Sva patronimska prezimena na -as i na -ović srpskog su porekla

Jer su Slaveni činili veliku većinu na ovom prostoru i s vrimenom smo ih "slavenizirali" pa danas nema tragova njihovih riči. Nema nešto previše ni od Latina koji su živili po gradovima i bili pismeniji od velike većine Slavena pa su opet kroz stoljeća prihvatili naše jezike.

Moguće da je njihove ostavštine u današnjem govoru nešto više šta bi i bilo logično na položaj njih i Vlaha u zaleđu koji nisu imali kako ostavit pisane tragove svog govora. Al vjerovatno se mogu nać u nekim toponimima i slično.

A ako se ne varam suprotno se dogodilo u Albaniji ili na Kosovu di je većinsko stanovništvo bilo sačinjeno baš od tih potomaka Ilira(moguće i Traćana ili koga već nisam ulazia u njihovu etnogenezu) koji su pridošle Slavene asimilirali, al opet danas pronalazimo tragove Slavena na tom području baš u vidu toponima ili kakvih drugih imena/naziva u kojima se primjeti slavenski trag.
Kako objašnjavaš o da Južni Sloveni nemaju nijednu albansku reč, a Albanci imaju na hiljade južnoslovenskih reči?
 
Poslednja izmena:
Kojih je to iljade slavenskih riči u albanskom jeziku? Moguće da jesu nešto pokupili, al nisam primjetia da je to u nekom velikom broju.
U standardnom albanskim jeziku navodno ima nekoliko stotina rječi slovenskog porijekla.

Screenshot_20251202-194131.jpg
 
Nisam nikad vidia da smatraju Slavoniju svojom zemljom, a Slavonce dijelom svog naroda :np:
danasnju Slavoniju ne, jer danasnja Slavonija nije isto sto i nekadasnje slovinje. Danasnja slavonija je pomaknuta na istok nakon izgona turaka, a prethodno je naseljena pretezno doseljenicima izbosne'
No za kajkavce se zna da imaju istu etnicku, jezicnu, genetsku, antropolsku sliku ka i slovenci. Po pogledaj im samo prezimena na -ec, -ek slicno.


Naravno da su Zagorci i Slovenci srodni jer su potekli s istog mista i kroz cilu povijest žive jedni do drugih da ih pri tom ne dili Kineski zid.
Zagorci=slovinci do 17-18. st.
Slovenci = Slovinci, podijeljeni od 8-9 st. izmedju madjarske i austrijsko-njemacke vlasti. Samo ti ime kaze.

to su potomci Bijelih Hrvata koji su u Mađarskoj, Slovačkoj i Poljskoj živili već od ranije i zbog toga su neki od njih uzimali ili dobivali to prezime. Linka sam ti podatak da se u Poljskoj javlja već od 14.st. šta je znatno prije dolaska Osmanlija na ove prostore, a isto je i na prostoru Ugarske di se navodno javlja već u 10.-11.st., a prvi dokumentirani zapis potječe
ovi hrvati u raznim bojama me neizmjerno zabavljaju.
Crveni, bijeli itd. Ima li mozda i plavih hrvata, znas ono crven-bijeli-plavi, to je barjak pravi.
Ili hrvata u svim duginim bojama?
Ako ne, trebalo bi i tak'e izmisliti, to je danas woke korektno.
Zasto stati na svega nekoliko boja?

Povijest prezimena Horváth

"Prezime Horvath je mađarskog podrijetla, izvedeno od slavenske riječi "Hrvat". Vjeruje se da se pojavilo u 9. ili 10. stoljeću tijekom mađarske migracije u Karpatski bazen.
mozes ti vjerovati i u ljude gustere, ali neosporna cinjenica jest da je masovna pojava prezimena Horvat u slovinju (kajkavskom podrucju) i madjarskoj izravna posljedica preseljenja cakavaca kmetova(znaci Hrvata), sa njihovog prethodnog stanista (koje je bilo juzno od kupe do mora, na istoku do cetine, na zapadu do reke) u 15. st u vrieme turskih osvajanja. S obzirom da su ti bjegunci masovno udjuture primili prezime Horvat, jasno je da prethodno i nisu imali stalna prezimena
 
danasnju Slavoniju ne, jer danasnja Slavonija nije isto sto i nekadasnje slovinje. Danasnja slavonija je pomaknuta na istok nakon izgona turaka, a prethodno je naseljena pretezno doseljenicima izbosne'
No za kajkavce se zna da imaju istu etnicku, jezicnu, genetsku, antropolsku sliku ka i slovenci. Po pogledaj im samo prezimena na -ec, -ek slicno.

