Sva patronimska prezimena na -as i na -ović srpskog su porekla

Svi su bili glupi samo ti znaš što je bilo. :lol:

Antun Vrančić tijekom diplomatske misije u Carigradu 1553., bilježi u svojim diplomatskim bilješkama da ih je Rustem Paša upitao "Znate li hrvatski?" (scisne Croatice], te da su pregovori bili nastavljeni na hrvatskom jeziku.

Pogledajte prilog 1827591
Koji kolaps logike mozga...

Ne, pametni su pa pišu da se u Bugarskoj govori hrvatski.

1764832911493.png

Rustem paša rođen je u Skradinu, Antun Vrančić u Šibeniku, pa to što čakavci govore hrvatski ne čudi, ali je zvanični jezik dvora u Istambulu bio srpski, a u Bugarskoj se govorio bugarski.

Vatroslav Jagić: "Ono doba bijaše jezik srbski čak jezikom diplomatskim turskoga, ugarskoga i rumunskoga dvora."
 
RAZVOJ HRVATSKOG ETNONIMA NA SJEVERNOHRVATSKIM PROSTORIMA RANOG NOVOVJEKOVLJA

-No, obzirom na temu ovog rada mnogo grešni Martinac pop govori puno više. "I obuem'ši vsu Grčiju i BulgarijuBos'nu i Rabaniju nalegoše (naime Turci) na jezikn hrvatski. ( ... ) Tngdaže roblahuvse zemle hrvatske i slovin'ske do Save i Drave. ( ... ) Tagda že gospoda hrvat'ska i bani hrvatski dvigoše voisku protiv iml( ... )" .


Čisto brzinski šta sam naletia...
Pa da, pre 16. veka kajkavci nisu bili Hrvati. Rano novovjekovlje... Posle Kolumba i Gutemberga, dakle...

Pre su Srbi došli u Žumberak nego Hrvati u Zagreb. Zapamti to, sutra pitam.
 
Bitan je kontekst u kojem sam napisa da je Karadžić napisa prvi srpski rječnik, a on je bia da naglasim kako ste ga napisali nakon nas tj. nakon Vrančića i Kašića koji su autori naših prvih rječnika s kraja 16. i početka 17.st. A ako postoji neki prije Vukovog opet ne minja na stvari da ga niste napisali i izdali prije nas.

Znači nije bila rasprava samo o prvom srpskom rječniku i kad je on napisan već o usporedbi kad su Srbi, a kad Hrvati napisali svoj prvi rječnik. A napisali ste ga nakon nas, a sad jel to 100, 200 ili 300 godina manje je bitno. To bi bilo bitno da sam ja govoria isključivo samo o prvom srpskom rječniku, a nisam. Mada sam i tom slučaju moga falit tj. krivo tvrdit, a neko od vas me ispravi i ukaže da sam u krivu ka ti za taj rječnik. Zato i služi forum između ostalog ;)

Kontekst u kom Karadžić piše srpski rečnik je ideja Beča da se za sve Srbe u Monarhiji standardizuje prostonarodni govorni jezik:
1) da bi uprava u Beču mogla s njima efikasno da komunicira (pokušano sa Stulijem, otud i slavjanosrpske reči u Rječosložju, ali nije išlo),
2) da to bude na taj način da se lako u sledećem koraku pređe na latinicu, odakle primena ideje jedno slovo jedan glas,
3) da se na taj način Srbi otrgnu od ruskog uticaja, a verovatno i pravoslavnog.

Kontekst u kojem Kašić piše gramatiku i u kojem nastaju jezuitski rečnici srpskog jezika (Mikalja, dela Bela itd.) predstavlja stvaranje didaktičke baze za rimokatoličke misionare među pravoslavcima u Osmanskom carstvu, dakle, prvo prema Srbima. Tako da su tih dvadesetak štokavskih ilirskih rečnika, ustvari, rečnici srpskog jezika. Zašto ih ne zovu srpskim?, zato što je taj pojam vezan za pravoslavce te da njihova prozelitistička namera ne bi bila lako dokaziva, ali ih ne zovu ni hrvatskim, osim kod istarskih protestanata koji rečnike pišu u odgovoru na rečnike jezuitske antireformaciju. Ime "hrvatski jezik" u učenim pa tako i jezuitskim krugovima vezuje se isključivo za čakavsku glagoljičku književnost.
 
Poslednja izmena:
Kontekst u kom Karadžić piše srpski rečnik je ideja Beča da se za sve Srbe u Monarhiji standardizuje prostonarodni govorni jezik:
A imala je i majka rusija veze s karadzicem
Zasto spominjete samo austriju kao nevaljalca?
1) da bi uprava u Beču mogla s njima efikasno da komunicira (pokušano sa Stulijem, otud i slavjanosrpske reči u Rječosložju, ali nije išlo)

2) da to bude na taj način da se lako u sledećem koraku pređe na latinicu, odakle primena ideje jedno slovo jedan glas
Ti ju koristis, a i stvorio je novu cirilicu
3) da se na taj način Srbi otrgnu od ruskog uticaja, a verovatno i pravoslavnog.

