Sve će proći

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Meša Selimović je jednom prilikom napisao :

"Sve će proći .Ali kakva je to uteha?
Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život.
Zar je nada u tome da sve prodje?"

Pitanje za temu je upravo iz njegovih misli: Zar je nada u tome da sve prodje ?

Исто то, само потпуно другачије, је и онај став, незамерања, немешања, неуплитања у опште проблеме заједнице, већ оно као гледање својих послаа....типа не штрчи много, не таласај, везуј коње где ти се каже...временом такви људи постају неосетне ходајуће лешине и љуштуре неосетне за СВЕ, и за лична питања и за најближе своје.
Најгоре је што се такве особине преносе и на потомство, што усвајањем модела понашања, што преко ДНК.

То ти је оно, комшија туче жену 20 година, на крају је и убије, и сви су знали све све време....ал нико се не меша...
Нема везе са твојом темом, али и има, јер је су и ти твоји, управо исти и ови моји који чекају да им прође живот....

Такво понашање и поглед на свет се намерно и свесно подстиче из центара моћи већ 500 година овде на Балкану, јер су такви људи савршени поданици.
 
Meša Selimović je jednom prilikom napisao :

"Sve će proći .Ali kakva je to uteha?
Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život.
Zar je nada u tome da sve prodje?"

Pitanje za temu je upravo iz njegovih misli: Zar je nada u tome da sve prodje ?
Izgleda da nam je to jedina opcija,sem da se tkavi ljudi kao sto je Mesa ne zaborave.
 
Prolaznost je deo života i kao takva, neminovna. Ako joj se odupiremo, patićemo, ako je prihvatimo, živećemo. Da, sve je prolazno ali to je podsetnik da treba uživati u svakom momentu dok to traje. Mi, često zaboravljamo da smo smrtni, da se možda sutra nećemo probuditi. Ponašamo se kao da smo besmrtni, kao da ćemo umreti tamo sa osamdeset, devedeset godina, a možda se to dogodi već sutra.
 
Meša Selimović je jednom prilikom napisao :

"Sve će proći .Ali kakva je to uteha?
Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život.
Zar je nada u tome da sve prodje?"

Pitanje za temu je upravo iz njegovih misli: Zar je nada u tome da sve prodje ?
Pa kad prodje, više ništa nije bitno. Ne možeš više da se ražalostiš. Žalićeš za života za nekim stvarima, ali i tome dodje kraj. Ovo nekad zvuči tužno, a nekad ohrabrujuće.
 
Meša Selimović je jednom prilikom napisao :

"Sve će proći .Ali kakva je to uteha?
Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život.
Zar je nada u tome da sve prodje?"

Pitanje za temu je upravo iz njegovih misli: Zar je nada u tome da sve prodje ?
Ne, nada nije u tome da ce sve proci, nego u tome sto je pre nego prodje, od kako pocne :)
Ako bi tako gledali, onda i ziveti nema smisla, ionako cemo na kraju umreti.
 
Meša Selimović je jednom prilikom napisao :

"Sve će proći .Ali kakva je to uteha?
Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život.
Zar je nada u tome da sve prodje?"

Pitanje za temu je upravo iz njegovih misli: Zar je nada u tome da sve prodje ?
Kakvagod, uteha je za nemocne....zato je i izmisljena religija i zagrobni zivot, ako, ipak, ne prodje bice lakse posle smrti.....
Medjutim, zasto je potrebna uteha i da li je uteha da ce proci i lepo? Da li je smisao zivota nista ne menjati, jer sve jednom prodje? Naravno da nije, "ne ciniti nista, jer je put odredjen" je prosta filozofija kojom se kontrolisu velike populacije.
"Put kojim se redje ide" je moto promena i okretanje objektu, coveku, a koja ne prati zadate norme i ne trazi utehu, vec zivot prihvata onakav kakav je, a to je i smisao recenice koja je tema.
 
Meša Selimović je jednom prilikom napisao :

"Sve će proći .Ali kakva je to uteha?
Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život.
Zar je nada u tome da sve prodje?"

Pitanje za temu je upravo iz njegovih misli: Zar je nada u tome da sve prodje ?

Mnogi filozofi su se bavili nadom kao pojavom..nekima je nada ono sto zavodi, ono nesto sto pruza utehu lakovernima
nekima je nada duhovni pokretac, pozitivna pojava..
Po meni, nada je mocna osobina svesti..i mislim da je prava definicija -nada je pokretac mehanizma zivota..

Selimovic je tu vagao, nihilisao pomalo, bavio se negacijom...:lol:
 
Meša Selimović je jednom prilikom napisao :

"Sve će proći .Ali kakva je to uteha?
Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život.
Zar je nada u tome da sve prodje?"

