Strah od smrti

Erih From u Čovjeku za sebe smatra da prećerani strah od smrti "proizilazi iz neuspjeha da se živi život. Taj 'iracionalni strah' izraz je naše zle savjesti što smo traćili život i propuštili šansu da produktivno upotrijebimo svoje sposobnosti... S iracionalnim strahom od smrti povezan je i strah od starenja, strah koji muči još i više ljudi u našoj kulturi".
Neka istraživanja su pokazala da ljudi koji prihvaćaju stvarnost svoje smrti i svoje konačnosti ulaze u intenzivnije i dublje interpersonalne odnose nego oni koji svijest o smrti potiskuju, jer ne žele gubiti svoje vrijeme u trivijalnim i površnim međuljudskim odnosima (Šaron Graham).
Stvarnost smrti se negira maltene svuda. Starenje, neizlječive bolesti i umiranje ne smatraju se djelovima životnog procesa, već porazom i izrazom naše nemoći da ovladamo prirodom. Medicinski pristup umiranju još uvijek karakteriše napor i borba da se savlada smrt, a malo pažnje se posvećuje kvalitetu življenja u danima koji predstoje do smrti. Posvećuje se pažnja čovjekovim fiziološkim potrebama, kroz tehnologiju, a zanemaruje psihološko i socijalno. Stvarnost smrti se negira i medicinski radnici, često i pod pritiskom rodbine, skrivaju predstojeću smrt neizlječivim bolesnicima.
Vojislav Kuzmanović u svojim Zapisima o vlastitom umiranju piše sljedeće: "Naravno, ođe u bolnici, tražio sam da se sa mnom govori otvoreno, potpuno otvoreno, i da se ne zavaravamo lažnim dijagnozama ili lažnim situacijama, jer sam zastupao mišljenje da je smrt, uz neke druge stvari, moja najintimnija stvar. Da je smrt ono u što mi se niko nema pravo miješati. Zastupao sam mišljenje da niko nema pravo da mi laže i da mi govori o mojoj trenutnoj bolesti onako kako on hoće, a ne onako kako jeste stvarno".
Uočavajući sve te probleme i shvativši koliko smrt može biti intiman i ljudski vrijedan doživljaj i za umirućeg, kao i za one koji su oko njega, poznati psihijatar Elizabet Kubler-Ros je učinila mnogo da to približi i drugim ljudima. Brojnim seminarima i predavanjima o smrti i umiranju nastojala je pomoći medicinskom osoblju, studentima i svim zainteresovanim koji pomažu ljudima, da preispitaju svoje vlastite strahove ili predrasude o smrti, kako bi poslije toga mogli pomoći umirućim pacijentima da se na neinfatilan način suoče sa svojom smrću.
 
Hellen lijepo napisa
"strah od smrti je strah od nistavila".
Koliko puta zamisljam sebe kao izboranu baku koja ceka da smrt dodje po nju.Tad me uhvati neizmjerni strah.Ali opet se pomolim- Boze daj zdravlja da docekam lijepu starost,da punog srca odem na onaj svijet,jer sam ostvarila sve svoje zelje.
Nema vece srece od one da sam svoju djecu izvela na pravi put,da su zdrava i sretna.

Zelim da vjerujem u ponovni zivot jer mi tako lakse:)
 
Maravilloso:
Ne boje se ljudi smrti nego toga da neće stići da postignu ciljeve...
Kliknite za proširenje...

+ boje se rodjenja. Neznam koji ku*ac niko ne obrati paznju da stalno pricam kako se ljudi boje rodjenja (prije no sto se rode, naravno) i same "mogucnosti" da bi mogli biti ponovo rodjeni. Zbog cega:? Zbog toga sto bi s time izgubili sve sto su stekli, postigli ili teze da postignu, steknu, i zbog toga sto ponovo bili "prepusteni sami sebi" a prije svega "sami", a time i "slobodni" a slobodom odvojeni od "prirode", tj. boje se od imanja SLOBODNE VOLJE, tj od imanja slobodne volje u svijetu koji nije "sav pod tvojom kontrolom", dok od "slobodne volje" same po sebi niko nema strah.

Dakle, smrt sama po sebi nije nista strasno, tako da se niko (iskreno) ne boji od nje. Jedino ako slaze sebe da se boji smrti, tad ce pokusati da slaze i druge. 'Koristi' od te lazi su nebrojene... najvise ta korist sto uvjek umjesto "pravog" straha od radjenja neke akcije, mozes sebi i drugima navesti "lazni strah od smrti" i onda im/si sa time zamazes oci da bi nesto postigo na kvarno.