Kontekst u kojem Kašić piše gramatiku i u kojem nastaju jezuitski rečnici srpskog jezika (Mikalja, dela Bela itd.) predstavlja stvaranje didaktičke baze za rimokatoličke misionare među pravoslavcima u Osmanskom carstvu, dakle, prvo prema Srbima
Sta ce misionari u osmanskon carstvu
. Tako da su tih dvadesetak štokavskih ilirskih rečnika, ustvari, rečnici srpskog jezika. Zašto ih ne zovu srpskim?, zato što je taj pojam vezan za pravoslavce te da njihova prozelitistička namera ne bi bila lako dokaziva, ali ih ne zovu ni hrvatskim, osim kod istarskih protestanata koji rečnike pišu u odgovoru na rečnike jezuitske antireformaciju.
ZAto sto su srbi 1219 izabrali svetosavlje
Zato i slavite sv savu jer je definirao srbe kao zaseban narod odvojen od hrvata

Ime "hrvatski jezik" u učenim pa tako i jezuitskim krugovima vezuje se isključivo za čakavsku glagoljičku književnost.
HAHAHAHAHAH a kanizlic,belostenec,drzic?
 
A imala je i majka rusija veze s karadzicem
Zasto spominjete samo austriju kao nevaljalca?



Ti ju koristis, a i stvorio je novu cirilicu



Sta ce misionari u osmanskon carstvu

ZAto sto su srbi 1219 izabrali svetosavlje
Zato i slavite sv savu jer je definirao srbe kao zaseban narod odvojen od hrvata


HAHAHAHAHAH a kanizlic,belostenec,drzic?
Ne vredi se osvrtati na isprazna i neartikulisana lupetanja. Tvoja pisanja predstavljaju auto-terapiju kojom jedino sebe samog ubeđuješ da tvoje reči imaju neku težinu, da si imao NEŠTO da kažeš.

Kad naučiš da formiraš stav, artikulišeš i izraziš mišljenje na jasan način, možda te NEKO i udostoji pažnje.
 
Ne vredi se osvrtati na isprazna i neartikulisana lupetanja. Tvoja pisanja predstavljaju auto-terapiju kojom jedino sebe samog ubeđuješ da tvoje reči imaju neku težinu, da si imao NEŠTO da kažeš.
Kad naučiš da formiraš stav, artikulišeš i izraziš mišljenje na jasan način, možda te NEKO i udostoji pažnje.
Serete stalno po austrijancima i vuku
Kad vam toliko smeta sta ne koristite slavenosrpski i budete bliski s rusima?
Dosadili ste i Bogu i narodu
 
Gubiš se. Taj slovenski jezik on naziva srpskim imenom. Ne postoji u lingvistici nikakav slovenski jezik kao takav.
Samo ti nastavi falsificirat vlastite izvore. I zašto nigdi ne pronalazim izvor za ovu rečenicu?

When Dimitar started the translation, he said that he began to translate the "Law Book" for Archbishop Dorotheus of Ohrid "from the Greek language into Serbian" (v eže sastaviti mi pisaniem srbskoga jezika sočinenie, rekše knigu imenuemu zakonik) since the Cathedral Church in Ohrid did not have that book "in Serbian" (po jeziku srbskom) but only in Greek.


Voimja oca i sina. Sa kakvim budalama ja pričam po internetu. To je nešto što osnovci u školi nauče. Ti nisi ni svjestan o kom periodu pričamo. Koristi ga elita i crkva koja može da se edukuje i koristi taj jezik. Sa kim će da pričaju kada je većina ljudi tada nepismeno i nema pojma taj jezik.

"This decades-long process represented a radical break with the prevailing Slavonic-Serbian linguistic tradition, which was the language of the educated elite and the church but was unintelligible to the wider populace."

https://en.wikipedia.org/wiki/Vuk's_reform
Nerazumljiv Srbima u Hercegovini ili Bosni ne i onima u Vojvodini ili ostatku H-M koji su njime bili okruženi sto i koliko već godina.

Da ne govorim kako si laga i falsificira vlastite izvore kad si napisa da se taj jezik koristia samo u književnosti, a iz onog članka je jasno naznačeno da se učia i u školi i da su na njemu izdavale prve srpske novine.

Protivili su se ljudi koji su smatrali da jezik književnosti ne može da bude govor običnog seljaka, već uzvišeni jezik literature sa dugom tradicijom.
Karadžićevi roditelji su iz današnje Crne Gore (Šavnik i Nikšić), pa mu je maternji dijalekat bio istočnohercegovački po kojem je standardizovao srpski jezik. No međutim većina srpske elite je bila u Beogradu i Novom Sadu gdje se zborio šumadijsko-vojvođanski dijalekat (naravno ne nikakav slavenosrpski oblik), pa otuda je kasnije dodata ova ekavska varijanta u standard (uz postojeću Vukovu ijekavsku).

