Taj romanticni Balasevic

  • Začetnik teme Začetnik teme Lilu
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ne...
Nismo mi bili ljubavnici...
Nikad...
Samo smo se ponekad malo gledali, kad nas nisu gledali...
I to je sve...
Oboje smo nosili na lančiću po polovinu jedne davno polomljene tajne, ali nismo pokušavali
da je sastavimo, ko zna zašto, i ta tajna lebdela je nad desetogodišnjim okeanom prošlog vremena kao
ukleta lađa...
Negde ovde daleko...
Negde tame blizu...
Ni na nebu, ni na zemlji...
Do te tajne se, interesantno, moglo stići jedino baš strmim stepenicama visoke verande, uz
koje se Luna uspentrala hitro, kao košuta, ostavljajući na njima izvesni zagonetni osmeh, kao ružu,
kao malu staklenu cipelicu po kojoj ću je pronaći..."
 
A ona, seoski krin, nocni bus iz Provanse, miss nikakve sanse, tek statista srece,
Presecen film, cale prosvetni mis, keva izlizan plis, sestra ruzna ko vrag.
On je bio njen tip. Prve noci u dvosed, pa druge na trosed, a trece, eh, trece...
Ma nek puknu svi, kad je njen mladi Don spusti pravo na tron, kao visnju na slag.

Lud sam za tobom pace, ali lud sam i onako, trazim te otkako za sebe znam,
Budi moj ortak maee, nije mi lako da svu tu silnu lovu razbucam sam.
Nesto sam nacuo da sutra mozda ne postojim, pa bolje da odmah probamo sve.
Za sitan gros kupi me, razmazi te divlje kupine.
Lud sam za tobom, ali ovo jeste vreme ludih, i ja cu za nas osedlati strah,
A ti me ljubi do zla, dok ne izgubim dah.
 
[CDo pola jedan je bila
na času klavira
onda korakom merila grad
i usput gledala izloge
pardon, svoj odraz u njima
u kosi još, poput venca,
ona molska kadenca
mala vračka da upravo tad
uz caffe Kibic polagano
nadođe on, kao plima

Ref.
Tajne su tu zato
da ih neko nasluti
postoji reč koja vredi
tek kad se odćuti
Bogu je kanuo čaj
svud je prsnuo sjaj

Jedan platan će ostati zlatan
ona kroz smeh čvrsto
svoju kajdanku stišće
ne drhti on, to je samo
to uvelo lišće
blaženo Miholjsko leto
jedno i sveto za njih
OLOR="#0000CD"][/COLOR]
A on je nosio naglas
svojih skoro osamnaest
sve češće mu govore vi
begeš u grudima udara
bije u bronzane žice
u džepu sretni staklenac
ko ono novčić i zdenac
mala vračka da nestanu svi
a ona bane ko lupez
i prospe mu kosu u lice


Kao osrednji klošar
malo prosed i prostar
na uglu sam zastao sam
ne tako dobar oktobar
i misli sve u ruskom štimu
a, onda shvatih, na prepad
da te volim, ko nekad
vreme samo raspiruje plam
u meni miholjsko leto
to prkosno Sunce pred zimu
 
Po prvi put je bila negde gde joj nisam mogao pomoći, negde gde je nisam mogao domašiti, ni rukom, ni pogledom, ni glasom...
Očaj me je skamenio svojim kažiprstom, pecnuvši me na prevaru, kao klinci u igri "ledenjaka", i tim dodirom su svi ovozemaljski strahovi odjednom postavljeni na svoje mesto...
Čega se ja ono navodno najviše plašim? Visine?
Eh, kakva bi sad šala bila otplesati valcer na rubu strmog krova, i verati se kao senka Petra Pana po klimavim štanglama soliterskih balkona, samo kad bih znao da je to put do Nje?
 
