STRES, EFEKTI I POSLEDICE I KAKO GA PREVAZICI

Djuro - zao mi je sto si 'iznenadjena' i 'bez komentara' mojim postom. Kljucna rec je bila 'nesvesno', ali ocito si odlucila da to prenebregnes. I ne, nije uopste nebitno da li se radi o poslodavcu, partneru, poznaniku ili nekom trecem - jako je bitno: ako te poznanik ili prolaznik ili postanski radnik pune tolikom negativnom energijom da to ne mozes da 'iskuliras' to je jedna situacija, ako te dovodi do ludila partner ili roditelj ili dete - sasvim druga. Zao mi je sto si se shvatila i osetila 'prozvanom', ali moja intervencija nije bila ni neozbiljna ni nekulturna a ponajmanje neuka. Mozda bi bolje od ljutite sokiranosti mojom nekulturom i usudjivanjem da te suocim sa nacinom komunikacije koji si upotrebila sa nama/mnom (jer igranje igara nije nista drugo do nacin komunikacije - pogresan, ali jos uvek samo nacin komunikacije) bilo da zastanes u svojoj uvredi i povredi i bar na sekund pomislis "A sta ako je ona, mozda, ipak, u pravu?...".
Ako sam potpuno u krivu bicu jos samo jedna budala u tvom zivotu koja pojma nema o tebi i lupa gluposti (takvih je dovoljno zra ne) ali ako sam u pravu....ako sam u pravu a nadjes hrabrosti da se sa tim sudaris bar u sopstvenoj tisini i da proanaliziras kakva ti je bila komunikacija, onda sam ti ucinila vecu uslugu nego sto si sposobna i da zamislis. I to za dz! Dakle, ne vidim da si ni na koji nacin na gubitku bilo koje vrste zbog mog posta, ako se tu ne racuna povredjena sujeta. Ali kome je sujeta veca od mudrosti obicno ne prolazi dobro u zivotu. Nadam se da ti nisi taj slucaj, ma sta da ti mislis o meni. A ja nikome ne govorim ono sto nisam sigurna da moze da podnese; i ponese.
 
WithdrawnWater:
P.s. Knjiga "Ja sam ok, ti si ok" naravno nije od Berna, da me ne bi pogresno razumeli ali se temelji na njegovoj teoriji transakcija.

P.p.s. Gornji Acin post tipican je primer igre "Chik mi pomozi!" - svaki savet je kroz racionalizaciju neprihvatljiv, neupotrebljiv, bezvredan, uvek postoji razlog i opravdanje ZASTO to bas ne moze, nece upaliti, nije dobro resenje (cak i kad se bolje nema). Neverovatna lenjost, infantilnost, bezobzirna manipulacija tudjim vremenom i prostorom (mentalnim i fizickim) - sve je to u osnovi ove igre koju aca sa nama igra. Aco: KO HOCE, NADJE NACIN; KO NECE - NADJE OPRAVDANJE.

I sad pali i nemoj vise da nas gusis svojim lupetanjima!

Tacno postavim ulitimatum, oni su zagrizeni da ja zavrsim ovo da bi imao ko da nastavi posao, cak sta vise do te mere da su se u jednom trenutku odnosi prema meni mnogo popravili u odnosu na odnose pre nego sto sam resio ovo da upisem. Oni su rintali 20 i kusur godina i ocajni su da im biznis ne propadne tj. da ga neko nastavi. Prema tome imam na osnovu cega da postavim ultimatum. Zapravo ceo njihov prtitisak oko skole ceo zivot ima za osonovu taj problem. Da naprave nekog da nastavi posao, ali to je preslo u patologiju.

Samo sto bi ja ovo mogao da iskoristim u svoju korist samo da budem pametan.
 
