STRES, EFEKTI I POSLEDICE I KAKO GA PREVAZICI

Treba mi mali savet - sad u utorak treba da mi dodje jedna zena psiholog da malo popricam sa njom, medjutim ja sam vec sad dosta nervozna kad pomislim na taj susret. Nju su mi preporucili prijatelji kojima je do sada jednom pomogla, i tvrde kako je ona vrlo fina i smirena zena, sto im verujem, ali ja bi ako moze da se izvucem iz te situacije a sa druge strane mi je jasno da time onda ne resavam nista, i da mi je u izuzetnom interesu da obavim taj razgovor. Pitanje je sta da radim, jel da uzmem nesto da smirenje pre nego sto ona dodje, ili da samoj sebi autosugerisem da ce sve bit u redu, i tako dalje...? Znam da je pitanje malo blesavo, ali mi se par puta desilo da mi od takve nervoze bude muka i povracam, pa bi to da izbegnem ako moze.
 
Ne razumem zasto si u takvom stresu? Ne moze da se desi nista sto ti neces, i sto ne zelis, niko ninasta ne moze da te prisili pa bio to i psiholog ili psihijatar - sve je u tvojim rukama. Mozda je to prvo sto treba da kazes pomenutoj dami - koliki ti je bio stres na skali stresa od 1 do 10 u vezi sa tim razgovorom. I onda mozete prosto popricati zbog cega ti je nivo napetosti porastao do te mere. Naravno, mozes da popijes nesto za smirenje ako se p[lasis da ces povracati ili imati proliv, ali mislim da je neophodno da razgovaras o tvom stanju jer nivo napetosti i nervoze je ocekivan ali nivo panike do vegetativnih simptoma je nesto sto prelazi granice uobicajenog POzdrav
 
Mackic, пробај да се преиспиташ. Шта је то чега се у ствари бојиш? Мени је одлазак код зубара представљао велики напор и велики стрес у времену када сам иначе била под великим стресом. Онда сам се једноставно запитала, чега се то у ствари бојим? Да ли се бојим бола који изазива поправка зуба? Не, јер ћу добити локалну анестезију и ништа ме неће болети. После пар оваквих питања, веруј да ми је било боље и поправила сам зуб. Оно што је уследило после поправке било је супер. Осећала сам се јаком што сам то успела да пребродим и то ми је улило самопоуздање да наставим са одласцима код зубара.
 
Evo da podnesem izvestaj - pre nego sto je trebala da dodje ja sam mislila da cu da crknem od stresa, straha i ko zna cega jos...popila sam prvo tri persena, i nista nije bilo, zatim sam uzela pola tablete bromazepana od 3mg, i opet nista, tresla sam se ko da ce neko da dodje da me ubije od batina. Bukvalno nisam mogla da se prepoznam, dva puta sam povratila, i sve vreme mi je bilo muka. Kako je zena usla na vrata i kako smo pocele pricu tako sam se stabilizaovala kao da nisam bila ista osoba od malopre. Elem lepo smo popricale, naravno morace jos koji put da dodje jer se nista ne desava preko noci, ali sam generalno vrlo zadovoljna njenim stavom, i zena bukvalno zraci optimizmom, pa je to valjda malo preslo i na mene. ;) U svakom slucaju mi je rekla da treba za pocetak sebi da ponavljam kako idem napolje da se zabavim i da na taj nacin potisnem misli da ce nesto lose da se desi.
Eto, pa cemo opet da se vidimo verovatno u petak.
 
oh-oh....psiholog koji 'leci' agorafobiju......strah od izlaska napolje ...sama...bez pratnje.....panika da ti se nesto ne desi, da se ne izblamiras, ne izgubis kontrolu (ne padnes, ne umres, ne ugusis se ili dobijes srcani udar...ili jednostavno da nema nikog u blizini da ti pomogne). Da li sam blizu? Svaka cast psiholozima, ne zelim da budem skeptik, ali mislim da to nije oblast u koju treba da se 'mesaju'. No svakako - pokusaj. Ako ne uspe (sto slutim) ipak se obrati psihijatru - oni to daleko bolje znaju i daleko bolje tretiraju. Uz duzno postovanje kolegama psiholozima, koje veoma cenim. Ako se o tome ovde radi.
 
