Djuro - ovo sto sad ti radis klasicno je igranje igara, kao sto ti shaddow lepo pomenu; ova koju aktuelno igras (nesvesno) samnom ili sa nama ovde zove se "Chik mi pomozi!". Dakle to je igra u kojoj 'trazis' pomoc ali ne dajes sansu da ti se na bilo kakav nacin pomogne: sve sto ti se predlozi glat odbijes (ma sve je ok...ma ne poznajes ti njega...ma znam ja kako cu...ma znam ja sta bi trebalo ALI...." itd), ili u drugoj varijanti ne ponudis apsolutno nikakav okvir u kome se moze osnovano ponuditi bilo kakav savet: dakle, ne pruzas nikakav uvid u situaciju (mi ne znamo ni kakav problem imas, ni kakve su okolnosti, niti ko te maltretira niti o cemu se radi i ti uporno to skrivas medju redovima pecajuci nas nanovo i nanovo na drugu vrstu udice koja se pak zove "Chik pogodi!"). Nisu iste okolnosti koje pominje Aca i zbog kojih sam mu glatko skresala da ne davi, jer je njegova prica poznata i milion puta izrecena zalopojka na njegove ukucane i stanje u porodici; no i on isto kao o ti igra igru "Chik mi p[omozi!" jer je u desetini da ne kazem stotini postova postavio isto pitanje u sto varijacija i dobio sto alternativnih odgovora i potvrda dasu mu roditelji nenormalni a on nezreo, infantilan i bez trunke licne odgovornosti za sopstveni zivot. No svaki put usledilo je jedno "Ali...." zbog cega je savet koji mu je ponudjen bezvredan u njegovom slucaju (koji je poseban, zar ne, niko drugi nije nikad u istoriji sveta imao takve roditelje), zbog cega je ponudjeni predlog neupotrebljiv i neprimenjiv u njegovoj kuci........Bas zato sto je sklon igranju igara a bas zato sto ovo nije moja ordinacija da to moram da razumem, podnesem, obradim, interpretiram mu i objasnim te pruzim na uvid i onda jos izlazim na kraj s anjegovim otporima prema istini, ja ovde mogu da mu kazem recnikom obicnog gradjanina (akademskog gradjanina, ali civilnog lica koje prema njemu NEMA ama bas nikakvu obavezu da slusa njegova baljezganja) da NE DAVI. Jer prosto nemam drugi nacin da mu kazem da PRESTANE kad pretera, posto on nista sem samara (vervbalnog) ne moze da cuje i razume (nazalost, jos jedan detalj njegove licne patologije koja nije za ovde vec za neku ozbiljnu psihoterapijsku ordinaciju).
A sto se tebe tice, ko sto si najzad i sama rekla (sama pitas-sama odgovaras): ti ocigledno znas odgovor na svoje pitanje. Ja ti ga ne mogu pruziti jer da bi to mogla makar i u pretpostavci d auradim morala bi ne igrati igru vec jednostavno u tri recenice ispricati situaciju u kojoj se nalazis i potraziti misljenje sagovornika. Posto to ocigledno ne mozes/ne zelis/neces onda ne vidim svrhu pitanja; sem u svrhu psiholoske igre, koju ti ne prepoznajes, ali je prepoznajem ja. Dakle, na pitanje ti ne mogu dati svoje misljenje, ali ti mogu dati jedan savet na osnovu procene da si sklona igrama: to jako ume da remeti komunikaciju, dovodi to toga da te ljudi ponekad vrlo pogresno protumace i razumeju, i najzad vodi u neuroticnost koja dodatno komplikuje ve i onako komplikovane odnose sa drugim ljudima. U tom smislu toplo preporucujem Bernovu literaturu "Koju igru igras?" , "Sta kazes posle zdravo?" i "Ja sam ok, ti si ok!"
Aci, koji takodje ima sklonosti ka igranju igara, naorcito one koju cesto igra samnom, a cenim i sa svim osobama od autoriteta (ili ih bar on tako dozivljava svesno ili nesvesno), zbog svog problema sa autoritetima i igre "Sutni me!" takodje preporucujem ove tri knjige. Svima ostalima takodje preporucujem ovu literaturu prilagodjenu obicnom citaocu kao odlican izvor jednostavnih informacija zasto zakazuju komunikacije izmedju ljudi. Toliko od mene.