WW , da li ti zaista i dalje mislis da o nekome mozes da doneses sud na osnovu prozitana 3 posta..? da li si se ti zapitala da ovaj Djura mozda nema pravi razlog zbog koga ne zeli /ne moze da na jednom Forumu isprica o cemu se radi....Da li verujes u spontanost komunikacije ,gde ljudi naprosto razgovaraju ne igrajuci nikakve igre....pa can nemajuci ni podsvesno to na pameti.
...ili je u pitanju profesionalna deformacija gde je svako ko sa tobom razmenmi par reci neko kome vec treba pripisati neku dijagnozu....pa makar malecku....A ako taj neko ne zeli da "prizna" da si ti u pravu ...to je iz razloga "povredjene sujete" nikako zato sto zaista nisi u pravu.
WW ,da ja sam sujetna ,svi smo...mislim...ali sam i realna...
E da smo se ti i ja srele barem 5 puta u zivotu.....pa da i razumem tvoje pravo da komentarises mojih 15 recenica i da ti u tom slucaju cak i ruku pruzim...Veruj mi ,ucinila bi to...jer ja se ne stidim svojih slabosti .Covek sam.
Ali ovo.....na tako jedan agresivan nacin...ne mogu da razumem...

No ,ipak si ti psihijatar....zar ne ?
 
Ђуро, знам тачно о чему причаш. Познајем неколико особа које су једноставно такве да им баш одговара опис ''Чик помози ми'' и које једноставно шире своју негативну енергију око себе.Имам пријатељицу, која и најбаналнију ствар исприча тоном као да се управо догодио покољ и да је исход троје мртвих, десет рањених. Кад почне реченицу са :'' Јеси ли чула шта се десило?'' мене једноставно нешто пресече по стомаку. Међутим, што се то више пута понављало, већ сам се навикла на то да мирно примам ''њене вести''. То, међутим и није тако лако уколико особу не познајете довољно, па не знате колико озбиљно да је схватите. Има једноставно људи који све драматизују, који су по приподи ствари несретни, али у тој несрећи као да уживају и као да не желе да себи помогну (али зато вама могу много да одмогну).
 
Djuro - ako ponovo procitas shvatices: meni tvoje priznanje ni ovakvo ni onakvo uopste nije potrebno. Nema ti meni sta da priznajes - priznaj ili ne priznaj sebi, to je prvo pravilo koga od nas svako treba da se drzi. Lepo rekoh, ako izanaliziras da nisam u pravu, nisi ni na kakvom gubitku. Ako izanaliziras da mozda ipak jesam (naravno za to tek treba doza dobre hrabrosti, zar ne) onda mozes samo biti na dobitku. Ne vidim kako je to agresivno. Ponajmanje, Betty, kako je to idenje 'djonom' (posebno kad takva klasifikacija dodje od tebe dodje mi da se nasmejem!) na nekoga. Niti Djuro, gde je receno da ako izanalizoiras da nisam u pravu to ima veze sa tvojom prevelikom sujetom? Rekla sam samo da oni kojima je sujeta veca od mudrosti da se suocavaju sa istinama o sebi obicno ne prolaze dobro u zivotu, i da se nadam da ti svakako nisi jedna od tih, zar ne? Ako se ne varam kad sebe parafraziram, mrzi me da se vracam gore? Ili sam ja nesto krupno propustila, ili ti imas neki problem u interpretaciji mog pisanja. Ne smatram da si mojim postom bilo kako mogla biti povredjena (ako nisam u pravu onda on nije uopste bitan i ne moze izazvati povredu, a ako jesam onda moze izazvati jedino povredu sujete) sem ako u povredu, uvredu, klevetu, nevaspitanost ili sta si vec gore implicirala ne racunas eventualnu povredu sujete. Potpuno dozvoljavam da se uopste ne slazes sa mojom procenom proceni situacije. Ja sam apsolutno sigurna da se nacin tvoje komunikacije moze mirno podvesti pod ukrstene transakcije i igranje igara, to nije nikakav zlocin, i nije nista tako strasno, i nije nikakva dijagnoza niti bolest, i ne vidim zbog cega to nosi tako dramaticnu reakciju kod tebe, i potpuno pristajem da se ne slazes sa tim i d atvrdis da je tvoja komunikacija 'spontana razmena' i pravo na zadrzavanje podataka. Ne bih u dalja psiholoska tumacenja, to nije uopste bitno. Nisam uopste procenjivala TEBE, vec nacin komunikacije. Iza te procene stojim, ukrstene transakcije i igranje igara je stvar koja se moze pronaci u svakoj drugoj recenici svih svakodnevnih komunikacija medju raznim ljudima; kao sto mogu d aprepoznam upalu pluca tako mogu da prepoznam i ovo, prosta stvar. A tebi ako je lakse da ga krstis drugim imenom, ok. Slazem se u potpunosti da se ne slazemo, ja nemam problema sa tim. I slazem se da ima spravo da mislis kako ja uopste nisam u pravu - na kraju krajeva kolko se secam ja sam ti prva i ponudila tu soluciju: da ti sve sto sam rekla bude nevazno. Ali ocigledno nije, zar ne? Iz nekog razloga je toliko vazno da nastavljas ovu debatu jos 3 posta nakon. Premda sam lepo rekla da slobodno sve to odbacis kao jos jednu glupost koju si cula u zivotu od nekog ko pojma nema o tebi.
 