Nejasno sam ovo napisao, mozda drugi put prepravim post pa bolje objasnim misao.
 
upadljivo_tih_:
+ boje se rodjenja.
Kliknite za proširenje...
Teško je u to vjerovati jer je strah svojstven samo onima koji su već rođeni... a oni koji još nijesu rođeni nemaju se čega bojati... u bukvalnom smislu... jer nedostaje to nešto čega bi se bojali.
upadljivo_tih_:
stalno pricam kako se ljudi boje rodjenja (prije no sto se rode, naravno) i same "mogucnosti" da bi mogli biti ponovo rodjeni. Zbog cega:? Zbog toga sto bi s time izgubili sve sto su stekli, postigli ili teze da postignu, steknu, i zbog toga sto ponovo bili "prepusteni sami sebi" a prije svega "sami", a time i "slobodni" a slobodom odvojeni od "prirode", tj. boje se od imanja SLOBODNE VOLJE, tj od imanja slobodne volje u svijetu koji nije "sav pod tvojom kontrolom", dok od "slobodne volje" same po sebi niko nema strah.
Kliknite za proširenje...
Nema života poslije smrti... jer smrt je po definiciji kraj života...

...poslije smrti na Zemlji nema više života na Zemlji iste osobe...
...život može biti nastavljen negdje drugo... tipa na Nebesima... ali onda ako je život nastavljen negdje to i nije bila smrt...

Ne može čovjek u isto vrijeme biti i živ i mrtav...
...ne shvataju to ljudi pa svašta pišu...
 
Maravilloso:
Teško je u to vjerovati jer je strah svojstven samo onima koji su već rođeni... a oni koji još nijesu rođeni nemaju se čega bojati... u bukvalnom smislu... jer nedostaje to nešto čega bi se bojali.

Nema života poslije smrti... jer smrt je po definiciji kraj života...

...poslije smrti na Zemlji nema više života na Zemlji iste osobe...
...život može biti nastavljen negdje drugo... tipa na Nebesima... ali onda ako je život nastavljen negdje to i nije bila smrt...

Ne može čovjek u isto vrijeme biti i živ i mrtav...
...ne shvataju to ljudi pa svašta pišu...
Kliknite za proširenje...

Strah od rodjenja postoji dok se radjas. Vrlo je lako shvatiti.
Nisam reko da postoji zivot poslije smrti, kolko se ja sjecam, nego pricam o fantazijama.
 
Život je gorko-kiselo-sladunjavi osmeh.
Smrt je kad' prestaneš da se smeješ.
Ili kad' te zgaze kola.
A strah od smrti ne bi bio tako jak da postoji 'zagrobni život'.
Vidimo se i sutra u novoj epizodi male škole pojmova 'Pojma nemam'.
 
Tema smrti igra dominantnu ulogu u religiji, mitologiji i umjetnosti mnogih kultura. U teoretskom razmatranju zapadnnih psihologa, psihijatara i filozofa ovoj temi je posvećeno relativno malo pažnje.
Frojd je u svojim ranim radovima smatrao da je strah od smrti derivat separacione anksioznosti ili derivat straha od kastracije, što znači da je izvor straha od smrti situirao u konflikte ranih stadijuma libidinoznog razvoja.
U kasnijim radovima, Frojd je postulirao postojanje dvije kategorije instinkata - instinkti koji služe cilju održanja života i oni koji im se suprotstavljaju i teže da sve vrate u neživo stanje. Ranije je smatrao da su sve manifestacije agresivnosti proistekle iz seksualnosti (i tako u osnovi sadističke prirode), a u novom konceptualnom okviru povezao ih je sa instinktom smrti. Prema tom gledištu, instinkt smrti djeluje u ljudskom organizmu od samog početka, postepeno ga preobražavajući u anorgansko stanje. Taj destruktivni nagon može i mora biri skrenut od svog prvobitnog cilja i usmjeren prema drugim organizmima. Gotovo da i nije bitno kuda je usmjeren, toliko dugo dok može postizati svoj cilj - razaranje.