Pitanje za temu je upravo iz njegovih misli: Zar je nada u tome da sve prodje ?
Ništa ne prolazi, naročito ne život. Po napustanju ovog sveta pokazujemo veću živost nego li ikada ovde u ovom svetu.
Ovde smo samo na određeno vreme sa jedinstvenim ciljem ekspanzije svesti i kapaciteta ljubavi.
Ipak, niko nikoga ne može ubediti o neprekidnosti života pa baš zato svako svojim naporima mora otkrivati i realizovati istinu.
 
Neminovnost je jeziva. Ne možeš ništa, samo se prepuštaš, tako i treba jer što se čovek više batrga to je bolnije.

Sviđa mi se misao iz filma Gladijator kada glavni glumac kaže: "Ako ti se smrt smeši, jedino što ostaje, to je da joj se dobro nasmeješ u lice " !!
 
Sve će proći..i prolazi ali zar u toj prolaznosti biti melanholican,i proživeti sve bas zato sto ce proci

Moj suštinski kratak odgovor na temu bi bio, ne. Ali, životi i sudbine pojedinaca su veoma različite tako da odgovor ne može biti univerzalan, najpre zbog toga što život zna da zada veoma niske i brutalne udarce mimo naše kontrole i volje, gde pojedinac gubi svaki smisao, perspektivu i volju za dalji život, ti slučajevi su redji. Slučajevi češći su ti da pojedinici ne vide svoj potencijal iz odredjenih razloga, nemaju ciljeve, žive rutinski, bave se problemom umjesto da preduzimaju korake ka rješenju, što dovodi do melanholije i do toga da se život protraći. Ljubav je takodje bitna stvar, ljudi koji su oko nas i koje volimo i koji će ostati posle nas su dovoljan razlog da se ne ide u neki dublji očaj.
Tehnika koje se lično držim već dugo vremena u skoro svakom aspektu života je 10% - 90%, prvo se odnosi na problem, ili cilj, a drugo na rješenje i preduzimanje akcije, koraka, kod dosta ljudi je ovo obrnut slučaj koji neminovno vodi u beznadežnost.
 
Meša Selimović je jednom prilikom napisao :

"Sve će proći .Ali kakva je to uteha?
Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život.
Zar je nada u tome da sve prodje?"

Pitanje za temu je upravo iz njegovih misli: Zar je nada u tome da sve prodje ?

Не, није нада у оном што пролази већ у ономе што остаје, што увек јесте постојано међу безбројним менама облика.

Како каже Платон у Филебу:
Postoje dve vrste znanja, jedno koje se odnosi na promenljive stvari, i drugo koje se odnosi na ono što niti nastaje niti nestaje već je uvek isto i nepromenljivo.

А то непромењиво што увек јесте ближе нам је него што мислимо. Уроњени смо у ТО као рибе у воду па га и не примећујемо, жалећи над бројним вировима који настају и нестају пред нама, потпуно несвесни воде која остаје.

Настајање и нестајање могуће је само у појави, у представи, не и у ствари по себи.
 
Не, није нада у оном што пролази већ у ономе што остаје, што увек јесте постојано међу безбројним менама облика.

Како каже Платон у Филебу:


А то непромењиво што увек јесте ближе нам је него што мислимо. Уроњени смо у ТО као рибе у воду па га и не примећујемо, жалећи над бројним вировима који настају и нестају пред нама, потпуно несвесни воде која остаје.

Настајање и нестајање могуће је само у појави, у представи, не и у ствари по себи.
Mislim da ne može ništa da ostaje, i mi smo u jednom trenutku jedno, a u sledećem drugo, slično ali drugo, šta može da ostaje kada je sve promenjivo, sve se kreće, menja oblik i stanje, zar nije sve podložno promjeni i kako bi definisao to što nazivaš nepromenjivo?
 
Mislim da ne može ništa da ostaje, i mi smo u jednom trenutku jedno, a u sledećem drugo, slično ali drugo, šta može da ostaje kada je sve promenjivo, sve se kreće, menja oblik i stanje, zar nije sve podložno promjeni i kako bi definisao to što nazivaš nepromenjivo?

Није све промењиво, облике и стања мењају само слике у твојој представи, не и оно што је метафизичка основа представе или ствар по себи.
Ради се заправо о супстанцији и акциденцијама, о подели коју је још Аристотел засновао, али је једно подела а друго увид у оно што би супстанција могла бити када се односи на ствар по себи и појаву.

Најбаналије и метафорички речено, ради се о односу сличном односу куле и песка, при чему сваки облик куле направљен од песка настаје и нестаје али не и песак који остаје као оно непромењиво.

