Geniji dolaze iz provincije?

Pogledajte prilog 1504820

Je l se sećate Raše Popova, genijalnog pronalazača iz dečje emisije Fore i fazoni? Meni je ostao u sećanju kao neko je na pravi način umeo da se približi deci, da ih zainteresuje, probudi im radoznalost za mnoge oblasti. Ali jedan njegov citat me je baš zainteresovao :

''Još u moje vreme bilo je primetno da visoki intelektualci dolaze iz provincije, da provincija rađa genije.''

Malo sam se bavila i ja istraživanjima i došla do istog zaključka, da je većina genija, koje smo iznedrili poreklom iz provincije. Zašto je to tako, ako se zna da veliki gradovi nude mnogo više mogućnosti da se napreduje?
Milutin Milanković-Dalj
Mihajlo Pupin-Idvor
Voja Antonić-Šabac i
Nikola Tesla-Smiljane
zavisi koja je naucna oblast u pitanju..............dal tehnika, dal politika, dal umetnost, dal socijalne nauke.................
 
Али у то време није било генија из Сурдулице нпр.
Не зато што у Сурдулици генија није било (хипотетишем), већ зато што тај геније из Сурдулице није имао где да шири своје знање.
Генијалност јесте урођена али се потенцијал неће развити без образовања.
Па су тако генијалци Пречани могли да се испоље. То је поента.
А то да су генијалци из провинције је бесмислица. Погледајпо свету одакле су. Сви редом из угледних, па чак и племићких породица.
Јасно је зашто.
На крају, прочачкај биографије и те тројице наших. Сви су били из 'виђенијих' кућа.
Nigde nije ni naglašeno da samo i isključivo dolaze iz siromašnih seoskih porodica, jer za Beograd i Smed. Palanka je provincija, recimo a to je gradić u kom naravno da ima viđenijih porodica i sada. Ako pogledamo po svetu, ima i iz plemićkih porodica ali statistika pokazuje da su najčešće poreklom iz provincije.
 
Ма 99% њих. Од филозофа, песника, математичара, физичара...
Сви су били или племићи или из кућа које су биле ситуиране за то време.

На крају крајева, Марија Монтесори је савршено описала развој интелигенције код деце.
Двоје деце се роди подједнако обдарено, али оно које живи у прашуми никад неће рзвити свој потенцијал као дете које има књиге, образоване људе око себе, једном речју стимулацију из више извора.
Ovo su već krajnosti, niko nije ni mislio na decu kojoj je uskraćeno bar osnovno obrazovanje.
 
Poslednja izmena:
Nigde nije ni naglašeno da samo i isključivo dolaze iz siromašnih seoskih porodica, jer za Beograd i Smed. Palanka je provincija, recimo a to je gradić u kom naravno da ima viđenijih porodica i sada. Ako pogledamo po svetu, ima i iz plemićkih porodica ali statistika pokazuje da su najčešće poreklom iz provincije.
Pa ono, ugledni ljudi, sa dosta mozga i dosta kesha, sigurno nece odabrati dzunglu od asfalta za zivot, vec neku lepu periferiju, zelenilo, cist vazduh....sto mu dodje provincija :D
 
Nigde nije ni naglašeno da samo i isključivo dolaze iz siromašnih seoskih porodica, jer za Beograd i Smed. Palanka je provincija, recimo a to je gradić u kom naravno da ima viđenijih porodica i sada. Ako pogledamo po svetu, ima i iz plemićkih porodica ali statistika pokazuje da su najčešće poreklom iz provincije.
Samo sam htela da ukažem da je taj parametar nebitan.
Ovo su već krajnosti, niko nije ni mislio na decu kojoj je uskraćeno bar osnovno obrazovanje.
Krajnosti koje savršeno ukazuju na smisao napisanog.
A to je da je veoma važna stimulacija razvoja intelektualnih potencijala.
Bez toga nema genijalnosti i ako je čovek možda kapaciteta genija.
 
