Svekrve...neicrpna tema

Da vidjaju dete svake druge subota tako sto ce ga preuzimati ispred stana u podne i dovoditi ispred stana u sest popodne. Meni ne pada na pamet da to bude bez mog prisustva niti pise u odluci suda da to mora jer ne postoji nijedan zakonski osnov po kome bi mogli da mi zabrane prisustvo, ali oni ne zele da budem u blizini tako da verujem da bi izbilo veliko njesra odmah tu na ulici samo ako odbijem da se sklonim od deteta.

Uostalom, njihova tuzba je isla u tom smeru da ne budem prisutna kad vidjaju dete sto nisu ocigledno mogli nikako da izvojuju. Inace, vec sam pisala o tome zasto ne zelim da budu sami u prisustvu deteta pa se izvinjavam ako opet smaram forumase ponavljanjem te price. Uglavnom, dete je posle vidjanja sa njima vidno potreseno i razdrazljivo tako je bilo oduvek cak i kad sam dozvoljavala da bude nasamo sa njima. Sledecih nekoliko dana ne moze normalno da spava i vrishti u snu i besni totalno nepredvidljivo.

Oni svasta govore i preda mnom, a mogu misliti tek sta govore kad je dete samo. Pricaju joj svakakve price o pokojnom ocu koje nju plase i to ide do te granice da su joj cak pokazivali plocu na groblju i terali je da ljubi spomenik pri cemu je slomila zub i objasnjavali joj da njen tata lezhi ispod jer su ga ubili ti i ti, a kad pocnu da nabrajaju onda u to nabrajanje ''ubica'' uracunaju i pola rodbine ukljucujuci i mene koju smatraju krivom sto ga nisam upozorila da ne ide na operaciju, moju mamu sto mu je prevela neke latinske izraze u dijagnozi, neke rodjake koji su ih pred muzevljevu operaciju tesili da ce sve biti ok, ali nije bilo i tako...uglavnom, lako izgovaraju recenice tipa: taj i taj ti je ubio oca, oni su ubice, ovi su ubice, sad je tvom tati hladno tamo dole, izvadili su mu stomak i strpali ga u zemlju pa onda narichu i proklinju sve i svakog pred njom ukljucujuci i sve nas okolo, porodicu i rodbinu...u trenutku kad se sasvim pogube u svom ponasanju pocnu da imitiraju situacije koje su preziveli sa njim navodeci dete na silu da ponavlja postupke koje pamte sa svojim sinom, a onda se u toku toga cak i nasmeju usled prisecanja i ne primecuju koliko je dete pod stresom i zbunjeno u toku svega toga.

O meni govore grozne reci kad nisam prisutna sto mi dete kasnije isprica na ovaj ili onaj nacin, msm izleti se kao i svako malo dete koje ne zna da cuti i ja tako saznam da sam djubre, kreten, kurvetina (posto ih iritira sto imam sada vec prilicno dugu vezu), da ce je uzeti od mene i da sve pare koje imaju skupljaju za to, da ce je cuvati tetka posto deda i baba ne mogu (cak su i meni to napomenuli u formi da ce me svekar lako odrobijati kad vec nije odrobijao lekare, a onda ce njegova cerka napokon dovesti dete ''kutji'' gde misle na svoju kutju). Ma ima milion razloga sto dete ni slucajno ne treba da bude samo sa njima.

Uglavnom, izleteli su se da je ''sve sredjeno'' kad su pricali sa mnom telefonom o parnici i da ako nastavim parnicu, nece prezati ni od cega cime ce mi zagorcati zivot i ''dovesti dete kutji''. Ebeno sam uplasena, zaista. Upravo krecem u policiju na razgovor u vezi sa tim i duboko se nadam da u ovoj zemlji shljaka sudstvo bar kad je u pitanju dobrobit malog deteta.

Ovo što se dešava tebi i tvom detetu je blago rečeno strašno. Jeko, zašto ne probaš nešto drugo, odvedi dete kod psihologa odmah posle posete babi i dedi, reč psihologa ipak bi trebala da bude merodavna u ovakvim situacijama. To ti kažem jer sam neko vreme volontirala u centru za socijalni rad i svega sam se nagledala.
Puno te pozdravljam i neka te Bog čuva.
 
