Sad posle svog pakla sa svekrvom,mogu samo da kažem žao mi je što nisam na vreme reagovala.Definitivno,treba reagovati na prve znake bilo kakvog zajeb....
Ali,kad se setim da sam imala 19 godina,trudna,daleko od svih svojih..Dobro sam ostala normalna.
Prvi put me izbacila iz kuće uveče u 23.30,nit znam grad,nit imam gde da spavam,trudna 3meseca.
Tada muž nije bio tu.
Posle toga,kad je on došao,napadala me samo kad on nije tu.Jurila me nožem,jer ona neće da bude baba,davala mi novac da abortiram i ostavim njenog sina,zvala moje roditelje u pola noći da im kaže kako ću ja ležati tamo gde i njena ćerka(na groblju).
Udari me u stomak,a ja onda u sred noći dobijem krvarenje,natopim dušek.
Prijavi me tamošnjoj policiji,kako ja radim za drugu državu,te sam poslata da špijuniram,i propagiram terorizam.Dodjoše policajci,meni ruke na ledja s lisicama,i u maricu.Tad sam bila u 5 mesecu trudnoće.
E,onda jedan dan gospodja je mislila da joj je sin izašao,i krene u paljbu:te si ovo,te si ono,ona će meni ovo,pa će ono. I onda je usledio šok--sin izlazi iz sobe,a ona zajupurena od besa.Spakovali smo se,otišli,i nismo se videli ni čuli sa njom,6 godina.
Sada,evo naprimer letos,bili smo s njom 2 dana,pa to ti je med i mleko,ja ne znam koliko poklona smo dobili,poljubaca,zagrljaja,,.....Ali,džabe,ja joj se samo nasmešim i to je to.Jednom si me ujela za srce i gotovo je.Glupo mi je da joj kažem,mada bih vrlo rado to uradila(kad mi dodje)

a gusko jedna,to prvo unuče,koje sad obožavaš,pa ti si rekla i pokušala da ubiješ.Ali,ne mogu,mada ko zna možda jednog dana i kažem.
Ajd da kažem,završila se saga sa svekrvom,mada predosećam biće tu nekog nastavka.Naravno,ne bi moj život bio dosadan,da nemam i dragog mi em milog svekra.