Nigde nije ni naglašeno da samo i isključivo dolaze iz siromašnih seoskih porodica, jer za Beograd i Smed. Palanka je provincija, recimo a to je gradić u kom naravno da ima viđenijih porodica i sada. Ako pogledamo po svetu, ima i iz plemićkih porodica ali statistika pokazuje da su najčešće poreklom iz provincije.
Ako je provincija sve izvan prestonice, onda velika većina nije rođena u prestonici. Ne samo u Srbiji, nego svugde. U Francuskoj je toliko malo velikih umova rođeno u Parizu, da je to poražavajuća činjenica za jednoćelijske organizme koji misle da je rođenje u tom gradu nekakav uspeh.
 
А то да су генијалци из провинције је бесмислица. Погледајпо свету одакле су. Сви редом из угледних, па чак и племићких породица.
Јасно је зашто.

Ne mislim da su danas genijalci uglavnom iz provincije, ali ti ideš u drugu krajnost. Pa evo recimo Jesenjin je bio iz seljačke porodice. Naravno ima ih mnogo, ali mi Jesenjin prvi pada na um jer je sebe smatrao "pesnikom sela".

Srpske narodne pesme sakupljene od Vuka Karađžića i stvarane od formalno nepismenih i neškolovanih srpskih seljaka su imale izvrstan prijem kod tadašnje intelektualne elite Evrope. Prevedene su na skoro sve evropske jezike i o njima su pohvalno pisali Gete, braća Grim, Puškin, Mickijevič... Šta je intelektualna elita Evrope mislila o srpskoj narodnoj poeziji možeš pročitati ovde:

Istorija srpske kulture; Narodna književnost
https://www.rastko.rs/isk/isk_11.html

Sam Vuk Karadžić, iako jedan od najvećih lingvista svoje epohe, je bio sin siromašnih i nepismenih roditelja. Nekad ogromna žeđ za znanjem ruši sve prepreke.
 
Samo sam htela da ukažem da je taj parametar nebitan.

Krajnosti koje savršeno ukazuju na smisao napisanog.
A to je da je veoma važna stimulacija razvoja intelektualnih potencijala.
Bez toga nema genijalnosti i ako je čovek možda kapaciteta genija.
Јако је битна мотивација, тј оно што покреће некога . Не можемо искључити могућност и да неки без основног знања успеју да постигну запањујуће резултате.
 
Ne mislim da su danas genijalci uglavnom iz provincije, ali ti ideš u drugu krajnost. Pa evo recimo Jesenjin je bio iz seljačke porodice. Naravno ima ih mnogo, ali mi Jesenjin prvi pada na um jer je sebe smatrao "pesnikom sela".

Srpske narodne pesme sakupljene od Vuka Karađžića i stvarane od formalno nepismenih i neškolovanih srpskih seljaka su imale izvrstan prijem kod tadašnje intelektualne elite Evrope. Prevedene su na skoro sve evropske jezike i o njima su pohvalno pisali Gete, braća Grim, Puškin, Mickijevič... Šta je intelektualna elita Evrope mislila o srpskoj narodnoj poeziji možeš pročitati ovde:

Istorija srpske kulture; Narodna književnost
https://www.rastko.rs/isk/isk_11.html

Sam Vuk Karadžić, iako jedan od najvećih lingvista svoje epohe, je bio sin siromašnih i nepismenih roditelja. Nekad ogromna žeđ za znanjem ruši sve prepreke.
@Lagerta , sličan vam je post, pa zato isti odgovor. :)

Naravno ali to nije pravilo već izuzetak.

Dakle, saglasni smo da je stimulacija intelekta, a i ostalih delova ličnosti, bitna da bi čovek razvio svoj potencijal.
I verujem da je jasno da je stimulacija nešto čemu će više biti izloženi ljudi koji pripadaju stimulativnijoj sredini.
Svakako su lična interesovanja najvažnija ali moramo biti svesni i da će lično interesovanje biti teže podstaknuto u manje stimulativnoj sredini.
Upravo sam zato i navela prašumu.
Da bih dočarala značaj stimulacije.
 
Poslednja izmena:
@Lagerta , sličan vam je post, pa zato isti odgovor. :)

Naravno ali to nije pravilo već izuzetak.