Ovo što se dešava tebi i tvom detetu je blago rečeno strašno. Jeko, zašto ne probaš nešto drugo, odvedi dete kod psihologa odmah posle posete babi i dedi, reč psihologa ipak bi trebala da bude merodavna u ovakvim situacijama. To ti kažem jer sam neko vreme volontirala u centru za socijalni rad i svega sam se nagledala.
Puno te pozdravljam i neka te Bog čuva.

Ma sto puta sam odlazila u Centar za soc. rad i oni ko da ih mrzi da rade. Dodjem im u kancelariju, zamolim da obavimo razgovor i da se to negde zavede, oni kazu da treba da postoji odluka iz suda, a sudija ih ko sto rekoh, zvala telefonom da kaze da okoncaju slucaj bez razgovora sa mnom. Sutra moj advokat ulaze zalbu apelacionom sudu pa ce valjda vetje od troje sudija da revidira postupak i vrati osnovnom sudu uz nalog da se sve etape postupka odrade kako valja. Mama mi kaze da je oduvek tako bilo sa tim socijalnim radnicima sto zna iz iskustva patronazne sestre. Kaze da su jedva uspevali oni iz Doma zdravlja da uspostave saradnju sa njima kada su ganjali uglavnom Cigane i ostale soc. marginalne grupe da vode decu na sistematske preglede.

Uglavnom, advokat mi je savetovao, isto kao i policijski sluzbenik, da promenim broj telefona i da sa svekrom i svekrvom kontaktiram samo preko advokata sve dok se ne donese pravosnazna izvrsna presuda. Tako cu i postupiti.

Stvarno mi je ponekad glupo sto vas udavih na ovoj temi ko da samo ja imam problem sa svekrom i svekrvom, ali ni sa kim u RL se ne savetujem osim sa porodicom i advokatom jer ne zelim da svi oko mene imaju uvid u tu dramu, a bas mi ponekad zatreba nesto vise od misljenja porodice koju smatram subjektivnom u moju korist pa nisam sigurna da li rezonuju ili donose zakljucke emotivno.
 
Ma samo se ti izjadaj ako će ti imalo biti lakše, ovo je forum, kome se ne sviđa neće čitati i šlus.
Napisah da sam radila za socijalnu službu, ali nisam mislila da preko njih nešto pokušaš. Uglavnom sam iz razloga koje si ti navela i manula taj posao, to je bilo samo da ti kažem šta sam sve videla i čula. Mislila sam da dete samoinicijativno odvedeš kod psihologa, školskog ili u najbliži dom zdravlja i imaćeš crno na belo mišljenje stručnjaka, a to nikako ne može da odmogne. z:poz:
 
Ufff...kakva tema
Ko se ikad složio sa svekrvom??!!
Ja mogu da se pohvalim NAJGOROM svekrvom na svetu,ali šta je tu je.
Posle 12 godina,mogu da kažem da mi je napokon došlo iz ..... u glavu,ma boli me uvo za nju.Jednostavno me ne zanima.
Zašto je baš moja najgora??!!E,pa evo ovako:zamislite da Vas svekrva juri nožem,dok ste trudni,jer ona ne želi da postane baba, pa onda npr.dok ja nisam u kući ona baci sve moje stvari,zove moje roditelje u sred noći,da im kaže kako će me ubiti,ako ne ostavim njenog sina,i tako do unedogled.
Sada se vidjamo jednom godišnje,i dobijam ja razne poklone,prosto se zamisliš da li je to ista žena.A,onda shvatim sve je super dok je njen sin u blizini,čim njega nema,nas dve ne pričamo.I ja sam se tako i postavila.Stalno imam osmeh na licu,ne da bih je nervirala,nego jednostavno me ne zanima.Trudila sam se da je shvatim,prihvatim,takvu kakva je,nekad mi je bude jako žao.Ali jednostavno,neću da se nerviram zbog nje,nije toliko vredna,da bih ja provodila sate plačući.Ja sam i dalje vrlo fina prema njoj,ali jednostavno ne dozvoljavam da mi pokvari ne jedan dan,nego jedan sat mog života.
 