Zagorci=slovinci do 17-18. st.
Slovenci = Slovinci, podijeljeni od 8-9 st. izmedju madjarske i austrijsko-njemacke vlasti. Samo ti ime kaze.

Nisam primjetia ni da su ranije prisvajali te dijelove Hrvatske ili Hrvate iz Zagorja i tadašnje Slavonije :np:

Ne sumnjam da kod njih također postoje osobe koje svojataju tuđe jer takvih ima u svakom narodu, al nisam to primjetia među njihovim povjesničarima pa bi molia rad nekog stručnjaka koji dili tvoje mišljenje.


ovi hrvati u raznim bojama me neizmjerno zabavljaju.
Crveni, bijeli itd. Ima li mozda i plavih hrvata, znas ono crven-bijeli-plavi, to je barjak pravi.
Ili hrvata u svim duginim bojama?
Ako ne, trebalo bi i tak'e izmisliti, to je danas woke korektno.
Zasto stati na svega nekoliko boja?
Drago mi da te zabavljaju, al stari Slaveni su na taj način određivali strane svita pa otud nazivi Crveni i Bijeli Hrvati ;)

mozes ti vjerovati i u ljude gustere, ali neosporna cinjenica jest da je masovna pojava prezimena Horvat u slovinju (kajkavskom podrucju) i madjarskoj izravna posljedica preseljenja cakavaca kmetova(znaci Hrvata), sa njihovog prethodnog stanista (koje je bilo juzno od kupe do mora, na istoku do cetine, na zapadu do reke) u 15. st u vrieme turskih osvajanja. S obzirom da su ti bjegunci masovno udjuture primili prezime Horvat, jasno je da prethodno i nisu imali stalna prezimena
Ako je to neosporna činjenica može neki rad o tome da vidim o čemu se radi?
Dotad sritno u traženju Horvata među Moliškim, Gradišćanskim i Moravskim Hrvatima :bye:


TJEDNIK HRVATA U MAĐARSKOJ

"Po prirodi stvari u ranijim stoljećima veliki broj Hrvata nastanio se u Pečuh iz obližnjih krajeva Slavonije, o čemu svjedoče sljedeća prezimena osmrtnica u Pečuhu: Balatinac u Gajiću u okolici Belog Manastira svaki se osmistanovnik tako preziva, Gerdešić, Gogolak Beli Manastir, Mozeri u Hrvatskoj su Hrvati izgrada Iloka, Čolakov, Zaležak, Kačar, Vukovar, Osijek, Amidža Đurđenovac, Andok Daruvar, Pakrac, Andrašević Nova Gradiška,Našice, Panta, Toka Našice, Aparac, Marčik,Osijek, Barho, Gavlik, Orovica Orahovica,Kata, Beranek Požega, u Doljanovcima kod Požege svaki dvadeseti stanovnik preziva se Beranek, Guzmić najviše ih je u okolici Požege i u Pleternici, Berkić, Borbaš, Šuvak Slatina, u Čađavici u okolici Slatine svaki dvadeseti stanovnik nosi to prezime, Barić Babina Greda, Bjelovar, Rado, Bana Donji Miholjac, Božanović, Petik, Molitor Vinkovci, Hodovan okolica Starih Jankovaca u Slavoniji, Bubreg,Maković, Mihalik, Jakobović, Pinter, Čeke,Hosu, Dudaš Đakovo, Bukvić, Červenka, Čizik,Flisar, Simćak Virovitica, Marek, Orešac pokraj Virovitice, Bjelovar, Dominković Županja, Dukan Novska, Đurković u Marjančacima u gradu Valpovu svaki šesti stanovnik nosi ovo prezime, Vida u Starom Petrovu Polju u okolici Slatine svaki deseti stanovnik prezivao se Vida, Grekša Našice, Virovitica, Adam, Jurasović Nova Gradiška, u Brđanima pokraj Nove Gradiške svaki deseti stanovnik nosi to prezime, Kili(j)an Pleternica, Kešić Beli Manastir, Požega, Gradiška, Paulin, Kolesarić Slavonski Brod, u Zoljanima kod Slavonskog Broda svaki drugi stanovnik preziva se Kolesarić. Prezime Lenković povezano je s imenom Lenakoja je skraćenica od Magdalene koje potječeiz grčkog jezika, a znači „iz Magdale.