Skrenem katkad slucajno il' ne
427132_348276515206772_1200375266_n.jpg
u onaj sokak kojim svadbe prolaze
do tog ugla brojim korake
a od tog ugla dalje brojim poraze
Obicno s jeseni i kad je oblacno
odbjegla sjenka mi se vrati konacno
uzalud mijenjam adrese
sam crni vrag mi je donese tu....
 
"Anamaria me je jedenom pitala zasto se polivaci ulica uvek pojavljuju pred kisu,i odao sam joj tajnu da oni,u stvari,rade za jednu veliku stranu silu..
Da...
Oni rade za Kisu...
U Prevrnutom svetu,odakle se Kisa penje (sto ovde deluje kao da pada!),sve je potpuno obrnuto (sto tamo deluje kao potpuno normalno!),taj Svet zapocinje krajem,u njemu tisina urla,tamo je najbrze ono sto stoji u mestu,ali...
U Prevrnutom Svetu,iza crnog nebeskog ogledala,(sto tamo deluje kao ispred njega!),hladnoca przi,tama zaslepljuje svojim bljeskom,sve je okrenuto naopako pa se tako i Kisa grozi i uzasaca svega suvog...
Strasno,jezivo...
Onako,otprilike,kao sto se na ovom svetu Vatra uzasava Kise...
Ako ne i gore od toga?
Jer,samo je retkim vatrama uspelo da budu onako suve kao sto najprosecnije jesenje kisice umeju da budu mokre...
Za Kisu nema nista gore nego kad joj usred noci neki neprijatni suvi grad zapljusne lice...
Njeni "momci" to znaju..
Gospodarica im samo dojavi kad ce doci,podvuce cist beli oblacak pod valjak Meseca,kao prazan list hartije u pisacu masinu,ostavi kratku diskretnu poruku da stize tad i tad,i oni zurno poliju ulice...
Zbog toga,znaci,cim se naoblaci,Kisni Ljudi cutke i odgovorno prelaze plocnike narocitom srebrnkastom emulzijom,takozvanom "vodom",koja ublazuje ostre rubove ivicnjaka,i rastapa svu onu nesnosnu,smirglavu i bodljikavu prasinu...
Prosto i logicno...
Kao kad bi za nas,recimo,neko malo prosusio vlazna i ledena ramena talasa u ciji zagrljaj utrcavamo sa obale..
I to je znaci to,pitala me je zacudjeno? "
 
Za sedam jeseni,koji minut posle pola jedan,jedan ili pola dva,i ona ce negde zastati pod zamuckujucim plavim neonom sa reklame iznad izloga prodavnice modne obuce…
I onda ce znati…
Dah uspomene pazljivo ce oduvati prasinu sa smesne stare ogradice od posesivnosti koju sam jednom uzalud dizao oko skrivenog senovitog vrta u kom su pupile njene ambicije…
Uzdahnuce,predosecam?
Cestice sjaja rastopice joj se nacas u pogledu,kao odraz udaljenih zvezda na vodi…
Bice sama,nadam se?
Jer,tad ce se u ritmu njenog pulsa mozda pojaviti ona uznemirena i kljucna sinkopa koju sam poslednjih dana uzalud osluskivao u odjecima nasih tisina…
Da…
I onda ce znati da je jedina koju sam ikad voleo…
Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca…
Stedeci se…
Uceci se kako cu najbolje voleti nju…
Kada je konacno nadjem…

Jedan od onih zivota
 


Jer, tad će se u ritmu njenog pulsa možda pojaviti ona uznemirena i ključna sinkopa
koju sam poslednjih dana uzalud osluškivao u odjecima naših tišina.
Tišina. Da.

I onda će znati da je jedina koju sam ikad voleo. Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca.
Štedeći se. Učeći se kako ću najbolje voleti nju. Kada je konačno nađem
 
.sanjao si. Retko, ali si sanjao. I to baš taj san. Jedan jedini. I eto, ostvario ti se...
Tako i treba sanjati. U ograničenim količinama... Snovi su frka živa...
Što ih više imaš, više ti ih ostane neostvarenih. To pouzdano znam..
 

Back
Top