Al bunili su se jer je Vukov jezik njima bia "seljački" i nazadan, a moguće i jer ga nisu najbolje razumili obzirom da se u Vojvodini i tim krajevima rusko-srpki priča već stotinjak godina.

Da ne govorim kako nama nisu bile potribne reforme u tolikoj mjeri jer su naši književnici već naveliko pisali tim jezikom(šta i sam Vuk navodi i uzima primjere nekih Slavonskih moguće i Dalmatinskih pjesika) ili bar vrlo sličnim da me ne vataš za krivi zarez.

Vama su te reforme bile promjena iz temelja, a nama samo nekakvi prirodni nastavak ili sljed obzirom da su se naši književnici/pjesnici uveliko služili, između ostalog, i baš tim narodnim jezikom kojeg je Vuk uvea Srbima(prije svaga naši štokavci, al nisu bogami ni čakavci ni kajkavci pisali tamo nekim ruskim).
 
Vama su te reforme bile promjena iz temelja, a nama samo nekakvi prirodni nastavak ili sljed obzirom da su se naši književnici/pjesnici uveliko služili, između ostalog, i baš tim narodnim jezikom kojeg je Vuk uvea Srbima(prije svaga naši štokavci, al nisu bogami ni čakavci ni kajkavci pisali tamo nekim ruskim).
Ти заиста верујеш да је Филип Вишњић гуслао на рускоцрквеном?
Која година беше кад Талијан записа песму смедеревских избеглица?
Из тог примера је очигледно да све што пишеш долази из заблуда ума заробљеног у беспућима повијесних неозбиљности.
 
Samo ti nastavi falsificirat vlastite izvore. I zašto nigdi ne pronalazim izvor za ovu rečenicu?
To što ti ne pronalaziš izvor (ignorišeš ga), nije moj problem. Jasno stoji na engleskoj Vikipediji kojim je jezikom pisao i kako ga je zvao. To je jedina neupitna istina, sve ostalo su tvoje puste želje.

Nerazumljiv Srbima u Hercegovini ili Bosni ne i onima u Vojvodini ili ostatku H-M koji su njime bili okruženi sto i koliko već godina.

Da ne govorim kako si laga i falsificira vlastite izvore kad si napisa da se taj jezik koristia samo u književnosti, a iz onog članka je jasno naznačeno da se učia i u školi i da su na njemu izdavale prve srpske novine.
Nerazumljiv je svima, izuzev onim školovanim, kojih je tada malo. Srbi u Vojvodini govore narodnim srpskim jezikom šumadijsko-vojvođanskog dijalekta.
https://en.wikipedia.org/wiki/Šumadija–Vojvodina_dialect

Da se koristi samo u književnosti, odnosno pisanim djelima i dokumentima, a da govore drugom varijantom jezika (srpskim narodnim) znaju i djeca od 14 godina u Srbiji, kada dođu u 8. razred. Ti još nisi na tom nivou. Do srednje škole ne bi ni stigao.

https://issuu.com/zavodzaudzbenike/docs/18001_srpski_jezik_8
Nadam se da nećeš krenuti opet o nekakvoj propagandi u srpskim školama kao onomad iz školske lekcije o povelji Kulina bana. Učenici jedino uče o istini, ne o tvojim lažima i fabrikacijama.

Al bunili su se jer je Vukov jezik njima bia "seljački" i nazadan, a moguće i jer ga nisu najbolje razumili obzirom da se u Vojvodini i tim krajevima rusko-srpki priča već stotinjak godina.
Jesu ga razumjeli, samo je to drugi srpski dijalekat od onog što se koristi u Vojvodini, koji nije toliko različit.

Vama su te reforme bile promjena iz temelja, a nama samo nekakvi prirodni nastavak ili sljed obzirom da su se naši književnici/pjesnici uveliko služili, između ostalog, i baš tim narodnim jezikom kojeg je Vuk uvea Srbima(prije svaga naši štokavci, al nisu bogami ni čakavci ni kajkavci pisali tamo nekim ruskim).
Ovo ima veze s čim? Ne razumijem kontekst ovoga.
 

Prilozi

  • Screenshot_20251204_123008_Chrome.jpg
    Screenshot_20251204_123008_Chrome.jpg
    49,4 KB · Pregleda: 1
Al bunili su se jer je Vukov jezik njima bia "seljački" i nazadan, a moguće i jer ga nisu najbolje razumili obzirom da se u Vojvodini i tim krajevima rusko-srpki priča već stotinjak godina.
Ne, ne govori se (još manje se "priča", polupismena naznalico) nego se piše, a paralelno se piše i prostonarodni srpski jezik. To što čuješ u glavi, to ti je mali mozgojedac (protozoa) ostao bez hrane.

Kome sam kačio pisma despota Vuka Brankovića? Kome sam kačio Imanuila Jankovića? Mozak potpuno pretvoren u kašu.

