Šta je i kako funkcioniše...
I kako smo svesni svoje svesti i da li smo baš svesni?
Svest (lat. conscientia, gre. slnesis), 1) u narodnom govoru stanje budnosti, prisebnosti, punog raspolaganja duševnim mocima (usp. izraze: „biti pri svesti“, „izgubiti svest“); 2) posebna doživljajna, udešenost prema toku vlastitog doživljavanja, koja taj tok prati kao znanje o njemu, kao njegova registracija, pažnja i nadzor nad njim. Svest u tom znacenju, kao superponirani doziv!jaj („akt nad aktom“), nije uvek jednako prisutna u našem psihickom životu; mnogi se doživljaji odvijaju u jednoj jedinoj razini, a za neke se tek naknadno, retrospektivno, u „pamcenju“ otkriva da su bili svešcu registrirani. Zbog toga se govori o više ili manje svesnim, podsvesnim, pa i nesvesnim doživljajima (v. podsvest); 3) isto što i doživljavanje uopšte, sveukupnost psihickih procesa, subjektivni život neposredno znan samo pojedincu pomocu samoopažanja (introspekcije); 4) fundamentalna ontološka kategorija: subjektivni bitak, subjektivni oblik (nacin) postojanja, kojemu se u razlicitim filozofskim sistemima daje razlicito ontološko znacenje tako da se svest odreduje: a) kao jedini, iskljucivi, sveopšti oblik bitka (subjektivizam, idealizam), b) kao ravnopravan usporedan korelat materijalnom (objektivnom) bitku (dualizam), c) kao jedan od osnovnih fenomenalnih modaliteta jedinstvenog, u sebi nerazlucivog (bivstveno „indiferentnog“) bitka (apsolutni, indiferenciski, emergenciski monizam), d) kao sekundarna, nesamostalna (zavisna), evolutivno uvetovana manifestacija primarnog objektivnog (materialnog) bitka, „subjektivni odraz objektivne stvarnosti“ (materijalizam); 5) trajna duhovna prisutnost nekih normativnih motiva, socijalnih, politickih, estetskih i dr. nacela i težnja („narodna svest“, „partijska svest“, „umetnicka svest“). U ovom poslednjem znacenju svest se cesto pripisuje ne samo pojedincu nego i koiektivima, istorijskim epohama, kulturama itd.
Hajdmo dalje...
Najzad, dotakao si pravu temu koja zavređuje svaku reč!
Ja ću onako, polako kamičak po kamičak.
Svako od nas je Bitak ili Duša ujedno svest ili jedini nosioc svesti. (Razmatranje svesti mikro čestica ovde niti ima mesta niti ima smisla. Priča je malo duža zato je preskočimo.)
Kreirani smo kao savršeno biće, ali biće bez iskustva i bez realizovane svesti.
Upravo je to pravi i jedini razlog da su kreirani svetovi nižeg ili negativnog pola kreacije; svetovi MEVP, Materije, Energije, Vremena i Prostora. Iako su ovi kreirani od same suštine života od koje smo načinjeni i mi kao Bitak odnosno Duša taj deo razmatranja ovde ostaje sa strane.
Naša svest u početnom stadijumu naših iskustava u nižim svetovima, čitaj inkarnacija, nije na zavidnom nivou ona kroz ogroman broj inkarnacija uvek ekspandira uz izvesne oscilacije, napred-nazad.
Upravo ovo saznanje da je naša svest u procesu evolucije objašnjava zašto nas ljudi ovde ima izuzetno naivnih ili izuzetno suropvih pa u rasponu do najviših genija - bilo na nekom od naučnih, umetničkih, duhovnih ili ma kojoj oblasti.
Ako posmatramo trenutno ili zatečeno stanje, kod bilo koga od nas, govorimo da je to
stanje svesti u datom trenutku.
Zbog potreba da budemo zaštićeni od rogobatnih uslova nižih svetova, vibracije su sve grublje i grublje oko nas je postavljen prvi omotač koji nas štiti od tih grubosti a ujedno štiti okolinu od naših visokih vibracija. Nismo mi ni iz daleka tako nemoćna bića, ali je naša snaga i moć sa razlčogom amortizovana.
Prvi sloj do nas kao Bića ili Duše načinjen je od materije sa mentalnog sveta i taj sloj se naziva Eteričko telo i on služi kao podsvesni deo uma. Zato se naša snaga najjače izražava upravo preko tog dela uma.
Naredni sloj, omotač ili telo jeste Mentalno telo i njega koristimo na Mentalnom svetu.
To je taj naš um u kojeg se mnogi zaklinju i veruju da je svest iako um niti jeste svest niti misli niti može misliti. Ali, intelekt u ovom delu podstaknut od nas kao Bića (Duše) proizvodi misli.
Naš um ima delove koji su aktivni za svaki odgovarajući svet na kojem trenutno jesmo Budni odnosno na koji usmerimo našu pažnju, mi kao Biće (Duša).
Tako možemo biti budni recimo na Mentalnom svetu a spavati na Kauzalnom, Astralnom i Fizičkom svetu. Spavati znači isključiti one delove uma koji su aktivirani za osdređeni svet i preko njih komuniciramo sa spoljašnom okolinom.
Već naslućujete da imamo oko Mentalnog Tela naredno koje zovemo Kauzalno, pa onda Astralno i na kraju Fizičko telo.
Um je posebno interesantan za razmatranje zato što ima višeslojne funkcije kako po vertikaslnoj podeli tako i po horizontalnoj.