Dakle, saglasni smo da je stimulacija intelekta, a i ostalih delova ličnosti, bitna da bi čovek razvio svoj potencijal.
I verujem da je jasno da je stimulacija nešto čemu će više biti izloženi ljudi koji pripadaju stimulativnijoj sredini.
Svakako su lična interesovanja najvažnija ali moramo biti svesni i da će lično interesovanje biti teže podstaknuto u manje stimulativnoj sredini.
Upravo sam zato i navela prašumu.
Da bih dočarala značaj stimulacije.
Nisam bila precizna ;) htela sam reći da se nikad ne zna šta nekoga može motivisati da postigne rezultate. Možda čak i prašuma ima taj efekat na nekoga da kasnije dođe do nekih naučnih otkrića vezanih za biljni svet, recimo . Ko ima volje, naći će načina da izađe iz prašume.Ako uz to ide i intelekt ,onda smo na putu da imamo genija u nekoj oblasti.
 
Nisam bila precizna ;) htela sam reći da se nikad ne zna šta nekoga može motivisati da postigne rezultate. Možda čak i prašuma ima taj efekat na nekoga da kasnije dođe do nekih naučnih otkrića vezanih za biljni svet, recimo . Ko ima volje, naći će načina da izađe iz prašume.Ako uz to ide i intelekt ,onda smo na putu da imamo genija u nekoj oblasti.
Naravno, samo ja pokušavam da ukažem da je verovatnoća manja da će manje stimulativna sredina aktivirati pun potencijal čoveka.
Logično je.
Zato sam i ukazala da sama lokacija , kao lokacija, nema veze s tim, već okruženje čoveka koje je mnogo više od toga da li je periferija ili centar u pitanju.
Ih, pa koliko je samo umnih ljudi sa periferije ostalo na margini.
Mora dosta kockica da se uklopi.
 
Ма 99% њих. Од филозофа, песника, математичара, физичара...
Сви су били или племићи или из кућа које су биле ситуиране за то време.

На крају крајева, Марија Монтесори је савршено описала развој интелигенције код деце.
Двоје деце се роди подједнако обдарено, али оно које живи у прашуми никад неће рзвити свој потенцијал као дете које има књиге, образоване људе око себе, једном речју стимулацију из више извора.

Ne bas...narocito ne sa Marijom Montesori. Ona je radila na pocetku sa decom iskljucivo iz radnickih porodica i dokazala da su skola i sistem najznacajniji a ne stalez roditelja.
Dokazala je upravo suprotno i prenela odgovornost na drzavu.

I kod matematicara nije bas tako. Gaus se cesto uzima kao primer najgenijalnijeg od svih jer je pokazao genijalnost sa sest, sedam godina kada je sabrao one parove. Iz vrlo neugledne, siromasne porodice.
Ali...veliko ALI drzava, odnosno grof, nije gurao svog sina vec je PROPUSTIO najkvalitetnijeg djaka. Nadarenog a ne onog sa konekcijama.

Idemo dalje...Saramago, veliki pisac, nobelovac, od nepismenih roditelja, po struci sam metalostrugar ili nesto tako.
Dikens (otac i majka pali u duznicko ropstvo), Tolkin (bez oca), Dz. K. Roling (na socijalnoj pomoci)...mogu da nastavim silan niz tamo - vamo...jedno je sigurno - nije toliko vazno kakav je stalez porodice vec da li drzava dopusta siromasnima da se iskazu. Naravno da je mentorstvo vrlo vazno i da je svakom darovitom detetu neophodan mentor ali drustvo mora da propusti i odvoji zaista darovite od bistrih i uglednih.

Bistri i ugledni su stozer pristojne sredine ali daroviti su oni koji donose izume i razvijaju svet.
Oni se mogu roditi bilo gde i prava je steta izgubiti ih kroz skolovanje uz konekcije roditelja.
 
Ne bas...narocito ne sa Marijom Montesori. Ona je radila na pocetku sa decom iskljucivo iz radnickih porodica i dokazala da su skola i sistem najznacajniji a ne stalez roditelja.
Dokazala je upravo suprotno i prenela odgovornost na drzavu.

I kod matematicara nije bas tako. Gaus se cesto uzima kao primer najgenijalnijeg od svih jer je pokazao genijalnost sa sest, sedam godina kada je sabrao one parove. Iz vrlo neugledne, siromasne porodice.
Ali...veliko ALI drzava, odnosno grof, nije gurao svog sina vec je PROPUSTIO najkvalitetnijeg djaka. Nadarenog a ne onog sa konekcijama.

