Taj romanticni Balasevic

  • Začetnik teme Začetnik teme Lilu
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
293272_466742703358851_200455159_n.jpg
 
"Ako kročiš u čivutski vrt, na sedmo koleno čini će pasti. I, ko da nema drugih bašti... Di sve pupi i sve šljašti. Di na miru možeš šeboj i božure krasti. Moja nesretna mati... Htela me spasti... Savetom finim. Al morala je dotad znati... Da ne sme kasti... Šta da ne činim. Šta je bedem neg široki zid? Lako se zajaši... Ko stari čilaš. Mahovina ko astragan... Da bez glasa šmugne dragan. Ukraj neba se lepeza mlad šaran porcijaš.
Ruka zavesu miče... Trepte u tmini... Biserni zdenci. Zbog nečeg đurđic uvek niče... Baš u tišini... I baš u senci. Neću skoro onim šorom... Ne znam posle put odande. Me sem čoro, moja lolo... Čhu ćo šoro paša mande. Vetar cvili i leleče... Skini suknju i jeleče.
Nit ko mari, nit ko zna... Na ćer mande čingara. Ako dirneš u čivutski vrt... Kletvu ćeš nositi ko srebrn zvončić. Bićeš žedan kraj bunara... I siromah s puno para. Sve ćeš dijamante dati za smešni cirkončić. Ko u tuđi vrt uđe... Crn lebac mesi... U crnom plehu.
Eh... "Ne poželi ništa tuđe..." Svi smrtni gresi... U tom su grehu. Neću skoro onim šorom... Ne znam posle put odande. Me sem čoro, moja lolo... Čhu ćo šoro paša mande.
Vetar cvili i leleče... Skini suknju i jeleče. Nit ko mari, nit ko zna... Na ćer mande čingara. Kao mrva iz džepa... Truni se lako... Život protekli. Da, rekli su mi da je lepa... Ali baš tako? To nisu rekli. Neću skoro onim šorom... Ne znam posle put odande.
Me sem čoro, moja lolo... Čhu ćo šoro paša mande. Vetar cvili i leleče... Skini suknju i jeleče. Nit ko mari, nit ko zna... Na ćer mande čingara. Neću skoro onim šorom... Ne znam posle put odande. Me sem čoro, moja lolo... Čhu ćo šoro paša mande".
 
“Ja vec godinama znam ko sam. Put do zvezda je samo etapa kruznog puta do sebe i ako znas precicu nema potrebe da se puno lomatas po bespucima. Ne bato. Stigao si cim krenes. Cilj nosis skriven pod kaputom, istetoviran na grudima kao metu. I eto ti... U tome je tajna. U tome je jedini trik.”

 
Jednom se tako naslonila na dovratak, prekrstila ruke i potrazila me dugim, tajanstvenim pogledom.
Zamislio sam je kako pegla male decije stvari, video sam sebe sa novinama otvorenim na sportskoj strani, i cuo sam radio sa vecernjim zeljama slusalaca…
Znam, nije to idealna slika, stavise, feministkinje bi je rado iscepkale u parampacad, ali, ja je nisam spomenuo misleci da je idealna. Niposto. Hteo sam da objasnim sta se dogadjalo sa mnom.
Dotad sam djevojke, razmisljajuci o njima, uglavnom svlacio do gole koze. U mojim malim nocnim fantazijama bile su postrojene kao na sistematskom pregledu, i retko koja je uspela da sacuva na sebi par crnih carapa, ili neku slicnu perverznu krpicu.
Ona je bila prva koju sam obukao u nesto…
 
Pala noc, a nisam se zaljubio?