Prezime Lenković stoga se može tumačiti kao „pripadnik obitelji Magdalene” ili „potomak koji nosi ime Lena”. Rašireno je u Slavoniji i Dalmaciji. Mičak, Mićak Grubišno Polje, Osijek, Mišinec Valpovo, Mojzeš Ivanac,Ostrogonac je jedno od manje poznatih prezimena u Hrvatskoj. Po drugima potječe od hrvatskog naziva Ostrogon za mađarski grad Esztergom. Periškić Osijek, Vinkovci, Bilje, Petrović često prezime u mnogim mjestima Slavonije, Smolinski Vukovar, Pleternica, Stanković Belišće, Bocanjevci, Osijek, Stević Osijek, Vukovar, Šimara Donji Miholjac, Našice, Šokac Baranjsko Petrovo Selo, Slatina, Virovitica."


MOLIŠKI HRVATI I NJIHOVA IMENA MOLIZE I DRUGA NASELJA U JUŽNOJ ITALIJI U MOTRIŠTU TAMOŠNJIH HRVATSKIH ONOMASTIČKIH PODATAKA

Najviše podataka za identitet moliških Hrvata pružaju osobna imena, prezimena i toponimi. U današnjim trima moliškim naseljima sačuvana su prepoznatljivahrvatska prezimena, i to:− u Kruču: Jaccusso, Lali, Matijacci, Mileti, Mirco, Dapiccio, Pecca, Radi,Tòmizzi, (I)Veta i dr.− u Filiću: Blasetta, Gliosca, Petrella, Radata, Zara i dr.− u Mundimitru: Blascetta, Giorgetta, Lali, Miletti, Mirco, Staniscia i dr. Unatoč prohujalim stoljećima odnarođivanja lako je u tim prezimenima prepoznati hrvatske imenske likove: Jakaš, Jureta, Lalić, Matijač(ić), Milet(ić), Papić, Peko, Peršić, Rad(ić), Tomič(ić), Iveta, Blažeta, Joško, Petrela, Radet(ić), Zaro(usp. Zadro), Staniš(ić)...Mnoga od njih, s još nekim prezimenima, zapisao je J. Smodlaka početkom 20.stoljeća. Neka se podudaraju s današnjima: Jacusso, Matasa, Mataccio, Miletta,Mirco, Papiccio, Peca, Peccu, Radi, Staniscia, Tomizzi, Radatta, Marcovicchio teJacovina u Taverni, Smigliani, Gorgolizza (Gurgurica).


Iz notarskih protokola Mandere M. Rešetar ispisao je neka osobna imena i patronime u službi prezimena, a odnose se na kraj 15. i 16. stoljeća, tj. na doba doseljavanja s istočnojadranskog primorja. To su: Radichio (Radić), Radovanus (Radovan), Bucasini (Vukašin), Stanissa (Staniša), Radongha / Radonio / Radonghya(Radonja), Radovitus (Radovit), Mirzu (Mirač), Tvrhi (Tvrtko), Dobres (Dobreša),Radolla (Radul), Vucichio (Vučić), Vuci (Vuk), Milizza (Milica), Stana, Petrus, Bose (Bože), Vera, Mira, Blasius (Blaž), Bilac (Bilak) itd.


Moravski Hrvati Povijest

screenshot-1136-png.1812894

screenshot-1138-png.1812895

screenshot-1140-png.1812898
 
nećemo se lagat, ima tu i znatan broj i katolickih vlaja, kako naime hrvati (znaci cakavci) iz gradova nazivaju svoju istovjernu bracu iz zaledja, a koja, gle cuda, divane istim jezikom ka i ti pravoslavni vlasi, a razlicitim jezikom od brace hrvata(cakavaca)

😉
Čakavci ne pričaju drugim jezikom već drugim dijalektom koji je itekako razumljiv ako nema talijanizama u njemu. Bar nama Hrvatima za vas ostale ne znan ;)