Ne znam kako bih ti to objasnila,ali evo pokušaću.
Iako mi je svekrva puno tuge donela,suza ičega sve ne,ja jednostavno ne mogu da kažem da je mrzim.Mrzela je jesam ,čini mi se iz dna duše,ali s godinama samo sam postala ravnodušna.Ne želim je u mojoj kući i to je dovoljno.
Znaš,meni je nje ponekad i žao:izgubiš muža,posao i dete u roku od par godina.Nije lako.
Ona jeste bolesna,u smislu da ima dijagnozu i da je bila par meseci na lečenju.
E,sad će neko da kaže,pa eto bolesna pa i ne zna šta radi.Ona sada vrlo dobro zna šta je meni radila,pre 12 godina,i meni je krivo jer nikako da čujem ono "izvini","oprosti".Ali neću da se nerviram,jednostavno ne obraćam pažnju.Sva sreća pa se vidjamo jednom godišnje.
Ponekad i samoj sebi nisam jasna,:žena me jurila nožem,dok sam bila trudna.imala sam obilno krvarenje, policija me odvodila s lisicama na rukama-ona me prijavila,za špijunažu-terorizam,(moja svekrva,ne živi u Srbiji),,ma ne znam šta sve nije bilo,trebalo bi da je zadavim,za sve muke.
A,onda pomislim,Bože pa njoj je dete umrlo(kćerka-17god),muž je ostavio zbog 20god.mladje,,i verovali ili ne meni je bude žao.Verovatno,da se mi vidjamo češće nastao bi haos vrlo brzo,ali ovako jednom godišnje na par sati,ili dan dva,mogu da ćutim.
 
Ne znam kako bih ti to objasnila,ali evo pokušaću.
Iako mi je svekrva puno tuge donela,suza ičega sve ne,ja jednostavno ne mogu da kažem da je mrzim.Mrzela je jesam ,čini mi se iz dna duše,ali s godinama samo sam postala ravnodušna.Ne želim je u mojoj kući i to je dovoljno.
Znaš,meni je nje ponekad i žao:izgubiš muža,posao i dete u roku od par godina.Nije lako.
Ona jeste bolesna,u smislu da ima dijagnozu i da je bila par meseci na lečenju.
E,sad će neko da kaže,pa eto bolesna pa i ne zna šta radi.Ona sada vrlo dobro zna šta je meni radila,pre 12 godina,i meni je krivo jer nikako da čujem ono "izvini","oprosti".Ali neću da se nerviram,jednostavno ne obraćam pažnju.Sva sreća pa se vidjamo jednom godišnje.
Ponekad i samoj sebi nisam jasna,:žena me jurila nožem,dok sam bila trudna.imala sam obilno krvarenje, policija me odvodila s lisicama na rukama-ona me prijavila,za špijunažu-terorizam,(moja svekrva,ne živi u Srbiji),,ma ne znam šta sve nije bilo,trebalo bi da je zadavim,za sve muke.
A,onda pomislim,Bože pa njoj je dete umrlo(kćerka-17god),muž je ostavio zbog 20god.mladje,,i verovali ili ne meni je bude žao.Verovatno,da se mi vidjamo češće nastao bi haos vrlo brzo,ali ovako jednom godišnje na par sati,ili dan dva,mogu da ćutim.


Uh čoveče, razumem ja tebe da ti je žao te žene, ona je stvarno za žaljenje u to nema sumnje, pazi se ti gumuš da joj nikad ne okreneš leđa ma u kakvim da ste odnosima, jednom luda, uvek luda,.
Svaka tebi čast i na osmesima i na toleranciji, ali zaboga, čuvaj leđa ženo ako boga znaš.
 
Ovaj vas problem normalnu osobu ne moze da davi,kako vi kazete.U celoj vasoj zbrci sa nazovi babom i dedom,ispasta najvise vase dete koje morate skloniti iz njihovog okruzenja i pomocimu.Dok sud resi problem vase dete ce ispastati.Njih ne mozete promeniti ali detetu morate pomoci.Neko je pomenuo psihologa koji bi radio sa detetom i sa vama.Preporucujem vam Psiholoske krugove i dr Vesnu Brzev,koja je izuzetan strucnjak.I u Misarskoj ulici,kod osme gimnazije,postoji udruzene psihologa i socijalnih radnika koji rade volonterski ali su svi zaista strucni i veoma se trude da pomognu.Mojoj prijateljici je odlazak kod njih pomogao da resi svoj problem i da svoj zivot vrati u normalu.Zelim vam svu srecu i puno snage ali uspecete da se izborite sa njima jer ulog je preveliki.
 