Idemo dalje...Saramago, veliki pisac, nobelovac, od nepismenih roditelja, po struci sam metalostrugar ili nesto tako.
Dikens (otac i majka pali u duznicko ropstvo), Tolkin (bez oca), Dz. K. Roling (na socijalnoj pomoci)...mogu da nastavim silan niz tamo - vamo...jedno je sigurno - nije toliko vazno kakav je stalez porodice vec da li drzava dopusta siromasnima da se iskazu. Naravno da je mentorstvo vrlo vazno i da je svakom darovitom detetu neophodan mentor ali drustvo mora da propusti i odvoji zaista darovite od bistrih i uglednih.

Bistri i ugledni su stozer pristojne sredine ali daroviti su oni koji donose izume i razvijaju svet.
Oni se mogu roditi bilo gde i prava je steta izgubiti ih kroz skolovanje uz konekcije roditelja.
Не везујем ја урођени потенцијал са сталежом, већ могућност развоја истог. Зашто?
Зато што они који имају више новца могу и увек су могли да пруже својој деци врхунско образовање.
Можемо се претварати да сталежи не постоје, али они постоје итекако.
Свуда у свету образовање кошта.
Да би даровито дете могло да се ишколује, родитељи морају имати довољно новца.
Не постоје фондације за то скоро нигде. Или постоје у виду шминке за смањивање пореза богаташима.

Што се Марије Монтесори тиче, буквално сам је цитирала тј. парафразирала њену реченицу из књиге 'Откриће детета'. Врло логичан, небајковит став с којим сам сагласна.

На сталеж сам се позвала говорећи о тројици наших генијалаца који потичу из времена јасних сталешких подела.
Али, као што рекох, оне су и данас присутне.
У УСА нпр, ако немаш новца нећеш моћи дете да ишколујеш квалитетно, неће моћи да приђе озбиљним изворима образовања.
Немачка има ок систем али итекако имају и приватне школе, јаких критеријума и правила, али скупе су. То не може да приушти арбајтер обични.
У Србији, дете из неког села код Неготина мора да има родитеље који ће моћи да му плате школовање у Београду или Новом Саду, Крагујевцу...

Дакле, говорим о могућностима, а паметне деце има подједнако, и међу богатима и међу сиромашнима. А то нема никакве везе са животном локацијом.
Тему видим као популистичку, као подилажење масама.

На концу, не би ни ваљало да најтелонтованији, баш сви добију шансу. Такво друштво би се брзо издегенерисало.
 
Не везујем ја урођени потенцијал са сталежом, већ могућност развоја истог. Зашто?
Зато што они који имају више новца могу и увек су могли да пруже својој деци врхунско образовање.
Можемо се претварати да сталежи не постоје, али они постоје итекако.
Свуда у свету образовање кошта.
Да би даровито дете могло да се ишколује, родитељи морају имати довољно новца.
Не постоје фондације за то скоро нигде. Или постоје у виду шминке за смањивање пореза богаташима.

Што се Марије Монтесори тиче, буквално сам је цитирала тј. парафразирала њену реченицу из књиге 'Откриће детета'. Врло логичан, небајковит став с којим сам сагласна.

На сталеж сам се позвала говорећи о тројици наших генијалаца који потичу из времена јасних сталешких подела.
Али, као што рекох, оне су и данас присутне.
У УСА нпр, ако немаш новца нећеш моћи дете да ишколујеш квалитетно, неће моћи да приђе озбиљним изворима образовања.
Немачка има ок систем али итекако имају и приватне школе, јаких критеријума и правила, али скупе су. То не може да приушти арбајтер обични.
У Србији, дете из неког села код Неготина мора да има родитеље који ће моћи да му плате школовање у Београду или Новом Саду, Крагујевцу...