Међутим, оно што компликује овакво објашњење јесте што се промена облика која важи за ствари, напрасно преноси на унутрашњи непосредни свет свести где се она не може применити.

Тачно је да се наша суштина по себи "мења" али на својеврстан начин који нема аналогију у појавном свету. Суштина се мења, ЈА се мења, али не променом облика, то није промена која настаје и нестаје. Интуиција коју имамо о тој "промени" непреводива је у речи, трансцендентна.

Како је говорио Шопенхауер није тачно да наша суштина по себи траје после смрти, али није тачно ни да нестаје.

"Dakle, jedino u odnosu na pojave pojmovi prestanka i trajanja nalaze svoju primenu, a ne u odnosu na ono što se u pojavama manifestuje, to jest u odnosu na suštinu-po-sebi stvari; zato, primenjeni na tu suštinu, ti pojmovi više nemaju nikakvog smisla. To se vidi i u činjenici da je nemoguće odgovoriti na pitanje koje polazi od tih vremenskih pojmova, i da je svaka tvrdnja u davanju takvog odgovora, svejedno s koje strane dolazila, izložena ubedljivim prigovorima. Mogli bismo, doduše, tvrditi da naša suština-po-sebi traje i posle smrti, zato što bi bilo pogrešno reći da ona propada; ali, mogli bismo isto tako da tvrdimo kako ona propada, zato što bi bilo pogrešno reći da ona traje i posle smrti; u stvari, tačno je i jedno i drugo. Tu bi se, dakle, moglo postaviti nešto nalik antinomiji. Međutim, ta bi antinomija počivala isključivo na negacijama. U njoj bi se subjektu suda odricala dva kontradiktorno suprotna predikata, ali samo zato što cela kategorija tih predikata ne bi bila primenljiva na taj subjekt. Ako se, međutim, njemu ta dva predikata odriču ne zajedno već pojedinačno, stiče se utisak da se kod njega dokazuje predikat kontradiktoran predikatu koji mu se odriče u tom trenutku. A to se zasniva na činjenici da se tu porede nesamerljive veličine, ukoliko nas problem premešta na teren koji ukida vreme, a ipak nam postavlja pitanje o vremenskim odrednicama, koje je, dakle, jednako pogrešno i pripisati i odreći subjektu; to upravo znači: problem je transcendentan. U tom smislu smrt ostaje tajna".

Шопенхауер
 
Ode sve na kraju u tri majčine. Isčezne, usahne, dobije ili izgubi vrednost po nekim ličnim kriterijumima.
Ono što je bilo sad izgleda drugačije, nije više bajkovito, bezbrižno. Poprimi neki ozbiljan ton namrgođenog čoveka
koji razume i vidi prolaznost ove ujudurme od života.

Smeh postane suza, suza postane led, led postane voda...i tako u krug...početak i kraj, sve je tako klizavo i ljigavo
 
Ode sve na kraju u tri majčine. Isčezne, usahne, dobije ili izgubi vrednost po nekim ličnim kriterijumima.
Ono što je bilo sad izgleda drugačije, nije više bajkovito, bezbrižno. Poprimi neki ozbiljan ton namrgođenog čoveka
koji razume i vidi prolaznost ove ujudurme od života.

Smeh postane suza, suza postane led, led postane voda...i tako u krug...početak i kraj, sve je tako klizavo i ljigavo
"Probudi me, ovo je neki ružan san, što manje dijete znaš to si manje nesretan" - Zabranjeno Pušenje
 
"Probudi me, ovo je neki ružan san, što manje dijete znaš to si manje nesretan" - Zabranjeno Pušenje
Kada smo bili deca želeli smo da što pre postanemo stariji, sada kada smo stariji, želimo da se vreme zaustavi
Ne da traje večno nego samo da se uspori na neki trenutak da pogledaš i sagledaš dobro šta je prošlo i to samo iz razloga da bi promenio prošlost koju
ne možeš menjati.
Suviše vreme brzo prolazi, suludo brzo !
Ponekad imam utisak da nas 'neko' zajebava sa tim vremenskim igrarijama :)
 
Taki je život, ćivot... kriva je kažu "era vodolije" koja je ubrzala vrijeme, tu smo nemoćni... nema undo opcije za vrijeme, poteze koje smo povukli ostavili su trag i ožiljak, pojedene figure u ovoj igri ne možeš vratiti ni kad dotjeraš piuna do suprotne strane, mudrost ti dodje onda kad ti ne treba, tu je tek da sagledaš šta si sve mogao ili trebao, a nisi... tako da, sve će proći.
 

Back
Top