, a ako okružuju anteridije - perigonijalni), a obično se razlikuju od središnjih po obliku, veličini i boji. Središnji listići stabla se nalaze prvenstveo u srednjem i gornjem delu stabla, njihov raspored (filotaksija) je većinom spiralan, dvoredni ili višeredni.
Anatomska građa listića kreće se od postojanja samo jednog tipa ćelija (jako retko), preko prisustva parenhimatičnih i prozenhimatičnih ćelija, ili jasno odvojenih provodnih i asimilacionih ćelija, do histološki složenog listića sa postojanjem provodnog nerva, asimilacionih ploča i stereida.
Građa gametangija
Muški i ženski polni organi, anteridije i arhegonije, kod pravih mahovina su najčešće grupisani i obavijeni specijalizovanim, ponekad obojenim gornjim listićima, čineći perigone i perihecijume. Između anteridija i arhegonija često se nalaze končasti izraštaji - parafize. Gametangije niču ili na vrhovima glavnih grana, ili na veoma kratkim bočnim granama.
Perigon - anteridija sa parafizama
Perihecijum - arhegonija sa parafizamaKod pravih mahovina česta je pojava dvodomosti i izražen je polni dimorfizam. Po pravilu, ženske biljke su krupnije i razvijenije od muških, usled svoje dodatne uloge - ishrane mladog sporofita. Muške biljke kod dvodomih vrsta često su redukovane, sve do tzv. patuljastih muških biljaka koje odumiru posle obrazovanja anteridije. Verovatno najprostije građena je muška biljka roda vrste Buxbaumia aphylla.
Zrele anteridije su obično elipsoidna ili loptasta tela, često na mnogoćelijskoj dršci. U unutrašnjosti perigonije se obično nalazi veliki broj anteridija, koje ne sazrevaju istovremeno. Anteridije se otvaraju posle rose ili padanja kiše. Arhegonija obično ima flašolik oblik. Kod zrele arhegonije trbušna i vratne ćelije osluznjavaju. Bez obzira na to, što se u perihecijumu razvija nekoliko arhegonija, kod većine vrsta oplođuje se samo jedna od njih i istovremeno izrasta samo jedan sporogon.
Građa sporofita pravih mahovina
Sporofit bele mahovine, Sphagnum sp.Po nastanku oplođenjem, zigot ostaje unutar trbuha arhegonije i deli se poprečno na gornju i donju ćeliju. Donja ćelija u nizu deoba formira donji deo drške sporofita i stopalo, koja prorasta kroz zid trbuha arhegonije i usađuje se među tkiva gametofita. Gornja ćelija se deli i daje dršku (seta) i čahuru sporofita. Sa izduživanjem sporofita arhegonija puca i njen gornji deo ostaje na čahuri u vidu poklopca (kaliptre), koji su različito građeni.
Sporofit vlaskaKod većine mahovina nožica je dobro razvijena, iako njena dužina jako varira čak i unutar familije. Među pravim mahovinama postoje rodovi kod kojih stopalo nedostaje, ili se nepotpuno razvija. Kod sfagnuma i andrea mahovina nožica je predstavljena kratkim vratolikim delom, a funkciju pravog stopala (pričvršćivanje za majku gametofit i apsorpcija hranljivih materija iz nje) preuzima produženi bezlisni deo arhegonijalne grane - lažno stopalo.
Čahura se morfološki sastoji iz poklopca (operkuluma), urne i vratića. Unutar urne se nalaze spore i stubić (kolumela). Sama urna čahure embriološki je izgrađena iz dva osnovna tkiva - amfitecijuma i endotecijuma. Od unutrašnjih ćelija endotecijuma nastaje stubić, a od spoljašnjih sporogeno tkivo.
Sistematika i filogenija pravih mahovina
Sistematika pravih (lisnatih) mahovina je puna kontroverznih stavova, koji su posledica nedovoljne istraženosti različitih aspekata mahovina. Morfološki karakteri prethodno korišćeni, kao i molekularni karakteri od skora, ponekad nemaju dovoljnu vrednost za razlikovanje taksonomskih kategorija. Prvobitno su sve mahovine (Anthocerotae, jetrenjače, lisnate mahovine) smatrane monofiletskom grupom i svrstavane su u zajednički razdeo Bryophyta, kao zasebne potklase. Potklasa Anthocerotae je često uključivana u jetrenjače.
Sa razvojem molekularne sistematike, kao i sa boljim proučavanjem mikrofosila spora, postalo je jasno da su ove tri grupe mahovina zasebne grane evolucije, dovoljno rano nastale i nezavisno evoluirale da im se može pridodati status razdela. Tako bi postojali razdeli Anthocerotophyta, Marchantiophyta i Bryophyta. Ovakav stav još nije zaživeo među briolozima i istraživačima filogenije kopnenih biljaka, tako da se ove tri grupe mahovina i dalje smatraju klasama polifiletskog razdela Bryophyta.
Istorijski gledano, rani predlozi klasifikacije pravih mahovina su bili zasnovani na strukturi čahure sporofita, i prepoznavali su tri osnovne filogenetske grupe. Najprimitivnijom se smatrala grupa belih mahovina (klasa Sphagnopsida ako prihvatimo Bryophyta kao status lisnatih mahovina; odnosno ranije potklasa Sphagnidae u slučaju prihvatanja Bryopsida), kod koje se čahura otvara apikalnom porom. Druga, relativno mala grupa, Andreaeopsida (ranije Andreaeidae), čahure se otvaraju uzdužnim pukotinama. U najizvedenijoj i najraznovrsnijoj grupi, Bryopsida (ranije Bryidae), čahure poseduju operkulum i peristom.
Klasifikacija unutar grupe Bryopsida predstavlja takođe problem, usled brojnosti i raznovrsnosti predstavnika. Postoje neke veće definisane grupe, poput potklasa Bryidae i Polytrichidae, ili manje poput potklase Buxbaumiidae.
Shvatanje filogenetskih odnosa i klasifikacija unutar lisnatih razlikuju se od autora do autora, ovde su predstavljena dva najčešća u poslednje vreme:
Kladogrami mogućih filogenetskih odnosa unutar lisnatih mahovinaPojedini autori klasu Bryopsida (u ovom slučaju shvaćenu jako široko...) dele na sedam potklasa - Sphagnidae, Andreaeopsida, Tetraphidae, Polytrichidae, Bryidae, Buxbaumiidae i Archidiidae. Ovakvoj podeli se glasno protive kladističari, jer ona ne ukazuje na filogenetske odnose grupa.
Druga grupa autora prihvata postojanje pet osnovnih grupa, najčešće nazvanih potklasama(Sphagnopsida, Andreaeopsida, Tetraphidopsida, Polytrichopsida i Bryopsida). Najprimitivnija grupa je i dalje Sphagnopsida, a zatim sledi Andreaeopsida, dok su odnosi između tri preostale grupe još nejasni (videti priložene kladograme).