Svilena buba melanholije predugo se caurila u meni, i znao sam da je samo pitanje trenutka kad ce neki blesavi šareni leptir prhnuti iz svega toga….
Zaljubicu se, odlucih iznenada? Jesen je, doduše, ali malo sam prestar da bih cekao samo na proleca?
Na ulici je Jedan Tipicni Septembarski Cetvrtak, udubljen nad jesenjim receptima, upravo umutio u vetar desetak stepeni celzijusovih, jasno pokazujuci da nije raspoložen za suradnju, ali riješio sam da izvucem maksimum iz tog namrštenka…
Da, zaljubicu se, i to odmah, još prije podne, pa sam citav dan miran? Kao klinac sam time lijepio napuklo srce i dobro je držalo….
Eto… Pala noc, a nisam se zaljubio?
Obicno se te stvari porede sa hemijom, ali ovog puta se radilo o cistoj fizici, za promenu? Da bi se nešto moglo napuniti, prethodno se, naime, mora i isprazniti, u tome je sva nauka…
Dovraga, sve sam nejasniji?
Da bih se mogao zaljubiti, dakle, prethodno se moram odljubiti (u onoj brzini sam to sasvim smetnuo s uma?), ali sad je gotovo, pala karta, povratka više nema…

Djordje Balasevic
 

Razbicu gitaru
crn je mrak ispunjava
odavno se svoje pesme bojim
pomera u meni neke gene Dunava
pa ja tecem i kad stojim

Ali opet, da l' bi ikad
bila moja ti
da sam vojnik, u armiji ljudi
rekla si da bas
ne umem novce brojati
i da je nista, sve sto nudim
 
Složim poneki pasijans, najcešce onaj od devet prema jednoj karti, crveno na crno, ne znam kako se zove...
Otvorilo mi se vec više puta, i mada svaki put uredno nešto poželim, želje mi se baš i ne ispunjavaju. Negde je zapelo...
Možda se ispunjavaju nekom drugom? Ne bi bilo prvi put...Nema veze, ne ljutim se. Dobre su to želje, šteta bi bilo da samo tako propadnu.

Djordje Balasevic
 
"Ostalo mi je nepoznato koga je zvao i gde je tražio svoju devojku, ali kad je pretražio sve, odjednom je počeo da je pronalazi u drugim curicama.
Neke su imale tanak nosić, neke su hodale kao ona, ili se smejale na isti način, zabacijući lepim pokretom glavu malo udesno, neke su slično njoj ćutale, neke pričale, i Popac ih je narednih godina vodao kao avganistanske hrtove, sakupivši, malo po malo, puno raznih detalja svoje velike ljubavi.
Ali nikad mu nije uspeo da ih sve sastavi..."
 
Uz život se ne prilaže uputstvo za upotrebu, i svako to odradi kako već ume, zanemi tamo gde bi drugi viknuo, nasmeje se gde bi drugi zaplakao, uvredi se tamo gde bi se neko obradovao...
Uđe u pogrešan vagon, siđe stanicu pre, ili kasnije...
Pokoleba se, samo prebaci veslo iz ruke u ruku, a struja ga odnese presudno dalje, odredi drugo mesto na kom će pristati...

Đorđe Balašević
Jedan od onih života
 
''Nismo se tražili, samo smo se našli... A sada tako nađeni kao da se opet tražimo. Možda je to smisao ljubavi, ta lepota neizvesnosti... Čekanje na nedočekano, nadati se u beznađu, grliti se bez zagrljaja, ljubiti se bez poljubaca, prožimati se u mislima... I spoznaja da smo tu negde. Tako blizu, a tako daleko...''
Đ. Balašević
 
Dah uspomene pažljivo će oduvati prašinu sa smešne stare ogradice od posesivnosti koju sam jednom uzalud dizao oko skrivenog senovitog vrta u kom su pupile njene ambicije.
Uzdahnuće,predosećam?
Čestice sjaja rastopiće joj se načas u pogledu,kao odraz udaljenih zvijezda na vodi... Biće sama,nadam se?
Jer,tada će se u ritmu njenog pulsa možda pojaviti ona uznemirena i ključna sinkopa koju sam poslednjih dana uzalud osluškivao u odecima naših tišina...
Da...
I onda će znati da je jedina koju sam ikada voleo...
Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca... Štedeći se... Učeći se kako ću najbolje voljeti nju...
Kada je konačno nađem... - Jedan od onih života
 

Back
Top