Strah od smrti

svako se plasi smrti, pretezno mislim na mlade ljude... ja se plasim smrti, ali ne toliko koliko se plasim sta ce biti posle... i zao bi mi bilo ljudi koji bi plakali za mnom, jer to mnogo boli kad ih gledas odozgo kako pate za tobom... =(((
 
svako se plasi smrti, pretezno mislim na mlade ljude... ja se plasim smrti, ali ne toliko koliko se plasim sta ce biti posle... i zao bi mi bilo ljudi koji bi plakali za mnom, jer to mnogo boli kad ih gledas odozgo kako pate za tobom... =(((

Hmmm, ne brini nećeš ih videti kako pate za tobom jer nema života posle smrti!
Možeš birati samo između dve varijante, a to je da budeš pokopana ili kremirana posle smrti. Znači možeš birati između truljenja ili pepela i to je to sve što možeš očekivati posle smrti! :roll:
 
Nesto iz licnog iskustva -

Godinama sam samu sebe pitala, da li se plasim smrti? To je za mene bilo toliko intrigantno da sam trazila tekstove o smrti i citala, citala, ali to nije bio moj licni dozivljaj koji sam bas intenzivno zelela, vec samo iskustva drugih ljudi.Sve sto sam procitala jednostavno kao da nisam bila zadovoljna tim, zelela sam i dalje. U nekim trenutcima, sama sa sobom, imala sam osecaj da se ipak ne plasim, a vec sledeci put razmisljajuci, opet nisam bila sigurna.. Dilema je potrajala par godina.
Naravno, verujem, da kada nesto trazimo to i nadjemo.
Pre dve godine dozivela sam klinicku smrt. Jedno neizmerno osecanje LJUBAVI me je prozelo svu. Pokusavala sam da objasnim prijateljima kakav je to osecaj, ali jednostavno, ovde, u zivotu, ne postoji nista sto bi moglo da se poredi s tom ljubavlju. Trazila sam odgovor i dobila ga. Nema straha od smrti samo i jedino - LJUBAV - :))))
Do nekih saznanje ne može se doći iz druge ruke tj. čistom teorijom, nego se do njih stiže isključivo ličnim doživljajem.
"Kakvi su ovi ljekari danas? Neće da me puste da se odmorim nego sipaju vodu na mene i bude me. A tako mi je bilo lepo!" (Reči moje majke posle povratka iz kliničke smrti).
 
Ja imam drugacije misljenje. Smatram da ako neko voli svoj zivot i sve sto se desava u njemu, ima strah od smrti, strah da ce mu se jednog dana sve to oduzeti.
Dok covek koji svoj zivot ne ceni i u kome nema cemu da se nada i nekog da voli, njemu je mnogo lakse da podnese cinjenicu da ce jednog dana da umre.

Original postavio Crash and Burn


Hmmm, ne brini nećeš ih videti kako pate za tobom jer nema života posle smrti!
Ovo su primeri čistog teoretisanja. Bilo bi dobro da se ove tvrdnje dokažu, pogotovu ova zadnja, jer se uporno ponavlja.
 
Ovo su primeri čistog teoretisanja. Bilo bi dobro da se ove tvrdnje dokažu, pogotovu ova zadnja, jer se uporno ponavlja.

Hm, pa ja lako mogu da dokažem da telo truli u zemlji ali kako možete dokazati da postoji život posle smrti? Odatle se još niko nije vratio da svedoči o tome niti je neko od nas bio na tom famoznom mestu ili mestima! 8)
 
Hm, pa ja lako mogu da dokažem da telo truli u zemlji ali kako možete dokazati da postoji život posle smrti? Odatle se još niko nije vratio da svedoči o tome niti je neko od nas bio na tom famoznom mestu ili mestima! 8)
I - je li to dokaz da života nema posle smrti? Čovek ne zna ni šta je sve moguće za života akamoli posle smrti.
 
I - je li to dokaz da života nema posle smrti? Čovek ne zna ni šta je sve moguće za života akamoli posle smrti.

:D Тако је Ристо.

