Da pregradim malo, neka bude kao fusnota Golubičinog osnovnog teksta...

01. otac ...majka
02. deda ...baba
03. pradeda ...prababa
04. cukundeda...cukunbaba....
05. navrdeda..(bele pcele)...navrbaba (bele pcele).....
06. kurdjeldeda...kurdjela
07. askurdjel...askurdjela
08. kurdjup...kurdjupa
09. kurebalo...kurlebala
10. sukurdov...sukurdova
11. surdepacr...surdepaca
12. pardjupan...padjupala
13. ozmikur...ozmikura
14. kurajber...kurajbera
15. koleno - sajkatava i
16. koleno - beli orao.

наврдеда стојко, наврбаба богдана, а курђелдеда јован.
до шестог колена познајем претке, то је бре нешто.
 
Da pregradim malo, neka bude kao fusnota Golubičinog osnovnog teksta...

01. otac ...majka
02. deda ...baba
03. pradeda ...prababa
04. cukundeda...cukunbaba....
05. navrdeda..(bele pcele)...navrbaba (bele pcele).....
06. kurdjeldeda...kurdjela
07. askurdjel...askurdjela
08. kurdjup...kurdjupa
09. kurebalo...kurlebala
10. sukurdov...sukurdova
11. surdepacr...surdepaca
12. pardjupan...padjupala
13. ozmikur...ozmikura
14. kurajber...kurajbera
15. koleno - sajkatava i
16. koleno - beli orao.

И ово. Одакле је ово и где је то записано? За све ове називе сам први пут чуо на интернету.

Не знам буквално ниједан крај где народ користи ове изразе, већ ми све личи на измишљене речи које је неко "наклепао" по принципу: што даљи предак - то чуднија реч.

Овде у Банату се обично чукундедин отац назива "аскурђелом", и даље једноставно нема. У једном селу сам чуо да аскурђела називају "наврндедом", исто као и у овом цитату. А некад давно у Бачкој и ову номенклатуру: отац-деда-прадеда-чукундеда-аскурђел-сукурђел-созонтије-софроније.

Неко спомиње и рачунање сродства до заједничког претка на 7. колену. То је претерано. Обично се за сроднике узимају заједнички потомци једног од 16 аскурђела (пошто човек има 2-јицу деда, 4-рицу прадеда, 8-орицу чукундеда и 16-орицу аскурђела), мада је и то непрактично, јер се ради о великом броју људи. Не знам колико је ко имао искустава са прављењем породичног стабла, али ја своје имам, попуњено по знању покојних деда и баба, и већ међу потомцима чукундеда и чукунбаба, не само што немам никакав контакт са више од 60% тих људи, него многе од њих никад нисам ни видео. А, интересантно, не знам ни имена свих чукундеда и чукунбаба, чак ни сва девојачка презимена свих прабаба, и ниједно име (од шеснаест) неког од аскурђела.
 
И ово. Одакле је ово и где је то записано? За све ове називе сам први пут чуо на интернету.
(...)
Ja sam to odavno video negde... više ne mogu da se setim gde...

Moguće je da je u pitanju pisac koji je napisao "Veliki večiti kalendar":

http://www.limundo.com/velikaSlika.php?slika=originalslika-VELIKI-VECITI-KALENDAR-28260.jpg

... pisao je i o običajima... i tu bi trebalo da bude ovo... ali zaboravio sam ime tog čoveka.
 
Skoro sam sigurna da sam ove podatke našla u nekom udžbeniku za III ili IV raz.osnov.šk. Poznavanje prirode i društva....
Imaš i u "Predeo slikan čajem" gde Pavić pominje nekog askurdjela, ako se dobro sećam.

Tačno....

Video sam i ja.....preko dve strane nacrtani neki silni starci, i ispod svakog piše neki od tih naziva.... I to ja mislim da je za II razred oš.
 
Баш уврнути називи.