AcaBg82:
W.W samo da kazem da se potpuno slazem sa tvojom procenom mene , vecina stvari stoji koju si napisala. Ali ovo bez zezanja.

Uzmi knjige pa procitaj - mozda ti pomognu da bolje shvatis zbog cega igras igre. I ovo takodje bez zezanja. Stvarno su dobre i korisne u svakodnevnom zivotu - meni su bile izuzetno korisne da prepoznam svoje pogresne komunikacije, a i tudje. Covek se uci dok je ziv. ako samo hoce da uci.
 
WithdrawnWater:
Aman bre, pa one koje sam preporucila oboma na prethodne dve strane u postovima - na primer u onom u kome kazes da se slazes sa mojom procenom tebe? (Alzhaimer?:) )

Pa ne verujem da bolujem od Alchajmerove bolesti :)

Nego kazi mi ovako, evo ti jedan konkretan moj problem pa mi pomozi ako mozes. Dok ucim citam, ili mi neko cita sve jedno, na prazno sto bi se reklo, ja kao slusam, ali mi je mozak potpuno na otavi, bukvalno dakle ja slusam, bas slusam , ili citam, ali se trudim ko manijak da budem koncentrisan ali je moj mozak kako da to opisem negde tamo. Kako bi ja opisao to moje usi su tu i slusaju, moje oci su tu i gledaju, centar za slusanje i gledanje je tu, ali su svi oni ostali centri negde u majcini. I sto je najgore da me pitas o cemu razmisaljm, i gde mi je mozak ne mogu da ti kazem.

U skoli sam imao situacije veoma cesto, da na casu ufiksiram jednu tacku, zagledam se u nju, otvorenih ociju, iskljucim mozak totalno do te mere da me jedino drmanje moglo povratiti uz naravno moj sok, kao neka vrsta hipnoze.

I da ne bude da se ne trudim, ziv se napnem, citao sam negde da seba tebi da kazem autosugestivnu recenicu "Tu si tu si" cim osetim da me mozak leti tamo gde ne treba. Ali to bas ne uspeva.
 
