Sva patronimska prezimena na -as i na -ović srpskog su porekla

Mrkalj

Mrkalj

Buduća legenda
Poruka
38.246
Sva prezimena koja završavaju na -as (Maras, Latas, Bujas) i na -ović gde je -ov deo prisvojnog prideva (npr. Mićović, Dragović) dolaze sa srpskog dijalekatskog područja. Prezime kao što je Maras (devojačko prezime hrvatske šovinistkinje Nele Eržišnik je Nevenka Maras) ili Đilas i sl, potiče od slovenskog (prisvojnog) genitiva ali sa isključivo srpskog dijalektalog područja kojem je nadodat privezak -s koji potiče od "sin". Pa tako ako se neko zove Maro, prisvojni genitiv daje oblik: Mara sin što daje Marasin, Marašin, Marasinović, Marašinović i Maras; Đilo tj. Đila sin daje Đilas, Đilašin i sl, Poenta je da na katoličkim (hrvatskim) prostorima nema dijalektološkog genitiva tipa Milo - Mila sin (Milas), nego Milo - Mile sin, Rako - Raka sin (Rakas) nego Rake sin, Rado - Rada sin (Radas), Pero (Peras i Peraš), Niko (Nikas), Lato (od Latif; Latas), Vito (od Vitomir; Vitas) .

Isto važi za prezimena koja nastaju od patronimskog prisvojnog prideva; npr. Jovo - Jovov (Jovović), Milo - Milov (Milović), Rado (Radović), Pero (Perović), Drago (Dragović), Risto (Ristović), Simo (Simović), Šćepo (Šćepović), Mato (Matović), Maro (Marović) itd.

Ove dve izoglose, genitiv tipa Pero-Pera, bato-bata i prisvojni pridev tipa Pero-Perov, bato-batov pripadaju srpskom dijalekatskom području, pa je i poreklo ovih prezimena takvo, tj. isključivo srpsko.


Vuko - Vukas (od Vukoslav i Vukosav),
Vujo - Vujas (od Vukoslav i Vukosav),
Belo i Bilo - Belas i Bilas (od Beloneg),
Vido - Vidas (od Vidoslav),
Milo - Milas (Milomir),
Prelo - Prelas (Prelimir, npr. u Letopisu popa Dukljanina),
Rado i Rade - Radas (Radomir);
Juro i Jure - Juras,
Luko - Lukas,
Maro - Maras (Maroje),
Baro - Baras (Bartul),
Brne - Brnas (Bernard),
Pavo - Pavas(ović) (Pavle),
Mato - Matas (Matija),
Lato - Latas (od Latif),
Boro - Boras (Borivoje, Borislav)
Bujo - Bujas (Budimir)
Vido - Vidas (Vid, Vidoslav)
Baldo - Baldas,
Jardo - Jardas,
Dudo - Dudas (Dušan, Dubravko),
Bujo - Bujas,
Duko - Dukas (Dušan),
Grgo - Grgas (Grigorije, Gregor, Grgur),
Pajo - Pajas (Pavle),
Jako - Jakas (Jakša),
Rako - Rakas (Rako),
Peko - Pekas,
Zloko - Zlokas (Zloko, Zloković),
Jurko - Jurkas,
Đurko - Đurkas (Đurko),
Đuro - Đuras (Đurađ)
Juko - Jukas,
Čelo - Čelas (Čelo, Čelić),
Lelo - Lelas (Lelo),
Vule - Vulas (Vuksan, Vukosav, Vukomir),
Jandro - Jandras (Andrija)
Pero - Peras (Petar),
Juro i Jure - Juras (Juraj),
Lovro - Lovras (Lovro),
Vito - Vitas (Vitomir),
Ivo - Ivas (Ivan),
Luko - Lukas (Luka),
Pujo - Pujas
Deho - Dehas
Baljko i Bajko - Baljkas i Bajkas (Baljak)
Moko - Mokas (Momir)
Poko - Pokas,
Balo - Balas,
Pralo - Pralas,
Vilo - Vilas (Vilotije, Filotije),

Neka od ovih patronimskih prezimena nalaze se i u oblicima sa sufiksom -ić i -ović.

Vujasić,
Vukasić,
Vukasović,
Pokasić,
Perasić,
Perasović,
Petrasić,
Jurasić,
Malasić,
Radasović,
Grgasović,
Jakasović,
Rakasović,
Mikasović,
Bokasović,
Markasović,
Mrkasović,
Lukasović,
Matasović,
Vilasović,
Komasović,
Tomasović,
Franasović,
Marasović,
Pavasović,
Ivasović,
Jurasović,
Matasović,
Vitasović.

Zasvedočeni kao toponimi: Vidasi, Prelasi.
 
Poslednja izmena:
Andrej Bolkonski:
Sto se tice izmedju ostalih,navedenog prezimena LATAS,ono nikako nije srpskog porekla.Iz istorije vrlo dobro znamo,da je poznati turski Pasa
imao prezime Latas.Dakle Latas Pasa,svakako je bio turcin,te to ne moze biti srpsko prezime !
Kliknite za proširenje...


Sad će tebi časkom Mrkalj objasniti tko je bio Mihajlo Latas i kako je zbog kocke i karte završio kao Omer-paša Latas... nadasve Srbin!
 
Andrej Bolkonski:
Sto se tice izmedju ostalih,navedenog prezimena LATAS,ono nikako nije srpskog porekla.Iz istorije vrlo dobro znamo,da je poznati turski Pasa
imao prezime Latas.Dakle Latas Pasa,svakako je bio turcin,te to ne moze biti srpsko prezime !
Kliknite za proširenje...
А где је рођен тај турски паша?
 