Izvornik iz XIV. stoljećaPreričaj na hrvatski standardni jezik
I.
O blažena!
O prislavna!
O presvitla!
Svarhu vsih blaženih Bogom živim uzvišena!
Vsimi Božjimi dari urešena!
I.
O Blažena!
O Preslavna!
O Presvijetla!
Nȁd sve blažene od Boga živoga uzvišena!
Svim Božjim darovima urešena!
O prislavna, prije vsega vika!
Bogom živim zbrana!
O umiljena[2] Divo Marije!
O Preslavna, prije svega vijeka!
Od Boga živoga izabrana!
O mila Djevo Marijo!
Gospoje,[3] ti si blaženih patrijarak uprošanje.
Gospoje, ti si blaženih prorokov proročastva isplnjenje.
Gospoje, ti si anjelsko pozdravljenje.
Gospo,[4] Ti si ìskānje blaženih patrijarhâ.
Gospo, Ti si ispunjenje proročanstava blaženih prorokâ.
Gospo, Ti si pozdravljenje anđelâ.
Gospoje, ti si Boga živoga obsijanje i okripljenje.
Gospoje, ti si Svetoga Duha osvećenje i okripljenje.
Gospoje, ti si Sina Božja mati i k semu svitu saznanje i proslavljenje.
Gospo, Ti si sjaj i okrjepa Boga živoga.
Gospo, Ti si posvećenje i okrjepljenje Duha Svetoga.
Gospo, Ti si Božja mati i svemu svijetu spoznaja i proslavljenje Sina.

Šibenska molitva
 
Jer su Slaveni činili veliku većinu na ovom prostoru i s vrimenom smo ih "slavenizirali" pa danas nema tragova njihovih riči. Nema nešto previše ni od Latina koji su živili po gradovima i bili pismeniji od velike većine Slavena pa su opet kroz stoljeća prihvatili naše jezike.

Moguće da je njihove ostavštine u današnjem govoru nešto više šta bi i bilo logično na položaj njih i Vlaha u zaleđu koji nisu imali kako ostavit pisane tragove svog govora. Al vjerovatno se mogu nać u nekim toponimima i slično.

A ako se ne varam suprotno se dogodilo u Albaniji ili na Kosovu di je većinsko stanovništvo bilo sačinjeno baš od tih potomaka Ilira(moguće i Traćana ili koga već nisam ulazia u njihovu etnogenezu) koji su pridošle Slavene asimilirali, al opet danas pronalazimo tragove Slavena na tom području baš u vidu toponima ili kakvih drugih imena/naziva u kojima se primjeti slavenski trag.
Kako objašnjavaš o da Južni Sloveni nemaju nijednu albansku reč, a Albanci imaju na hiljade južnoslovenskih reči?

Zato što Albanci, otkad su u 11. veku došli na Balkan, neprestano asimiluju domaće Slovene. Sloveni zadržavaju deo svog vokabulara i on tako postaje deo albanskog jezika. Suprotan proces en masse nije evidentiran.
 
Nisam primjetia ni da su ranije prisvajali te dijelove Hrvatske ili Hrvate iz Zagorja i tadašnje Slavonije :np:

Ne sumnjam da kod njih također postoje osobe koje svojataju tuđe jer takvih ima u svakom narodu, al nisam to primjetia među njihovim povjesničarima pa bi molia rad nekog stručnjaka koji dili tvoje mišljenje

ne prisvajaju u politickom ili teritorijalnom smislu, jer nisu nikad bili u mogucnosti za tako nesto,

Medjutim:

1. Jernej Kopitar (1780–1844)

Najutjecajniji slovenski filolog 19. stoljeća i cenzor u Beču.
Kopitar je smatrao da:

✔️ Kajkavci nisu posebni Hrvati, nego jedna od „slovenskih“ narječja → dakle dio Slovena.
✔️ Govor kajkavaca klasificira kao „slovenačko narječje“.
✔️ Kajkavsko je za njega bliže slovenskome nego štokavskom.
✔️ Narod sjeverne Hrvatske naziva Slovenci / Slovinci (u starom smislu).

Ovo je uvelike utjecalo na slovensku filologiju 19. stoljeća, ali i na kasnije slovenske pisce.