Dok nije postojala srpska država koja bi ozvaničila standardni jezik, mnogi su pisci srpski pisali svojom varijantom narodnog srpskog jezika po svom ukusu sa dodatkom slavjanoserbskih elemenata po potrebi jer vulgarni jezik nije imao svih potrebnih reči. Kao što je Vuk pisao "Vukovim jezikom" dok nije uveden kao književni, tako je Njegoš u svojim delima pisao "Njegoševim jezikom" (nepotrebno citirati), Dositej "Dositejevim jezikom" u Životu i priključeniima iz 1783:

Govoreći za narode koji u ovim kraljevstvam i provincijam živu, razumevam koliko grčke crkve, toliko i latinske sljedovatelje, ne isključavajući ni same Turke Bošnjake i Hercegovce, budući da zakon i vere može se promeniti, a rod i jezik nikada. Bošnjak i Hercegovac Turčin – on se Turčin po zakonu zove, a porodu i po jeziku, kako su god bili njegovi čukundedovi, tako će biti i njegovi poslednji unuci... Za sav dakle srpski rod ja ću prevoditi slavnih i premudrih ljudi misli i sovjete, želeći da se svi polzuju. Moja će knjiga biti za svakoga koji razumeva naš jezik i ko s čistim i pravim srcem želi um svoj prosvetiti i narave poboljšati. Neću nimalo gledati ko je koga zakona i vere, niti se to gleda u današnjem veku prosveštenom. Po zakonu i po veri svi bi ljudi mogli dobri biti. Svi su zakoni osnovati na zakonu jestestva. Nijedan zakon na svetu ne veli: čini zlo i budi nepravedan; no naprotiv, svi što ih je gođ, od strane božje nalažu i zapovedaju: nikom nikakva zla ne tvoriti, dobro tvoriti i ljubiti pravdu. Bog je sama večna dobrota i pravda; što god nije dobro i pravedno, nije od boga. A zašto dakle u svakom zakonu ima zlih i nepravednih ljudi? Nije tomu zakon uzrok, nego nerazumije, slepota uma, pokvareno, pakosno i zlo srce i preko mere ljubov k samom sebi. Ovo su izvori iz kojih izviru sve strasti koje uznemiravaju rod čelovečeski i koje čine da čovek na čoveka mrzi, jedan drugoga huli, goni, udručava, ozlobljava, proklinje, u večnu muku šilje i vragu predaje – a što je najgore – pod imenom vere i zakona, prevraćajući i tolmačeći zakon svoj po zlobi i po strasti srca svoga.

Jerotej Račanin "Jerotejevim jezikom" u Putešestviju ka gradu Jerusalimu,1721:

...i dojdosmo pod Leskovac na užinu kod kamenite crkve; pak dojdosmo do 9-ga konaka na Leskovačku klisuru, pak ustasmo rano i ujdosmo u klisuru, i padosmo na užinu u klisuri, u strani, kano koza na malju, i tu pomiliše zmije, i žabe i gušteri, i kornjače, malo u vodu ne poskakasmo ot straha
i paki padosmo na 10. konak pod monastir Rešitski, na izmak vranske klisure, i tu nalovismo rana za večeru, i tu obretosmo človeka, i kažu, da mu je 120 leta, prosede brade, i tri mu se put zubi menjali, pak narasli kako u deteta, i 2 put brada opadala, pak narasla, i ima sina seđa ot otca, i kazivaše, da nije taj starac Turčina viđeo, ni harač dao, ni vina pio, nego pasao ovce na gorah, i tu vidismo človeka i devojku te se okamenili, te kaziva starac taj, da je kûm s kúmom satvorio blud, toga radi se okamenili... I oko toga grada po tih zemljah videh njive mnoge posejane pamukom, i čudih se, prežde ne video, i tud' ljudi malo žita seju, nego sve pamuk; i prejdosmo Vardar, i pojdosmo ot grada i izijdosmo na polje, gde su Turci Nemce razbili i natrag pognali...
... i tu u Zagorju sjedismo 9 dni, i hodismo po gori, i obretosmo... kuća 5 tisuć, sve Hristijani.


Gavril St. Venclović "Venclovićevim jezikom", pre 1749:

Blagosloviše ga oni i prihvatiše ono doneseno, te odneše u trpezariju, pomoliše se Bogu, pak sedoše večerati. Malo pojedoše i s merom se napiše, a ostalo ostaviše za sutra. Po večeri jošte za sofrom ostaše sedeći u razgovoru, al' opet dođe vratar i kaza da je opet od carice drugi poslanik došao. Dovede i toga. Kaza se da je od carice doneo vina i deset dukata; poslala je — reče — za sutrašnji gostima što će biti trošak. A i ribe dosta donese.