Naravno,da se morate uvek čuvati,jer nikad ne znate šta će ona sledeće uraditi.
Pošto sam ja rodom iz Dalmacije,svako leto tamo provodim s klincima.Tačnije,u Šibeniku,dok moja svekrva živi na Čiovu. I tako na nagovor,muža pre dve godine,odlučim da prvo odem do svekrve,pa onda do moje babe.Jer,jelte bili smo zajedno kod svekrve,leto pre toga,i bilo je sve OK.
Kad smo došli,ma sve super.Naravno,prva dva dana,e posle toga počinje haos.
Bockanje,podbadanje--"moj sin,radi kao konj,a ti si došla da se kurv...."
Ja spakujem stvari,i naravno odem s decom.
Posle mesec dana,dolazi moj suprug,i odlazimo svi zajedno kod nje,da se pozdravimo.Naravno,pravi se luda,ona meni nešto rekla,ma nema šanse,nema ona pojma što sam ja tako naglo otišla.Ja ćutim,slušam i gledam,i šta mi vredi,da se svadjam s njom,ne pada mi napamet.Znam,da suprug zna kakva je ona.
Tad sam pomislila "ma piz...ti materina,pa ja vučem torbetinu stvari iz Beograda,i sve dam njoj,a mojoj babi kupim kafu na autobuskoj stanici,i ni da mi kaže.pa nisi trebala,ili šta već".
Da se razumemo nisam to dala da bi mi se ona zahvaljivala,nego mi je prosto bilo krivo.
 
Da se morate čuvati svekrve,to je definitivno,većini jasno.Nažalost,retke su one koje su "normalne".
Da sam tražila takvog baksuza,mislim da je ne bi našla.
E,sad posebna je priča moj dragi svekar.To tek treba videti.Sve lud do ludjeg.
Blago meni s njima.
 
Ovaj vas problem normalnu osobu ne moze da davi,kako vi kazete.U celoj vasoj zbrci sa nazovi babom i dedom,ispasta najvise vase dete koje morate skloniti iz njihovog okruzenja i pomocimu.Dok sud resi problem vase dete ce ispastati.Njih ne mozete promeniti ali detetu morate pomoci.Neko je pomenuo psihologa koji bi radio sa detetom i sa vama.Preporucujem vam Psiholoske krugove i dr Vesnu Brzev,koja je izuzetan strucnjak.I u Misarskoj ulici,kod osme gimnazije,postoji udruzene psihologa i socijalnih radnika koji rade volonterski ali su svi zaista strucni i veoma se trude da pomognu.Mojoj prijateljici je odlazak kod njih pomogao da resi svoj problem i da svoj zivot vrati u normalu.Zelim vam svu srecu i puno snage ali uspecete da se izborite sa njima jer ulog je preveliki.

Hvala svakako na savetu, ali mislim da mi nije potrebna pomoc decijeg psihologa ni u jednom osim u pravnom smislu jer je dete sasvim opusteno i veselo kad nam ovo dvoje nisu u blizini, a za sada nisu i verujem da nece skoro jer sam od svih relevantnih strucnih lica dobila savet da prekinem svaki kontakt sa svekrom i svekrvom dok se ne ustanovi optimum za zdrav razvoj deteta.
 