Jung je, znajući koliko su motivi povezani sa smrću jako reprezentovani u našem nesvjesnom, često o tome pisao. Po njemu, u prvoj polovini ljudskog života dominantni položaj ima seksualnost, dok u drugoj polovini to mjesto sve više zauzima zanimanje za biološko propadanje i približavanje smrti. Ukoliko proces individuacije teče bez nekih većih prepreka, dovodi do psihološkog sazrijevanja ličnosti, što uključuje i rješenje problema smrti.

U svom kapitalnom djelu Bitak i vrijeme, Martin Hajdeger tvrdi da svaki trenutak ljudskog života prožima svijest o prolaznosti, ništavilu i smrti. Pri tome je nebitno da li pojedinac ima stvarno znanje o tome, da li anticipira dolazak smrti ili svjesno obraća pažnju problemima vezanim za prolaznost. Egzistencijalna analiza otkriva da je život "egzistencija prema smrti".

Mnogi savremeni istraživači i naučnici shvatili su da je smrt potrebno integrisati u naše razumijevanje života, kao što su radile mnoge drevne kulture. Jer, konačno, ne umiremo samo na kraju fizičkog života, umiremo kontinuirano od rođenja pa sve do fizičke smrti. Da bi smo rasli, moramo neprestano umirati i ponovo se rađati, a ne čekati s eventualnim rastom do zadnje krize u svom životu.
Govoreći o čovjekovoj mogućnosti da se pronalazi i raste, čuveni psihijatar i antipsihijatar R.D.Laing u svojoj knjizi Politika doživljaja, kaže: "Još i danas neki ljudi kreću na put. Ali možda većina osjeća da je išćerana iz 'normalnog' svijeta time što je stavljena u neodrživ položaj u njemu. Takvi nemaju orijentaciju u geografiji unutrašnjeg prostora i vremena i vjerovatno će se bez vodiča vrlo brzo izgubiti" (orijentacija znači znati đe je početak ili izvor našeg doživljaja).
I na drugom mjestu kaže: "Ne bismo morali biti nesvjesni unutrašnjeg svijeta. Najveći dio vremena nijesmo svjesni njegovog postojanja. A mnogi ljudi ulaze u njega - na nesreću, bez vodiča, brkajući spoljnju stvarnost sa unutrašnjom, a unutrašnju sa spoljnjom - i obično gube sposobnost da mjerodavno djeluju u svakodnevnim odnosima... To ne bi moralo biti tako. Proces ulaženja iz ovog svijeta u drugi isto je toliko prirodan kao smrt ili rođenje. Ali u našem sadašnjem svijetu koji je toliko prestrašen i nesvjestan drugog svijeta, nije iznenađujuće da čovjek, kada stvarnost, ta tvorevina ovog svijeta, jednom prsne i on uđe u dugi svijet, bude potpuno izgubljen i preplašen i da kod drugih ljudi nailazi jedino na nerazumijevanje. Mi smo društveno uslovljeni da smatramo potpuno uranjanje u spoljnji prostor i vrijeme kao nešto normalno i zdravo. Uranjanje u unutrašnji prostor i vrijeme obično se smatra antisocijalnim povlačenjem, skretanjam, kao nešto manje vrijedno, po sebi potološko, u određenom smislu i sramotno".

Ako se na produktivan način naučimo suočavati sa svojim unutrašnjim svijetom i prestanemo biti stranci sami sebi, neće nam ni smrt biti toliko strana i zastrašujuća kao što većini ljudi danas jeste.
 
Taisa:
Ovde je reč o strahu od smrti, znači stanje u kome se nalazi čovek pre smrti, pa u tom smislu pišem o veri, nadi i ljubavi.

Zna se (ko veruje), da je čovek Adam (i Eva), bio besmrtan i da je postao smrtan u momentu kada je isteran iz raja. To je već druga i duga priča.

Tema je strah od smrti, s t r a h.
Kliknite za proširenje...

Nemam strah od smrti, bolujem od bolesti krvi i znam da neću preživeti pedesetu, ali ne dopuštam da to utiče na moju psihu. Uostalom posle smrti me ionako samo čeka golmila zemlje i crvi da se goste. Ja jednostavno živim ne razmišljajući o tom trenutku i to ne zato što se bojim već zato što ima gomila interesantnijih tema od smrti. A smrt kad dođe došla je bio ja spreman ili ne.
 