Andrej Bolkonski:
Sto se tice izmedju ostalih,navedenog prezimena LATAS,ono nikako nije srpskog porekla.
Kliknite za proširenje...
Sve je gore objašnjeno samo nisi uključio mozak. Osnova prezimena je muslimansko (arapsko) muško ime Latif ("Blagoje"), nadimak Lato, ali je derivacija prezimena srpskojezička - Latov sin, to jest, Lata sin - Latas. Eno ti autora udžbenika fizike za sedmi razred.

A šta kažeš na prezimena tipa Terzić, Samardžić, Karadžić, Kolundžija, Šerbedžija, Kesovija ili Bašić, Odabašić, Juzbašić, Bešlibašić i sl. Sva imaju orijentalizam u osnovi. Šta na prezime Stefanović sa grčkom osnovom ili Marjanović sa jevrejskom?
 
1763897409995.png

1763897321887.png

1763897289760.png

Iznad je dopisano Omer-paša Latas.
Mihailo Latas;
Otac mladinca - Sofonije, mati Manda.
Žitelji u Ogulinu.
 

Prilozi

  • 1763897235823.png
    1763897235823.png
    362,7 KB · Pregleda: 6
Poslednja izmena:
Mrki i njegove terorije koje se razbiju u po ure istraživanja :roll:

Evo link na knjigu Hrvatska prezimena od Petra Šimunovića koji je dobar dio svog radnog vijeka posvetia upravo ovoj temi. Fenomenalno štivo koje je napisano za šire mase, a opet stručno uz potanko objašnjanje povijesti nastanka prezimena u Hrvatskoj s tim šta se dotaka i vas(i još nekih naroda kako u bližoj tako i nama daljoj okolici) kako bi napravia neke usporedbe.



"O ranom razvitku hrvatskih prezimena pišem podrobno u posebnoj raspravi u ovoj knjizi. Ona su vrlo stara i početci im se naziru već u XII. stoljeću. Srbi su bili vjekovima pod Bizantom i pod Turcima. Oni nisu, kao ni Grci, imali stalna, nepromjenjiva i nasljedna prezimena. Prezimena su u Srba nastala najednom, i to tek krajem XIX. stoljeća. Bez prirodnog razvitka pojedinih prezimenskih skupina, prihvaćali su uglavnom patronim (očinstvo) kao prezime, a tvorio se nastavcima: -ić, -ović/-ević, -inić.."

"U Vojvodini, gdje žive i druge etničke populacije, kao i na Kosovu, postotak takvih patronimnih prezimena bitno opada za nekoliko desetaka postotaka. U nekim izrazito srpskim krajevima (npr. u zapadnoj Srbiji) njihov je postotak vrlo visok, gotovo apsolutan. Visok postotak patronimnih prezimena nalazimo i u Makedonaca (na -ski, -o(v)ski,-e(v)ski, -i(n)ski, osobito u zapadnoj Makedoniji) te u Bugara (na -ov/-ev i -in). Hrvati su imali prirodni tok razvitka svojih prezimena od samog početka nastanka europskih prezimena. Stoga je u njih postotak prezimena na -ić kudikamo manji. Njihova su prva prezimena bila nadimskog i etničkog postanja. U nekim krajevima (osobito na sjeverozapadu) prezimena na -ić manje je i od 25%."


"Don Aleksandar Boras uočio je mnogo prezimena na -as koja sam u prvom izdanju knjige usputno spominjao. Taj -as dodan imenicama prestao je "živjeti" u slavenskim jezicima. Zadržao se jedino u našim središnjim štokavskim govorima. Najčešće ga pratim na osobnim imenima i prezimenima dinarskim gorjem, gdje je bilo rasprostranjeno i vlaško pučanstvo. ("Svi -asi su Vlasi!': znali su mi reći na ta mošnjim terenskim istraživanjima. Nisam im uvijek vjerovao.) Sufiks -as je pogla vito slavenski. Dodavao se prezimenima izvedenim od pokraćenih dvoleksemnih imena: Vukas i Vujas (: Vukoslav), Belas i Bilas (: Beloneg), Vidas/Vitas (: Vitomir/ Vidoslav), MILAS (: Milomir), PRELAS (: Prelimir, npr. u Ljetopisu popa Dukljani na), Radas (: Radomir); te od svetačkih imena, od kojih su neka imala dvoleksem nu strukturu (Perislav, Juroslav, Lukomir ... ugledom na Tomislav i sl.). Tako su na stala prezimena: PETRAS, JURAS, LUKAS, MARAS (: Maro), BARAS (: Baro, Bartul), BRNAS (: Brne, Bernard), PAVAS(OVIĆ) (: Pavo), MATAS (: Mato), LATAS (: Lato, Latif). Nisu dakle ta prezimena konfesionalno nego teritorijalno prepoznatljiva."
 
Ovi jedan:
Mrki i njegove terorije koje se razbiju u po ure istraživanja :roll:

"O ranom razvitku hrvatskih prezimena pišem podrobno u posebnoj raspravi u ovoj knjizi. Ona su vrlo stara i početci im se naziru već u XII. stoljeću. Srbi su bili vjekovima pod Bizantom i pod Turcima. Oni nisu, kao ni Grci, imali stalna, nepromjenjiva i nasljedna prezimena. Prezimena su u Srba nastala najednom, i to tek krajem XIX. stoljeća. Bez prirodnog razvitka pojedinih prezimenskih skupina, prihvaćali su uglavnom patronim (očinstvo) kao prezime, a tvorio se nastavcima: -ić, -ović/-ević, -inić.."

