Geniji dolaze iz provincije?

Nikad se ne zna šta možemo očekivati, ima još toliko toga neotkrivenog...

Ima i te kako sta da se otkrije, ali sam proces otkrica ne funkcionise vise kao nekada.

Ono sto ce biti, to jest u sta ja cvrsto verujem da ce biti, je da ce prvo veliko otkrice biti produkt zdruzenog rada naucnika i vestacke inteligencije.
I to za manje od 10 godina, ako se AI nastavi razvija ovim tempom.

I to ne cak ni otkrice neceg preterano novog, vec resenje nekog od postojecih problema.

Recimo, ja licno ocekujem da AI resi p=np problem, sto ce biti kraj interneta. Onda ce postar da ti donosi penziju, baratacemo samo sa keshom, procvetace bravarski zanati, blagajnici u firmama koji isplacuju plate, itd.

Mozda se vrate stare dobre osamdesete :)
 
Aleksinac, Pozega, Alibunar, tu su i jeftine nekretnine ali niko nece
Najgore mi je što svi idu u prestonicu
"Zbog mogućnosti"
A kad ih pitam šta rade od hobija, ništa ne rade jer je daleko ili nrmaju vremena.

A u manjem mjestu ima se više vremena, manje stresa
jer je sve blizu, I to vrijeme ljudi više troše na hobije.


Inače, Ja ću se preseliti u manje mjesto:
Čišći vazduh,
Bolja voda
Priroda bliža
Ljudi blaži, prirodniji
 
Ima i te kako sta da se otkrije, ali sam proces otkrica ne funkcionise vise kao nekada.

Ono sto ce biti, to jest u sta ja cvrsto verujem da ce biti, je da ce prvo veliko otkrice biti produkt zdruzenog rada naucnika i vestacke inteligencije.
I to za manje od 10 godina, ako se AI nastavi razvija ovim tempom.

I to ne cak ni otkrice neceg preterano novog, vec resenje nekog od postojecih problema.

Recimo, ja licno ocekujem da AI resi p=np problem, sto ce biti kraj interneta. Onda ce postar da ti donosi penziju, baratacemo samo sa keshom, procvetace bravarski zanati, blagajnici u firmama koji isplacuju plate, itd.

Mozda se vrate stare dobre osamdesete :)
Ja sam optimista po vokaciji ;) nadam se da će se roditi još poneki genije, bez obzira na AI ..
 
Inače, u prilog temi,
ja sam još na fakultetu primjetila da su ljudi iz jednog manjeg grada (inače grada mog momka) baš pametni i sposobni.
I baš sam im pričala kako bih voljela da neko izvuče statistiku i da se vidi procenat uspješnih studenata po gradovima na mom fakultetu, jer sam ubjeđena da će se onda vidjeti.
Iz tog mjesta redovno imaju studente generacije, ljude koji prvi diplomiraju i većina njih iz tog mjesta završi fakultet (a inače manje ljudi od upisanih uopšte završi, većina odustane).

I svi su govorili "jaka je Gimnazija tamo".
Ne vjerujem da je samo do škole.
Upoznala sam dosta ljudi iz tog grada (jer mi je momak od tamo) koji nisu išli u Gimnaziju, i zaključujem da su veoma pametni. To su ljudi sa srednjom mašinskom npr.

Ima tu vjerovatno do svega navedenoga što ste već nabrojali.
 
Pa ima logike, društveni život i ponude raznih aktivnosti su siromašnije na selima i u manjim mjestima. Više rade na sebi, više čitaju, uče i pametnije razmišljaju. Rođena sam i odrasla u velikom gradu i uvijek mi je sve moje odluke "danas ću to i to učiti/raditi/ prekidao telefonski poziv: hajmo ovdje, ondje.
Isto tako, svjedok sam da su jako rijetko na fakultetu ponavljači, to dođe, upiše, diplomira dok kažeš keks. Zašto? Razloga je više:
1. neće da opterećuju roditelje godinama finansijski;
2. žele se što prije osamostaliti i naći posao u gradu u kojem su i studirali (najčešće i nađu prije nas "domaćih")
3. pametniji, nemojte me napadati ali zaista mislim, to sam imala priliku puno puta vidjeti da je npr. "jača" bilo koja srednja škola iz provincije od izvikane gimnazije u gradu. Ja sam bila u šoku milion puta kad čujem šta su učili, koliko znaju..
A taman sam se pripremila za detaljno iznošenje svog stava, jer mi je ova tema veoma interesantna, kada videh da je Kćerka već rekla skoro do reči sve ono što sam mislila reći, tj. napisati.