''popila sam prvo tri persena, i nista nije bilo, zatim sam uzela pola tablete bromazepana od 3mg, i opet nista''

Е, кад се мени догодило нешто слично томе, престала сам да пијем било шта од, како сам већ научила од www, спуштача.Зашто пити кад већ не делују, зар не?
 
Имам једно питање за www.У тексту о стресу, написала си једну реченицу која ми је онако остала упечатљива:
''... Narodski receno – ‘udaricete o zid’, ‘ostacete bez gasa’! Ako se takvo stanje nastavi, steta moze da bude trajna i nepopravljiva.''

Шта се догађа кад се баш то догоди? Како се осећа и понаша неко код кога је ''штета трајна и непоправљива''?
 
S_K_V_O postoji cela tema o nervnom slomu, vidi pretrazivacem, ali mislim da sam ponovila odgovor za zainteresovane ovde ili na psihijatriji u celosti pre jedno mesec dana (pretrazi od polovine teme).

Prolece: trajna i nepopravljiva steta zavisi od vrste ostecenja - od toga da se moze dobiti dijabet zbog nekriticnog koriscenja slatkisa (stres cesto z aposledicu ima secernu bolest), moze doci do ostecenja tiroidee i njenog rada, do pojave koznih reakcija koje coveka mogu pratiti dozivotno, cira na zelucu - to su sve stvari koje su veoma opasne i mnoge od njih trajne i nezilecive mada popravljive i lecive do odredjene granice. Prekomerni i hronicni stres koji se ne prepoznaje i ne tretira uvek ima za posledicu ostecenje fizickog tela. A sta reci o bolestima zavisnosti, odnosno o bolestima koje nastaju zbog stvaranja zavisnosti na podizace ili spustace? Alkoholizam, tabletomanija, narkomanija generalno......
 
WW. mislim da je Aca postavio odlicno pitanje.....Tvoj odgovor je logican ali nije uvek i moguc. I mene zanma isto. Kako se izboriti sa takvim ljkudima u takvim situacijama.....I sama sam povremeno u istoj ,sticajem okolnosti, kada ne mogu "samo da izadjem"....a posle svega pocinje da me stipa u zelucu. I milion puta mi je proslokroz glavu da to ne moze da se zavrsi "sa andjelima"...kako sebe dovesti do tacke da ti bude sve jedno......i iskulirati situaciju...
 
de si djuro sunce ti kalaisano... ja ex spock...:D
biti shto manje u kuci, kad morash ne upushtati se ni u kakve rasprave, ako prvo cimanje iskulirash, posle je mnogo lakshe, a vremenom i oni shvate da nema svrhe pa se malo smire... ono.. da draga... u pravu si, sve si u pravu... shto kraci odgovori...hocesh da ti skuvam kafu? bash je lep dan danas... lepo mi izgledash ili najbolje pochnesh da ih zajebavash kad ne histerishu, ali ono sprdnja, da se malo uvredi... tako nekako..
 
Postoje dve mogućnosti. Jedna je da promenimo okruženje, a druga da promenimo svoj pogled na okruženje. Ukoliko prva varijanta nije moguća (a često se samo čini da nije moguća), trebalo bi pokušati da promenimo svoj doživljaj stvari i osoba oko nas.
Kako? Pa to uopšte nije lako pitanje i veoma je teško dati jednostavan odgovor na to. Različiti ljudi različito reaguju, na različite situacije.
Znam da ovo nije zadovoljavajući odgovor i da ne rešava problem, ali problem možeš da rešiš samo ti. Ono što je bitno jeste da ne upadaš u "Igranje igara" (ima tema na Filozofiji). Na taj način sve dublje ulaziš u začarani krug patologije umesto da ideš napred, ti stagniraš ili čak ideš unazad.
Dakle, razmisli da li to baš mora da bude tako? Šta je to što te sprečava da promeniš stvari? Da li je zaista nemoguće promniti okolnosti? Da li možda postoji neka druga mogućnost?
Odgovor i rešenje svakako leži u tebi. Ignorisanjem problema postižemo da problem samo postaje sve veći i teži. I naravno, odluke se ne donose preko noći, već je to proces koji može da traje duže vremena. Nekada je potrebno da odluka "sazri" u nama, a to je proces.
 
