Dabogda imao pa nemao...Srbiju stigla kletva...sad sam kao Vjerica, ali tako nekako vidim sve ovo što se u poslednjih 20 godina dešava u Srbiji.
O Miloševiću ne moram mnogo da pišem, jasno je da je bio neverovatno velika štetočina, čovek koji je nekako uspevao da uništi sve čega se dotakao. Ni "d" od državnika, još manje od čoveka. Jednom rečju...ološ. Ali, Srbi to nisu prepoznali, ponele su ih dobro sročene patriotske parole i poverovali su mu kad je govorio da će sankcije ojačati srpsku privredu, verovali su i kad je obećavao švedski standard i sve Srbe u jednoj državi (ovo poslednje je ispunio, ali ne onako kako smo očekivali, ako je neko uopšte očekivao). Tako da je posle njega ostalo jedno veliko ništa: osiromašen narod, ispražnjena državna kasa, stotine hiljada izbeglica, ko zna koliko poginulih, invalida i svega onoga čega smo svedoci, mada, kako vidim, postoji jedan mali broj čudnih ljudi koji to negiraju, ali dobro, svako ima pravo na sopstvenu percepciju.
Tadić, nesreća jedna, a i mi zajedno s njim i opet jedno veliko ništa: kradja na svim nivoima, korupcija, tajkuni, nezaposlenost, marioneta od premijera koji služi samo da popuni prazno mesto, a i za poneko slikanje kad zatreba, država podeljena na feudalne jedinice (čitaj: ministarstva), gde se niko nikome ne meša u upravljanje, nezaposlenost, ni pomaka u razvoju poljoprivrede...jednom rečju...loše.
Ono u čemu je Tadić u prednosti u odnosu na Miloševića, jeste politika nezameranja sa velikim silama, koje one zloupotrebljavaju, ali...to je što je, nema nam spasa.
Šta će se dešavati ubuduće? Nemam pojma, nadam se samo da će se neko nekad sažaliti nad ovom šačicom ljudi zvanih Srbi, odlučiti da je bilo dosta kažnjavanja i da je krajnje vreme da krenu napred, a kako vidim, biće najbolje da se u Srbiji uvede "prinudna uprava", s obzirom na to da Srbi nisu u stanju da brinu o sopstvenoj državi.