Kažemo da smo budni ovde u fizičkom svetu onda kada je naš deo uma zadužen za ovaj svet aktiviran i stavljen u aktivnost. Da bi ta aktivnost bila ispravna neophodno je da i naše fizičko telo bude pokrenuto punom aktivnošću tako da naš mozak pokrene sebe u funkciji primopredajnika između fizičkog tela, tj. čula i uma koji je pak primopredajnik između nas kao Bića (Duše) i mozga.
Otuda, mi kao Biće ili Duša jesmo jedina Svest i izvan nas ne postoji nijedna druga svest skopčana sa našim telima.
Ipak, mi ne funkcionišemo u ovom svetu ili na nižim unutarnjim svetoviuma direktno što bismo svaku akciju razmatralči već to čini naš um automatski na osnovu programa kojeg smo izgradili. Gradili smo ga od prvog daha, kada smi mi kao Biće (Duša) prikopčani za telo preko svilene vrpce.
Najinteresantnije je razmatranje pravljenje operativnog programa kmoji će nam služiti.
Ka nedovoljno iskusni mi smo više mehanički jer naš um radi bez naše dovoljne mogućnosti da ga svesno reprogramiramo. Zato ljudi više izgledaju kao mehanička i ne-misleća bića...
Najveći broj života nas um vodi žedne preko vode zbog našeg neiskustva... Jednoga dana, posle mnogo života mi budemop u mogućnosti da ga umešno i pažljivo programiramo i, naravno, reprogramiramo.
Kada dođe taj deo naših života mi smo već počeli obuzdavati svoj um i njegove negativne programe (navike) i pasije. Tada počnemo gospodariti i nagoniuma i emocijama...
Tek tada mi kao Biće počnemo razumeti život i biti svesni kreatori svog života i iskustava koja želimo proživeti.
Sve u svemu mi (Biće, Duša) jesmo ta subjektivna Svest koja uvek i jedino percipira i uvek i jedini živi u trenutku SADA i OVDE.
Deo uma koji je budan sada dok ovo pišem odnosno dok vi čitate je taj deo uma koji zovemo ego-svest ili humana svest i kojeg karakteriše stanje svesnosti.
Mi kao Duša ili Biuće jesmo uvek svesni i nikada i apsolutno nikada ne spavamo. Oni koji "spavaju" su naše fizičko telo i naš deo uma koji je zadužen za komunikaciju sa spoljašnim svetom na ovom nivou.
Ljudi kažu podsveno ili nesvesno a to je praktično uvek deo uma odmah do nas kao Bića koji nije ništa drugo do li magacin koji takođe radi po principu računara...
Mi kao Biće imamo pristup svim znanjima koja su sadržana u suštini života koja je poznata pod imenom REČ ili REČ Boga odnosno Sveti Duh a ima još nekoliko desetina drugih imena. Praktično mi kao Biće možemo dosegnuti samo one informacije i znanja iz ove suštine koliko je naša svest ekspandirala i koliko smo osposobili naše niže instrumente da ih prenose ka spoljnim telima.
Otuda, šta je Intuicija?
To je unutarnja komunikacija ili govor između nas kao Bića i naše dnevne ili ego-svesti. Ova unutarnja komunikacija je veoma važna jer nam ona uvek kaže šta od spoljašnih informacija možemo prihvatiti kao tačnim ili istinitim ili nama potrebnim a šta je neprihvatljivo za nas. Odnosno šta je lažno. I naravno intuicija nam može davati podsticaje i usmerenja gde i šta možemo naći, otići, uaditi...
Ako naša intuicija nije proradila ili smo je blokirali svojim pogrešnim ubeđenjima ili još nismo dovoljno poradili na som duhovnom razvitku. Tada naš um radi samovoljno i mi smo kao Biće zarobljenik vlastitog uma...
Ono najinteresantnije je da mi kao Biće ili Duša možemo putovati svim višim svetovima i to ne samo u nižem polu kreacije već i u svetovima čiste svesti odnosno čisto duhovnim svetovima pa i u samo Srce Kreatora kojeg zovemo Bog a koji nema ni oblik niti formu.
Oni koji razvijaju bilo kakve teorije i postavljaju se za znancima o Kreatoru a da nisu putovali i realizovali najvišu svest pričaju priče iz uma a um ima i drugih zaduženja o čemu ovde nećemo govoriti.
Dok ne otvorimo svoje srce i svoj um da kroz nas protiče suština života mi smo još daleko od stvarnog znanja i/ili razumevanja.
Jedino mi kao Biće/Duša možemo znati Kreatora i to je naš konačni cilj i da se vratimo na najviši svet čiste svesti, gde i jesmo kreirani.
Oh, da. Mi kao Biće u početnim stadijumima smo uvek unutar tela ali kasnije, naročito kada se otvorimo prema suštini života, Svetom Duhu odnosno Melodiji Sfera tada možemo biti izvan tela i redovno putovati višim realnostima ili, u odmakloj fazi, projektovati se direktno i trenutno...
Svako od prisutnih ovde ima pravo na svoje razumevanje i viđenje života ali nastojanje da po bilo čemu ovde razobličuje i negira neće imati mesta niti smisla za ostale sagovornike koji su željni malo istine o sebi samima. Naročito oni koji su ubeđeni da su došli do validnih izvora i da su otkrili prečicu a sebe nameću za autoritete.
Mi smo praktično svi učenici koji tragaju za kojim zrnom svetlosti.