Pošto nikada nisam volela da prepisujem, onda mogu samo da potvrdim da se slažem sa napisanim. :)

Može se ljutiti koliko god ko hoće, ali činjenice su činjenice.

Doduše, vremena se menjaju i polako se izjednačava stil života dece u selima (bar razvijenijim) i dece u gradu. I njima je sve dostupno, sve su uljuljkaniji, tako da se i ta razlika smanjuje.
Svi navedeni veliki umovi su iz ranijeg perioda, kada se život u selu drastično razlikovao od života u gradu. Sela su bila mnogo siromašnija, deca su morala da rade uporedo sa roditeljima, da bi preživeli kao porodica. U siromaštvu čovek angažuje sve svoje intelektualne resurse, da bi preživeo i izdigao se iznad toga. To je veeelika motivacija.
A kada je detetu sve dostupno, ono ne oseća potrebu nešto da promeni.
 
Intuicija u kombinaciji sa radoznalošću i inteligencijom, recept za genija...
Свакако, а и природа је једнако битна. Бића смо природе - део смо ње и она је део нас, те смо ту и најближи себи. У градовима, у зградама, поређани као сардине у конзервама, мало затупимо. :)
Najgore mi je što svi idu u prestonicu
"Zbog mogućnosti"
A kad ih pitam šta rade od hobija, ništa ne rade jer je daleko ili nrmaju vremena.

A u manjem mjestu ima se više vremena, manje stresa
jer je sve blizu, I to vrijeme ljudi više troše na hobije.


Inače, Ja ću se preseliti u manje mjesto:
Čišći vazduh,
Bolja voda
Priroda bliža
Ljudi blaži, prirodniji
Мислим да је то корисна одлука, вероватно и храбра. 👍
 
Pogledajte prilog 1504820

Je l se sećate Raše Popova, genijalnog pronalazača iz dečje emisije Fore i fazoni? Meni je ostao u sećanju kao neko je na pravi način umeo da se približi deci, da ih zainteresuje, probudi im radoznalost za mnoge oblasti. Ali jedan njegov citat me je baš zainteresovao :

''Još u moje vreme bilo je primetno da visoki intelektualci dolaze iz provincije, da provincija rađa genije.''

Malo sam se bavila i ja istraživanjima i došla do istog zaključka, da je većina genija, koje smo iznedrili poreklom iz provincije. Zašto je to tako, ako se zna da veliki gradovi nude mnogo više mogućnosti da se napreduje?
Milutin Milanković-Dalj
Mihajlo Pupin-Idvor
Voja Antonić-Šabac i
Nikola Tesla-Smiljane
Воја Антоновић је био неспорно интелигентан али не може у ред са набројанима.
Кручна ствар која спаја ту тројицу је живот близу школских центара и могућност школовања.
Не треба сметнути с ума да су у њихово време Беч и Пешта били европски школски центри док је Београд био касаба. О јужнијим крајевима да не причамо.
Нема генија без вежбе интелигенције и пуно књига. А свој тројици је то било доступно.
 
Najgore mi je što svi idu u prestonicu
"Zbog mogućnosti"
A kad ih pitam šta rade od hobija, ništa ne rade jer je daleko ili nrmaju vremena.

A u manjem mjestu ima se više vremena, manje stresa
jer je sve blizu, I to vrijeme ljudi više troše na hobije.


Inače, Ja ću se preseliti u manje mjesto:
Čišći vazduh,
Bolja voda
Priroda bliža
Ljudi blaži, prirodniji
Више могућности има за децу и врв мисле на то у перспективи.
Али, пре свега долазе због посла и већих плата, да се не лажемо.
 
Воја Антоновић је био неспорно интелигентан али не може у ред са набројанима.
Кручна ствар која спаја ту тројицу је живот близу школских центара и могућност школовања.
Не треба сметнути с ума да су у њихово време Беч и Пешта били европски школски центри док је Београд био касаба. О јужнијим крајевима да не причамо.
Нема генија без вежбе интелигенције и пуно књига. А свој тројици је то било доступно.
U postu se govori o njihovom poreklu, a ne o kasnijem obrazovanju. Činjenica je neka manja naselja imaju samo škole do 4. razreda, recimo, a onda deca putuju u gradove. To se i u današnje vreme dešava, ali je poenta u rezultatima koje postižu.
 
