"Anamaria me je jedenom pitala zasto se polivaci ulica uvek pojavljuju pred kisu,i odao sam joj tajnu da oni,u stvari,rade za jednu veliku stranu silu..
Da...
Oni rade za Kisu...
U Prevrnutom svetu,odakle se Kisa penje (sto ovde deluje kao da pada!),sve je potpuno obrnuto (sto tamo deluje kao potpuno normalno!),taj Svet zapocinje krajem,u njemu tisina urla,tamo je najbrze ono sto stoji u mestu,ali...
U Prevrnutom Svetu,iza crnog nebeskog ogledala,(sto tamo deluje kao ispred njega!),hladnoca przi,tama zaslepljuje svojim bljeskom,sve je okrenuto naopako pa se tako i Kisa grozi i uzasaca svega suvog...
Strasno,jezivo...
Onako,otprilike,kao sto se na ovom svetu Vatra uzasava Kise...
Ako ne i gore od toga?
Jer,samo je retkim vatrama uspelo da budu onako suve kao sto najprosecnije jesenje kisice umeju da budu mokre...
Za Kisu nema nista gore nego kad joj usred noci neki neprijatni suvi grad zapljusne lice...
Njeni "momci" to znaju..
Gospodarica im samo dojavi kad ce doci,podvuce cist beli oblacak pod valjak Meseca,kao prazan list hartije u pisacu masinu,ostavi kratku diskretnu poruku da stize tad i tad,i oni zurno poliju ulice...
Zbog toga,znaci,cim se naoblaci,Kisni Ljudi cutke i odgovorno prelaze plocnike narocitom srebrnkastom emulzijom,takozvanom "vodom",koja ublazuje ostre rubove ivicnjaka,i rastapa svu onu nesnosnu,smirglavu i bodljikavu prasinu...
Prosto i logicno...
Kao kad bi za nas,recimo,neko malo prosusio vlazna i ledena ramena talasa u ciji zagrljaj utrcavamo sa obale..
I to je znaci to,pitala me je zacudjeno? "