Лажем, први пут сам чуо за њих од једног Срби-народ-најстарији-лика, још пре интернета. А на интернету сам први пут за њих чуо на неком страном форуму, где је један, као, објашњавао како "ми Срби" имамо називе до тог 15. колена. И сад замислите утисак, ја читам како неко прича на енглеском о томе као о некој опште-српској ствари и речима из српског језика, а први пут чујем за њих. Мислим, курлебало, сурдепача, омжикур... више ми звучи или на неку спрдњу, или на нека влашка бајања, него на словенске речи. Мада опет, могуће је и да грешим, занима ме само где је то записано и од кога. Да ли је примећено да се тако зову преци по Херцеговини, Шумадији, Источној Србији итд., или је реч о неким опскуритетима забележеним у Маринковој Бари, или у неким косовским крајевима са бројним турским и албанским становништвом. Оно што знам јесте да се овде, у делу Баната где ја живим, аскурђелом назива чукундедин отац, од њега рачуна сродство... а чак ни не знам колико је и то општа ствар овде, пошто доста људи ни за тог "аскурђела" никад није чуло.
 
И још нешто. Пало ми је на памет да је у питању обична измишљотина старијих људи на упорна дечија питања "А како се звао његов тата?" Па онда кренеш са неким речима што чуднијим, како би детету биле интересантније и чудније за изговор. Сећам се, као деца смо стално то питали, а у мом крају смо се "клали" око тога да ли је чукундедин отац аскурђел или наврндеда. Срећом, нико од старијих нам није иза чукундеде низао курђепане и омжилебане, можда би прича била интересантнија. :)
 
......зову преци по Херцеговини, Шумадији, Источној Србији итд., или је реч о неким опскуритетима забележеним у Маринковој Бари, или у неким косовским крајевима са бројним турским и албанским становништвом.....

U Marinkovoj bari nije. Smem da potpišem..:D
 
U Marinkovoj bari nije. Smem da potpišem..:D
I ja smem.

A, ovo...

Inspektor je pitao da li smo učili sva slova – ali nema ga ko će zinuti da mu odgovori. Spašavaju nas poslužiteljevi oštri koraci ispred vrata, koji opet gazi u pravilnom ritmu tamo-amo, tamo-amo, kao da je na straži.

Učitelj počinje prvi, za njim na znak ruke svi sričemo: A-Avram, B-Bogdan, V-Vodu, G-Gazi, D-Djeca, Đ-Đaci, E-Erojski, Ž-Žive, Z-Zimi, I -i, J-Jeseni, K-Kao, L-Lopovi, Lj-Ljiljan, M-Milan, N-Nikola, Nj-Njegoš, O-Ovo, P-Pravo, R-Rekoše, S-Stekoše, T-Tomo, Ć-Ćufić, U-Ufer, F-Fijaker, H-Htjedoše, C-Cijelom Č-Čaršijom, Dž-Džabe, Š-Šetaše.

«R nije Rekoše, već je R Revolucija, T nije nikakav Tomo – naročito ne sveti Tomo, već Tito, božiju vam majku. Ni J nije Jesen, već Jajce – gdje je bilo Drugo zasjedanje AVNOJA i udareni temelji našoj novoj državi. K nije Kao, već Vuk Stefanović Karadžić koji je izmislio ova slova što ih vi ovako neruredno po tekama škrabate. Izgleda da na njima doručkujete... U nije Ufer (šta je ufer, božiju vam majku?), već novi Ustav. S nije kao Stekoše, već Staljin koji nas je napao, a mi mu se jedini u svijetu suprotstavili i odbranili, reče inspekcija.

Izvor
 
Kafana, na turskom jeziku, znači kuća u kojoj se pije kafa.

U šesnaestom veku Turci osvajajući Evropu grade džamije, karavan-saraje, hanove i „kuće u kojima se pije kafa“.

Beograd 1522. godine postaje prvi od evropskih gradova, koji dobija kafanu. Ona se nalazila negde na starom Dorćolu. Vremenom „najvažnija institucija“ dobiće nove dimenzije.

U kafani se osnivaju prva srpska sportska društva.

„Građanska kasina“ bila je mesto gde je osnovana berza.

