Stihovi za moju dusu

[sofffy]

​

Volio bih da te nisam sreo
Da te nisam ljubio u noći
Da ti nisam upamtio oči
I na dugu vjernost ti se kleo.



Volio bih da te nisam sreo
Da mi nisi pričala o sebi,
Nikad ne bih maštao o tebi
Nikad ne bi cvijet u polju sveo.



Sve bi ljepše bilo tad
Ja sam drugi čovjek sad
Ne vraćaj se, zbog tebe sam bdjeo
Volio bih da te nisam sreo.



Volio bih da te nisam sreo
Kad smo dugo šutjeli u tami
Za sve ovo mi smo krivi sami
Kao putnik na tvoj prag bi sjeo.


Sve bi ljepše bilo tad
Ja sam drugi čovjek sad
Ne vraćaj se, reći sam ti htio
Volio bih da te nisam sreo.​

 

[Almsivi]

UVEK SVE MOŽE NEŽNIJE....

Ovo je bas lepo.

Volio bih da te nisam sreo
Da mi nisi pričala o sebi,
Nikad ne bih maštao o tebi

Jok, bolje je dodirnuti makar jednom, i izgubiti, nego nikad nemati. I masta je legendaran dar.

 

[pajce 1205]

imaj vremena za maštu - to je put ka zvezdama

 

[Mirođija]

"Čekam u senci jednog starog duda,
Da mesec zađe i skrivena tamom
Po uskoj stazi što kroz noć krivuda
Da siđeš meni čežnjivom i samom
Čekam a sporo prolaze minuti........................."

 

[^^AngelGabriel^^]

Kada zavlada mir
u mojoj duši
zaspaće sunce
u sobi
toga jutra
na grudima mi

Daleke bure
što hridine grle
oko svetionika
košava
severac…
taći mi neće usne

te zore
kada odsetam
kao uhoda
na drugi svet
​

 

[^^AngelGabriel^^]

MOJA TAJNA LJUBAV

Moja tajna ljubav je tu,
pored mene.
On diše samnom,
On se smeje samnom
On brine o meni .

Piše i prekoreva ,
Smeje se i strepi.
On je najbolji, jer je
Moja tajna ljubav.

Za njega znamo samo moj
Jastuk satkan od snova
I jorgan od čežnje.
I niko više jer,
On mora ostati
moja tajna ljubav.

Nebo me po nekad prevari
i uđe u moje misli.
Smeju mi se oblaci
što sam zaljubljena,
A to tako vešto krijem.

Tužili su me suncu da ne spavam,
I da s nestrpljenjem očekujem
Bat njegovih koraka,
I reči izgovorene najlepšim glasom.

On ne zna da sam ja tu.
Da me jedan od krovova sakriva
I da samo ako želi,
može me jasno videti.

Jer ja se vešto krijem,
Ja se pretvaram još veštije
I govorim „Ma ništa mi nije“
Kad iznenada pocrvenim.

On ima oči boje greha,
On ima kosu koja zove moje ruke
On ima usne .. kakve ja okusiti neću .

Jer on je moja tajna ljubav
I on to ne zna.
Tako mora biti.

Jer ako sazna
onda više nije
moja tajna ljubav.

***
​

 

[DUNJA W]

Nocas gde si
dok u tami usne ljube drugog
Nocas sapat upucen tebi
zeli neko stran da prisvoji
nocas s nekim ruke preplicem
dok tebe srcem milujem
nocas strancu kazem da ga volim
dok, tebe dragi, zelim
Nocas mi neznanac usne ljubi
ne dam oci da mi vidi
Nocas moram da grlim jace
dok umorno srce za tobom place
Nocas gde si dok srce za tobom zudi
Nocas ruke neznanca uzimam
u svet novi zeli da me vodi

 

[opijum]

Mi smo se ipak negdje sreli
Izvan života izvan kruga
Iako sami još nas veže
Od misli most od suza duga.

 

[^^AngelGabriel^^]

Želim da vodim sa tobom ljubav
u vazduhu, u oblaku, u snu.
Celo vreme osećam
kako strujiš mi niz vene
- i znam da znaš da si tu!

Osećam kako me diraš polako
pokretom nežnim
skidaš taj veo samoće moje
i tu si
osećam te
poput telepatije
boje sveta više za nas ne postoje.

Diram ti usne kao kroz san
hodam ka tebi korakom lakim
i sviđa ti se pojava moja i greh taj
što čini te ludim
što čini te takvim.

Poput telepatije
treptaja lakih
drhtim.
Odjednom u zbrci sam sa sobom
sve se boje sveta gube
dok te zamišljam u suncu
i beskrajem celim
vodim ljubav sa tobom.