Kao sledeći primer, izdvojio bih najstariji sačuvani zapis srpske narodne pesme, a to je pesma Orao vija se nad gradom Smederevom iz 1497. Pesmu je u okviru svojeg speva Balcino zapisao Ruggiero di Pazienza slušajući kako ju 1. maja 1497. godine izvodi grupa iz slovenske-srpske kolonije u mestu Gioia del Colle. Pesmu su pevali pred napuljskom kraljicom Izabelom del Balco (Isabella del Balzo). Evo pesme:

Orao vija se nad gradom Smederevom.
Nitkore nećaše s njime govoriti,
Nego Janko vojvoda govoraše iz tamnice:
"Molim ti se, orle,
Siđi malo niže da s tobom progovorim.
Bogom te, brata si imaju,
pođi do smederevske (gospode)
Da se mole slavnomu despotu da me otpusti iz tamnice smederevske.
I ako mi Bog pomože i slavni Despot pusti iz tamnice smederevske,
Ja te ću napijati crvene krvce turske,
Beloga tela viteškoga."

Na kraju, stižemo do zapisa srpskog narodnog jezika iz 13. veka (nekoliko decenija pre izvikane baščanske ploče, koja nije na narodnom nego na crkvenosloveskom jeziku, a datirana je u prvu polovinu 14. veka) u Povelji Stefana Uroša, kralja srpskog iz druge polovine trinaestog veka, o naredbi da se trgovcima koji prolaze kroz Brskovo ništa ne naplaćuje:
Da hode po zemlji kraljevstva mi svobodno i nikto da im ne ispakosti ništa. Ni im zabavi ništa. I koji kupci gredu mimo Brskovo a ne svraćaju se u Brskovo da im nikto ne ima zabavljati.

(Ljub. Stojanović, Kralj Stefan Uroš (Milutin), Povelja da se trgovcima koji samo prolaze kroz Brskovo ništa ne naplaćuje (posle 1282), Stare srpske povelje i pisma knj. 1, Beograd / Sr. Karlovci, 1929, str. 35.)
:hvala:

Ovde sam, dakle, naveo zapise narodnog srpskog jezika u sklopu književnosti Srba grčko-istočnog obreda. Ovaj je spisak nepotpun bez zapisa muhamedanaca i rimokatolika, ali o tome drugom zgodom. Ovu stranu pročitaj tek da stekneš utisak o srpskom narodnom jeziku pre Vuka: http://forum.krstarica.com/showthre...itěja-perom-pravoslavnih-katol.-i-muh.-pisaca
 
Poslednja izmena:
Netko drugi je obavio sam posao, a Vuk samo stavio drugi naslov i svoje ime na njega i podvalio Srbima.

Ti si izrazito ubog i, očito, veoma jeftino plaćeni propagandista. Svaki put kad se u tvom postu pojavi reč "preuzeo", "ukrao" ili "nameće" ja ću deset puta ponoviti argumentaciju protiv tvog ludila.
https://forum.krstarica.com/search/1642694/?q="nameće"&c[users]=Mej+bregami&o=relevance
https://forum.krstarica.com/search/1642699/?q="preuzeo"&c[users]=Mej+bregami&o=relevance
https://forum.krstarica.com/search/1642697/?q=ukrao&c[users]=Mej+bregami&o=relevance

Apsolutno ludilo.
 
To što ti ne pronalaziš izvor (ignorišeš ga), nije moj problem. Jasno stoji na engleskoj Vikipediji kojim je jezikom pisao i kako ga je zvao. To je jedina neupitna istina, sve ostalo su tvoje puste želje.
Ali u engl. wiki u članku o Dimitriji Kratovcu nema nikakve reference na onu rečenicu, a ne pronalzim je ni u člancima koji su navedeni ka izvor. Mentalnoj sirotinji je možda dovoljno da nešto samo piše na engl.wiki, al oni koji imaju bar dva grama mozga to malo znači bez izvora i literature koji će to potvrdit.

Pravoslavna enciklopedija DIMITRIJ KRATOVEC
https://www.enciklopedija.hr/clanak/kratovski-dimitar

Nerazumljiv je svima, izuzev onim školovanim, kojih je tada malo. Srbi u Vojvodini govore narodnim srpskim jezikom šumadijsko-vojvođanskog dijalekta.
https://en.wikipedia.org/wiki/Šumadija–Vojvodina_dialect

Da se koristi samo u književnosti, odnosno pisanim djelima i dokumentima, a da govore drugom varijantom jezika (srpskim narodnim) znaju i djeca od 14 godina u Srbiji, kada dođu u 8. razred. Ti još nisi na tom nivou. Do srednje škole ne bi ni stigao.

https://issuu.com/zavodzaudzbenike/docs/18001_srpski_jezik_8
Nadam se da nećeš krenuti opet o nekakvoj propagandi u srpskim školama kao onomad iz školske lekcije o povelji Kulina bana. Učenici jedino uče o istini, ne o tvojim lažima i fabrikacijama.