Srpski dobrovoljci prijavljivali su se za Sremski front u „Zlatnom konju“.

U „Kolarcu“ je bio organizovan prvi sajam knjiga.

U kafanama su bile izvedene prve pozorišne predstave i filmske projekcije.

Prva sijalica u Beogradu zasijala je u kafani „Hamburg“ ili „Proleće“, u Masarikovoj ulici, na mestu gde se danas, možda slučajno nalazi, zgrada „Elektrodistribucije Beograd“.

Prvi telefon zazvonio je u kafani „Tri lista“.

Kako je poznato, najstarija sačuvana beogradska kafana i mesto gde se prvi put pojavio bilijarski sto, „Znak pitanja“, takođe se vezuje za ime ovog vladara.

Vlasnik „Znaka pitanja“ bio je Naum Ičko, trgovački konzul Kneza Miloša, da bi 1878. godine kafana postala vlasništvo Ećim Tome, ustaničkog vidara, koji je izlečio pomenutog kneza.
Kasnije menjaju se vlasnici, pa i imena. „Kod pastira“ bio je jedan od naziva kafane u Ulici kralja Petra Prvog u vreme kada je njom gazdovao neki Užičanin.
Sledeće ime koje će nositi bilo je „Kod Saborne crkve“.
Međutim, to je naziv koji se neće svideti crkvenim vlastima, te će biti promenjen posle samo nekoliko sati...
(dr Vidoje Golubović, Mehane i kafane starog Beograda)

Predlažem, poštovane kolege, da u ovoj temi budemo konstruktivni... Kao u svakoj kafani, uz piće, naravno.

Evo, uz kaficu, da odgovorimo na pitanje: Zašto je kafani, kada joj je, iz tada razumljivih razloga, skinuto ime „Kod Saborne crkve“ dato ime "Znak pitanja" i zašto je ono ostalo do danas.

Hajdemo, uz kaficu...

kafapushecakq6.gif
kafapushecakq6.gif
kafapushecakq6.gif
 
KAFANA "?"

pa da...privremeno resenje koje je ostalo do danas...

Nisam razmisljao o tome ali Naum Icko je verovatno bio Cincar...pa evo za moje Cincare ako posete temu, mozda znaju nesto vise o tome...

Ja bih pre da se diskusija nastavi uz rakijicu, nego kaficu...al ajd...hehehe

I da, imamo najduzu kafansku tradiciju u Evropi.

Ne mogu da se setim tacno citata koji sam skoro cuo u nekom dokumentarcu o kafanama, koji se skoro davao...mislim da je neki britanski putopisac u pitanju i opis Beograda pocinje sa: ''U Beogradu je svaka druga kuca kafana...''

U knjizi ''Stare kafane Beograda'' se kaze da je BG u jednom trenutku na 50 stanovnika imao po jednu kafanu...

A ima i ona: ''Svaka stranka ima svoju kafanu...'' U ovoj kod mene su Radikali...hehe, ili mozda Naprednjaci sad...
 
Poslednja izmena:
Dobro veče,

Da, odgovor je tu:

Kako vlasnici, nisu odmah smislili novi naslov stavljen je znak pitanja kao privremeno rešenje i to ime ostalo je do dana današnjih - objašnjava doktor Golubović u svojoj knjizi.

... a pošto bi kolega Koča da se diskusija nastavi pre uz rakijicu, nego uz kaficu...

70641995.jOdYWClS.jpg

Eto! Uz kafu smo morali sa započnemo iz terminoloških razloga.

Inače, šta ima!!! Mislim, ja sam uzeo jednu čašicu... pa...
 
Kafana je prva demokratska institucija u Srba .., jbš Skupštinu.
Preciziraj: kojih Srba? Onih što su ćaskali uz piće sa amebama...

... ili onih što su se zapijali sa Srbima?

Inače, kada smo kod piva...