***
​

 

[^^AngelGabriel^^]

ZAGRLI ME NEZNO,UZMI RUKU MOJU,
MOJE SRCE ZELI SAMO LJUBAV TVOJU,
UZMI ME I ODVEDI PUTEM SRECE,
NEMOJ DA SE BOJIS,
MOJE SRCE TE NIKAD PREVARITI NECE
​

 

[Asmodeus]

ZAGRLI ME NEZNO,UZMI RUKU MOJU,
MOJE SRCE ZELI SAMO LJUBAV TVOJU,
UZMI ME I ODVEDI PUTEM SRECE,
NEMOJ DA SE BOJIS,
MOJE SRCE TE NIKAD PREVARITI NECE
​

TI SI MOJ ANDJEO KOJI SMISAO DAJE SVEMU,
TI SI MOJA MIRNA LUKA I JEDINI SPAS,
TI SI MOJ ZIVOT I SVA LEPOTA,
TAKO SAM SRECNA STO TE IMAM,
STO OVO NEBO IMA NAS...
VOLIM TE BESKRAJNO...

 

[^^AngelGabriel^^]

TI SI MOJ ANDJEO KOJI SMISAO DAJE SVEMU,
TI SI MOJA MIRNA LUKA I JEDINI SPAS,
TI SI MOJ ZIVOT I SVA LEPOTA,
TAKO SAM SRECNA STO TE IMAM,
STO OVO NEBO IMA NAS...
VOLIM TE BESKRAJNO...

Ti si san u kojem hodam...izvor što gasi moju vatrenu žeđ...ti si nada i razoćarenje...radost i bol...

ti si ljubav što obasjava moju dušu... dušu svemira...

ti si vatra što me grije...palma ispod koje odmaram...

ti si sunce koje suši moju sjetu...vjetar što pušta miris naranđe...srce u kojem se vidim...ogledalo u kojem se gledam...

ti si cijeli mojh svijet...sklonište gorkih sati...dragulj sati veselih...ti si perla moje sudbine...

ti si jedro što otkriva magične horizonte...praznik zalaza...zore rasplesane u beskraju...ti si krilo s kojim letim za dati sreću...

tvoj glas uzdiže misli neistražene...otvara nebesa bez granica...ispunjava moju samoću...

ti si ljubav što preskače limite zabranjenih običaja, i živi na livadi rascvjetanoj, gdje je svaka stabljika jedan san poklonjen pogledom neba...

ti si duša što vibrira na svaki poziv...val što pratim vječno...osmjeh što blista naš korak, kao jedna kometa srebrna na horizontu vatrenom...

tvoje ime je čišćenje sretno, u zlu opstanka...

ti si moj život...i iznad tebe nema ničega do svjetlosti boga...

​

 

[opijum]

VERUJEM
Verujem u prolece ljubavi i njegove bujice,
verujem u dusu duga,praskozorja i sutona,
Verujem u antene sto ih nosim u snovima,
Verujem u slutnje,strepnje,i nagovestaje,
Verujem u prizvuke
Verujem u borove koji se zorama lece,
Verujem u srca koja mogu sve resiti,
Verujem u secanja na detinjstvo omadjijano,
Verujem u radost prastanja,
Verujem u bezazlenost ljudi,zmija,i zveri,
Verujem u nevinost prvih grehova,
Verujem u casovnik sto kuca u zemljanom sredistu,
Verujam u duhove koji zive u osmesima,
Verujem u vasionu srca koja se bude,
Verujem u nepovratnost,i rastanke kraj voda,
Verujem u reku zborava i njenu beskonacnost!

D. Maksimovic

[/IMG]

 

[Asmodeus]

Želim da vodim sa tobom ljubav
u vazduhu, u oblaku, u snu.
Celo vreme osećam
kako strujiš mi niz vene
- i znam da znaš da si tu!

Osećam kako me diraš polako
pokretom nežnim
skidaš taj veo samoće moje
i tu si
osećam te
poput telepatije
boje sveta više za nas ne postoje.

Diram ti usne kao kroz san
hodam ka tebi korakom lakim
i sviđa ti se pojava moja i greh taj
što čini te ludim
što čini te takvim.

Poput telepatije
treptaja lakih
drhtim.
Odjednom u zbrci sam sa sobom
sve se boje sveta gube
dok te zamišljam u suncu
i beskrajem celim
vodim ljubav sa tobom.

***
​

Tvoje divne oci kriju sav moj svet,
Tvoje nezne ruke moj su jedini dom,
Tvoje tople usne su mojoj dusi sve,
srce mi je srecno jer zivi u srcu tvom...

 

[opijum]

U tvojim je ocima svijetlost
U tvojim usnama vjecnost
U tvom osmijehu duga
U tebi paleta
A u meni zelja da obojis moj svijet
Rastegni platno
I mene po njemu
Razbacaj boje
Nijansu sjetne
Nijansu sretne
I sarenila puno za smijeh

[/IMG]

 

[Revizor]

Hey you, out there in the cold
Getting lonely, getting old
Can you feel me?
Hey you, standing in the aisles
With itchy feet and fading smiles
Can you feel me?
Hey you, dont help them to bury the light
Don't give in without a fight.