🇸🇮 2. Stanko Vraz (1810–1851) – rođen u Ormožu, slovenski pjesnik

Prije nego što se priključio hrvatskom ilirizmu, Vraz je smatrao da:

kajkavski pisci (npr. Habdelić, Vramec, Krčelić) pripadaju slovenskoj književnoj baštini

kajkavsko područje je „slovensko“ jezično-kulturno

Slovenci i kajkavci su jedna kulturna cjelina

On kasnije prelazi u hrvatski nacionalni korpus, ali početna slovenska tradicija vidi kajkavce kao Slovence.


3. Matija Majar (1810–1871) – ideolog „Zedinjene Slovenije“

Majar je također tvrdio da:

✔️ Slovenski narodni prostor obuhvaća i Zagorje, Međimurje i dio kajkavske Hrvatske.

Za njega granica „slovenskog naroda“ prelazi Sutlu i ide duboko u Hrvatsko zagorje.


4. Fran Miklošič (1813–1891) – najvažniji slovenski slavist

Iako oprezniji od Kopitara, Miklošič je:

naglašavao jezičnu bliskost kajkavskoga i slovenskoga

u ranijim radovima djelomično identificirao kajkavce kao Slovence, ili bar kao prijelazni slavenski narod

smatrao da se jezik kajkavaca može smatrati slovenskim dijalektom (u širokom smislu „slovenskih“ jezika).


5. Janez Bleiweis (1808–1881) – političar i urednik „Novica“

Bleiweis i njegov krug (slovenska preporodna elita):

tvrde da su kajkavci povijesno Slovenci

smatraju da ih je samo „politički“ preuzeo hrvatski nacionalni pokret

navode da „slovenski narod živi do Save i sutle i dalje prema Varaždinu“


6. Stara slovenska historiografija i publicistika (19. st.)

U razdoblju slovenske nacionalne konsolidacije pojavljuju se teze da:

Hrvatsko zagorje = „Stara Slovenija“

Kajkavci = Slovenci po jeziku i podrijetlu

„Slovinci“ iz starih izvora = Slovenci (ne Hrvati)

Ovo se oslanja na činjenicu da su srednjovjekovni izvori za kajkavce doista koristili nazive Slovini, Slovinci, Slaveni, što su slovenski nacionalni ideolozi tumačili u svoju korist.


Ako je to neosporna činjenica može neki rad o tome da vidim o čemu se radi?
Poznata je stvar da su se pod naletom turaka hrvati(cakavci) iz krajeva juzno od kupe i zapadno od cettine (a to je tadasnji hrvatski etnicki teritorij) masovno razbjezali kud koji mili moji, pa tako izmedju ostalog i u tadasnje slovinje (kajkavsko podrucje) i madjarsku,
O tome bar imas literature koliko 'oces.
Tada su, kao razlicit etnos od domicilnog, masovno dobili prezime Horvat. Sta je tu tako tesko za svatit?

Dotad sritno u traženju Horvata među Moliškim, Gradišćanskim i Moravskim Hrvatima :bye:

kakve veze ima masovna pojava prezimena Horvat u slovinju i madjarskoj sa potonjima?
malo bi skak'o s teme na temu, ka' neki jarcic?
 
Sva prezimena koja završavaju na -as (Maras, Latas, Bujas) i na -ović gde je -ov deo prisvojnog prideva (npr. Mićović, Dragović) dolaze sa srpskog dijalekatskog područja. Prezime kao što je Maras (devojačko prezime hrvatske šovinistkinje Nele Eržišnik je Nevenka Maras) ili Đilas i sl, potiče od slovenskog (prisvojnog) genitiva ali sa isključivo srpskog dijalektalog područja kojem je nadodat privezak -s koji potiče od "sin". Pa tako ako se neko zove Maro, prisvojni genitiv daje oblik: Mara sin što daje Marasin, Marašin, Marasinović, Marašinović i Maras; Đilo tj. Đila sin daje Đilas, Đilašin i sl, Poenta je da na katoličkim (hrvatskim) prostorima nema dijalektološkog genitiva tipa Milo - Mila sin (Milas), nego Milo - Mile sin, Rako - Raka sin (Rakas) nego Rake sin, Rado - Rada sin (Radas), Pero (Peras i Peraš), Niko (Nikas), Lato (od Latif; Latas), Vito (od Vitomir; Vitas) .

