Sreća pa postoji ova tema, da se bar malo ispraznim, inače bih sada lupala glavom o zid, toliko sam očajna!
Danas su prekardašili, prelili su čašu, za srce su me definitvno ujeli i komad poveći otkinuli, toliko da mi je pao mrak na oči. Jedino što me je zadržalo da ne napravim haos je moj muž, koji je toliko dobar i toliko nas voli, i dete i mene, i toliko zaslužuje svo moje poštovanje, da sam samo radi njega prećutala... i hoću da puknem koliko me guši, toliko da sam, onako gladna, samo pila i pila... i ... eto... sad me sramota od sebe same. Sreća, pa sam posle jela, inače bih sad bila ... uuuuh, sramota me je strašno
Slava... ma kakva slava, neka im na čast služi, kada hranu, koju sam ja prošle noći do 3 sata spremala i pekla i kuvala, kriju od mog deteta, od rodjenog unujčeta!!!! Ajd, na sto nisu izneli jutros, da ima za goste... nekako i da razumem da nisu nama matorima, mi moćemo da shvatimo da se nema i da je to od usta odvajano za slavu, ali detetu starom nepun 21 mesec!!! ne,nisu izneli, izneli su sarmu i prebranac za doručak, a pite, šapice, sardine, rusku salatu posnu ( na stranu što sam ja veći deo toga noćšas napravila, to na stranu ), to nisu detetu izneli. da ima za goste, za one koji dodju od slave do slave da se nejedu i napiju i posle ogovaraju. A moje dete da doručkuje sarmu.. Ne samo to, nego su joj tanjir i te sarme ispred nosa uzeli!!!!!!! Života mi mog, ispred nosa su joj to uzeli!!! Da bi se išlo kod svekrovog brata, koji posebno od brata i majke, u istoj kući, slavi slavu za svoj račun, da bi se kod njega lomio kolač.
e, on je poludeo što nas nema čitavih 10 minuta, ne može on da čeka, poludeo, drao se po kući, urlao.. i moj svekar, muškarčina i pravi domaćin, nije mogao da mu kaže - čekaj jopš 10 minuta, unuče mi doručkuje ono što smo prežalili da joj damo, neeee, nije imao hrabrosti za to, nego je došao, viče mom detetu - ajmo Micko, idemo i uzima joj pun tanjir ispred nosa, da mu se bata ne ljuti više!!!
Presela mi je i slava i ceo moj život, i pitam se koji djavo ja tražim tu... i radi mog muža, samo radi tog velikog čoveka sam prečutala, nije on kriv što su ga takvi ljudi rodili...
Ali nisam imala snage da sve izdržim, i ja sam samo čovek. Jesam, popila sam, što nikada ne radim! Vrti mi se u glavi i samo plačem, zar moje dete to da doživi od babe i dede??? uuuuh, kako mi je teško i džabe sav alkohol, samo će glava da me boli, a već me boli, ali nisam mogla da izdržim.
čemu ovo vodi? i kada će mi pući pred očima, kada ću se spakovati i sebe i dete i muža, ako pristane, a pristaće koliko ga ja znam, i kada ćemo otići odavde? Ovde je postao pakao, strašno za živeti... Uh, ne znam... a teško je u pm