Jesu ga razumjeli, samo je to drugi srpski dijalekat od onog što se koristi u Vojvodini, koji nije toliko različit.
Lažeš jer si napisa da se koristia samo u književnosti, a ja sam ti dokaza da to nije točno. Sve ostalo je klasično izvođenje vratolomeja s tvoje strane.

"Slavenskosrpski jezik korišten je u književnim djelima, uključujući prozu i poeziju, školske udžbenike, filološka i teološka djela, popularno-znanstvene i praktične knjige te druge vrste publikacija. Razni zakoni, odluke i proglasi habsburških vlasti tiskani su na slavenskosrpskom jeziku, a na njemu su se 1791. pojavile i prve srpske novine, Serbskija novini ."

Ovo ima veze s čim? Ne razumijem kontekst ovoga.

Znam da ti ne razumiš, al pamtetniji među vama oće ;)

PS dalje ti neću odgovorat jer zagušujemo temu, a sve je rečeno i samo se ponavljamo pa ne vidim smisla za daljnju raspravu. A iman posla oko traženja Bijelih Hrvata po Austriji šta je puno zanimljivije nego se s tobom natezat. Al bit će valjda prilike opet ;)
 
Ne, ne govori se (još manje se "priča", polupismena naznalico) nego se piše, a paralelno se piše i prostonarodni srpski jezik. To što čuješ u glavi, to ti je mali mozgojedac (protozoa) ostao bez hrane.

Kome sam kačio pisma despota Vuka Brankovića? Kome sam kačio Imanuila Jankovića? Mozak potpuno pretvoren u kašu.

Dok nije postojala srpska država koja bi ozvaničila standardni jezik, mnogi su pisci srpski pisali svojom varijantom narodnog srpskog jezika po svom ukusu sa dodatkom slavjanoserbskih elemenata po potrebi jer vulgarni jezik nije imao svih potrebnih reči. Kao što je Vuk pisao "Vukovim jezikom" dok nije uveden kao književni, tako je Njegoš u svojim delima pisao "Njegoševim jezikom" (nepotrebno citirati), Dositej "Dositejevim jezikom" u Životu i priključeniima iz 1783:

Govoreći za narode koji u ovim kraljevstvam i provincijam živu, razumevam koliko grčke crkve, toliko i latinske sljedovatelje, ne isključavajući ni same Turke Bošnjake i Hercegovce, budući da zakon i vere može se promeniti, a rod i jezik nikada. Bošnjak i Hercegovac Turčin – on se Turčin po zakonu zove, a porodu i po jeziku, kako su god bili njegovi čukundedovi, tako će biti i njegovi poslednji unuci... Za sav dakle srpski rod ja ću prevoditi slavnih i premudrih ljudi misli i sovjete, želeći da se svi polzuju. Moja će knjiga biti za svakoga koji razumeva naš jezik i ko s čistim i pravim srcem želi um svoj prosvetiti i narave poboljšati. Neću nimalo gledati ko je koga zakona i vere, niti se to gleda u današnjem veku prosveštenom. Po zakonu i po veri svi bi ljudi mogli dobri biti. Svi su zakoni osnovati na zakonu jestestva. Nijedan zakon na svetu ne veli: čini zlo i budi nepravedan; no naprotiv, svi što ih je gođ, od strane božje nalažu i zapovedaju: nikom nikakva zla ne tvoriti, dobro tvoriti i ljubiti pravdu. Bog je sama večna dobrota i pravda; što god nije dobro i pravedno, nije od boga. A zašto dakle u svakom zakonu ima zlih i nepravednih ljudi? Nije tomu zakon uzrok, nego nerazumije, slepota uma, pokvareno, pakosno i zlo srce i preko mere ljubov k samom sebi. Ovo su izvori iz kojih izviru sve strasti koje uznemiravaju rod čelovečeski i koje čine da čovek na čoveka mrzi, jedan drugoga huli, goni, udručava, ozlobljava, proklinje, u večnu muku šilje i vragu predaje – a što je najgore – pod imenom vere i zakona, prevraćajući i tolmačeći zakon svoj po zlobi i po strasti srca svoga.

Jerotej Račanin "Jerotejevim jezikom" u Putešestviju ka gradu Jerusalimu,1721:

...i dojdosmo pod Leskovac na užinu kod kamenite crkve; pak dojdosmo do 9-ga konaka na Leskovačku klisuru, pak ustasmo rano i ujdosmo u klisuru, i padosmo na užinu u klisuri, u strani, kano koza na malju, i tu pomiliše zmije, i žabe i gušteri, i kornjače, malo u vodu ne poskakasmo ot straha
i paki padosmo na 10. konak pod monastir Rešitski, na izmak vranske klisure, i tu nalovismo rana za večeru, i tu obretosmo človeka, i kažu, da mu je 120 leta, prosede brade, i tri mu se put zubi menjali, pak narasli kako u deteta, i 2 put brada opadala, pak narasla, i ima sina seđa ot otca, i kazivaše, da nije taj starac Turčina viđeo, ni harač dao, ni vina pio, nego pasao ovce na gorah, i tu vidismo človeka i devojku te se okamenili, te kaziva starac taj, da je kûm s kúmom satvorio blud, toga radi se okamenili... I oko toga grada po tih zemljah videh njive mnoge posejane pamukom, i čudih se, prežde ne video, i tud' ljudi malo žita seju, nego sve pamuk; i prejdosmo Vardar, i pojdosmo ot grada i izijdosmo na polje, gde su Turci Nemce razbili i natrag pognali...
... i tu u Zagorju sjedismo 9 dni, i hodismo po gori, i obretosmo... kuća 5 tisuć, sve Hristijani.