shaddow:
Postoje dve mogućnosti. Jedna je da promenimo okruženje, a druga da promenimo svoj pogled na okruženje. Ukoliko prva varijanta nije moguća (a često se samo čini da nije moguća), trebalo bi pokušati da promenimo svoj doživljaj stvari i osoba oko nas.
Kako? Pa to uopšte nije lako pitanje i veoma je teško dati jednostavan odgovor na to. Različiti ljudi različito reaguju, na različite situacije.
Znam da ovo nije zadovoljavajući odgovor i da ne rešava problem, ali problem možeš da rešiš samo ti. Ono što je bitno jeste da ne upadaš u "Igranje igara" (ima tema na Filozofiji). Na taj način sve dublje ulaziš u začarani krug patologije umesto da ideš napred, ti stagniraš ili čak ideš unazad.
Dakle, razmisli da li to baš mora da bude tako? Šta je to što te sprečava da promeniš stvari? Da li je zaista nemoguće promniti okolnosti? Da li možda postoji neka druga mogućnost?
Odgovor i rešenje svakako leži u tebi. Ignorisanjem problema postižemo da problem samo postaje sve veći i teži. I naravno, odluke se ne donose preko noći, već je to proces koji može da traje duže vremena. Nekada je potrebno da odluka "sazri" u nama, a to je proces.

Naravno u Srbiji mozas da se otselis cim napunis 18 god da sve posaljes u pizdu materinu, i sta onda, odes i zaposlis se i radis u nekoj piljari za 200 eura mesecno , 100 ti ode za stan a sa 100 prezivis mesec. Ako mozes da nadjes stan za 100 eura. I tako ceo zivot.
 
Djuro - ovo sto sad ti radis klasicno je igranje igara, kao sto ti shaddow lepo pomenu; ova koju aktuelno igras (nesvesno) samnom ili sa nama ovde zove se "Chik mi pomozi!". Dakle to je igra u kojoj 'trazis' pomoc ali ne dajes sansu da ti se na bilo kakav nacin pomogne: sve sto ti se predlozi glat odbijes (ma sve je ok...ma ne poznajes ti njega...ma znam ja kako cu...ma znam ja sta bi trebalo ALI...." itd), ili u drugoj varijanti ne ponudis apsolutno nikakav okvir u kome se moze osnovano ponuditi bilo kakav savet: dakle, ne pruzas nikakav uvid u situaciju (mi ne znamo ni kakav problem imas, ni kakve su okolnosti, niti ko te maltretira niti o cemu se radi i ti uporno to skrivas medju redovima pecajuci nas nanovo i nanovo na drugu vrstu udice koja se pak zove "Chik pogodi!"). Nisu iste okolnosti koje pominje Aca i zbog kojih sam mu glatko skresala da ne davi, jer je njegova prica poznata i milion puta izrecena zalopojka na njegove ukucane i stanje u porodici; no i on isto kao o ti igra igru "Chik mi p[omozi!" jer je u desetini da ne kazem stotini postova postavio isto pitanje u sto varijacija i dobio sto alternativnih odgovora i potvrda dasu mu roditelji nenormalni a on nezreo, infantilan i bez trunke licne odgovornosti za sopstveni zivot. No svaki put usledilo je jedno "Ali...." zbog cega je savet koji mu je ponudjen bezvredan u njegovom slucaju (koji je poseban, zar ne, niko drugi nije nikad u istoriji sveta imao takve roditelje), zbog cega je ponudjeni predlog neupotrebljiv i neprimenjiv u njegovoj kuci........Bas zato sto je sklon igranju igara a bas zato sto ovo nije moja ordinacija da to moram da razumem, podnesem, obradim, interpretiram mu i objasnim te pruzim na uvid i onda jos izlazim na kraj s anjegovim otporima prema istini, ja ovde mogu da mu kazem recnikom obicnog gradjanina (akademskog gradjanina, ali civilnog lica koje prema njemu NEMA ama bas nikakvu obavezu da slusa njegova baljezganja) da NE DAVI. Jer prosto nemam drugi nacin da mu kazem da PRESTANE kad pretera, posto on nista sem samara (vervbalnog) ne moze da cuje i razume (nazalost, jos jedan detalj njegove licne patologije koja nije za ovde vec za neku ozbiljnu psihoterapijsku ordinaciju).