Procitala sam dosta stranica ove teme,kada sam trazila resenje problema za moju svekrvu.Nisam ga nasla,ali sam sredila stvari prostim i vrlo jadnim(po meni)nacinom,tj.Ne diraj mi porodicu,mladja sam ,pametnija,tvoj sin me voli vise od sebe,dete mi ne diraj,ce te davim natenane,koliko god to ruzno zvucalo,situacija mi je bila slicna kao Gumus-ina.Danas prede kao malo mace,jer sam na vreme reagovala.
Jeka,ne poznajem te,ali mi se srce cepalo dok sam citala redove koje si ispisala.Iskreno,znamo da ima Boga.da je pravda spora ali dostizna,i sve ostalo,ali...Isto tako znamo kakva nam je drzava i pravosudje,da se ne pravimo ludi...
Moja kuma je bila u istoj,ali istoj situaciji kao ti.Preslikano,zato sam se toliko i potresla,prolazila je pakao.Da vam ispricam pricu u koju je jako tesko verovati.Kada je pukla nacisto,nakon sto je sud omogucio da joj bivsi svekar i svekrva(nakon smrti muza)vidjaju decu(bez nadzora),zatekla je dete nakljukano orasima na koje mala ima jako tesku alergijsku reakciju i ovi idioti su znali za to.Dete se gusilo i tesko disalo,dok su se ovi smejali,sta jos da vam kazem,samo kad se setim,ja sam ih vozila u Hitnu.Posle toga,otisla je u Socijalno,rekla da ce da ubije dete,pa onda sebe,vrlo mirno i stalozeno,jer joj ne pada na pamet da gleda kako to oni idioti rade.Za tri meseca,oborena je prvobitna presuda i izgubili su pravo da na bilo koji nacin dodju u kontakt sa detetom.Nakon price sa nacelnikom Supa,u trenutku ocaja,jadnica mu je otvorila dusu,i zalozio se za nju,dobila je konacno i zabranu prilaska,jer ljudi nisu normalni.Ovo je bez ulazenja u detalje,koji su previse potresni i da bih ih ispricala.Zato,bori se kao lavica za svoje dete,ne oslanjaj se puno na sistem.
 
Ma sto puta sam odlazila u Centar za soc. rad i oni ko da ih mrzi da rade. Dodjem im u kancelariju, zamolim da obavimo razgovor i da se to negde zavede, oni kazu da treba da postoji odluka iz suda, a sudija ih ko sto rekoh, zvala telefonom da kaze da okoncaju slucaj bez razgovora sa mnom. Sutra moj advokat ulaze zalbu apelacionom sudu pa ce valjda vetje od troje sudija da revidira postupak i vrati osnovnom sudu uz nalog da se sve etape postupka odrade kako valja. Mama mi kaze da je oduvek tako bilo sa tim socijalnim radnicima sto zna iz iskustva patronazne sestre. Kaze da su jedva uspevali oni iz Doma zdravlja da uspostave saradnju sa njima kada su ganjali uglavnom Cigane i ostale soc. marginalne grupe da vode decu na sistematske preglede.

Uglavnom, advokat mi je savetovao, isto kao i policijski sluzbenik, da promenim broj telefona i da sa svekrom i svekrvom kontaktiram samo preko advokata sve dok se ne donese pravosnazna izvrsna presuda. Tako cu i postupiti.

Stvarno mi je ponekad glupo sto vas udavih na ovoj temi ko da samo ja imam problem sa svekrom i svekrvom, ali ni sa kim u RL se ne savetujem osim sa porodicom i advokatom jer ne zelim da svi oko mene imaju uvid u tu dramu, a bas mi ponekad zatreba nesto vise od misljenja porodice koju smatram subjektivnom u moju korist pa nisam sigurna da li rezonuju ili donose zakljucke emotivno.

Jeko,znam kako ti je i ja sam imala ludacu od svekrve!Strasno je,sto u nasoj zemlji nista ne funkcionise kako treba,prave se neke sigurne kuce,umesto nasilnike zatvarati,a sto se tice CSR oni su sacuvaj Boze!Imala sam sa njima posla poslednja dva meseca i dobro znam kako radi!Cekala sam ih citavo pre podne za tri potpisa,jer uvek je neka na pus pauzi!
E,sad,koliko shvatam muz ti je preminuo,nije mi jasno zasto i po kom zakonu ti moras svekru i svekrvi uopste davati dete?Mozda si to vec i objasnila,nisam dugo bila na temi,jer moja sveki ne dolazi vec neko vreme,jer je ljuta na nas!
 