Gavril St. Venclović "Venclovićevim jezikom", pre 1749:

Blagosloviše ga oni i prihvatiše ono doneseno, te odneše u trpezariju, pomoliše se Bogu, pak sedoše večerati. Malo pojedoše i s merom se napiše, a ostalo ostaviše za sutra. Po večeri jošte za sofrom ostaše sedeći u razgovoru, al' opet dođe vratar i kaza da je opet od carice drugi poslanik došao. Dovede i toga. Kaza se da je od carice doneo vina i deset dukata; poslala je — reče — za sutrašnji gostima što će biti trošak. A i ribe dosta donese.

Kao sledeći primer, izdvojio bih najstariji sačuvani zapis srpske narodne pesme, a to je pesma Orao vija se nad gradom Smederevom iz 1497. Pesmu je u okviru svojeg speva Balcino zapisao Ruggiero di Pazienza slušajući kako ju 1. maja 1497. godine izvodi grupa iz slovenske-srpske kolonije u mestu Gioia del Colle. Pesmu su pevali pred napuljskom kraljicom Izabelom del Balco (Isabella del Balzo). Evo pesme:

Orao vija se nad gradom Smederevom.
Nitkore nećaše s njime govoriti,
Nego Janko vojvoda govoraše iz tamnice:
"Molim ti se, orle,
Siđi malo niže da s tobom progovorim.
Bogom te, brata si imaju,
pođi do smederevske (gospode)
Da se mole slavnomu despotu da me otpusti iz tamnice smederevske.
I ako mi Bog pomože i slavni Despot pusti iz tamnice smederevske,
Ja te ću napijati crvene krvce turske,
Beloga tela viteškoga."

Na kraju, stižemo do zapisa srpskog narodnog jezika iz 13. veka (nekoliko decenija pre izvikane baščanske ploče, koja nije na narodnom nego na crkvenosloveskom jeziku, a datirana je u prvu polovinu 14. veka) u Povelji Stefana Uroša, kralja srpskog iz druge polovine trinaestog veka, o naredbi da se trgovcima koji prolaze kroz Brskovo ništa ne naplaćuje:
Da hode po zemlji kraljevstva mi svobodno i nikto da im ne ispakosti ništa. Ni im zabavi ništa. I koji kupci gredu mimo Brskovo a ne svraćaju se u Brskovo da im nikto ne ima zabavljati.

(Ljub. Stojanović, Kralj Stefan Uroš (Milutin), Povelja da se trgovcima koji samo prolaze kroz Brskovo ništa ne naplaćuje (posle 1282), Stare srpske povelje i pisma knj. 1, Beograd / Sr. Karlovci, 1929, str. 35.)
:hvala:

Ovde sam, dakle, naveo zapise narodnog srpskog jezika u sklopu književnosti Srba grčko-istočnog obreda. Ovaj je spisak nepotpun bez zapisa muhamedanaca i rimokatolika, ali o tome drugom zgodom. Ovu stranu pročitaj tek da stekneš utisak o srpskom narodnom jeziku pre Vuka: http://forum.krstarica.com/showthre...itěja-perom-pravoslavnih-katol.-i-muh.-pisaca

Ok svatia sam, niste imali srpski jezik već Njegošev, Vukov, Dositejev itd. Ne znam jel ti poznato, al mi smo u to vrime imali svoj Hrvatski jezik ;)
 
Ali u engl. wiki u članku o Dimitriji Kratovcu nema nikakve reference na onu rečenicu, a ne pronalzim je ni u člancima koji su navedeni ka izvor. Mentalnoj sirotinji je možda dovoljno da nešto samo piše na engl.wiki, al oni koji imaju bar dva grama mozga to malo znači bez izvora i literature koji će to potvrdit.
Znači opet te plaši engleska Vikipedija jer tvrdi istinu koja je u suprotnosti sa tvojim stavovima. Ništa novo. Kao što tvoji falsifikati nisu novi. Pominje se u knjigama koje su postavljene u izvorima, a i na ruskom članku kojeg si sam sada citirao i pravio se da ništa ne piše.

