СВЕ И СВАШТА (2. део)

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
O Eli, ja sam tako nešto uradila par puta, i bila tako srećna što mogu da se ušuškam pored mojih pilića i pijem kafu ispred svoje kuće, umesto što mlatim sa nebitnim ljudima, pričajući nebitne priče....ali to uopšte nije dobro... Nisam otišla u Prag (Bože moj već sam bila :), na Maltu (pa gde sad kad je hladno :), u Kinu (stvarno je daleko :) itd, ali bolje bi bilo da jesam...kad mi raširimo krila, učimo i našu decu da lete. Sad mi u firmi više i ne nude obuke u inostranstvu, a ja mislim da bih sad otišla, makar na silu (u stvari i jeste na silu). Pomalo me i nervira ta osobina jer je doživljavam kao slabost. Toliko sam putovala kao devojka, čak i stopom, spavala u raznim hostelima, letela preko okeana...a sad ne mogu do BG na seminar...
 
Sve smo iste, mama kokoske :).
Ja sa do sada putovala sluzbeno na po 2-3 dana npr. dva puta godisnje. Prvi put je bilo najstrasnije, posldnji sam skoro pa i uzivala :). Naravno da sam svaki put pred polazak poginula da sredim kucu, nakuvam klopu, dovucem iz radnje, da im slucajno za dva dana ne zafali nesto a ond abih odande ko na iglama zvala da vidim kako su. E sad, posto je par puta proslo bez ikakvih problema, skoro da se uopste vise i ne opterecujem a ni sekiram i gledam sebi da nesto priustim i ugodim, Na zalost najcesce su tako organizovana putovanja da ostane jako malo slobodnog vremena ali...ne dam se :).
 
Nije mi toliko problem što ću ih neću videti 4 dana jer će više oni meni nedostajati nego ja njima. Moji roditelji će pomoći mm, mama navija da idem, zna koliko mi to znači. Nego me muči ta priredba. On se toliko raduje i jedva čeka i da sve mame dođu, samo njegova da ne dođe, srce će prepući i meni i njemu.:(

I sad i ako odem, znam da ću plakati i da će mi presesti.

A ne mogu da odem posle priredbe jer se priredba za mame održava jednom godišnje. Ubiću se majke mi, nisam celu noć spavala. :dash:
 
Ne bih se slozila sa vama...nije tu u pitanju 08.mart tu je u pitanju zelja deteta da obraduje svoju majku.
Mislim da za putovanja ima vremena ali ovaj dan joj nikada vise nece biti isti jer Luka vise nece imati ovoliko godina.On ce rasti i svaka sledeca priredba ce biti drugacija.Ovo je samo jednom :heart:
 
...ne mislim ja da preterujes...i znam da te zabole za osmi mart..moja poenta je bila da on to zadovoljstvo, da je nesto spremio za tebe, moze da dozivi i na drugaciji nacin...sada je to osmi mart, pa ce biti dan majki, pa ce biti prvi dan u skoli, pa ce biti dan neznamticega...mislim da se deci treba prirediti "osmi mart" kad god za to osete potrebu, a ne kada drustvo kaze da treba, i ne na nacin "robovanja" tim kalupima, isto i deca trebaju da osecaju i da se nauce da je vaki dan osmi mart i svaki dan, dan deteta...mozda zvucim grubo, i bezobzirno, ali zaista mislim i verujem da mu uz adekvatnu nadoknadu (emotivnu, recimo pre tvog odlaska na put) to nece stvoriti nikakve "emotivne smetnje" ili razocaranje... ovim te naravno ne ubedjujem da uradis ovako ili onako, jednostavno te razumem...ali i iznosim svoje skromno misljenje...
 
Ma zabole me za 8.mart nego će sve mame biti na priredbi osim njegove.

Jel preterujem? Samo ne želim da mi dete bude razočarano.:think:

Moja drugarica je prosvetni radnik, i nikada nije prisustvovala osmomartovskim priredbama svoje dece. Ona to smatra za veliku manu svoje profesije, i iako su joj deca odrasla, njoj je ta tuga ostala. :( Na priredbu su dolazile uvek obe babe, ali one nisu mame, i toga su deca bila itekako svesna.

Ja nisam podobna za razgovor na ovu temu, jer sam prava kvočka i neko ko je presrećan što je imao tu privilegiju da svojoj deci posveti sve vreme ovog sveta. Sada su veliki, i sada imam vremena za sebe i svoje želje i odviše. :sad2:
 
..dan...
Phe, Veksi...bas mi je zao sto su decica bolesna...izdrzite jos malo...sad ce prolece, samo sto nije...:zag:


uf, hvala draga na podršci
Dobar dan drage moje!

Ne stižem da se javim, stiglo proleće pa sam u totalnom haosu - hoću sve i hoću sada, a ne mogu da se kloniram.:lol:

Došla sam da vam se izjadam jer sam ja moron kakvog nema na celom svetu.

Imam problem sa mm već nekoliko godina, problem koji nije postojao, tj.nisam ga otkrila na početku. Iskrsao je kasnije kad se desio slučaj da dobijem poziv od poslovnog partnera na vikend druženje na koje vode sve svoje kupce i iz naše firme nas uvek ide nekoliko. Ja za 11 godina u ovoj firmi nisam nikad nigde išla jer je mm neprihvatljivo da SPAVAMO van kuće, a pogotovo da vikende trošimo na poslovna druženja. To je bio predmet rasprave nekoliko puta.

