Strah i kako ga prevazići

  • Začetnik teme Začetnik teme drbob
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Bojim se da dzogiram nocu, stazom koja mi je poznata, samo u zadnje vreme se tu okupljaju neki sumnjivi tipovi, ili je tu murija, a meni je do trcanja a ne do objasnjavanja ni caskanja...Kako da ucinim da moj strah nestane ? Mislim, ja znam cega se bojim, dobro, zasto mi je taj strah dat, ne postoji sigurnost od 100%...A u koju kategoriju ja sad spadam!?
 
Džogiraj danju,u neko prikladnije vreme,ili džogiraj u društvu,i rešio si problem.Jednostavno.
Izvin'te što se plekam...
Ali... neće učiniti da nestane strah od trčanja noću... tako što će trčati danju ili u društvu.
Čak i ako bude trčao danju i dalje će imati strah od trčanja noću... jer je taj strah razuman i opravdan... a uz to uopšte nema strah od trčanja danju i u društvu.

Isto kao što ja neću učiniti da nestane moj strah od insekata... tako što ću se igrati sa mačićima...
 
strah je normalni zacin svacijeg zivota. sa nekima se radjamo - strah od padanja - gubitka ravnoteze i naglog podizanja zvuka - sto je iskorisceno u svrhe upozoravajucih sirena. Ostali strahovi se sticu i na njih se moze uticati.

mislim da je zacetnik teme mislio na savremene strahove i kako ih prevazici. u zavisnosti od toga kakav je strah - tako ga treba i tretirati.

Pametni ljudi u savremenom dobu naucili su da se zdravo plase violetnih lica, narkomana, sektasa, raznih mentalnih bolesnika ...
Najveca odbrana od straha jeste svest o strahu i stratesko preduzimanje potrebnih mera zastite
Samo budala ( a ne hrabra osoba) krenuce u sukob sa violentnim likom na ulici a da pri tom ne zna skim ima posla.
hrabrost je suociti se sa strahom i zastiti se od realnih mogucnosti nase ugrozenosti
ali nije hrabrost izazivati ono sto nas plasi bez procene snaga i mogucnosti sopstvenih a jos vise onih drugih.

strah je nas saveznik jer nas uci da se u ovim opasnim vremenima prestorjavamo prema potrebama i
da budemo svesni opasnosti raznih i razlicitih - ne da bi ziveli u strahu vec da bi zastitili sebe i sve koje volimo mudrom akcijom i nadasve promisljenim stavom prema svemu
 
Izvin'te što se plekam...
Ali... neće učiniti da nestane strah od trčanja noću... tako što će trčati danju ili u društvu.
Čak i ako bude trčao danju i dalje će imati strah od trčanja noću... jer je taj strah razuman i opravdan... a uz to uopšte nema strah od trčanja danju i u društvu.

Isto kao što ja neću učiniti da nestane moj strah od insekata... tako što ću se igrati sa mačićima...
Neće, ali to i ne znači da nema načina da se čovek oslobodi svih strahova a da pri tom ne bude mrtav ili lud.
 
Strah je tu da se suocimo sa njime, a od nase snalazljivosti zavisi da li cemo pri tome i nastradati. Hrabar nije jednako Lud.

Mislim da je najveci problem naseg doba strah od straha. Normalno je bojati se, ali nije normalno izbegavati svaku situaciju u kojoj postoji mogucnost da se bojimo. Nasu sadasnjost oblikovali ljudi koji su se bojali. Svaki pokret civilizacije nosio je sa sobom strah hiljada ili miliona, i pri tome ne mislim samo na ratove. Da su nasi velikani izbegavali svoj strah, ostali bi u vremenu pre kamenog doba...

To ne znaci da onaj ko se boji visine treba da skoci sa visine. Ne, ali moze da stane na ivicu, da pogleda dole, zamisli sebe kako pada, suoci se sa tom mogucnoscu, i potseti sebe, naravno, da se cvrsto drzi za tu ivicu, i da je na sigurnom sve dok to sam zeli.
 
