E, to je istina sa velikim I ! Znam da je sinovima tesko da balansiraju izmedju majke i zene, a ja sam kao i uvek pokusavala da ga podrzim , i koliko je god moguce da mu olaksam! Medjutim, desavalo se da moje sitne ustupke, u cilju odrzavanja mira i harmonije, gospodja shvati kao bezuslovnu predaju. Pa, tako je doslo do toga je pocela da bira namestaj za nas stan, pa onda da planira nase odmore, da nam doslovce rezira zivot.E, a za to vreme ja kipim i cutim. I onda jednog dana, gospodja resi da organizuje rodjendan i ujedno krstenje, moje cerke. Zaboga, dete ima vec dve godine, a nekrsteno!!!

I tu se desi ono sto si ti navela kao KAP U PREPUNOJ CASI! Blago je reci da sam se pretvorila u najgoru vesticu! Sreca pa nas je delilo 200 km! No, umesto nje, kao meta je posluzio njen dragi sin. Srucila sam mu u face sve sto se skupljalo tri duge godine. Doslo je do toga da mu postavim ultimatum, ili mama ili zena! Dalje se nije moglo. Na moju radost, nije se dvoumio ni delic sekunde, odmah je pozvao i zabranio da se mesa u ono sto je se ne tice. I moram priznati da su stvari drugacije sad. Valjda je shvatila da je izgubila pravo da upravlja njegovim zivotom, a i mojim. Tako da ja glasam za "prelivenu casu"! Nekad je to jedini nacin