"U Vojvodini, gdje žive i druge etničke populacije, kao i na Kosovu, postotak takvih patronimnih prezimena bitno opada za nekoliko desetaka postotaka. U nekim izrazito srpskim krajevima (npr. u zapadnoj Srbiji) njihov je postotak vrlo visok, gotovo apsolutan. Visok postotak patronimnih prezimena nalazimo i u Makedonaca (na -ski, -o(v)ski,-e(v)ski, -i(n)ski, osobito u zapadnoj Makedoniji) te u Bugara (na -ov/-ev i -in). Hrvati su imali prirodni tok razvitka svojih prezimena od samog početka nastanka europskih prezimena. Stoga je u njih postotak prezimena na -ić kudikamo manji. Njihova su prva prezimena bila nadimskog i etničkog postanja. U nekim krajevima (osobito na sjeverozapadu) prezimena na -ić manje je i od 25%."


"Don Aleksandar Boras uočio je mnogo prezimena na -as koja sam u prvom izdanju knjige usputno spominjao. Taj -as dodan imenicama prestao je "živjeti" u slavenskim jezicima. Zadržao se jedino u našim središnjim štokavskim govorima. Najčešće ga pratim na osobnim imenima i prezimenima dinarskim gorjem, gdje je bilo rasprostranjeno i vlaško pučanstvo. ("Svi -asi su Vlasi!': znali su mi reći na ta mošnjim terenskim istraživanjima. Nisam im uvijek vjerovao.) Sufiks -as je pogla vito slavenski. Dodavao se prezimenima izvedenim od pokraćenih dvoleksemnih imena: Vukas i Vujas (: Vukoslav), Belas i Bilas (: Beloneg), Vidas/Vitas (: Vitomir/ Vidoslav), MILAS (: Milomir), PRELAS (: Prelimir, npr. u Ljetopisu popa Dukljani na), Radas (: Radomir); te od svetačkih imena, od kojih su neka imala dvoleksem nu strukturu (Perislav, Juroslav, Lukomir ... ugledom na Tomislav i sl.). Tako su na stala prezimena: PETRAS, JURAS, LUKAS, MARAS (: Maro), BARAS (: Baro, Bartul), BRNAS (: Brne, Bernard), PAVAS(OVIĆ) (: Pavo), MATAS (: Mato), LATAS (: Lato, Latif). Nisu dakle ta prezimena konfesionalno nego teritorijalno prepoznatljiva."
Kliknite za proširenje...
Dečanska hrisovulja 1330:



I priložih jeklisijarha Vasilija Leondičevića sa njegovim selom Zerzevom, a međe su mu s Brestovcem kako bara ističe iz Drima i od bare na Ilijinu crkvu, do polovine luga, na Belocrkovski put.И приложи краљевство ми јеклисарха Василија Леондичевића и с јеговѣм селом Зерзевом. А међе му з Брѣстовцем како потече бара из Дрима, и од баре на Илијину цркьв, до половине луга на пут Бѣлоцрковски.
A međa s Posteljštacima je od Medveđega dola, kako ide Pločki put na Rajka Posteljštaka kuću i na Zasedalište i posred Gradišta u Drim i po onoj strani Drima na Cestan kako je Drim tekao pod Veliki breg.А с Постељштаки међа, од Медвѣђега дола, како греде Плочки пут на Рајка Постељштака кућу и на Засѣдалиште, и посрѣд Градишта у Дрим. и по оној странѣ Дрима, на Цѣстьн како је дрим текьл под Вели брѣг
Takođe i Prokopija Bogdanovića sa braćom i sa selom Paležima i sa svim međama u Brskovskoj župi.Такожде и Прокопија Богдановића с братјом, и с селом с Палежи, и с всѣми међами у Брсковској жупѣ.
I u Ljubovićkoj župi Marko Kostić s decom i sa selom Jablčnom, a Črni Vrh mu je zaselak. U Komštici da sebi kosi seno. Međa mu je od Đevčine kako put ide uz goru u Košutu, pa gore u Savin senokos.И у Љубовићкој жупѣ Марко Костић и с дѣцом и с селом Јаблчном, и Чрни му Врх заселје. У Комштици сѣно да си коси. А међа му од Ђевчине како пут греде уз гору у Кошуту, и горѣ у Савин сѣнокос.
Vlasi Ratiševci sa svojim međama; vlasi Sušičani sa svojim međama; vlasi Vardištani sa svojim međama; vlasi Lepčinovci sa svojim međama; vlasi Tudoričevci sa svojim međama.Власи Ратишевци и својими међами; власи Сушичане и својими међами; власи Вардиштане и својими међами; власи Лѣпчиновци и својими међами; власи Тудоричевци и својими међами.
A evo koji htedoše da budu sokalnici:

U Dečanima Krajislav i Mihoje; u Belegu Jaroslav Uvratičević; u Prapraćanima Predak i Preja Pavlović; u Istinićima Radoslav Bogdanović i Tul i Miroje Srdanović i Priboje Brajković; u Ljubolićima Mihoilo Dragoslaljić i Mirad Dragobratić; u Hrastovici Trošan i Mileša i Dragina i Brata; u Prilepima Vojko i Stanimir Negojević i Ozroje i Rajko zajedno s Vojihnom i Dragomil i Hranislav; u Babama Radomir Pribičić i Zoran; u Grmočelu Dobrovoj i Šiša i Demon i Tornik i Drajko Šapranović; u Čabiću Preljub Berojević, Pribac Hranetić, Miloš Toljenović, Dumica, Dobrčin Hrančić, Radoslav Štrbac, Bogoje Bratomiljić, Dragoman Hlečko, Gojimir, Ptulja Hranen, Bojko Budnić, Bujan s Predislavom, Bojko Dobrošević, Stajko Grupšić, Mirko sa zetom Vojilom, Budimir Britva; u Plavu u Velici Obrad Radinović, Pomen, Predoje, Hranislav; u Komaranima Radoslav, Andreja; u Trepči Luka; u Grnčarevu Raduj i Bogoje Bogutović i Radoslav Ljubslaljić; u Vrmoši Toloje i Hranota, Miljak; u Dobroj Reci Ljiljanović Smilj, Vitan Vilčić, Dobretko Đulić.		А се кто хте бити сокалници:

У Дѣчах Крајислав и Михоје; у Бѣлѣзѣ Јарослав Увратичевић; у Прапраћах Прѣдак и Прѣја Павловић; у Истинићих Радослав Богдановић и Тул и Мироје Срдановић и Прибоје Брајковић; у Љуболићих Михоило Драгослаљић и Мирад Драгобратић; у Храстовици Трошан и Милеша и Драгина и Брата; у Прилѣпѣх Бојко и Станимир Нѣгојевић и Озроје и Рајко с Војихном заједно и Драгомил и Хранислав; у Бабах Радомир Прибичић и Зоран; у Грмочелѣ Добровој и Шиша и Демон и Торник и Драјко Шапрановић; у Чабићи Прѣљуб Беројевић, Прибьц Хранетић, Милош Тољеновић, Думица. Добрчин Хранчић, Радослав Штрбьц, Богоје Братомиљић, Драгоман Хлѣчко, Гојимир, Птуља Хранен, Бојко Буднић, Бујан с Прѣдиславом, Бојко Доброшевић, Стајко Групшић, Мирко и зетем с Војилом, Будимир Бритва; у Плавѣ у Велицѣ Обрад Радиновић, Помен, Прѣдоје, Хранислав; у Комарах Радослав, Андрѣја; у Трѣпчи Лука. у Грнчаревѣ Радуј и Богоје Богутовић и Радослав Љубслаљић; у Врмоши. Толоје и Хранота, Миљак; у Доброј Рѣцѣ Љиљановић Смил, Витан Вилчић, Добретко Ђулић.
A ovo su mađupci:

u Velici Vladoje, Družoje, Dragojlo, Negoslav, Dragoš, Kotilko, Rajko, Đuroje, Stanko, Gradoje;

u Komaranima Radin Stajšić, Milosav, Miroje, Milovan, Milgost, Miloslav Maglić, Draja Dragović, Obradac, Draguj Srdanović, Đuroje Dobrić, Radetko Milojević, Rajko i brat mu Bogoje, Hranimir, Bogdan Krčelej.		А се мађупци:

у Велицѣ Владоје, Дружоје, Драгојло, Нѣгослав, Драгош, Котилко, Рајко, Ђуроје, Станко, Градоје;

у Комарах Радин Стајшић, Милослав, Мироје, Милован, Милгост, Милослав Мьглић, Драја Драговић, Обрадьц, Драгуј Срдановић, Ђуроје Добрић, Радетко Милојевић, Рајко и брат му Богоје, Хранимир, Богдан Крчелѣј.
Altinjanin Zaharija i Mihal stanuju u Pilotu i Nikiti i ostavismo ih da daju crkvi svile: Zaharija četiri hiljade, a Mihalj dve hiljade godišnje.Сѣди Алтињанин Захарија и Михаљ у Пилотѣ у Никитѣ и остависмо их, а да давају цркви свиле: за всако годиште Захарија 4 тисуће, а Михаљ 2 тисући.
Postavi iguman Arsenije Miloša Bratoslaljića s njegovim rodom u Trnavi da čuvaju zabran.Посади игумен Арсѣније Милоша Братослаљића и с родом у Трнавѣ да забѣла бљуде.


Много вас лажу, много је отрова у води коју пијете и храни коју једете.
 
Ovi jedan:
Pretpostavljam da će neke zanimat pa evo poglavlje iz knjige u kojoj se autor dotiče i vas te radi neke usporedbe između vaših i naših prezimena.

Pogledajte prilog 1822050
Pogledajte prilog 1822051
Pogledajte prilog 1822053
Pogledajte prilog 1822054
Pogledajte prilog 1822055
Kliknite za proširenje...
"Najčešće je hrvatsko prezime Horvat.."
Zar to nije čudno,da takvo etnonimno prezime bude najzastupljenije,a okruženo pripadnicima istog naroda?
Kako bi,na primer,moglo da nastane prezime Srbinović (a nije nastalo,inače) u mojoj Šumadiji,gde su svi Srbi?
 

Zašto hrvatski mediji koriste srpsku sklonidbu za Radeta, Noleta, Đoleta…​

25 siječnja, 2025


Zašto se dvosložna imena u hrvatskim glavnostrujaškim medijima sklanjaju po tipu Rade – Radeta svojstvenom srpskomu standardnom jeziku?