Sad posle svog pakla sa svekrvom,mogu samo da kažem žao mi je što nisam na vreme reagovala.Definitivno,treba reagovati na prve znake bilo kakvog zajeb....
Ali,kad se setim da sam imala 19 godina,trudna,daleko od svih svojih..Dobro sam ostala normalna.
Prvi put me izbacila iz kuće uveče u 23.30,nit znam grad,nit imam gde da spavam,trudna 3meseca.
Tada muž nije bio tu.
Posle toga,kad je on došao,napadala me samo kad on nije tu.Jurila me nožem,jer ona neće da bude baba,davala mi novac da abortiram i ostavim njenog sina,zvala moje roditelje u pola noći da im kaže kako ću ja ležati tamo gde i njena ćerka(na groblju).
Udari me u stomak,a ja onda u sred noći dobijem krvarenje,natopim dušek.
Prijavi me tamošnjoj policiji,kako ja radim za drugu državu,te sam poslata da špijuniram,i propagiram terorizam.Dodjoše policajci,meni ruke na ledja s lisicama,i u maricu.Tad sam bila u 5 mesecu trudnoće.
E,onda jedan dan gospodja je mislila da joj je sin izašao,i krene u paljbu:te si ovo,te si ono,ona će meni ovo,pa će ono. I onda je usledio šok--sin izlazi iz sobe,a ona zajupurena od besa.Spakovali smo se,otišli,i nismo se videli ni čuli sa njom,6 godina.
Sada,evo naprimer letos,bili smo s njom 2 dana,pa to ti je med i mleko,ja ne znam koliko poklona smo dobili,poljubaca,zagrljaja,,.....Ali,džabe,ja joj se samo nasmešim i to je to.Jednom si me ujela za srce i gotovo je.Glupo mi je da joj kažem,mada bih vrlo rado to uradila(kad mi dodje):pa gusko jedna,to prvo unuče,koje sad obožavaš,pa ti si rekla i pokušala da ubiješ.Ali,ne mogu,mada ko zna možda jednog dana i kažem.
Ajd da kažem,završila se saga sa svekrvom,mada predosećam biće tu nekog nastavka.Naravno,ne bi moj život bio dosadan,da nemam i dragog mi em milog svekra.
 
Ljudi, ne mogu da verujem. Sudija o kojoj sam pricala je vec poznata kao stari mitoprimac. :eek: Morala sam ovo da postavim i ovde gde sam iznela prichu da znaju bar Novosadjani da je se klone kad budu imali bilo kakvih poslova u sudu.
http://forum.krstarica.com/showthread.php/91693-NOVOSADSKI-ADVOKATI-i-mali-pravni-saveti?p=16536622&viewfull=1#post16536622

Jeko, mozda je moja ideja glupa, al ja mislim da bih se uputila pravo na B92. Nema sramote u muci, pogotovu kad se o detetu radi
 
Sad posle svog pakla sa svekrvom,mogu samo da kažem žao mi je što nisam na vreme reagovala.Definitivno,treba reagovati na prve znake bilo kakvog zajeb....
Ali,kad se setim da sam imala 19 godina,trudna,daleko od svih svojih..Dobro sam ostala normalna.
Prvi put me izbacila iz kuće uveče u 23.30,nit znam grad,nit imam gde da spavam,trudna 3meseca.
Tada muž nije bio tu.
Posle toga,kad je on došao,napadala me samo kad on nije tu.Jurila me nožem,jer ona neće da bude baba,davala mi novac da abortiram i ostavim njenog sina,zvala moje roditelje u pola noći da im kaže kako ću ja ležati tamo gde i njena ćerka(na groblju).
Udari me u stomak,a ja onda u sred noći dobijem krvarenje,natopim dušek.
Prijavi me tamošnjoj policiji,kako ja radim za drugu državu,te sam poslata da špijuniram,i propagiram terorizam.Dodjoše policajci,meni ruke na ledja s lisicama,i u maricu.Tad sam bila u 5 mesecu trudnoće.
E,onda jedan dan gospodja je mislila da joj je sin izašao,i krene u paljbu:te si ovo,te si ono,ona će meni ovo,pa će ono. I onda je usledio šok--sin izlazi iz sobe,a ona zajupurena od besa.Spakovali smo se,otišli,i nismo se videli ni čuli sa njom,6 godina.
Sada,evo naprimer letos,bili smo s njom 2 dana,pa to ti je med i mleko,ja ne znam koliko poklona smo dobili,poljubaca,zagrljaja,,.....Ali,džabe,ja joj se samo nasmešim i to je to.Jednom si me ujela za srce i gotovo je.Glupo mi je da joj kažem,mada bih vrlo rado to uradila(kad mi dodje):pa gusko jedna,to prvo unuče,koje sad obožavaš,pa ti si rekla i pokušala da ubiješ.Ali,ne mogu,mada ko zna možda jednog dana i kažem.
Ajd da kažem,završila se saga sa svekrvom,mada predosećam biće tu nekog nastavka.Naravno,ne bi moj život bio dosadan,da nemam i dragog mi em milog svekra.