Прво морамо да научимо шта је то живот, па тек онда да причамо о нечему што зовемо смрт.
 
Strah ? Od smrti ? Jos je Sokrat svojom smrcu pokazao da je lako umreti, a tim nacinom da je jos lakse VECNO ziveti ! Stvarno, ko bi danas znao za Sokrata da nije UMRO, na takav, njemu svojstven nacin ?! Dakle, JOS OD Sokrata imamo PUT kako da prevazidjemo taj strah.
 
"Nadahnuti zanosnim slutnjama o divotama s one strane groba,nastojimo najraznolikijim kombinovanjem predmeta i misli Vremenskog zivota dosegnuti deo one Ljupkosti ciji sastavni delovi,mozda,pripadaju samoj Vecnosti." (E.A.Po) Citat iz knjige N.Brauna- "Zivot protiv smrti".
Dobra knjiga za ovu temu. Meni se vise svidja,opet za ovu temu,knjiga E.Bekera-"Poricanje smrti" (THE DENIAL OF DEATH),koja je dozivela veliki broj izdanja svuda u svetu. Opet, izvanredna knjiga za ovu temu.
 
NEREJ:
Strah ? Od smrti ? Jos je Sokrat svojom smrcu pokazao da je lako umreti, a tim nacinom da je jos lakse VECNO ziveti ! Stvarno, ko bi danas znao za Sokrata da nije UMRO, na takav, njemu svojstven nacin ?! Dakle, JOS OD Sokrata imamo PUT kako da prevazidjemo taj strah.
O, Bože. :roll: Ko bi danas znao za Merlinku da nije tako umrla na sebi svojstven način? :roll: Sokrat ti je intrigantan samo zbog svoje smrti?
Ja Merlinku volim da gledam, tj. njene filmove i dan-danas, a i moji muškarci! :lol: :lol: :lol: Raskošna plavuša, mmmmmmmmm! :razz: Ali da poredim filmove i filozofiju, ne pada mi na pamet. I ona je ostavila značajna dela iza sebe, kao i Sokrat, ali su različite težine. :)

A da se vratimo na filozofiju? :) Kakave veze ima laka smrt sa večnim životom?
Kako se prevazilazi nešto što ne postoji?
 
Gle, "zainteresovana",ja sam mislio na reci Sokrata kada je osudjen na smrt: " Vreme je sudije da ja podjem u smrt, a vi u zivot. A ko od nas ide boljoj sudbini to niko ne zna." To je bilo u skladu sa njegovim razmisljanjem, da se bojati smrti ne znaci da si mudar,vec suprotno, "jer niko ne zna da li nije smrt upravo najvece od svih dobara za coveka", pod uslovom da se zivi dostojanstveno,a onda tako i umre. Nisam bas siguran da je Merlinka,izuzimajuci njenu lepotu, znacajna po takvom nacinu razmisljanja. A,cini mi se,da se jos uvek drzim teme.
 
Kada nestanu svi, kada se svaki trag svetlosti izgubi, ti ćeš biti moj svetionik nade. Svetionik koji će mi zauvek pokazivati put, koji če uvek razdvajati javu i san. Svet koji ću ja zauvek štititi, i neću dozvoliti da iz njegovog sećanja nestaneš. Jer tu srećni mogli smo biti, da zauvek jedno drugo volimo, i zauvek verni budemo.Snaga ljubavi jedne protiv svih sila univerzuma. Ja nikada tebe napustiti neću. I sada dok na tebe pokrov beli stavljaju, moje srce na sastavne delove puca. Snage nemam da nastavim, um napušta, duša mi za tobom hoće, za tobom vrišti. I ja poslednju želju svoje duše ispunjavam. I dok me more nedoumice silne, i dok tvoje usnulo li ce ja posmatram. Dok celi život u trenutku sagledavam. Telo mi od otrova kopni. Dok čekam tu zadnju gošću, dok mislim na tebe naglas govorim zadnje reči svoje " Zauvek s' tobom zauvek najdraže moje".
Kada sve nestane a samo ti ostaneš.
 

Back
Top