Hey you, out there on your own
Sitting naked by the phone
Would you touch me?
Hey you, with you ear against the wall
Waiting for someone to call out
Would you touch me?
Hey you, would you help me to carry the stone?
Open your heart, I'm coming home.

But it was only fantasy.
The wall was too high,
As you can see.
No matter how he tried,
He could not break free.
And the worms ate into his brain.

Hey you, standing in the road
always doing what you're told,
Can you help me?
Hey you, out there beyond the wall,
Breaking bottles in the hall,
Can you help me?
Hey you, don't tell me there's no hope at all
Together we stand, divided we fall.

[Click of TV being turned on]
"Well, only got an hour of daylight left. Better get started"
"Isnt it unsafe to travel at night?"
"It'll be a lot less safe to stay here. You're father's gunna pick up our trail before long"
"Can Loca ride?"
"Yeah, I can ride... Magaret, time to go! Maigret, thank you for everything"
"Goodbye Chenga"
"Goodbye miss ..."
"I'll be back"

 

[Živan]

O TEBI , LJUBAVI MOJA JEDINA
Autor: zal kopp



O TEBI , LJUBAVI MOJA JEDINA


Namjeravam , o tebi nekoliko rijeci napisati jedina moja ljubavi .
Sretan sam , jer si moja , u rijecima jedina i ljubav u pjesmi ,
u tisini i gubljenju glasa dok promatram nebo iznad ravnice .
Uvijek si ziva slika dodira sto ima odgovor svakoj mojoj sutnji ,
moj smisao kad zaustim ili urlik u bespucu slomljenih emocija .

Svatko ima pjesmu i svatko ima rijeci , a ja tebe , ljubav jedinu .
Onaj prvi koji ima pravo u ocima vidjeti svjetlo nema tu velicinu ,
kao ja , kad me obasipa moja ljubav jedina , jedina moja ljubavi .
Rijec po rijec umivas pjesmu s mirisima svog zanosnog osmjeha
i rukopisom ljubavi pretvaras ih u slatke bukete predivnih latica .

Prostires se sa skripom prvog prosinackog snijega , ljubavi moja .
Skupljas sve zvukove sto se stoljecima skrivaju u starim sumama
i ljekovita si jer donosis maglovitim jutrima neuhvatljivi sjaj rijeke .
Budis sapatom proljeca lastavice dok njihova krila drhte u zavjetrini ,
a pospanost vlati pokrivas , svaku posebno , svojim plavim zjenicama .

Ljubavi moja jedina , izmirujes me u snovima gdje daljine ne postoje .
U vjetru sto mojom dusom struji olujna si snaga i vladar svim morima ,
pomices u meni kamene otoke i u njihove se uvale zalijeces uzdasima .
Kad zakoracim u nepregledne dubine hladnog i beskonacnog svemira ,
ti me docekujes ljubavi moja jedina i u tebi jedinoj prepoznajem zvijezde .

Zato me povedi do kraja jedina moja ljubavi i istisni komadice straha .
Izvuci mjesecinu i samo s tom srebrnom zavjesom moje tijelo podari ,
privuci me i svjetlucavim poljupcima razmnozi , podigni i nebu prinesi .
Ostavi tako ovjencanog , kraj jezera i na obali rijeke , na vrhu planine ,
uz polja i boji suncokreta , na kapi vjecne misli i u tvom srcu koje volim .

Poslusaj ljubavi moja jedina , poslusaj koliko sam sretan sto te imam .
Cijelog si me u svoj divni vijenac ljubavi isplela , cijelu te u sebi imam ,
kao dah bijelog jorgovana u meni postojis i mirises , jedina moja ljubavi .
Moje te usne prije spavanja k sebi zovu i na tvoje grudi s tobom lijezu ,
ljubavi moja jedina , poslusaj koliko sam sretan sto me zauvijek volis .

 

[^^AngelGabriel^^]

Tvoje divne oci kriju sav moj svet,
Tvoje nezne ruke moj su jedini dom,
Tvoje tople usne su mojoj dusi sve,
srce mi je srecno jer zivi u srcu tvom...

.....tobom opčinjena
uvezana plavom svilom
za nebo, za more, za san
prihvatam dlanom dan
i dozivam galebove
da mi na snove
na prošlu noć, donesu
od peska ispredenu nit
da na nju nanižem sitne darove
reči crvene kao rubine
i plave kao safire
i komadić noći za tvoje oči
za tvoje osmehe
za tebe,ljubavi moja jedina....
​

 

[marija miskovic]

Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruća--
i ko što smo slučajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.