Дакле, говорим о могућностима, а паметне деце има подједнако, и међу богатима и међу сиромашнима.
Talenti se ne rađaju u svakoj generaciji, oni baš istinski talenti, na to se misli. Mislim da i nije baš ni utvrđeno zašto će neko dete postati genije a neko drugo, pod potpuno istim uslovima neće, ako ne uzimamo u obizir genetiku. Sve navedeno sasvim važi sa uspešne,obrazovane i talentovane, ali ljude koji u nekoj oblasti imaju epohalno otkriće, po meni su samo oni geniji.
Zato nije suština u finansijama i mogućnostima roditelja, jer ne postoji novac koji će od prosečnog deteta napraviti genija. Možda će biti u mogućnosti da dobije najkvalitetnije obrazovanje ali to ne garantuje da će biti izuzetno uspešan u nekoj oblasti.
 
Talenti se ne rađaju u svakoj generaciji, oni baš istinski talenti, na to se misli. Mislim da i nije baš ni utvrđeno zašto će neko dete postati genije a neko drugo, pod potpuno istim uslovima neće, ako ne uzimamo u obizir genetiku. Sve navedeno sasvim važi sa uspešne,obrazovane i talentovane, ali ljude koji u nekoj oblasti imaju epohalno otkriće, po meni su samo oni geniji.
Zato nije suština u finansijama i mogućnostima roditelja, jer ne postoji novac koji će od prosečnog deteta napraviti genija. Možda će biti u mogućnosti da dobije najkvalitetnije obrazovanje ali to ne garantuje da će biti izuzetno uspešan u nekoj oblasti.
Па не гарантује али ако узмемо у обзир управо чињеницу да генијалност није дефинисана сталежом, нити местом рођења, није тешко закључити да ће талентовано дете из куће образованих људи, бољих примања имати веће шансе да свој таленат развије од детета које нема то окружење.
Наравно да успевају и они без таквог окружења али су у значајно мањем броју од ових других.
О томе пишем све време.
Моје образлагање на ову тему је и кренуло управо од тога да је почетна премиса погрешна. Уз појашњење да су Тесла, Миланковић и Пупин сви били из породица које су могле да им пруже одређене услове.

Иначе, јако не волим романтизовање сиромаштва. Нема ништа романтично, нити чаробно у немаштини.
Знаш ли какав карактер мора бити дете из таквих услова да би се изградило до мере да може да избори за себе позицију да буде слушано, да му се допусти да уђе у те кругове науке који су чист престиж?
Па то мора бити или аждаја или Аспергер без емоција.
 
Па не гарантује али ако узмемо у обзир управо чињеницу да генијалност није дефинисана сталежом, нити местом рођења, није тешко закључити да ће талентовано дете из куће образованих људи, бољих примања имати веће шансе да свој таленат развије од детета које нема то окружење.
Наравно да успевају и они без таквог окружења али су у значајно мањем броју од ових других.
О томе пипем све време.
Моје о разлагање на ову тему је и кренуло управо од тога да је почетна премиса погрешна. Уз појашњење да су Тесла, Миланковић и Пупин сви били из породица које су могле да им пруже одређене услове.

Иначе, јако не волим романтизовање сиромаштва. Нема ништа романтично, нити чаробно у немаштини.
Знаш ли какав карактер мора бити дете из таквих услова да би се изградило до мере да може да избори за себе позицију да буде слушано, да му се допусти да уђе у те кругове науке који су чист престиж?
Па то мора бити или аждаја или Аспергер без емоција.
E upravo to, poenta, taj karakter koji poseduje je karakter genija. Zato su genijalni ljudi retki. ;)
 
Одлична дискусија, Лагерта и Софија. Битан је рад, посвећеност, образовање и могућности и доступност у том смислу. Стоји и чињеница, да се дела неких људи, тек након њиховог одласка сматрају генијалним, па тако и они. Дакле, питање је и тренутка када ће (и да ли ће) бити препознати.
 
Не везујем ја урођени потенцијал са сталежом, већ могућност развоја истог. Зашто?
Зато што они који имају више новца могу и увек су могли да пруже својој деци врхунско образовање.
Можемо се претварати да сталежи не постоје, али они постоје итекако.
Свуда у свету образовање кошта.
Да би даровито дете могло да се ишколује, родитељи морају имати довољно новца.
Не постоје фондације за то скоро нигде. Или постоје у виду шминке за смањивање пореза богаташима.