Aco: o paznji, koncentraciji, pamcenju, ucenju - o svemu tome smo pricali jos pre sto strana na nekim od ovih tema, zar ne? Celo tvoje bice je u otporu prema svemu sto ima veze sa tvojim roditeljima, pa i tom fakultetu koji nije tvoj vec njihov izbor, koji njih zanima vise nego ti sam (ocigledno) i koji kod njih pobudjuje jedino pravo interesovanje za tebe kao jedinku i ljudsko bice (ocigledno) pa makar ta reakcija bila i potpuno negativna, destruktivna i unistavajuca: ponekad u nekom trenutku stvorimo u glavi 'mapu', skript kao za dramsku predstavu, gde je upisano da je to jedini nacin, i ako je to vec jedini nacin onda cemo ponavljati obrazac koji dovodi do te reakcije (kakva god bila) pa makar i destruktivne, jer NEKAKVA reakcija je daleko bolja od nikakve; nekakva reakcija, pa cak i gusenje, smaranje, ubijanje samostalnosti i integriteta i licnosti, kritike i vredjanje - bilo kakva reakcija - za svako dete, pa i tebe u vreme kada si pravio svoju 'mapu' kako svet izgleda, mnogo je laksa i prihvatljivija od NIKAKVE reakcije: sve je bolje od biti u tisini, ignorisan, napusten, neprimecen, sam, ostavljen u vakumu - NEVIDLJIV, nepostojeci.......Preneo si taj skript iz detinjstva, to saznanje da jedina reakcija na tebe postoji preko skole i ucenja, i 'udaras' ih u slabu tacku bez obzira kolko je to u isto vreme i po tebe destruktivno. Dok se ne odreknes nesvesne potrebe da njih kaznis i unistis i proizvedes da reaguju na tebe ma po koju cenu pa i sopstvenog unistenja, nista od tvoje autonomije, nista od tvog integriteta, ni psihosocijalnog identiteta, nista od zrelosti, nista od odrastanja...i nista od fakulteta, a posebno TOG fakulteta! Okani se ovakvih pitanja, pitanja su ti uvek ista, i ja - kad me ne mrzi i kad sam dobre volje kao sad, i kad me ne nerviras kolko me uzasno nerviras obicno, i kad se sazalim - odgovorim ti uvek isto. Ali ti neces da cujes. Moras da odustanes od nesvesne zelje da unistis njih, inace ces 'unistavajuci' njih unistiti samo sebe - oni su dovoljno otporni i dovoljno dobro se brinu o sebi da ih nerviranje oko tvog ucenja ipak nece unistiti. A tebi zivot ode u.....
Sta jos da ti kazem, i kako bi ti zeleo d ati pomognem? Najvise sto mogu d ati pomognem jeste da ti kazem da potrazis pomoc, psihoterapijsku pomoc - i da pokusas bar jednom da saradjujes sa terapeutom umesto da sabotiras terapeuta upadanjem u stalno igranje igara. Nisu svi tvoji roditelji. Ali vecina ljudi ce te sutnuti ukoliko uputis poziv "sutni me!" - ako se namestas, bices sutnut, prosto jer ces pozivom nervirati okolinu. Mene na primer nerviras, pa te svako povremeno sutnem - jer drugacije neces da prestanes i da odustanes. A zasto ti je potrebno da te sutnem da bi bio siguran da reagujem na tebe? Idi z aime Boga negde da dobijes pomoc. Suvise si mlad, greota celog tvog zivota. Preuzmi malo odgovornosti za sebe i za to sto tvoje brojne terapije do sad nisu dale rezultate. Umesto da sa ponosom istices kako si skenyao sve moguce psihijatre i terapeute koji su sa tobom pokusali d arade mozda da preuzmes odgovornost za svoju terapiju i da pokusas da pomognes umesto sto bacas klipove u tockove svakome ko pokusava tebi da pomogne.
 