Isto važi za prezimena koja nastaju od patronimskog prisvojnog prideva; npr. Jovo - Jovov (Jovović), Milo - Milov (Milović), Rado (Radović), Pero (Perović), Drago (Dragović), Risto (Ristović), Simo (Simović), Šćepo (Šćepović), Mato (Matović), Maro (Marović) itd.

Ove dve izoglose, genitiv tipa Pero-Pera, bato-bata i prisvojni pridev tipa Pero-Perov, bato-batov pripadaju srpskom dijalekatskom području, pa je i poreklo ovih prezimena takvo, tj. isključivo srpsko.


Vuko - Vukas (od Vukoslav i Vukosav),
Vujo - Vujas (od Vukoslav i Vukosav),
Belo i Bilo - Belas i Bilas (od Beloneg),
Vido - Vidas (od Vidoslav),
Milo - Milas (Milomir),
Prelo - Prelas (Prelimir, npr. u Letopisu popa Dukljanina),
Rado i Rade - Radas (Radomir);
Juro i Jure - Juras,
Luko - Lukas,
Maro - Maras (Maroje),
Baro - Baras (Bartul),
Brne - Brnas (Bernard),
Pavo - Pavas(ović) (Pavle),
Mato - Matas (Matija),
Lato - Latas (od Latif),
Boro - Boras (Borivoje, Borislav)
Bujo - Bujas (Budimir)
Vido - Vidas (Vid, Vidoslav)
Baldo - Baldas,
Jardo - Jardas,
Dudo - Dudas (Dušan, Dubravko),
Bujo - Bujas,
Duko - Dukas (Dušan),
Grgo - Grgas (Grigorije, Gregor, Grgur),
Pajo - Pajas (Pavle),
Jako - Jakas (Jakša),
Rako - Rakas (Rako),
Peko - Pekas,
Zloko - Zlokas (Zloko, Zloković),
Jurko - Jurkas,
Đurko - Đurkas (Đurko),
Đuro - Đuras (Đurađ)
Juko - Jukas,
Čelo - Čelas (Čelo, Čelić),
Lelo - Lelas (Lelo),
Vule - Vulas (Vuksan, Vukosav, Vukomir),
Jandro - Jandras (Andrija)
Pero - Peras (Petar),
Juro i Jure - Juras (Juraj),
Lovro - Lovras (Lovro),
Vito - Vitas (Vitomir),
Ivo - Ivas (Ivan),
Luko - Lukas (Luka),
Pujo - Pujas
Deho - Dehas
Baljko i Bajko - Baljkas i Bajkas (Baljak)
Moko - Mokas (Momir)
Poko - Pokas,
Balo - Balas,
Pralo - Pralas,
Vilo - Vilas (Vilotije, Filotije),

Neka od ovih patronimskih prezimena nalaze se i u oblicima sa sufiksom -ić i -ović.

Vujasić,
Vukasić,
Vukasović,
Pokasić,
Perasić,
Perasović,
Petrasić,
Jurasić,
Malasić,
Radasović,
Grgasović,
Jakasović,
Rakasović,
Mikasović,
Bokasović,
Markasović,
Mrkasović,
Lukasović,
Matasović,
Vilasović,
Komasović,
Tomasović,
Franasović,
Marasović,
Pavasović,
Ivasović,
Jurasović,
Matasović,
Vitasović.

Zasvedočeni kao toponimi: Vidasi, Prelasi.
Prezimena koja završavaju na -as ukazuju na grčko ili albansko porijeklo. Ova druga na -ović ni po čemu nisu dominantno srpska.
 
Čakavci ne pričaju drugim jezikom već drugim dijalektom koji je itekako razumljiv ako nema talijanizama u njemu. Bar nama Hrvatima za vas ostale ne znan ;)

oh, znameniti hrvatski dijalekti:

1, dijalekt: cakavski (dokazano prisutan na hrvatskim etnickim srednjevjekovnim prostorima, juzno od kupe, zapadano od cetine, istocno od rijeke) - dakle nesumnjivo hrvatski

2. dijalekt: kajkavski, koji je varijanta slovenackog, a koji se, gle cuda, govori na podrucju nekadasnjeg slovinja, od strane populacije koja do 17-18 st nije smatrana hrvatima nego, gle opet cuda, slovincima !