U vreme austrijske vladavine (1728), u Beogradu je bilo 1.375 kuća i oko 200 mehana! Najpoznatija je bila "Crni orao", tik iza Vidin kapije.
U "Nemačkom Beogradu" uglavnom se točilo pivo, a u srpskom delu varoši, "ljuta" je bila neprikosnovena. Srbi su pili i veoma dobra fruškogorska i smederevska vina.
Oskudni zapisi pominju mehane "Kod crvenog petla", "Kod pet ševa" i niz običnih burdelja sa kockarima, pijancima i prostitutkama.
Sačuvano je ime austrijskog barona Franje Trenka, bekrije koji je "Kod tri bule" umeo da slupa grdan imetak, pa je zbog dugova često imao dvoboje sa poveriocima. Beogradski noćni život početkom 18. veka, očito je bio kao u drugim evropskim metropolama.
 
@krauterbox

... a meni pivo.

Izvini, druže, obično mi promaknu potpisi...

pu_330ml_limenka.png
pu_330ml_limenka_pack.png


Od raspada stare Čehoslovačke na vinopijsku Slovačku i pivopijsku Češku, Česi danas piju više piva po glavi stanovnika od bilo koje druge svjetske nacije.

Češko je pivo steklo međunarodnu slavu otkako je gradska pivovara u Plzenu 1842. godine razvila svoje prvo zlatno pivo.

Grad Plzen (Pilsen na njemačkom) dao je svoje ime marki koja će postati vodeći svjetski stil u proizvodnji piva. Pilsner ili samo pils – aromatično je, hmeljno, niskofermentirano svijetlo pivo.

Kraljevski grad Plzen utemeljen je 1295. g. U to vrijeme pivo se proizvodilo samo u onim kućama koje su dobile pravo za proizvodnju od Kralja Wencelava II. Takvih kućanstava je bilo oko 250.

Proizvodnja piva je postajala sve popularnija. Plzenska masovna proizvodna tradicija datira od 1307. g., i od 14 st. svaki vlasnik kuće u gradu je mogao proizvoditi svoje pivo.

Međutim, nejednakost u proizvodnim procesima, kao i raznolikost sastojaka koji su se koristili, vodile su do razlika u kvaliteti proizvedenih piva. Godina 1838. promijenila je tijek povijesti piva.

Stanovnici Plzena u veljači 1838. bili su nazočni neobičnom događaju. Na glavnom trgu ispred gradske vijećnice izliveno je 36 bačava piva jer je ustanovljeno da pivo nije bilo za potrošnju. Dotadašnji način proizvodnje nije jamčio postojanost okusa i kakvoću piva, pa su građani Plzena, odlučili sagraditi novu pivovaru (1839.) kako bi mogli garantirati proizvodnju visokokvalitetnog Plzenskog piva. Pivovara je odlučila proizvoditi bavarski tip lakšeg piva, koji se tada u Europi smatrao najboljim.

Za pomoć je pozvan mladi bavarski stručnjak Joseph Groll. Zahvaljujući njegovoj nadarenosti, znanju i pivarskom iskustvu, te iznimno kvalitetnim sirovinama (voda, ječam, hmelj) 5. listopada 1842. g. proizvedeno je prvo zlatno pivo koje je veliku kakvoću održalo sve do danas.

Prva bačva prodana je na vinarski blagdan - Martinje, 11.studenoga.

Na svečanosti je bio i Bedrih Smetana, budući stvaratelj češke nacionalne opere.

U “Prodanoj nevjesti” odužio se plzenskom pivu. U opernoj sceni pjeva se o “daru neba koji snagu daje”, O pivu koje “srce raduje”.

To je pivo, zlatne boje, odmah postalo popularno i sve su ga pivovare svijeta kopirale.

Tako i danas na etiketama poznatih pivovara (Heineken ili Karlsberg npr.) piše Plzensko pivo (Pils pivo).

Međutim, jedino originalno Plzensko pivo proizvodi se u toj pivovari i nosi ime Pilsner Urquell.

Zapravo, to je ime izvoznog piva, dok se za domaće tržište koristi ime Plzensky Prazdroj.

Laku noć, mirni snovi i svako dobro...
 

Back
Top