1764243131388.jpeg



Pokojni je Petar Šimunović uvijek isticao kako su osobna imena, nadimci i prezimena posebni jezični znakovi te da su ljudi s pravom osjetljivi na to kako ih se izgovara i sklanja, ali da njihova posebnost ipak ne bi smjela biti izvorom anarhije, odnosno da se i ona moraju prilagoditi standardnojezičnoj normi.

U svojim je člancima Šimunović nerijetko iznosio primjere sklonidbe osobnih imena u različitim mjesnim govorima kako bi hrvatski puk bio svjesniji hrvatske jezične raznolikosti i tradicije (iz tradicijskih se razloga u posebnim okolnostima dopušta tzv. dubrovačka sklonidba, npr. Ivo – Iva), katkad i kako bi u njima pronašao i rješenje kakva prijepora. Ipak, uvijek je jasno naznačivao što pripada mjesnim govorima, a što hrvatskomu standardu.


Pođimo stoga njegovim stopama kako bismo razriješili jezični prijepor koji je u hrvatskome medijskom prostoru prisutan nekoliko desetljeća. Riječ je o sklonidbi dvosložnih antroponima (ponajprije osobnih imena i nadimaka, a nešto rjeđe i prezimena) kao što su Rade, Mile, Đole, Nole, Jole, Dule ili Bare.

Sve je krenulo od toga kad je jedan dio predstavnika naših medija sklonih obilasku privatnih kazališta na još privatnijim otocima s udivljenjem pisao o Radetu Šerbedžiji, zatim se put ka sreći tražio u skladbama Gorana Bareta, duša se od papira pripisivala popularnomu Joletu, a bratstvo i jedinstvo promicalo na koncertima Đoleta Balaševića i tijekom frenetičnih slavljenja nastupa Noleta Đokovića.

U posljednjih su se desetak godina, usto, nagrade za najboljega hrvatskog rukometaša najčešće dodjeljivale Duletu Duvnjaku, a u prosincu se prošle godine istraživalo koji je od nikicā jelavićā platio kavu Miletu Kekinu. Vjerujem da mnogima od sustvaratelja i čitatelja Hrvatskoga tjednika (a pouzdano znam za glavnoga i odgovornoga urednika Ivicu Marijačića i rodbinu popularnoga Jole) likovi Radeta, Mileta, Đoleta, Noleta, Joleta, Duleta i Bareta paraju uši, pa ćemo Šimunovićevom metodom nastojati odrediti otkud oni potječu i pripadaju li hrvatskome standardnom jeziku.

Prvo ćemo nastojati iznijeti stanje u hrvatskim govorima, pa i šire. Sklonidba tipa Rade – Radeta u hrvatskim govorima jest potvrđena, i to ponajprije u čakavskim govorima. Od Buzeta su do Hvara, naime, potvrđeni genitivi Jureta (od Jure), Mateta (od Mate), Toneta (od Toni), rjeđe i Radeta (od Rade) i Mileta (od Mile), a u okolici Karlovca (gdje se dodiruju sva tri hrvatska narječja) i Jožeta (od Jože).

U dijalektološkim opisima hrvatskih štokavskih govora primjeri su sklonidbe toga tipa sklonidbe (dakle, Rade – Radeta) zabilježeni razmjerno rijetko, rubno i posve recentno, ponajprije u Srijemu i Slavoniji. U vrijednome i opsežnome članku bosanskohercegovačkoga dijalektologa Asima Pece O nekim specifičnostima zapadnobosanske antroponimije (1978.) iznose se podatci s cjelokupnoga štokavskoga područja (dakle, ne samo među govornicima hrvatskoga jezika) te se u njemu bilježi kako su likovi Rade – Radeta, Bane – Baneta, Drakče – Drakčeta svojstveni štokavskim ekavskim govorima (navode se primjeri za Levač u središnjoj Srbiji). Peco primjere tipa Rade – Radeta u zapadnoj Bosni ne nahodi ni među Hrvatima, ni među Srbima, ni među Bošnjacima.

Ukratko, na hrvatskome jezičnom području sklonidba je tipa Rade – Radeta zarana potvrđena isključivo na čakavskome području i na čakavsko-štokavsko-kajkavskoj tromeđi, tek odnedavna i vjerojatno pod utjecajem ekavske inačice srpskoga standardnog jezika i u nekim hrvatskim štokavskim područjima, poglavito u onima u kontaktu s govornicima srpskoga jezika, a u posljednjih četrdesetak godina i u našoj različitim utjecajima poslovično otvorenoj metropoli.

Međutim, treba napomenuti kako se, budući da se hrvatski fond osobnih imena u mnogo čemu razlikuje od srpskoga, u krajevima u kojima je sklonidba tipa Rade – Radeta stara, a ne pomodna pojava, ona uglavnom čuva u primjerima hipokorističnih dvosložnih kršćanskih imena kao što su Jure ili Mate koja su u Srbiji toliko nepoznata da, kako 1997. u članku Gramatičke značajke hrvatskog jezika (1997.) navodi Dalibor Brozović, „zbunjuju pojedince“ (govornike srpskoga jezika, op. D. V.).

Sklonidba je dvosložnih imena tipa Rade ujedno i jedna od bitnih razlika između hrvatskoga standardnog jezika i ekavske inačice srpskoga standardnog jezika. U hrvatskome standardnom jeziku osobno se ime Rade sklanja isključivo po e-sklonidbi (dakle, Rade – Radē, sa zanaglasnom dužinom neovisno o tome je li naglasak na osobnome imenu dugosilazni ili dugouzlazni). Prema zaključcima Odbora za standardizaciju srpskoga jezika iz 2006. i 2007. u srpskome se ekavskom (istočnom) standardu imena tipa Rade sklanjaju po t-sklonidbi (dakle, Rade – Radeta), a u srpskoj (zapadnoj) (i)jekavskoj inačici standardnoga jezika stanje je kao u hrvatskome standardnom jeziku.