3, dijalekt: stokavski (koji se govori medju tzv vlajima), a koji je, gle jos veceg cuda, potpuno istovjetan srpskom jeziku

☺️

BTW,
U zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, nije se govorilo stokavski sve do polovine 19.st, a kada je je stanovnike toga grada omrazeni velikosrbin Vuk Karadjic poucio tome jeziku, a zbog cega su ga zahvalni gradjani zagreba proglasili 1849. pocasnim gradjaninom zagreba

**„Protocollum Consilii Civitatis Zagrabiensis“​


(Zapisnici Gradskog vijeća Zagreba), godina 1849., str. 113–114.**


U zapisniku je navedeno:


„Vuku Stefanoviću Karadžiću, srpskom književniku, dodjeljuje se čast građanstva grada Zagreba za zasluge oko slavenske književnosti i prosvjete.“

To je izvorni službeni dokument u latinskom jeziku, pohranjen u Hrvatskom državnom arhivu (HDA), fond Magistrat slobodnog i kraljevskog grada Zagreba.
 
Prezimena koja završavaju na -as ukazuju na grčko ili albansko porijeklo. Ova druga na -ović ni po čemu nisu dominantno srpska.
Ne, ne, prema lomotomisanom Petru Šimunoviću, albanska su prezimena kao Nikezić, Ivezić i Nenezić, a zapravo se radi o genitivskim varijantama Nike-s(in)-ić, Nene-s(in)-ić u kojima s naknadno prelazi u z.
 
dijalekt: kajkavski, koji je varijanta slovenackog,
sigurno je neki turopoljski dijalekt na metar od stokavskog slicniji slovenskon u klagenfurtu😌
a koji se, gle cuda, govori na podrucju nekadasnjeg slovinja, od strane populacije koja do 17-18 st nije smatrana hrvatima nego, gle opet cuda,
a majke mi nije ni krajnjcima ni stajercima
Nazivaju se i slavoncima i ilirima
Ispada da su bili tri naroda odjednon
I kaj bumo sad?
 
sigurno je neki turopoljski dijalekt na metar od stokavskog slicniji slovenskon u klagenfurtu😌
u klagenfurtu? dobro da nisi pomenuo insbruk

osim toga, kaki su to sad stokavci iz turopolja?

a majke mi nije ni krajnjcima ni stajercima
hmmm, da li je bas tak?

Nazivaju se i slavoncima i ilirima
Ispada da su bili tri naroda odjednon
I kaj bumo sad?
Pa nikaj,

Slavonci su iskrivljeni oblik za slovince, dolazi iz latinskog Sclavonie.

Ilirci su jedna potpuno druga tema, a taj pojam se povremeno koristio za sve Slovene, nekad za Srbe, a nikad specificno bas za slovince
 
ne prisvajaju u politickom ili teritorijalnom smislu, jer nisu nikad bili u mogucnosti za tako nesto,

Medjutim:

1. Jernej Kopitar (1780–1844)

Najutjecajniji slovenski filolog 19. stoljeća i cenzor u Beču.
Kopitar je smatrao da:

✔️ Kajkavci nisu posebni Hrvati, nego jedna od „slovenskih“ narječja → dakle dio Slovena.
✔️ Govor kajkavaca klasificira kao „slovenačko narječje“.
✔️ Kajkavsko je za njega bliže slovenskome nego štokavskom.
✔️ Narod sjeverne Hrvatske naziva Slovenci / Slovinci (u starom smislu).

Ovo je uvelike utjecalo na slovensku filologiju 19. stoljeća, ali i na kasnije slovenske pisce.

🇸🇮 2. Stanko Vraz (1810–1851) – rođen u Ormožu, slovenski pjesnik

Prije nego što se priključio hrvatskom ilirizmu, Vraz je smatrao da:

kajkavski pisci (npr. Habdelić, Vramec, Krčelić) pripadaju slovenskoj književnoj baštini

kajkavsko područje je „slovensko“ jezično-kulturno

Slovenci i kajkavci su jedna kulturna cjelina

On kasnije prelazi u hrvatski nacionalni korpus, ali početna slovenska tradicija vidi kajkavce kao Slovence.


3. Matija Majar (1810–1871) – ideolog „Zedinjene Slovenije“

Majar je također tvrdio da:

✔️ Slovenski narodni prostor obuhvaća i Zagorje, Međimurje i dio kajkavske Hrvatske.