WithdrawnWater:
Aco: o paznji, koncentraciji, pamcenju, ucenju - o svemu tome smo pricali jos pre sto strana na nekim od ovih tema, zar ne? Celo tvoje bice je u otporu prema svemu sto ima veze sa tvojim roditeljima, pa i tom fakultetu koji nije tvoj vec njihov izbor, koji njih zanima vise nego ti sam (ocigledno) i koji kod njih pobudjuje jedino pravo interesovanje za tebe kao jedinku i ljudsko bice (ocigledno) pa makar ta reakcija bila i potpuno negativna, destruktivna i unistavajuca: ponekad u nekom trenutku stvorimo u glavi 'mapu', skript kao za dramsku predstavu, gde je upisano da je to jedini nacin, i ako je to vec jedini nacin onda cemo ponavljati obrazac koji dovodi do te reakcije (kakva god bila) pa makar i destruktivne, jer NEKAKVA reakcija je daleko bolja od nikakve; nekakva reakcija, pa cak i gusenje, smaranje, ubijanje samostalnosti i integriteta i licnosti, kritike i vredjanje - bilo kakva reakcija - za svako dete, pa i tebe u vreme kada si pravio svoju 'mapu' kako svet izgleda, mnogo je laksa i prihvatljivija od NIKAKVE reakcije: sve je bolje od biti u tisini, ignorisan, napusten, neprimecen, sam, ostavljen u vakumu - NEVIDLJIV, nepostojeci.......Preneo si taj skript iz detinjstva, to saznanje da jedina reakcija na tebe postoji preko skole i ucenja, i 'udaras' ih u slabu tacku bez obzira kolko je to u isto vreme i po tebe destruktivno. Dok se ne odreknes nesvesne potrebe da njih kaznis i unistis i proizvedes da reaguju na tebe ma po koju cenu pa i sopstvenog unistenja, nista od tvoje autonomije, nista od tvog integriteta, ni psihosocijalnog identiteta, nista od zrelosti, nista od odrastanja...i nista od fakulteta, a posebno TOG fakulteta! Okani se ovakvih pitanja, pitanja su ti uvek ista, i ja - kad me ne mrzi i kad sam dobre volje kao sad, i kad me ne nerviras kolko me uzasno nerviras obicno, i kad se sazalim - odgovorim ti uvek isto. Ali ti neces da cujes. Moras da odustanes od nesvesne zelje da unistis njih, inace ces 'unistavajuci' njih unistiti samo sebe - oni su dovoljno otporni i dovoljno dobro se brinu o sebi da ih nerviranje oko tvog ucenja ipak nece unistiti. A tebi zivot ode u.....
Sta jos da ti kazem, i kako bi ti zeleo d ati pomognem? Najvise sto mogu d ati pomognem jeste da ti kazem da potrazis pomoc, psihoterapijsku pomoc - i da pokusas bar jednom da saradjujes sa terapeutom umesto da sabotiras terapeuta upadanjem u stalno igranje igara. Nisu svi tvoji roditelji. Ali vecina ljudi ce te sutnuti ukoliko uputis poziv "sutni me!" - ako se namestas, bices sutnut, prosto jer ces pozivom nervirati okolinu. Mene na primer nerviras, pa te svako povremeno sutnem - jer drugacije neces da prestanes i da odustanes. A zasto ti je potrebno da te sutnem da bi bio siguran da reagujem na tebe? Idi z aime Boga negde da dobijes pomoc. Suvise si mlad, greota celog tvog zivota. Preuzmi malo odgovornosti za sebe i za to sto tvoje brojne terapije do sad nisu dale rezultate. Umesto da sa ponosom istices kako si skenyao sve moguce psihijatre i terapeute koji su sa tobom pokusali d arade mozda da preuzmes odgovornost za svoju terapiju i da pokusas da pomognes umesto sto bacas klipove u tockove svakome ko pokusava tebi da pomogne.


Moje terapije su dale brojne rezultate nije istina da sam skenjavao psihologe i psihijatre, Nesto sam i naucio. Naucio sam recimo da niko ne moze da me iznervira ako ja to ne dozvolim, i trudim se da bude tako, i maksimalno dajem sve od sebe da u tome uspem. Po nekad mi se to odrazi fizioloski tj. psiho somatski ali se potrudima da to ne pokazem. Ako me bas mnogo nervira onda se trudim da ne odreagujem , da ne obracam paznju, da se pravim lud po sistemu "Niko mi ne moze nista ako mu ja ne dozvolim" i ako mi se istovremeno vrti u zeludcu.

Nego moje pitanje tebi kao strucnjaku za poremecaj paznje i ucenja ako sam shvatio bilo je vezano za moj mozak na otavi. A to je problem koji me ubija.
 

Back
Top