Taj romanticni Balasevic

  • Začetnik teme Začetnik teme Lilu
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ostalo mi je nepoznato koga je zvao i gde je tražio svoju devojku, ali kad je pretražio sve, odjednom je počeo da je pronalazi u drugim curicama. Neke su imale takav nosić, neke su hodale kao ona, ili se smejale na isti način, zabacujući lepim pokretom glavu malo udesno, neke su slično njoj ćutale, neke pričale, i Popac ih je narednih godina vodao kao avganistanske hrtove, sakupivši, malo po malo, puno raznih detalja svoje velike ljubavi. Ali nikad mu nije uspelo da ih sve sastavi ...
 
Kad ono prestaje detinjstvo?
Kad ti neko prvi put na ulici kaže "Vi"? Kad zaplešeš na maturskom
balu, kad položiš vozački, kad kupiš prvi kurton u apoteci?
Ne zna se tačno...
Ja mislim da prestane, kad ostaneš bez Ćupa (Mašte). Kad
dozvoliš da ti ga uzmu, ili ga, ne znajući da ga koristiš, sam
razbiješ...
 
Ne bih hteo puno da frojdisem,ali znas,ti losi momenti nas prate kao kolona na auto-putu.
Dok sibas,ne mogu ti nista,ali ih se nakupi,vuku se za tobom kao krokodilski rep. I samo cekaju da usporis.
I kad to ucinis,gotov si. Pregaze te. Svi odjednom. Kao tebe sad.Ali,onda protutnje. Odu. I nemoj da juris za njima,
pokusavajauci da ih obidjes, kao sto sam ja ucinio.
To ne moze. Smanji gas, preuzmi kontrolu, vrati se u svoj ritam. Idemo
 
Ma, hitni papuce u vis, žalosna Panonska vilo....
blank.gif
529645_388121337915167_1158075000_n.jpg
 
Oni što te uopšte ne znaju najviše laju, a oni što te najbolje znaju najviše ćute...
I lepo bi bilo da mogu bar ponekog da ćušnem preko usta, onako učiteljski, kad se
najmanje nada, ali... Davno je Gospod prosvetlio onu barabu u meni,
uzdržim se, taman posla... Dobro, opsujem tu i tamo, ali i u tom sam se
izveštio, promrmljam samo... Te moje psovke pre liče na blagoslove nego
na prostote...''
 
Jesen je već…
I opet?
Kako sam to samo mogao propustiti? Gde li sam se zadesio one večeri kad je njena pozlaćena parada umarširala u našu varoš?
Eh, da…
Ni godišnja doba ne pomeraju me više kao nekad…
... Ali Jesen me je najviše mazila…
Spuštala mi se na ramena nežno, kao tanani sveter obojen dimom spaljenog
lišća, i učila me rečima kojima se priziva tišina, i koje se (ako ih
pravilno zamisliš), rimuju sa rominjanjem kiše, i slade pod jezikom kao
brašnjave mrvice pečenog kestena…
 
Jednom se tako naslonila na dovratak, prekrstila ruke na grudima i potražila me dugim, tajanstvenim pogledom. Zamislio sam je kako pegla male dečije stvari, video sam sebe sa novinama otvorenim na sportskoj strani, i čuo sam radio sa večernjim željama slušalaca...

Znam, nije to idealna slika, štaviše, feministkinje bi je rado iscepale u paramparčad, ali, ja je nisam ni spomenuo misleći da je idealna. Nipošto. Hteo sam samo da objasnim šta se događalo sa mnom.

Dotad sam devojke, razmišljajuci o njima, uglavnom svlačio do gole kože. U mojim malim noćnim fantazijama bile su postrojene kao na sistematskom pregledu, i retko je koja uspela da sačuva na sebi par crnih čarapa, ili neku sličnu perverznu krpicu.

Ona je bila prva koju sam obukao u nešto...
 
A, šta da ti pričam!? Nisu je dali za mene, druga su vremena bila... I ja se u Pešti rešim da se krstim u njihovoj crkvi,zbog nje... A ona... Da me iznenadi... Ona se tih dana tajno krstila u našoj crkvi... Moja sestra je kumovala... I opet mi je nisu dali... Suđeno nam je, eto, da imamo po dva Boga, i ona i ja... Ali nije nam suđeno da imamo jedno drugo...
 
"Znaš, stalo mi je... Ali se uporno ponašam kao da nije. Gradim oko sebe zid do kojeg niko ne može doći, ali ima jedna caka: Priđi! Reci mi reč i taj će se zid pokazati kao jedna obična kula od karata koja izgleda moćno dok ne dođe nešto pred čim pada".
 
Bila je u dugoj beloj spavaćici, ne tako jednostavnoj kao što zvuči, ali on nije imao vremena za uočavanje heklanih detaljčića na okovratniku i rukavima, niti golubica izveženih svilenim koncem na oblačićima njenih uzbudjenih grudi...

Ispružila je ruke ka njemu kao prema detetu, i on ih pažljivo prihvati, pokušavajući da obe poljubi jednim poljupcem...
 

Back
Top