Што се Марије Монтесори тиче, буквално сам је цитирала тј. парафразирала њену реченицу из књиге 'Откриће детета'. Врло логичан, небајковит став с којим сам сагласна.

На сталеж сам се позвала говорећи о тројици наших генијалаца који потичу из времена јасних сталешких подела.
Али, као што рекох, оне су и данас присутне.
У УСА нпр, ако немаш новца нећеш моћи дете да ишколујеш квалитетно, неће моћи да приђе озбиљним изворима образовања.
Немачка има ок систем али итекако имају и приватне школе, јаких критеријума и правила, али скупе су. То не може да приушти арбајтер обични.
У Србији, дете из неког села код Неготина мора да има родитеље који ће моћи да му плате школовање у Београду или Новом Саду, Крагујевцу...

Дакле, говорим о могућностима, а паметне деце има подједнако, и међу богатима и међу сиромашнима. А то нема никакве везе са животном локацијом.
Тему видим као популистичку, као подилажење масама.

На концу, не би ни ваљало да најтелонтованији, баш сви добију шансу. Такво друштво би се брзо издегенерисало.

Vidim da je puno samopouzdanja u nacinu pisanja ali nisi u pravu za Mariju Montesori.
Ponavljam, zena je stekla slavu radeci sa decom nepismenih roditelja i dokazala da njen pristup edukaciji dovodi do pune pismenosti dece iz radnickih i siromasnih porodica do pete godine zivota.

Takodje mislim da dolazi do mesanja sta je bistro dete, sta vredno, u koje dete je ulozeno a koje dete je darovito.

Primer, Slobodan Jovanovic je bio bistro dete u koje je ulozeno, dete "popismenijih" roditelja u vecinski nepismenoj sredini. Nasa sredina jeste bila nepismena tako da mi nije jasno odakle nam toliki matematicari od nepismenih baba da je tako kao sto kazes.
Istina, Slobodan Jovanovic je veliki pravnik, jedan od najvecih.

Medjutim, Toma Zivanovic je neverovatan pravnik! Stipendista Sorbone, utemeljivac jako kompleksne filozofije prava, apstraktne i veoma kompleksne za razumeti je.
Njegove teorije su svetski poznate. Dete - siromasnih i skoro nepismenih roditelja koje nije imalo para ni da zivi u Beogradu vec je putovalo samo na ispite.

Sjajan primer pameti koja se da razviti ulaganjem i inteligencije koja ima sposobnost apstraktnog razmisljanja. To drugo cini razliku i na skolama je da prepoznaju takvu decu.
Prvi su jaci prosek koji se radom i konekcijama izdize i dobija status u nekom drustvu.

Danas imamo sistem drzavnih skola. Nema izgovora da najtalentovaniji sede u cosku.
Dajvid Bouvi je pronadjen od strane nastavnika. Norman Foster, takodje.
Siromasan sin radnika koji je postao vodeci svetski arhitekta. Da, postao je i elegantni Sper mladji ali Normanu niko nije oduzeo mogucnost da u Sperovom Berlinu na zgradi parlamenta bude upravo njegova kupola. Ili u Britanskom muzeju...ili gde vec.

Ne zivimo u XVIII veku pa da inteligentni ali siromasni rade u rudniku. Danas je obrazovanje obavezno i na skolama je odgovornost da ne dele decu spram materijalnog statusa roditelja. Postoje fondacije, stipendije i mentorstva. Poenta je u tome da iste odu u prave ruke.

Uostalom, vecina nasih akademika potice iz seoske sredine u par generacija unazad. Nema ni govora o aristokratiji.
Prvi profesor matematike u Srbiji je predak mog supruga po pravoj liniji. Dosli su Francuzi i ispitivali decu. Njega su poslali na Sorbonu, vratio se sa diplomom "za Balkan". To je znacilo da moze predavati matematiku samo na Balkanu ali ne i u Francuskoj.
On nije bio dete elegantnih roditelja vec dete koje je u Cacku bukvalno cuvalo ovce.
 
Poslednja izmena:
Darovita a posebno genijalna deca se rađaju sa istom verovatnoćom- u skromnim i akademskim porodicama. Ne verujem u priču da će akademska porodica stimulisati svoje darovito dete da postane genije dok će za to vreme mali genije sa sela ostati zatrpan negde među ovcama. Genijalci nađu put da ispolje svoj dar.
 