Zaključno, uporaba sklonidba tipa Rade – Radeta u hrvatskim je govorima potvrđena ponajprije na čakavskome području, ali ne pripada hrvatskomu standardnom jeziku, ona nije čak ni značajkom mjesnih govora područja iz kojega potječu Rade Šerbedžija (potječe iz istočne Like, a rođen je u Vinkovcima), Goran Bare (rođen je u Vinkovcima, a potječe iz Promine u Dalmatinskoj zagori), Joško Čagalj Jole (potječe iz Zagvozda) ili Mile Kekin (potječe iz Tuzle), ona je u hrvatskome medijskom prostoru neupitno odrazom utjecaja ekavske inačice srpskoga standardnog jezika te joj u tekstovima pisanim hrvatskim standardnim jezikom nije mjesto.

Uzrok, pak, zbog kojega dio naših novinara bira sklonidbu koja ne samo da nije činjenicom hrvatskoga standardnog jezika, nego nije ni činjenicom većine organskih srpskih govora u Hrvatskoj (osim nekih u Slavoniji) vjerojatno treba tražiti u dobro nam znanoj hrvatskoj psihopatologiji koja je već desetljećima živi svojevrsni jezični Drang nach Osten, koji je, kako vidimo, katkad izraženiji danas nego u bivšoj državi.

Domagoj Vidović/ Hrvatski tjednik
 
Mrkalj:
Sva prezimena koja završavaju na -as (Maras, Latas, Bujas) i na -ović gde je -ov deo prisvojnog prideva (npr. Mićović, Dragović) dolaze sa srpskog dijalekatskog područja. Prezime kao što je Maras (devojačko prezime hrvatske šovinistkinje Nele Eržišnik je Nevenka Maras) ili Đilas i sl, potiče od slovenskog (prisvojnog) genitiva ali sa isključivo srpskog dijalektalog područja kojem je nadodat privezak -s koji potiče od "sin". Pa tako ako se neko zove Maro, prisvojni genitiv daje oblik: Mara sin što daje Marasin, Marašin, Marasinović, Marašinović i Maras; Đilo tj. Đila sin daje Đilas, Đilašin i sl, Poenta je da na katoličkim (hrvatskim) prostorima nema dijalektološkog genitiva tipa Milo - Mila sin (Milas), nego Milo - Mile sin, Rako - Raka sin (Rakas) nego Rake sin, Rado - Rada sin (Radas), Pero (Peras i Peraš), Niko (Nikas), Lato (od Latif; Latas), Vito (od Vitomir; Vitas) .

Isto važi za prezimena koja nastaju od patronimskog prisvojnog prideva; npr. Jovo - Jovov (Jovović), Milo - Milov (Milović), Rado (Radović), Pero (Perović), Drago (Dragović), Risto (Ristović), Simo (Simović), Šćepo (Šćepović), Mato (Matović), Maro (Marović) itd.

Ove dve izoglose, genitiv tipa Pero-Pera, bato-bata i prisvojni pridev tipa Pero-Perov, bato-batov pripadaju srpskom dijalekatskom području, pa je i poreklo ovih prezimena takvo, tj. isključivo srpsko.


Vuko - Vukas (od Vukoslav i Vukosav),
Vujo - Vujas (od Vukoslav i Vukosav),
Belo i Bilo - Belas i Bilas (od Beloneg),
Vido - Vidas (od Vidoslav),
Milo - Milas (Milomir),
Prelo - Prelas (Prelimir, npr. u Letopisu popa Dukljanina),
Rado i Rade - Radas (Radomir);
Juro i Jure - Juras,
Luko - Lukas,
Maro - Maras (Maroje),
Baro - Baras (Bartul),
Brne - Brnas (Bernard),
Pavo - Pavas(ović) (Pavle),
Mato - Matas (Matija),
Lato - Latas (od Latif),
Boro - Boras (Borivoje, Borislav)
Bujo - Bujas (Budimir)
Vido - Vidas (Vid, Vidoslav)
Baldo - Baldas,
Jardo - Jardas,
Dudo - Dudas (Dušan, Dubravko),
Bujo - Bujas,
Duko - Dukas (Dušan),
Grgo - Grgas (Grigorije, Gregor, Grgur),
Pajo - Pajas (Pavle),
Jako - Jakas (Jakša),
Rako - Rakas (Rako),
Peko - Pekas,
Zloko - Zlokas (Zloko, Zloković),
Jurko - Jurkas,
Đurko - Đurkas (Đurko),
Đuro - Đuras (Đurađ)
Juko - Jukas,
Čelo - Čelas (Čelo, Čelić),
Lelo - Lelas (Lelo),
Vule - Vulas (Vuksan, Vukosav, Vukomir),
Jandro - Jandras (Andrija)
Pero - Peras (Petar),
Juro i Jure - Juras (Juraj),
Lovro - Lovras (Lovro),
Vito - Vitas (Vitomir),
Ivo - Ivas (Ivan),
Luko - Lukas (Luka),
Pujo - Pujas
Deho - Dehas
Baljko i Bajko - Baljkas i Bajkas (Baljak)
Moko - Mokas (Momir)
Poko - Pokas,
Balo - Balas,
Pralo - Pralas,
Vilo - Vilas (Vilotije, Filotije),

Neka od ovih patronimskih prezimena nalaze se i u oblicima sa sufiksom -ić i -ović.

