Taj romanticni Balasevic

  • Začetnik teme Začetnik teme Lilu
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Imao sam puno takvih dana u životu i pamtim ih samo po tome što sam ih zaboravio...
Oni su kao slike u dečijim farbankama koje ožive tek kad se oko njih potrudiš,
i ja sam, kao i svi, preskočio mnogo stranica tragajući za slikama koje ću lakše obojiti...
 
O MATI - ĐORĐE BALAŠEVIĆ

Opet sam snio majku na praznični dan
i kao lutnja brujnu slutnja
šta bi značio taj san?

Blagi slast povratka
ključ uvek iza dovratka,
i staza kraj šimšira urasla u travu.

Sanovnik sa krupnim slovima
lako je to sa snovima
mnogo mi teže ide kada tumačim javu

U lešnjakovoj senci fruštuk postavljen
pokraj hokle cvetni goblen
na trenutak ostavljen

Lanena letnja haljina
sa veženim detaljima
pristaje uz rozetnu na baštenskoj kanti.

U leji zlatnog šeboja
u tom snu mlađana nego ja
onakva kakvu bih želeo da pamtim.

O mati veje sneg
i to me ne raduje više
dospe na kraju sve na isti sled

Prošlo je zanavek
severac pustovinom briše
i ravno je u nedogled.

Naviru pahulje
noć slavi svojih pet minuta
vetar ne poznaje ni stid ni sram

Niko ne strahuje
što kasnim što me nema s puta
i malo sam ti noćas sam.

Neki su stopu ispred vremena
ludi jahači izviđači
milju ispred plemena.

Tek posle sebe hvaljeni
na Trgu Zlobe paljeni
očiju punih suza al' obraza suvih.

Na pravdi Boga blaćeni
tek posle sebe shvaćeni
neki su mandoline u dolini gluvih.

O mati veje sneg
i to me ne raduje više
dospe na kraju sve na isti sled

Prošlo je zanavek
severac pustovinom briše
i pusto je u nedogled

Veje, ne posustaje
na šimšir i divlji lešnik
na junski dan i lica predana,

Ravnica pusta je
na Božić putujem ko grešnik
od nemila do nedraga.
 
Poslednja izmena:
Tesko je kada zivis za dan koji ne znas kada ce doci,za dan kada ces je ponovo videti.Tesko je,kada si sam i nedostaje ti glas,lice,dodir,osmeh,kada ti nedostaje bice koje je tvoja bolja polovina...Tesko je prijatelji.Zelim vam da nikad to ne iskusite,jer taj bol prijatelji nije za ljude...
 
Mala nevidljiva zvezda...
Koja je jedini suvenir koji cu spakovati na dno sebe kad se jedne jeseni otisnem sa planete Zemlje..
 

Prilozi

  • 561090_361191497282767_2087786483_n.jpg
    561090_361191497282767_2087786483_n.jpg
    27,1 KB · Pregleda: 4
Rešila je ovaj rebus od mog života prosto,
poput kafanske zagonetke sa šibicama
u kojoj pomeranjem jednog jedinog drvceta promeniš smisao svega,
i onako u prolazu,kao da traži prašinu na polici vitrine,
izdrobila je pod prstima delić natrule cirkuske mreže
nad kojom sam tako nepromišljeno hodao po žici,
i istog tog trena postao sam svestan nad kakvim sam bezdanom,
i pod kakvim sam bezdanom, i kakav to bezdan nosim u sebi...
 
“Ja vec godinama znam ko sam.
Put do zvezda je samo etapa kruznog puta do sebe i ako znas precicu
nema potrebe da se puno lomatas po bespucima.
Ne bato. Stigao si cim krenes.
Cilj nosis skriven pod kaputom, istetoviran na grudima kao metu.
I eto ti... U tome je tajna. U tome je jedini trik.”


tumblr_mciq5ylX4j1qg39ewo1_500.gif
 
Ti modri podočnjaci su kao
vlažni pesak upijali dremljive talase sjaja po kojima sam njene oči
nekad lako pronalazio i u najvećim gužvama pogleda...
Ili su za sve krivi samo ovi dugi intervali izmedju nasih vidjenja?
Meseci, proleća, zime, koje su nas naučile da kao stari ratnici prvo
prebrojimo oziljke i brazgotine zaradjene u borbi sa Vremenom, pa da se
tek tad oprezno osmehnemo jedno drugom...?
 

Back
Top