:eek: jbte,ja bi je izudarala,svega mi...tako trudna bih je tukla,najozbiljnije
djubre bolesno

a ja se nerviram na svekra i svekrvu(da pocela i sveki da mi dosadjuje) a kad vidim kakvih spodoba sve ima,shvatim da su moji od zlata...jedino su eto naporni i dosadni
 
tacno da nismo kuci imali situaciju sa "divnom snajom" ova tema bi mi jos imala smisla..

ovako cujemo samo jednu stranu prica, obicno je isprica taj neko ko je divan, krasan, iskren i ispravan al eto napala je ova druga nerazumna, bolesna, pokvarena...


dajem glavu da su nase price ovdje tek jedva 1/3 stvarnosti... mjesto gdje se predstavimo pozrtvovanima u svakom pogledu i tako nevine nas napadose neki ludjaci..
 
tacno da nismo kuci imali situaciju sa "divnom snajom" ova tema bi mi jos imala smisla..

ovako cujemo samo jednu stranu prica, obicno je isprica taj neko ko je divan, krasan, iskren i ispravan al eto napala je ova druga nerazumna, bolesna, pokvarena...


dajem glavu da su nase price ovdje tek jedva 1/3 stvarnosti... mjesto gdje se predstavimo pozrtvovanima u svakom pogledu i tako nevine nas napadose neki ludjaci..

Pa reci nam nesto o svojoj ''DIVNOJ" snahi, cisto da posmatramo stvari i iz drugog ugla.
Mada nisi svekrva, verujem da ces verno preneti impresije.
 
Poslednja izmena:
tacno da nismo kuci imali situaciju sa "divnom snajom" ova tema bi mi jos imala smisla..

ovako cujemo samo jednu stranu prica, obicno je isprica taj neko ko je divan, krasan, iskren i ispravan al eto napala je ova druga nerazumna, bolesna, pokvarena...


dajem glavu da su nase price ovdje tek jedva 1/3 stvarnosti... mjesto gdje se predstavimo pozrtvovanima u svakom pogledu i tako nevine nas napadose neki ludjaci..

Da, niko od nas nije nevin. Meni je najstrashniji greh bio sto imam decka posle smrti muza i sto hocu da mi dete bude bezbedno. To je stvarno neoprostivo. :roll:
 
Pa reci nam nesto o svojoj ''DIVNOJ" snahi, cisto da posmatramo stvari i iz drugog ugla.
Mada nisi svekrva, verujem da ces verno preneti impresije.

mis mo je smatrali kako je vjetica.. dok nije pukla svadja bas..

znaci dere se jedna strana, dere druga.. kad su se strasti smirile kad je ona rekla sta njoj smeta , sta ovoj dr strani.. sok! jedna strana sta smatra ok, druga ko uvreda.

e onda dodjose do zakljucka da ce pokusati ispocetka bez nekih stvari..
 
Mislim da malo preterujete...

Kako ste se samo udale za čoveka koji ima kretene od roditelja?
Ili su se baš svi promenili posle udaje? mislim nemoguće.-..:roll:


Ja ću još jednom da pohvalim moju sveki... ima milion i jednu manu... kao što i sama imam, ali se slažemo... pa i volimo...

Ona mene razume...
Nema želju da veže sina za sebe... već naprotiv, želi da on ima svoj život...
I ono što meni puno znači, skapira me u sekundi, i uvek je na mojoj strani...

Čak i kad nisam u pravu, ona me podrži, pa mi posle kaže šta misli u 4 oka...
Ili kad vidi da ću zasrati nešto... da se nastavljam sa mužem ili svekrom(a njih dvojica su prskalice-puknu u sekundi)... ona obavezno počne da mi pokazuje očima da iskuliram, da ću najjebati... :mrgreen:

S druge strane, ja kuliram njeno stalno paljenje cigare u kolima... a dođe mi da umrem... :mrgreen:
Njenu tvrdoglavost kad nešto reši... ili kad misli da je u pravu...

I tako u krug... :D
 

Back
Top