A sto se tebe tice, ko sto si najzad i sama rekla (sama pitas-sama odgovaras): ti ocigledno znas odgovor na svoje pitanje. Ja ti ga ne mogu pruziti jer da bi to mogla makar i u pretpostavci d auradim morala bi ne igrati igru vec jednostavno u tri recenice ispricati situaciju u kojoj se nalazis i potraziti misljenje sagovornika. Posto to ocigledno ne mozes/ne zelis/neces onda ne vidim svrhu pitanja; sem u svrhu psiholoske igre, koju ti ne prepoznajes, ali je prepoznajem ja. Dakle, na pitanje ti ne mogu dati svoje misljenje, ali ti mogu dati jedan savet na osnovu procene da si sklona igrama: to jako ume da remeti komunikaciju, dovodi to toga da te ljudi ponekad vrlo pogresno protumace i razumeju, i najzad vodi u neuroticnost koja dodatno komplikuje ve i onako komplikovane odnose sa drugim ljudima. U tom smislu toplo preporucujem Bernovu literaturu "Koju igru igras?" , "Sta kazes posle zdravo?" i "Ja sam ok, ti si ok!"
Aci, koji takodje ima sklonosti ka igranju igara, naorcito one koju cesto igra samnom, a cenim i sa svim osobama od autoriteta (ili ih bar on tako dozivljava svesno ili nesvesno), zbog svog problema sa autoritetima i igre "Sutni me!" takodje preporucujem ove tri knjige. Svima ostalima takodje preporucujem ovu literaturu prilagodjenu obicnom citaocu kao odlican izvor jednostavnih informacija zasto zakazuju komunikacije izmedju ljudi. Toliko od mene.
 
DjuraMornar:
E .....
Nemoj da mislis da ja ignorisem problem.....i igram po necijim pravilima...nekada jesam....ali kada sam videla koliko mi zdravlje to narusava ....bilo je ili se seli ili....nisam se odselila...ali sam morala da menjam stan ,brisem broj...itd itd.....i to zbog osobe koja mi nije ni rod ni pomoz Bog ali tiranin koji je bas resio meni da zagorca zivot....
Ponekad ga vidim ,ne mogu da izbegnem....prvo jer sa takvim ljudima treba biti vrlo oprezan i "ludji" od njih ne bi li se izvukao sto bezbolnije....i tako...e tih sat ,pola sata te negativne energije koja isijava njegovim nezadovoljstvom ironijom i sarkazmom jer mi se ne moze pribliziti blize.....je ubitacna...

Crni Đuro :? Ti si se ODSELILA iz stana zbog lika, a pri tom je onm na slobodi :shock: Mogal si barem da ga prijaviš. Ili da dovedeš nekog da ga izlomi onako ljuCki :mrgreen:

(rebro 10 €, ruka 20 €, noga 50 €, a glava, poštoje kažnjivo, celih 100 € :D )
 
P.s. Knjiga "Ja sam ok, ti si ok" naravno nije od Berna, da me ne bi pogresno razumeli ali se temelji na njegovoj teoriji transakcija.

P.p.s. Gornji Acin post tipican je primer igre "Chik mi pomozi!" - svaki savet je kroz racionalizaciju neprihvatljiv, neupotrebljiv, bezvredan, uvek postoji razlog i opravdanje ZASTO to bas ne moze, nece upaliti, nije dobro resenje (cak i kad se bolje nema). Neverovatna lenjost, infantilnost, bezobzirna manipulacija tudjim vremenom i prostorom (mentalnim i fizickim) - sve je to u osnovi ove igre koju aca sa nama igra. Aco: KO HOCE, NADJE NACIN; KO NECE - NADJE OPRAVDANJE.

I sad pali i nemoj vise da nas gusis svojim lupetanjima!
 
WW jako sam iznenadjena vojim postom.....Ukratko nemam komentara.
Nisam trazila pomoc ni od tebe ni od bilo koga drugoga ...samo sam rekla da je Acino pitanje dobro jer zaista je oko nas puno ljudi koji nas pune energijom -negativnom ...pa je pitanje bilo prosto- kako to iskulirati...Sasvim nebitno da li je u pitanju poslodavac ,poznanik ili neko treci.
Prozvati me na taj nacin kao nekog ko "igra igre " ne da je van pameti ( na osnovu onoga sto znas -ne znas o meni i mojoj situaciji ) je jako neozbiljno pa i nekulturno ako vec hoces tako.

Betty
Ne ,nisam se otselila. ja ne bezim jer nema razloga. Ali da ,i ta je varijanta bila opcija.....jako je puno ljudi koji nisu pri cistoj svesti a setaju okolo.....to danas ama bas nikakvo iznenadjenje nije.
Pozdrav i hvala.
 

Back
Top