I pre nekoliko dana smo opet imali ozbiljan razgovor gde sam ja potegla sve moguće teme, između ostalih i tu. Objasnila sam mu da ako hoće da do kraja života budemo zajedno, mora da popusti povodac. Nemam nameru da idem negde svaki čas, ali ponekad, jednom u par godina, mislim da stvarno nije preterano.

I obavestim ga prošle nedelje da ove nedelje idem na sajam kozmetike u Bolonju, na poziv dobavljača, sa još dve koleginice iz firme. I on kaže - dobro!:klap:
I ja tako srećna kao mali majmun, prođe tu par dana, približava se vreme polaska, treba da krenem u četvrtak 8.marta i ispostavi se da moj Luka sprema meni predstavu za 8.mart i napravio mi je poklon i nedelju dana već šuška sa tatom meni iza leđa, ne može da dočeka da me iznenadi. I ja sada treba da odem na taj put i da jedino mom detetu mama ne dođe na predstavu kojoj se on toliko raduje. Pa sam onda ukapirala da ću odsustvovati 4 dana, a mislila sam da će biti 2 dana jer oni organizuju i turističko razgledanje Firence i Venecije koje sam ja videla i nisu mi uopšte više zanimljive pogotovo što me moja deca čekaju kući, a ja ću da luftiram sa nekim nepoznatim ljudima samo da mi dupe vidi puta.:(

I sad sam ukapirala da mi se uopšte ne ide. I da sam ja pacijent kome nema spasa. Toliko sam se borila za sebe i svoj prostor i sad kad mi se pružila prilika, meni se ne ide. Treba me utepati!:vudu:

ja imam utisak da šta god da odlučiš-- kajaćeš se
e a ti izvagaj u kojoj situaciji ćeš se kajati manje
ni jedan ni drugi trenutak se neće ponoviti
 
Evo sapatnice i ja ti se pridruzzujem :)
Mi celog dana nismo nos pomolili, temperatura pici samo tako, cekam d alekici pocnu da deluju, sto kazes tad ce verovatno cuskije da padaju...

Mi smo danas opet kod lekara, posto i pored antibiotika t ne pada, cak je i gore, otisli smo opet, i dobili drugi lekic. Sad se nadamo da ce sa ovim da krene na bolje. Jos jedan lep dan proveden u kuci i po cekaonicama...kad ce vise prolece???

JAOJ,nadam se da će ove boleštine brzo da prođu ebo im pas mater više
 
Ma biće još putovanja, stalno se nešto dešava.
Meni je bitno da sam otkravila mm, a ova priredba je mom detetu važna i bojim se da ću ga povrediti. Osim toga, odlazak u Italiju je trebao da bude užitak, a ne mučenje.
Pričaću danas sa mm iako već znam šta će mi on reći pa ću još videti. Mislim da ipak ovaj put neću ići. Čim ja nisam previše oduševljena, nema ni svrhe da idem po svaku cenu.

U svakom slučaju, puno vam hvala svima, jako ste mi pomogle svojim mišljenjima, koliko god bila različita, daju mogućnost da se "slučaj" sagleda iz svih uglova.:kiss:
 
biće i 8. marta iduće godine
valjda će opet praviti predstavu za mame
sem toga, može i tvoja mama da prisustvuje umeto tebe pa da ti prenese kako je bilo
a u vrtićima ima i završne priredbe na kojoj možeš da prisustvuješ

msm imaj i tu opciju u vidu pre nego što doneseš konačnu odluku
 
E pa sad, da ce biti sve mame na priredbi- pa verovatno nece. Sta da si se pu pu razbolela, jel bi bila tamo-ne bi. Neke mame rade po smenama pa ne mogu da budu na priredbi u odredjeno vreme itd. moze da bude hiljadu razloga. Naravno da svako bira svoj razlog da na odredjenom mestu bude ili ne bude ;). Osim uvazavanja potreba dece, koje cesto, ma skoro i uvek stavljamo ispred svojih, mislim da nekad i sebi treba dati prvenstvo prolaza. Samo svako mora prema svojoj dusi da odredi u kojoj situaciji ce to da bude.
 
Slažem se Phe, ali nije isto kad je mama sprečena i kad je nema zato što je zabole.:(
Nije da me zabole, ali imam mogućnost izbora.

Cekaj bre kako te nema jel te zabole???? Da te zabole ne bi o tome uopste sa nama ovde pricala. Ja samo hocu da kazem da imas pravo da ti je vazno i stalo i da budes na toj priredbi kao i da za sebe, posle toliko godina i kad ti je konacno muz koji inace nije bas za to dao zeleno vetlo, ucinis nesto i za sebe. Mogucnost izbora skoro uvek postoji. I ne treba da se osecas lose sto osim brige za dete imas i brigu za sebe, to je znak da si zdrava i normalna :).
 
Dodatno me hebe to što me mm gleda u fazonu "konačno si pokazala malo ljudskosti" kada sam mu rekla da se dvoumim.
A i uopšte mi ne pomažu prijatelji koji su se svi do jednog "našalili" na račun mm kako će žena "ko zna šta da radi tamo" dok on bebi situje dvoje dece.
Skontala sam da me sve muči pa sam se sad za tu priredbu uhvatila kao za slamku.
Nemam muda da odem.:sad2:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top