Dobar dan drage moje!
Ne stižem da se javim, stiglo proleće pa sam u totalnom haosu - hoću sve i hoću sada, a ne mogu da se kloniram.
Došla sam da vam se izjadam jer sam ja moron kakvog nema na celom svetu.
Imam problem sa mm već nekoliko godina, problem koji nije postojao, tj.nisam ga otkrila na početku. Iskrsao je kasnije kad se desio slučaj da dobijem poziv od poslovnog partnera na vikend druženje na koje vode sve svoje kupce i iz naše firme nas uvek ide nekoliko. Ja za 11 godina u ovoj firmi nisam nikad nigde išla jer je mm neprihvatljivo da SPAVAMO van kuće, a pogotovo da vikende trošimo na poslovna druženja. To je bio predmet rasprave nekoliko puta.
I pre nekoliko dana smo opet imali ozbiljan razgovor gde sam ja potegla sve moguće teme, između ostalih i tu. Objasnila sam mu da ako hoće da do kraja života budemo zajedno, mora da popusti povodac. Nemam nameru da idem negde svaki čas, ali ponekad, jednom u par godina, mislim da stvarno nije preterano.
I obavestim ga prošle nedelje da ove nedelje idem na sajam kozmetike u Bolonju, na poziv dobavljača, sa još dve koleginice iz firme. I on kaže - dobro!

I ja tako srećna kao mali majmun, prođe tu par dana, približava se vreme polaska, treba da krenem u četvrtak 8.marta i ispostavi se da moj Luka sprema meni predstavu za 8.mart i napravio mi je poklon i nedelju dana već šuška sa tatom meni iza leđa, ne može da dočeka da me iznenadi. I ja sada treba da odem na taj put i da jedino mom detetu mama ne dođe na predstavu kojoj se on toliko raduje. Pa sam onda ukapirala da ću odsustvovati 4 dana, a mislila sam da će biti 2 dana jer oni organizuju i turističko razgledanje Firence i Venecije koje sam ja videla i nisu mi uopšte više zanimljive pogotovo što me moja deca čekaju kući, a ja ću da luftiram sa nekim nepoznatim ljudima samo da mi dupe vidi puta.
I sad sam ukapirala da mi se uopšte ne ide. I da sam ja pacijent kome nema spasa. Toliko sam se borila za sebe i svoj prostor i sad kad mi se pružila prilika, meni se ne ide. Treba me utepati!