Pogledajte prilog 1504820

Je l se sećate Raše Popova, genijalnog pronalazača iz dečje emisije Fore i fazoni? Meni je ostao u sećanju kao neko je na pravi način umeo da se približi deci, da ih zainteresuje, probudi im radoznalost za mnoge oblasti. Ali jedan njegov citat me je baš zainteresovao :

''Još u moje vreme bilo je primetno da visoki intelektualci dolaze iz provincije, da provincija rađa genije.''

Malo sam se bavila i ja istraživanjima i došla do istog zaključka, da je većina genija, koje smo iznedrili poreklom iz provincije. Zašto je to tako, ako se zna da veliki gradovi nude mnogo više mogućnosti da se napreduje?
Milutin Milanković-Dalj
Mihajlo Pupin-Idvor
Voja Antonić-Šabac i
Nikola Tesla-Smiljane

Zato što je u velikim gradovima dosta ljudi materijalno obezbeđeno, tu su stanovi od ranije, od vojske, od firme, od čega god, uljuljkani jer oni žive tu i njihovo je samo da žive. Onda dođe momak iz Ljubovije i zapne, radi dva posla, zna da nema gde nazad jer ga tamo ne čeka ništa i razvija se, ulaže u sebe.
 
Воја Антоновић је био неспорно интелигентан али не може у ред са набројанима.
Кручна ствар која спаја ту тројицу је живот близу школских центара и могућност школовања.
Не треба сметнути с ума да су у њихово време Беч и Пешта били европски школски центри док је Београд био касаба. О јужнијим крајевима да не причамо.
Нема генија без вежбе интелигенције и пуно књига. А свој тројици је то било доступно.
Nema genijus veze sa školskim centrima.
To dolazi iz drugih izvora.

Koliko je blagoslov, koliko prokletstvo, moglo bi se razmišljati.
 
U postu se govori o njihovom poreklu, a ne o kasnijem obrazovanju. Činjenica je neka manja naselja imaju samo škole do 4. razreda, recimo, a onda deca putuju u gradove. To se i u današnje vreme dešava, ali je poenta u rezultatima koje postižu.
Али у то време није било генија из Сурдулице нпр.
Не зато што у Сурдулици генија није било (хипотетишем), већ зато што тај геније из Сурдулице није имао где да шири своје знање.
Генијалност јесте урођена али се потенцијал неће развити без образовања.
Па су тако генијалци Пречани могли да се испоље. То је поента.
А то да су генијалци из провинције је бесмислица. Погледајпо свету одакле су. Сви редом из угледних, па чак и племићких породица.
Јасно је зашто.
На крају, прочачкај биографије и те тројице наших. Сви су били из 'виђенијих' кућа.
 
Али у то време није било генија из Сурдулице нпр.
Не зато што у Сурдулици генија није било (хипотетишем), већ зато што тај геније из Сурдулице није имао где да шири своје знање.
Генијалност јесте урођена али се потенцијал неће развити без образовања.
Па су тако генијалци Пречани могли да се испоље. То је поента.
А то да су генијалци из провинције је бесмислица. Погледајпо свету одакле су. Сви редом из угледних, па чак и племићких породица.
Јасно је зашто.
На крају, прочачкај биографије и те тројице наших. Сви су били из 'виђенијих' кућа.

Bas sam hteo da navedem primer Isaka Njutna, koji je bio iz plemicke porodice, a koji je, deifintivno, jedan od najvecih umova ikada.
 
Bas sam hteo da navedem primer Isaka Njutna, koji je bio iz plemicke porodice, a koji je, deifintivno, jedan od najvecih umova ikada.
Ма 99% њих. Од филозофа, песника, математичара, физичара...
Сви су били или племићи или из кућа које су биле ситуиране за то време.

На крају крајева, Марија Монтесори је савршено описала развој интелигенције код деце.
Двоје деце се роди подједнако обдарено, али оно које живи у прашуми никад неће рзвити свој потенцијал као дете које има књиге, образоване људе око себе, једном речју стимулацију из више извора.
 

Back
Top