Strah i kako ga prevazići

  • Začetnik teme Začetnik teme drbob
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Tuzni_patak:
Prvi deo je netacan.
Drugi deo prica o opreznosti i paznji , ne o znanju....
Prvi deo je apsolutno tačan. Drugi deo je još tačniji.
Uvrediću se ako mi oponiraš kao predstavnicima lepšeg pola. Naučno je dokazano da je mozak žene drugačije građe od mozga čovjeka. Razlog tome je, svakako, stabilnost sitema kroz brojnost i razuđenost parametara. Ako nijesi pedofil, bilo bi ti mnogo korisnije, u svakom pogledu, da budeš veći gentelman. (Oprosti, nekad i ja maksimalno provociram).
 
Kako je kroz vekove znanje raslo smanjivao se strah od mnogih stvari.Nema više progona,lova na veštice,inkvizicije.Ovo potvrđuje druga rečenica,a ti mi patak ajd' obrazloži gde ja to grešim,pomozi mi da shvatim gde sam to u zabludi.Ok?
 
yavisi...

naravno da postajemo oprezniji..ali ako bi nas sva losa iskustva sputavala u dozivljavanju novih, vremenom bi postali kao panjevi...

slazem se da treba biti pametniji..ali ne treba se plasiti...strah je neprijatelj br.1
 
iyvini, ti si se zeznuo...

opreznost-zadryavanje racionalnog i pored emocionalnog faktora...ili sto bi narod rekao, ne grlom u jagode..
ali, to nije strah..nego odbijanje da se nataknu ruzicaste naocare i pored bure hormona..cemu su narocito sklone zene...

cega se u stvari plasimo?povredjivanja, odbacivanja, potcenjivanja...plasimo se da nekom damo sve, a da ne dobijemo isto zauyvrat..plasimo se da budemo podredjeni, da budemo zavisni..plasimo se raznih sranja...

a istina je da plasili se ne plasili se , ne mozemo se sacuvati od boli..ne mozemo se sacuvati od boli...bol je deo zivota...i onog momenta kad to prihvatimo, izbori postaju laksi..
 
Tuzni_patak:
Ok. Ispravka . Prva i druga rečenica zajedno su netačne....
Treća je pogrešno protumačena....

Znanje ne isključuje strah.A i bez uključenja nauke i istorije to je lako pokazati....
"Kog ujede zmija i guštera se boji". Stoji ili ne stoji?
Znanje smanjuje strah do potpunog isključenja. Ko zna neće ga ujesti zmija.
Objašnjenje. Patkove tvrdnje su donekle tačne, ali samo za jednu grupu. To je grupa koja ne vodi računa o duhovnoj nadgradnji i prilično je velika. Kod te grupe Ptatak sve negativnosti pripisuje animalnom dijelu, odnosno, zaostatku od životinje. Međutim, i uprkos svoj svetskoj nauci do sada po tom pitanju, to je pogrešna teorija. Ništa aimalno kod čovjeka nema. Nauka se drži ove teorije jer je zadovoljava sa stanovišta evolucije. Međutim, teorija evolucoje nije ničim dokazana, pa ne može biti ni tačna. Nauka treba da izbriše iz svojih udžbenika sve što nadovezuje na životinju a odražava se na psihu čovjeka i kao jedinke i kao društvenog subjekta. Negativnosti, pa i strah u negativnom smislu, kod ove grupe proizilaze jedino iz razloga nevođenja računa o duhovnim vrijednostima čovjekove psihe.
Druga grupa je ona što uzdiže svoje duhovne vrednosti čime postiže istinsko (ne prividno ili lažno) obuzdavanje psihičkog ispoljenja pa i smanjenje uticaja straha. Osobe koje se duhovno uzdignu veoma visoko isključuju strah apsolutno. Svi mogu proveriti.
 
"Druga grupa je ona što uzdiže svoje duhovne vrednosti čime postiže istinsko (ne prividno ili lažno) obuzdavanje psihičkog ispoljenja pa i smanjenje uticaja straha. Osobe koje se duhovno uzdignu veoma visoko isključuju strah apsolutno. Svi mogu proveriti."

Pa jeste ovo tačno, ali ima cenu.....smanjenje širine posmatranja.....jer onda su drugi putevi prilično apsurdni i "ne valja njima ići".

Sa druge strane strah se može smanjiti i sprečavanjem da te zmija ujede, ili preventiva ili opreznost, ali ne na onaj način na koji je to tumačila sindi valjda....
Čim se desi šok , posle toga bar ja mislim, da više ne možemo govoriti o opreznosti već o strahu...znači koga zmija ujede i guštera se plaši.......
....no....kao po običaju lupam , pa zanemarite moje upadice...one su više namenjene meni da ih skinem kad dodjem kući.....
 
osnovna funkcija straha je zashtita koja usled unutrashnje disharmonije postaje blokator, kako prevazici, pa moze dosta vezbom, kao kod ljudi koji imaju npr strah od visine, ide se na manje pa postepeno se povecava, primenljivo i u milion drugih situacija
 
Strah bi valjalo prevazići provokacijom krajnjeg nezadovoljstva do one tačke kada čovek postaje neustrašiv, ljut do ludila (i blizu ludila) i krene da čini one stvari kojih se bojao (po pravilu uvek to čini). Inače, kratkog je daha tako da ne vredi preterano.
 