Vujasić,
Vukasić,
Vukasović,
Pokasić,
Perasić,
Perasović,
Petrasić,
Jurasić,
Malasić,
Radasović,
Grgasović,
Jakasović,
Rakasović,
Mikasović,
Bokasović,
Markasović,
Mrkasović,
Lukasović,
Matasović,
Vilasović,
Komasović,
Tomasović,
Franasović,
Marasović,
Pavasović,
Ivasović,
Jurasović,
Matasović,
Vitasović.

Zasvedočeni kao toponimi: Vidasi, Prelasi.
Kliknite za proširenje...
Napomena.

Izuzetak ekskluziviteta su patronimi od osnovnih imena tipa Marko-Marković, Petar-Petrović, Filip-Filipović nasuprot hipokorističkih patronima Pero-Perović, Mato-Matović, Maro-Marović, Anto-Antović koja su ekskluzivno srpska i na koje se tema odnosi.
 
ГерхардГеземан:
"Najčešće je hrvatsko prezime Horvat.."
Zar to nije čudno,da takvo etnonimno prezime bude najzastupljenije,a okruženo pripadnicima istog naroda?
Kako bi,na primer,moglo da nastane prezime Srbinović (a nije nastalo,inače) u mojoj Šumadiji,gde su svi Srbi?
Kliknite za proširenje...

A kojim su slavenskim narodom Horvati u Hrv. Zagorju i zap. Slavoniji, di je to prezime kod nas najzastupljenije, bili okruženi ako ne Hrvatima? :np:

1280px-Naj%C4%8De%C5%A1%C4%87a_prezimena_po_%C5%BEupanijama_%282011%29.png

S tim da su tu vrlo vjerovatno svoje prste imali i Mađari jer oni su zaslužni za to prezime i davali su ga Hrvatima po Mađarskoj i Slovačkoj di je prezime Horvat također u top5 najčešćih u obe te države. A vidim da je u Slavoniji najčešće Kovačević, a prezime Kovač je u Mađarskoj i Slovačkoj također u samom vrhu pa virujem da to ima veze s Mađarima tj. ondašnjom Ugarskom s kojom smo bili u istoj državnoj zajednici skupa saSlovacima.
 
Ovi jedan:
A kojim su slavenskim narodom Horvati u Hrv. Zagorju i zap. Slavoniji, di je to prezime kod nas najzastupljenije, bili okruženi ako ne Hrvatima? :np:
Kliknite za proširenje...
Pa zato sam i pitao kako je to moguće,imati prezime po etničkoj pripadnosti,a biti okružen narodom iste etničke pripadnosti,pa sam naveo da nema Srbinovića u Šumadiji,gde su sve Srbi. Ali,ajde da se ne ganjamo pitanjima bez odgovora,reći ću moju pretpostavku-mislim da je to isto ili slično onom Pazarcu kad dobija tursko državljanstvo i uzima(hteo to on ili ne) prezime Turkoglu,Turkčan, Turkdži.
 
Mrkalj:
Sva prezimena koja završavaju na -as (Maras, Latas, Bujas) i na -ović gde je -ov deo prisvojnog prideva (npr. Mićović, Dragović) dolaze sa srpskog dijalekatskog područja. Prezime kao što je Maras (devojačko prezime hrvatske šovinistkinje Nele Eržišnik je Nevenka Maras) ili Đilas i sl, potiče od slovenskog (prisvojnog) genitiva ali sa isključivo srpskog dijalektalog područja kojem je nadodat privezak -s koji potiče od "sin". Pa tako ako se neko zove Maro, prisvojni genitiv daje oblik: Mara sin što daje Marasin, Marašin, Marasinović, Marašinović i Maras; Đilo tj. Đila sin daje Đilas, Đilašin i sl, Poenta je da na katoličkim (hrvatskim) prostorima nema dijalektološkog genitiva tipa Milo - Mila sin (Milas), nego Milo - Mile sin, Rako - Raka sin (Rakas) nego Rake sin, Rado - Rada sin (Radas), Pero (Peras i Peraš), Niko (Nikas), Lato (od Latif; Latas), Vito (od Vitomir; Vitas) .

Isto važi za prezimena koja nastaju od patronimskog prisvojnog prideva; npr. Jovo - Jovov (Jovović), Milo - Milov (Milović), Rado (Radović), Pero (Perović), Drago (Dragović), Risto (Ristović), Simo (Simović), Šćepo (Šćepović), Mato (Matović), Maro (Marović) itd.

Ove dve izoglose, genitiv tipa Pero-Pera, bato-bata i prisvojni pridev tipa Pero-Perov, bato-batov pripadaju srpskom dijalekatskom području, pa je i poreklo ovih prezimena takvo, tj. isključivo srpsko.