Strah je tu da se suocimo sa njime, a od nase snalazljivosti zavisi da li cemo pri tome i nastradati. Hrabar nije jednako Lud.

Mislim da je najveci problem naseg doba strah od straha. Normalno je bojati se, ali nije normalno izbegavati svaku situaciju u kojoj postoji mogucnost da se bojimo. Nasu sadasnjost oblikovali ljudi koji su se bojali. Svaki pokret civilizacije nosio je sa sobom strah hiljada ili miliona, i pri tome ne mislim samo na ratove. Da su nasi velikani izbegavali svoj strah, ostali bi u vremenu pre kamenog doba...

To ne znaci da onaj ko se boji visine treba da skoci sa visine. Ne, ali moze da stane na ivicu, da pogleda dole, zamisli sebe kako pada, suoci se sa tom mogucnoscu, i potseti sebe, naravno, da se cvrsto drzi za tu ivicu, i da je na sigurnom sve dok to sam zeli.
Fino si to rekao.
 
Mnoge stvari u životu uradimo ili ne zbog straha.Zašto se plašimo?Da li je strah urođen ili stečen?
Naučno je dokazano da se rađamo sa dva straha,a to su: strah od pada i strah od buke.
Kako odrastamo ta dva straha nestaju ,ali se javlja mnogo drugih,stečenih strahova.
Ako smo uspeli da pobedimo ta dva urođena straha,zašto ne bi smo mogli i one koji su stečeni?
Šta vi mislite o tome i kakva su vaša iskustva?

Nevolim rijec 'naucno je dokazano' jer ja sad odma mogu rec da su neki drugi naucnici dokazali nesto drugo. A ti meni na to mozes navest opet ove prve. A ja ti onda mogu rec da su ovi moji 'poznatiji' ali ti onda mozes rec da su, naprotiv, oni drugi jos vise poznati, i ja na kraju kazem: da stvarno jesu, ali to nema veze, a ti onda kazes kako je ovo sto ovi tvoji kazu nekako 'vise logicno' a ja da je upravo ta logicnost 'suvoparna nekako' i tako do iznemoglosti, i zato necu da na taj nacin diskutujem.

Ja mislim da si ti u pravu, da se sa tim strahovima radjamo, ali da prije toga (prije nego sto se rodimo) imamo jedan drugi strah koji bi nazvao 'strah od radjanja'. I da je su ti strahovi koje si naveo, ta 2, samo 'proizvod logican' straha od rodjenja. Jer buka sugerise da napolje 'postoji nesto' a pad sugerise na 'ispad':lol:

O ovome strahu 'od rodjenja' su pricali davno neki naucnici, za koje sad misle svi da su glupi posto su 'odavno pricali, pa nisu u trendu', ali bilo kako bilo, nikad nisam vidio dijete koje nije plakalo kad se rodilo. I ako ti nemozes, a stvarno, nemozes, reci da "dijete tad place zato sto mu je mnogo dobro" onda ja sa vise prava mogu reci da dijete tad place toliko i kmeci zato sto mu je "mnogo lose". Ne odnosi se na tebe, pricam za inace:lol:

Ova teorija nije bas naucna, jer polazi od toga da ljudsko bice prema AMA BAS NICEMU NIJE RAVNODUSNO i da se bas zbog toga i zove tako "ljudsko bice". Logican sled implikacija je da se ni prema izlasku iz p***e m******e nemoze bit ravnodusan (s obzirom na polaznu hipotezu), pa se tako uzima da dijete te emocije koje ima za taj dogadjaj izlaska iz p m nekako i zeli da pokaze, jer... niko nije ravnodusan prema nicamu, pa ni prema pokazivanju emocija... pa se tako konstatuje da to dijete, posto ...cak i ako zna srpski cim se rodi nezna sigurno onaj nas sto zovu "maternji", te svoje emocije umjesto jezikom pokazuje izrazima lica, kapcima, disanjem, uzdisanjem, prsticima, otvaranjem ili zatvaranjem usta, pisanjem, ili placom... (sve to ako mi od rodjenja pa do groba imamo spontanu i ne 'naucenu' zelju da pokazujemo emocije) -- posto su mu to jedina sredstva koja ima, a i ... bilo sto moze biti upotrijebljeno za komunikaciju, pa evo, cak i ovi smeili:roll: i da ono sa tim svim placom -- uzima se, zeli da pokaze nezadovoljstvo ili strah ili zbunjenosti ili i to i to i to. A to se tako uzima samo zato sto kasnije u zivotu kad smo zadovoljni se s m i j e m o a kad nismo p l a c e m o pa se na osnovu toga konstatuje da dijete, posto nije ravnodusno, a ni ne smije se, onda sigurno jeste tuzno tad. A i uzima se da je 'tuga' previse slaba rijec za tako grozno osjecanje povodom izlaska iz p. m.

Hitleru se ova prica nije svidjela, posto je on mislio da je neki 'arijevac' te je natjerao toga covjeka koji to pisase (Sigmunda Frojda) da fino na trg zapali svoje knjige, inace ce ga utepa.

A taj isti Hitler ranije bi lijecen od n'akih 'psihoanaliticara' koje taj Frojd izmisli, i to bi lijecen 2 puta, prvo od tada-tako-zvanog "Histericnog slepila" ili ti "anestezije ocnog misica uzrokovane histericnim 'oduzimanjem'" koju imase kao direktnu posledicu te velike traume sto je izasao iz p* m* a kasnije nemogu se sjetit vise od cega. Ali kako je izgleda bio ovaj psihijatar malo 'omanuo' to hitler naredi da se on ubije, i ubice coveka! A Hitler misljase da mu je to 'naredjenje da toga covjeka ubije' stiglo direktno od samoga 'gospoda boga' posto ga ovaj pod n'akom 'hipnozom' dok ga lecase ubijedi da je on 'sprovodnik volje bozije na zemlji' nebi li mu ulijo hrabrosti, posto vojnici koji ga poznavase tih dana su velili za toga Hitlera da je p***ica i on je radi toga i doso da se leci. I eto... tako naeba ovaj psihijatar zbog sopstvenog pokusaja da napravi hrabroga covjeka od Hitlera, a ovaj da bi potvrdio njegovo tumacenje da ta 'nehrabrost' potice od 'traume rodjenja' posla ga pravo u grob, a grob se kaze za p***u koja nije 'fina', i kako je stvarno sve ovo simbolicno svi se cudimo sad:roll::razz:

Cak neki tvrde i za zaliske na kosi koje je Hitler imao da simbolisu... nebitno, i ovo je previse bez toga:-?
Izmedju ostalog, za kukasti krst (swastika) se zna da po predanju u svim starim civilizacijama u kojima se koristio -- se koristio kao simbol za:
"The swastika's spectrum of meaning is centered around power, energy, and migration"
http://www.symbols.com/encyclopedia/15/151.html
sve ono sto fali coveku kad se rodi -- tako ispada jel da. A "dijete je otac covjeka" (citat po prof. dr. extraord. S. F.) a i za "srecu" je simbol nedje sto isto fali djeci kad se rode. Poznat je i termin "Hitlerova omladina" ... da ne duzim mnogo.

Poceo sam o njemu (Hitleru) jer se nadam da za ovu temu nema boljeg 'materijala za istrazivanje' od toga: zbog kojeg to straha su svi njemci jednodusno slijedili hitlera, kako je mogo uliti strah i poslusnost u citavu naciju?

Obicno mi to pitanje pada na pamet kad razmisljam o 'strahu'.:confused:
 

Back
Top