Pazi mizantropa, on je za šok terapiju....
Pošto znam da kod straha logika ne pali , da je više osećajni nego razumski (iako je nastao kao razumna reakcija) , to ja lično nisam za šok terapiju kao terapiju za strah, možda za neodlučnost, ili nelagodnost , ali to je već druga priča....koju sam načeo u temi od pre mesec dana , ali još nije zrela misao kod mene da bi mučkao šta se od toga može dobiti....(način nastanka straha i etape).

Ovo mazohističko utemeljenje šok terapije već ima malo više smisla jer se izjednačuje rezultat sa drugim ja koje je dovelo do neželjenog položaja (straha), pa ga kroz samokažnjavanje kažnjavamo za neopreznost, neaktivnost, nepažljivost, glupost.......Ali opet nisam za to , mada je kao dopunska metoda možda neophodna, jer posle izjednačenja ljudi raskrste i žele da krenu u novi početak....

Ostala je metoda proživljavanja, gde se usporeno proživljava ono što je izazvalo strah ili stvorilo strah.
Usporeni tempo po meni je dobar metod, jer ublažuje snagu, daje mogućnost razumu i autosugestiji da stanu iznad osećaja i osećanja, ali uz oprez da se ne upadne u beskonačnu petlju (bez obzira da li kao vrstu samokažnjavanja ili kao neutreniranost razdvajanja i kontrolisanja misli i tokova misli).


I dalje lupam , samo ignorišite ovo , i uživajte.....
 
Strahova ima vise, kao i njihovih uzroka. Kako objasniti strah od smrti, kako od vuka...strahovi djeteta, strahovi odraslih .
Strah je vid odbrane od nepoznatog ili simptom bolesti i aktiviranje odbrane . Strah me da ovim pisanjem nista nijesam rekao !
 
Misanthropos:
Strah bi valjalo prevazići provokacijom krajnjeg nezadovoljstva do one tačke kada čovek postaje neustrašiv, ljut do ludila (i blizu ludila) i krene da čini one stvari kojih se bojao (po pravilu uvek to čini). Inače, kratkog je daha tako da ne vredi preterano.
Baš to! Samo ne iz ljutnje (ili mazohizma kako Patak kaže) i težnje ka ludilu nego iz krajnje smirenosti i u namjeri uzdizanja i izgradnje najvećih duhovnih vrlina sa ciljem totalnog i trajnog oslobađanja od svakog straha, koji je, inače, čovjeku dat u odbrambene svrhe, kao što faraon navodi.
 
Da se nadovezem na zmije, gustere i moju opreznost u skijanju... Jutros sam slusala jednog psihijatra koja je pricala na temu onog sporta gde deca skacu po ogradama i krovovima (ne znam tacno kako se zove) i objasnila je da ta deca to rade jer nemaju znanje o mogucim posledicama tj. rekla je da medicina odsustvo straha povezuje sa neznanjem. Znaci Patak, moja opreznost u skijanju je posledica znanja o padu sto znaci - prisustvo straha. To kaze medicina, a kako na sve to gleda filozofija...
 
Ponekad je i problem u tome što čovek i nema želju da pobedi strah! Ja imam neverovatnu fobiju od paukova i insekata! Kada vidim sićušnog pauka, u glavi mi se pojavi njegova uvećana slika i mahinalno poskočim ili pisnem. Tako i sa insektima. A ja znam da mi ništa nemogu, i znam da su bezopasni (uglavnom) i nije problem da su mi gadni ili tako nešto, nego je to moja nesvesna reakcija, i ja u trenutku nemam mnogo kontrole sama nad sobom. A, iako hoću, kad kod probam da ga iskorenim, odustanem. Nemogu da podnesem! Drugarica mi je donela tarantulu (živu), samo što u nesvest nisam pala! Objektivno, mogu da teoretišem koliko hoću, ali u praksi- nikako!
 
Urodjen ili stecen...banalan ili osnovan...strah je ono sto nas tera da prvo dobro razmislimo, ili pak da odreagujemo u afektu...
Na sta bi licio svet...na sta bi licili mi...kada bi svi prevazisli sve svoje strahove...kada se niko nicega ne bi bojao...kada se ne bi plasili onoga sto donosi sutra...meni se sve cini da posle odredjenog vremenskog perioda i ne bi imali razliga za strah, jer bi nasa ljudska priroda, ne plaseci se nicega, unistila sve one sitne slutnje i strasti, cari i bojazni...sve one fine niti od kojih je satkan svet koji nas okruzuje...
 
drbob:
Mnoge stvari u životu uradimo ili ne zbog straha.Zašto se plašimo?Da li je strah urođen ili stečen?
Naučno je dokazano da se rađamo sa dva straha,a to su: strah od pada i strah od buke.
Kako odrastamo ta dva straha nestaju ,ali se javlja mnogo drugih,stečenih strahova.
Ako smo uspeli da pobedimo ta dva urođena straha,zašto ne bi smo mogli i one koji su stečeni?
Šta vi mislite o tome i kakva su vaša iskustva?

back to the topic
 

Back
Top