Za njega granica „slovenskog naroda“ prelazi Sutlu i ide duboko u Hrvatsko zagorje.


4. Fran Miklošič (1813–1891) – najvažniji slovenski slavist

Iako oprezniji od Kopitara, Miklošič je:

naglašavao jezičnu bliskost kajkavskoga i slovenskoga

u ranijim radovima djelomično identificirao kajkavce kao Slovence, ili bar kao prijelazni slavenski narod

smatrao da se jezik kajkavaca može smatrati slovenskim dijalektom (u širokom smislu „slovenskih“ jezika).


5. Janez Bleiweis (1808–1881) – političar i urednik „Novica“

Bleiweis i njegov krug (slovenska preporodna elita):

tvrde da su kajkavci povijesno Slovenci

smatraju da ih je samo „politički“ preuzeo hrvatski nacionalni pokret

navode da „slovenski narod živi do Save i sutle i dalje prema Varaždinu“


6. Stara slovenska historiografija i publicistika (19. st.)

U razdoblju slovenske nacionalne konsolidacije pojavljuju se teze da:

Hrvatsko zagorje = „Stara Slovenija“

Kajkavci = Slovenci po jeziku i podrijetlu

„Slovinci“ iz starih izvora = Slovenci (ne Hrvati)

Ovo se oslanja na činjenicu da su srednjovjekovni izvori za kajkavce doista koristili nazive Slovini, Slovinci, Slaveni, što su slovenski nacionalni ideolozi tumačili u svoju korist.

Ne zanima me GPT odgovor nego lieratura i radovi koje će to potkrijepit ako već tvrdiš tako nešto.

Poznata je stvar da su se pod naletom turaka hrvati(cakavci) iz krajeva juzno od kupe i zapadno od cettine (a to je tadasnji hrvatski etnicki teritorij) masovno razbjezali kud koji mili moji, pa tako izmedju ostalog i u tadasnje slovinje (kajkavsko podrucje) i madjarsku,
O tome bar imas literature koliko 'oces.
Tada su, kao razlicit etnos od domicilnog, masovno dobili prezime Horvat. Sta je tu tako tesko za svatit?
Ne znam koliko ti je poznato, al Hrvatska svo vrime postojanja Osmanlijskog Carstva i njihova boravka na Balkanu nikad nije u potpunosti pala pod njihovu vlast iako je gubila komad po komad svoje zemlje i masovne odjeve i pogibelji stanovništva, financijsku štetu itd.

Nije se Hrvatsku zalud tituliralo "predziđem kršćansta" za razliku od vas koji ste pali u dvi bitke, a ismijavat naše izbjeglice dok su vaši isto tako bižali svakud po Europi(pa i kod nas) je baš otužno. Jesi svjestan kakve gluposti pišeš??


kakve veze ima masovna pojava prezimena Horvat u slovinju i madjarskoj sa potonjima?
malo bi skak'o s teme na temu, ka' neki jarcic?
Pa ima veze jer su upravo to prognani Hrvati od strane Osmanlija za koje ti tvrdiš da su dobili prezime Horvat kad su se nastanili po Austriji, Mađarskoj, Slovačkoj.

Kako među svim tim prognanicima nema ni jednog jedinog Horvata? :np:
 
Nitko apsolutno
Nametnuo karadzic srpski jezik

aaaiiii, zagrebacki pocasni gradjanin je nacionalno svjesnim i kulturno superiornim hrvatima nametnuo jezik?
On mora da je bil neki supermen?

Nego, kad smo vec kod strasnog Vuka:
prije nego je uspio hrvatima nametnuti jezik, agramerska (oliti danas zagrebacka) gospoda su si sprehali njemacki i latinski.
S obzirom na hrvatsku navadu da jezike susednih naroda (slovenacki i srpski) smatra dijalektima hrvatskog jezika, ja predlazem i da se njemacki i latinski proglase hrvatskim dijalektima.
Na taj nacin bi hrvatski jezik imal 5 narjecja.
Bil bi to onda pak nenadjebiv jezik, prvak sveta

Durbovacka kmjizevnost napisana na scakavici
Kako su govorili zač,svitla zvizda, prolitje,dubje,kruH,....ako nisu cakavci?

Dubrovacka knjizevnost cakavska?
Ne bu to bas tak bilo. No, no.....
:ne:
 

Back
Top