 

[marija miskovic]

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji

 

[marija miskovic]

Ljubav nema bolje dane

Ljubav nema bolje dane
sve je sad i nikad više
sve što iza toga dođe
dođe samo da nju zbriše.

Ljubav nema bolje dane
nema sutra nema juče
to je škola za ludake
koji malo teže uče.

Ljubav nema bolje dane
sama kreće sama stane
sama pali sama gasi.

Nas uništi sebe spasi
nemoj da joj brojiš mane
ljubav nema bolje dane.

 

[marija miskovic]

Voleo sam vas
Voleo sam vas;moja ljubav stara
JoŚ uvek,možda,spi u srcu mome.
Al´ zašto ona nemir da vam stvara?
Ja nisam rad žalostiti vas njome.
Voleo sam vas nemo,beznadežno,
Pun strepnje i pun ljubomorne boli,
Voleo sam vas iskreno i nežno;
-Nek bog da tako drugi da vas voli

 

[opijum]

Dok god osecam povetarac u svojoj kosi
I dok vidim sunce koje sija po liscu
Ja necu traziti vise.
Sta jos sudbina moze da mi da
Do zivota koji se zivi u trenutku
Kakvo neznanje?
Mudar je onaj koji ne trazi.
Lutalica ce naci u svim stvarima
Ponor i sumnju u sebe.

*Fernando Pessoa*

 

[Radoje III]

To je bila šuma koja je pojela nebo
šuma iz koje kad izađoh videh
da nisam izašao da su me zveri pojele
i znah da će biti gorko da pričam
o tome šta sam video i nisam
video kad uđoh u njen mrak i ne izađoh
iz te šume što je zelenim čeljustima
pojela svoje staze i izgubila se u sebi
postoji jedna topla obala breg zelenila i jedna
Beatriča
ali su tri čeljusti tri makaze i tri noža
da voleo bih povratak
išao sam ispred sebe po isplakanom
putu i pesak je ujedao za stopala
ko staklo i videh pse koji su grizli zemlju
videh grešnike kako ih vitla zli vetar
nebo što laje i kišu prokletstva tešku
i večitu
videh slepe vode Stiksa i blato mržnje
videh grad u plamenu i žene čije su ruke zmije
videh zid plača bez zvezda
i čuh reči bola u vrtlogu
onih koji su postali drvo ili kamen
i ne mogu se smrti nadati
onih jadnih koji se nikada nisu rodili
videh videh videh i čuh i zaplakah
svirala od zemlje od šume
od krvi
dozivala drugu obalu
na kobnom žalu stajo narod i plako
o jao jao vama duše uklete
s balsamovanim rukama i usnama od krvi
videh videh videh čuh i padoh mrtav
o Aheronte Aheronte
sve strane sveta stiču se na tvojim obalama.

 

[^^AngelGabriel^^]

ŽIVOT SA UKUSOM SMRTI

Jednom kada odlučim da postanem snažna
kad rešim da zalepim flaster preko svega
kad kazna zbog greške ne bude mi važna
živeću k'o drvo ... u dolini brega
u tami, bez oslonca
k'o bolesnik kome je uskraćena nega.

K'o usamljeno drvo koje štiti breg
od vetra i svetla što krije ga u tami
da ne raste, ne cveta i zaboravi da lista
korena uhvaćenog u "zaštitnički" steg
ko zarobljen um bez prilike da blista
a svetlo s' druge strane ... i dalje ga mami.

I ...
Osećam da tu ne pripadam sasvim
dok breg me čuva grane mi se suše
hoću da pobegnem, već hvata me strah
od svih tih satova po kojima kasnim
od svih kula što mi se pred očima ruše
... od svog tog ludila ... što hvata me na mah.

A ako vetar slučajno niz breg sklizne
pa dođe do drveta i ovlaš ga dodirne
zadrhtaće grane ko žice pod naponom
i pašće drvo k'o trkač pred preponom
prolomiće se prasak iz doline mirne
i sve će živo u plač da brizne.

Biće to kraj svega što postoji
za dobro staro drvo što sebi presudi
kad proglasi se snažnim ... i ujedno žrtvom
ubedivši život da se za njega ne trudi
uverivši breg da se baš ničega ne boji
ni sumraka, ni očaja, čak ni gluvog doba
ni gorkog okusa samoće što kad-tad mora da se proba
JER ... UKUS JE SMRTI, POZNAT SAMO MRTVOM.

Sve zbog daška vetra u jednom trenutku
što zaluta na putu i spusti se niz breg
pa poigra s'granama k'o laticama cveta
lakoćom kojom mraz kišu pretvara u sneg
i baci ga na zemlju ... k'o dete staru lutku
da skuplja prašinu i trune u kutku
u dolini brega ...
tu ...
na kraju sveta.​