Vidim da je puno samopouzdanja u nacinu pisanja ali nisi u pravu za Mariju Montesori.
Ponavljam, zena je stekla slavu radeci sa decom nepismenih roditelja i dokazala da njen pristup edukaciji dovodi do pune pismenosti dece iz radnickih i siromasnih porodica do pete godine zivota.

Takodje mislim da dolazi do mesanja sta je bistro dete, sta vredno, u koje dete je ulozeno a koje dete je darovito.

Primer, Slobodan Jovanovic je bio bistro dete u koje je ulozeno, dete "popismenijih" roditelja u vecinski nepismenoj sredini. Nasa sredina jeste bila nepismena tako da mi nije jasno odakle nam toliki matematicari od nepismenih baba da je tako kao sto kazes.
Istina, Slobodan Jovanovic je veliki pravnik, jedan od najvecih.

Medjutim, Toma Zivanovic je neverovatan pravnik! Stipendista Sorbone, utemeljivac jako kompleksne filozofije prava, apstraktne i veoma kompleksne za razumeti je.
Njegove teorije su svetski poznate. Dete - siromasnih i skoro nepismenih roditelja koje nije imalo para ni da zivi u Beogradu vec je putovalo samo na ispite.

Sjajan primer pameti koja se da razviti ulaganjem i inteligencije koja ima sposobnost apstraktnog razmisljanja. To drugo cini razliku i na skolama je da prepoznaju takvu decu.
Prvi su jaci prosek koji se radom i konekcijama izdize i dobija status u nekom drustvu.

Danas imamo sistem drzavnih skola. Nema izgovora da najtalentovaniji sede u cosku.
Dajvid Bouvi je pronadjen od strane nastavnika. Norman Foster, takodje.
Siromasan sin radnika koji je postao vodeci svetski arhitekta. Da, postao je i elegantni Sper mladji ali Normanu niko nije oduzeo mogucnost da u Sperovom Berlinu na zgradi parlamenta bude upravo njegova kupola. Ili u Britanskom muzeju...ili gde vec.

Ne zivimo u XVIII veku pa da inteligentni ali siromasni rade u rudniku. Danas je obrazovanje obavezno i na skolama je odgovornost da ne dele decu spram materijalnog statusa roditelja. Postoje fondacije, stipendije i mentorstva. Poenta je u tome da iste odu u prave ruke.

Uostalom, vecina nasih akademika potice iz seoske sredine u par generacija unazad. Nema ni govora o aristokratiji.
Prvi profesor matematike u Srbiji je predak mog supruga po pravoj liniji. Dosli su Francuzi i ispitivali decu. Njega su poslali na Sorbonu, vratio se sa diplomom "za Balkan". To je znacilo da moze predavati matematiku samo na Balkanu ali ne i u Francuskoj.
On nije bio dete elegantnih roditelja vec dete koje je u Cacku bukvalno cuvalo ovce.
Ја не видим суштинску разлику између твог и мог става.
Да пишем поново како даровитост није ствар сталежа?
Али да је могућност образовања на престижним школама ипак условљена увек, и данас је, новцем?
Шта ту тачно није тачно? ;)
 
Pogledajte prilog 1504820

Je l se sećate Raše Popova, genijalnog pronalazača iz dečje emisije Fore i fazoni? Meni je ostao u sećanju kao neko je na pravi način umeo da se približi deci, da ih zainteresuje, probudi im radoznalost za mnoge oblasti. Ali jedan njegov citat me je baš zainteresovao :

''Još u moje vreme bilo je primetno da visoki intelektualci dolaze iz provincije, da provincija rađa genije.''

Malo sam se bavila i ja istraživanjima i došla do istog zaključka, da je većina genija, koje smo iznedrili poreklom iz provincije. Zašto je to tako, ako se zna da veliki gradovi nude mnogo više mogućnosti da se napreduje?
Milutin Milanković-Dalj
Mihajlo Pupin-Idvor
Voja Antonić-Šabac i
Nikola Tesla-Smiljane
zato što je Srbija osim Bg veća od Bg
 

Back
Top