Vuko - Vukas (od Vukoslav i Vukosav),
Vujo - Vujas (od Vukoslav i Vukosav),
Belo i Bilo - Belas i Bilas (od Beloneg),
Vido - Vidas (od Vidoslav),
Milo - Milas (Milomir),
Prelo - Prelas (Prelimir, npr. u Letopisu popa Dukljanina),
Rado i Rade - Radas (Radomir);
Juro i Jure - Juras,
Luko - Lukas,
Maro - Maras (Maroje),
Baro - Baras (Bartul),
Brne - Brnas (Bernard),
Pavo - Pavas(ović) (Pavle),
Mato - Matas (Matija),
Lato - Latas (od Latif),
Boro - Boras (Borivoje, Borislav)
Bujo - Bujas (Budimir)
Vido - Vidas (Vid, Vidoslav)
Baldo - Baldas,
Jardo - Jardas,
Dudo - Dudas (Dušan, Dubravko),
Bujo - Bujas,
Duko - Dukas (Dušan),
Grgo - Grgas (Grigorije, Gregor, Grgur),
Pajo - Pajas (Pavle),
Jako - Jakas (Jakša),
Rako - Rakas (Rako),
Peko - Pekas,
Zloko - Zlokas (Zloko, Zloković),
Jurko - Jurkas,
Đurko - Đurkas (Đurko),
Đuro - Đuras (Đurađ)
Juko - Jukas,
Čelo - Čelas (Čelo, Čelić),
Lelo - Lelas (Lelo),
Vule - Vulas (Vuksan, Vukosav, Vukomir),
Jandro - Jandras (Andrija)
Pero - Peras (Petar),
Juro i Jure - Juras (Juraj),
Lovro - Lovras (Lovro),
Vito - Vitas (Vitomir),
Ivo - Ivas (Ivan),
Luko - Lukas (Luka),
Pujo - Pujas
Deho - Dehas
Baljko i Bajko - Baljkas i Bajkas (Baljak)
Moko - Mokas (Momir)
Poko - Pokas,
Balo - Balas,
Pralo - Pralas,
Vilo - Vilas (Vilotije, Filotije),

Neka od ovih patronimskih prezimena nalaze se i u oblicima sa sufiksom -ić i -ović.

Vujasić,
Vukasić,
Vukasović,
Pokasić,
Perasić,
Perasović,
Petrasić,
Jurasić,
Malasić,
Radasović,
Grgasović,
Jakasović,
Rakasović,
Mikasović,
Bokasović,
Markasović,
Mrkasović,
Lukasović,
Matasović,
Vilasović,
Komasović,
Tomasović,
Franasović,
Marasović,
Pavasović,
Ivasović,
Jurasović,
Matasović,
Vitasović.

Zasvedočeni kao toponimi: Vidasi, Prelasi.
Kliknite za proširenje...

Da, da. Lovre, Jure i Frane stara srpska imena :lol:
 
ГерхардГеземан:
Pa zato sam i pitao kako je to moguće,imati prezime po etničkoj pripadnosti,a biti okružen narodom iste etničke pripadnosti,pa sam naveo da nema Srbinovića u Šumadiji,gde su sve Srbi.
Kliknite za proširenje...
A vi ste jedino mjerilo :roll:

ГерхардГеземан:
Ali,ajde da se ne ganjamo pitanjima bez odgovora,reći ću moju pretpostavku-mislim da je to isto ili slično onom Pazarcu kad dobija tursko državljanstvo i uzima(hteo to on ili ne) prezime Turkoglu,Turkčan, Turkdži.
Kliknite za proširenje...
Tvoja pretpostavka pada na prvom koraku, a to je genetika jer manje više svi nositelji tog prezimena su porijeklom Hrvati, a ista stvar je i sa nositeljima tog prezimena u Mađarskoj, Slovačkoj, Austriji, Sloveniji ili Srbiji. Uvik postoji mogućnost da je neko dobia to prezime iako nije bia Hrvat, al to je jedan od sto šta bi se reklo. Jer ne postoji razloga da neko tek tako dobije to prezime osim ako i zaista nije bia Hrvat da ne govorim da ne pričamo o Turskoj koja je tek od 19. ili 20.st. uvela prezimena za razliku od nas koji ih nosimo još od 12. stoljeća ;)

Dodajem da je prezime od etnonima Hrvat ne samo vrlo često u srednjoj Europi već je i jedno od najstarijih stoga ne čudi da ima i mnogobrojne izvedenice.


"Prezime Horvath je mađarskog podrijetla, izvedeno od slavenske riječi "Hrvat" što znači "Hrvat". Vjeruje se da se pojavilo u 9. ili 10. stoljeću tijekom mađarske migracije u Karpatski bazen.

Ime Horvath isprva se odnosilo na pojedince hrvatskog podrijetla koji su se naselili u Kraljevini Ugarskoj. Najraniji poznati zapis imena datira iz 1138. godine, kada se pojavilo u Várad Regestrumu, drevnom mađarskom rukopisu."

Popularnost, povijest i značenje prezimena Horváth


"U Poljskoj se prezimena Karwat , Carwad, Charwat, Carwath, Horwat, Horwath, Horwatowie bilježe od 14. stoljeća u Krakovu , Przemyślu i drugdje, uglavnom među domaćim poljskim plemstvom, seljacima i lokalnim stanovništvom, ali ne i među strancima. Koristili su ga kao nadimak, vjerojatno zbog utjecaja imigracije iz Kraljevine Ugarske. Od 16. stoljeća prezime Harvat zabilježeno je u Rumunjskoj."

Names_of_the_Croats_and_Croatia

Još će ispast da je (prez)ime Horvat starije od Srbije :kafa:
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Š
Reči domaćeg i stranog porekla
2 3
Odgovora
66
Pregleda
1.008
хан Ацо
хан Ацо
Š
Porijeklo srpskih i hrvatskih prezimena
Odgovora
7
Pregleda
450
hm337
H
Nina
Marš za sva vremena
Odgovora
8
Pregleda
260
Sanovnik
Sanovnik

Back
Top