"Д. К. определял свой книжный язык как сербский"

Lažeš jer si napisa da se koristia samo u književnosti, a ja sam ti dokaza da to nije točno. Sve ostalo je klasično izvođenje vratolomeja s tvoje strane.
Hvala što opet citiraš tekst koji spominje samo književne spise, a nikakav govorni jezik. Toliko si nepismen da ne znaš ni šta citiraš.

dijete 8. razred osnovne škole > Ovi jedan

Znam da ti ne razumiš, al pamtetniji među vama oće ;)
Znači besmislen tekst.

PS dalje ti neću odgovorat jer zagušujemo temu, a sve je rečeno i samo se ponavljamo pa ne vidim smisla za daljnju raspravu. A iman posla oko traženja Bijelih Hrvata po Austriji šta je puno zanimljivije nego se s tobom natezat. Al bit će valjda prilike opet ;)
Pa ni ja se ne bih javljao kada bi se pokazalo da osnovac zna više od mene. Isto tako bih se povukao od stida i srama.
 
Koji kolaps logike mozga...

Ne, pametni su pa pišu da se u Bugarskoj govori hrvatski.

Pogledajte prilog 1827648
Rustem paša rođen je u Skradinu, Antun Vrančić u Šibeniku, pa to što čakavci govore hrvatski ne čudi, ali je zvanični jezik dvora u Istambulu bio srpski, a u Bugarskoj se govorio bugarski.

Vatroslav Jagić: "Ono doba bijaše jezik srbski čak jezikom diplomatskim turskoga, ugarskoga i rumunskoga dvora."
Činjenica je da nema spomena srpskog jezika na Porti, a sada svi srpski izvori pišu samo o srpskom. Valjda kompleks niže vrijednosti.
 
Ti si izrazito ubog i, očito, veoma jeftino plaćeni propagandista. Svaki put kad se u tvom postu pojavi reč "preuzeo", "ukrao" ili "nameće" ja ću deset puta ponoviti argumentaciju protiv tvog ludila.
https://forum.krstarica.com/search/1642694/?q="nameće"&c[users]=Mej+bregami&o=relevance
https://forum.krstarica.com/search/1642699/?q="preuzeo"&c[users]=Mej+bregami&o=relevance
https://forum.krstarica.com/search/1642697/?q=ukrao&c[users]=Mej+bregami&o=relevance

Apsolutno ludilo.
Da, ništa niste dokazali sa 263 otvorene teme o jeziku, čije je što itd.
Sve što imate je "pričala mi nepismena baba".
 
Kojeg to hrvatskog jezika?

Da li cakavskog, koji jeste hrvatski jezik?
Ili kajkavskog, koji je slovenacki?

Ili je mozda mazn'o njemacki ,latinski ili madjarski, a koji su isto valjda arvacki dijalekti, jer su tim hervatskim narjecjima arvacka agramerska i varazdinska gospoda divanila do kraja 19, st.?
Da, eto sad u valjevu svi sprehaju njemacki, u trebinju latinski, a u budvi madjarski...

:lol:
Dok za Srbe je ima nešto malo zapisa na jeziku koji je sličniji bugarskom nego ovom današnjem, Hrvati imaju rječnike i gramatike, knjige, na sva tri narječja stotinama godina prije Srba.

Većina jezika je standardizirana u 19. i 20.st., njemački recimo 1901.
Francuski je u vrijeme revolucije 1789. govorilo samo oko 10% Francuza, svi ostali razne regionalne jezike i dijalekte, talijanski je standardizirana oko toskanskog govora zbog ugleda književnosti na tom jeziku, a postoji još barem deset talijanskih regionalnih dijalekata međusobno resko razumljivi.
Slično je bilo u Engleskoj u kojoj je svaka grofovija imala svoj dijalekat.
Narodi bez dijalekata i književnosti poput srpskog su mladi narodi sklepani tek nedavno.
 
he, he, he, prepisao sve rijeci koje poznaje, a onda nepismeni narod cit'o taj njegov rjecnik, pa se valjda u godinu-dve priucio svim tim rijecima.?

plagijat da se stave u rjecnik postojece rijeci? a koje je neko drugi postavio u neki prethodni rjecnik?
rjecnik poznatog narodnog jezika? Daj si popij malo mlekeca s'bregov, smanji malo zagorska kisela vinca

:mazi:
Vuk je hrvatske narodne pjesme i uzrečice objavio kao srpske i Srbi to smatraju vrhom srpske lirike, a ništa srpskog nema u njima.
Vuk je skupljao po Hrvatskoj među Hrvatima a među Srbe Srbije i Bosne nije smio.
 
Piše ono što postoji. Krađa ne piše jer ne postoji. Da postoji pisala bi logično. K sažaljeniju.
Pa ne, samo je Bečkim dogovorom Srbima nametnut hrvatski jezik.
Dok je u Hrvatskoj taj standard prihvaćen nekoliko godina prije Bečkog dogovora, u Srbiji se na današnji standard prešlo tek više od dvadeset godina kasnije.
Proglas hrvatskih jezika kao službenog u Saboru 1847.jpg
 

Back
Top