Crash and Burn:
Nemam strah od smrti, bolujem od bolesti krvi i znam da neću preživeti pedesetu, ali ne dopuštam da to utiče na moju psihu. Uostalom posle smrti me ionako samo čeka golmila zemlje i crvi da se goste. Ja jednostavno živim ne razmišljajući o tom trenutku i to ne zato što se bojim već zato što ima gomila interesantnijih tema od smrti. A smrt kad dođe došla je bio ja spreman ili ne.
Kliknite za proširenje...
Bolje je kremiranje.
 
Crash and Burn:
Nemam strah od smrti, bolujem od bolesti krvi i znam da neću preživeti pedesetu, ali ne dopuštam da to utiče na moju psihu. Uostalom posle smrti me ionako samo čeka golmila zemlje i crvi da se goste. Ja jednostavno živim ne razmišljajući o tom trenutku i to ne zato što se bojim već zato što ima gomila interesantnijih tema od smrti. A smrt kad dođe došla je bio ja spreman ili ne.
Kliknite za proširenje...
Zašto bi mislio da nećeš? Preživećeš ti i osamdesetu.
 
Nesto iz licnog iskustva -

Godinama sam samu sebe pitala, da li se plasim smrti? To je za mene bilo toliko intrigantno da sam trazila tekstove o smrti i citala, citala, ali to nije bio moj licni dozivljaj koji sam bas intenzivno zelela, vec samo iskustva drugih ljudi.Sve sto sam procitala jednostavno kao da nisam bila zadovoljna tim, zelela sam i dalje. U nekim trenutcima, sama sa sobom, imala sam osecaj da se ipak ne plasim, a vec sledeci put razmisljajuci, opet nisam bila sigurna.. Dilema je potrajala par godina.
Naravno, verujem, da kada nesto trazimo to i nadjemo.
Pre dve godine dozivela sam klinicku smrt. Jedno neizmerno osecanje LJUBAVI me je prozelo svu. Pokusavala sam da objasnim prijateljima kakav je to osecaj, ali jednostavno, ovde, u zivotu, ne postoji nista sto bi moglo da se poredi s tom ljubavlju. Trazila sam odgovor i dobila ga. Nema straha od smrti samo i jedino - LJUBAV - :))))
 
Religija hrišćanska kaže da je sva religija ustvari težnja čoveka da dosegne metafiziku i metafizičko i da na taj način bar za trenutak ili više produži svoj život i uticaj na ovozemaljsko ili svetsko....

Dakle i tu je osnova pobeda smrti, samo što se tu malo u nadi ,da će bog pomazanjem darivati večiti život duši....Dok neke ideje postoje da duša mora imati rezonantne misli , misli o toj duši da bi opstala u ovom svetu. Što se slaže sa 40 dana i sa 7 dana kad obično u narodu odlaze leptiri iznad vrata itd.....

Moram da kažem da ljubav prema životu definitivno otklanja strah od smrti, jer nekako , možda od mene vama neobjašnjivo , ta ljubav prema životu prelazi u ljubav prema smrti kao sledećoj etapi , kao prirodnom ostavljanju prostora , seči starog stabla da bi mlado lišće videlo sunca....

U vezi straha evo vam dve,tri mudrosti:
-strah ne sprečava nikoga i ništa da ostvare ono čega se plašimo
-strah podiže ograde oko nas , ali ne da nas štite već da nas ograničavaju
-strah deluje na ljude tako što vremenom poprimaju sve više od onoga čega se plaše.....
 
Moram da kažem da ljubav prema životu definitivno otklanja strah od smrti, jer nekako , možda od mene vama neobjašnjivo , ta ljubav prema životu prelazi u ljubav prema smrti kao sledećoj etapi , kao prirodnom ostavljanju prostora , seči starog stabla da bi mlado lišće videlo sunca....
Kliknite za proširenje...
Ja imam drugacije misljenje.Smatram da ako neko voli svoj zivot i sve sto se desava u njemu, ima strah od smrti, strah da ce mu se jednog dana sve to oduzeti.
Dok covek koji svoj zivot ne ceni i u kome nema cemu da se nada i nekog da voli, njemu je mnogo lakse da podnese cinjenicu da ce jednog dana da umre.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Hari Poter
Odgovornost
2
Odgovora
46
Pregleda
904
LBarbara
LBarbara
svorkapa
Na osnovu čega devojke danas biraju partnera odnosno supruga
2
Odgovora
43
Pregleda
854
Ateista5
Ateista5

Back
Top