Šta je i kako funkcioniše...
I kako smo svesni svoje svesti i da li smo baš svesni?
- - - - - - - - - -
Svest (lat. conscientia, gre. slnesis), 1) u narodnom govoru stanje budnosti, prisebnosti, punog raspolaganja duševnim mocima (usp. izraze: „biti pri svesti“, „izgubiti svest“); 2) posebna doživljajna, udešenost prema toku vlastitog doživljavanja, koja taj tok prati kao znanje o njemu, kao njegova registracija, pažnja i nadzor nad njim. Svest u tom znacenju, kao superponirani doziv!jaj („akt nad aktom“), nije uvek jednako prisutna u našem psihickom životu; mnogi se doživljaji odvijaju u jednoj jedinoj razini, a za neke se tek naknadno, retrospektivno, u „pamcenju“ otkriva da su bili svešcu registrirani. Zbog toga se govori o više ili manje svesnim, podsvesnim, pa i nesvesnim doživljajima (v. podsvest); 3) isto što i doživljavanje uopšte, sveukupnost psihickih procesa, subjektivni život neposredno znan samo pojedincu pomocu samoopažanja (introspekcije); 4) fundamentalna ontološka kategorija: subjektivni bitak, subjektivni oblik (nacin) postojanja, kojemu se u razlicitim filozofskim sistemima daje razlicito ontološko znacenje tako da se svest odreduje: a) kao jedini, iskljucivi, sveopšti oblik bitka (subjektivizam, idealizam), b) kao ravnopravan usporedan korelat materijalnom (objektivnom) bitku (dualizam), c) kao jedan od osnovnih fenomenalnih modaliteta jedinstvenog, u sebi nerazlucivog (bivstveno „indiferentnog“) bitka (apsolutni, indiferenciski, emergenciski monizam), d) kao sekundarna, nesamostalna (zavisna), evolutivno uvetovana manifestacija primarnog objektivnog (materialnog) bitka, „subjektivni odraz objektivne stvarnosti“ (materijalizam); 5) trajna duhovna prisutnost nekih normativnih motiva, socijalnih, politickih, estetskih i dr. nacela i težnja („narodna svest“, „partijska svest“, „umetnicka svest“). U ovom poslednjem znacenju svest se cesto pripisuje ne samo pojedincu nego i koiektivima, istorijskim epohama, kulturama itd.
Hajdmo dalje...