Stihovi za moju dusu

Ovo je pesma za sve koji se nadaju i veruju......................:heart:

Nada

Nadam se da je ljubav nasa jaka,

I kao senka iz mraka,

Posmatram te bez straha,

Dok noc nad gradom tiho pada,

I dok se svetlost pred mrakom sklanja,

Neka mi jeza strasna srce potresa,

Nadam se da vremana jos uvek ima,

Da joj kazem da spreman sam,

Da joj usne svoje dam,

Ali isto tako uplasen sam,

Imam li pravo da joj sve to kazem?

Ili da opet dozvolim sebi da slazem,

Nadam se da ce ovog puta sve biti drugacije,

Da moje srce vera u novu ljubav osnazice.

Nadam se da me nece odbiti,

Jer moje srce to nece podneti,

Nadam se i molim da ce njeno srce prepoznati moje,

I da sudbina blagonaklona je,

Za nas dvoje……………………………
 
Ti si napustio ono što si želeo, ja ono što sam imala.

Potrebni smo jedno drugome. Nas dvoje. Nikoga nemamo. Ni sebe nemamo.

Gazim pustom stazom, ništa ne očekujem od sutrašnjeg dana, ni od kojeg dana više, samo je provalija i besmisao preda mnom. I strah.
 
Ti si napustio ono što si želeo, ja ono što sam imala.

Potrebni smo jedno drugome. Nas dvoje. Nikoga nemamo. Ni sebe nemamo.

Gazim pustom stazom, ništa ne očekujem od sutrašnjeg dana, ni od kojeg dana više, samo je provalija i besmisao preda mnom. I strah.



Dušu mi pokloni


Dušu mi pokloni..
Mene rastužuju ti krvi požari
što iza sebe ostavljaju pepelište,
te oluje sto nište
naša snevanja blaga...
Dušu mi pokloni..
u ljubavi ja bih htela
do u večna vremena
da sve ostavlja traga...

Dušu mi pokloni...
htela bih u zagrljaju tvom da doživim svetle snove
i pijanstvo onog mutnog sklada
što ljubav se zove...

Htela bih da se ne izgubi
nijedan naš trenutak,
da svaka naša milošta se stvori
u kakav život, pa ma malen bio
kao grumen večitog zlata,
da mi duša blista posle zagrljaja
kao aprilska nebesa zvezdama krcata...

Dusu mi pokloni..
pričaj mi svoje snove u tami,
pričaj mi detinjstva sećanja...
Želi i ti da budeš uza me
do poslednjeg dana...
Dušu mi pokloni
i zadnju joj
česticu svaku
i najlakši dašak svaki
njenog bezdana...

O, daj mi svojih suza,
noćnih nejasnih muka,
pričaj šta srce ti najčešće sanja..
drhti od iznenadnog zvuka
moga koraka i glasa...
Želi i ti u mom zagrljaju
da i posle smrti časa
ostanu ti na mene sećanja.


D. Maksimović
 
Dobro je kad uzivotu za nesto se boris,rukama stvoris
Dobro je kad uzivotu nekoga volis,neko te voli...
Dobro je kad uzivotu neko te sluti ti nekoga slutis...Ali je,
najbolje kad u zivotu imas nekog,skim mozes lako da sutis...
 
Željko Krznarić

Ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta
iza svakog osmijeha
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga
i kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive
kad na usne padne list jeseni
kad se raduješ recimo nečem
a u stvari misliš o meni
ova pjesma ima stotinu zadaća
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja
ona je tvoj stražar u noći
ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris marelica spusti niz ramena
jer znam da je najteže
kad nekoga nema
a znaš da bi morao biti
i kad mene ne bude
tamo gdje me tražiš
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene
ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli
ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli. :heart:
\
 
Nezan-kao lahor,...
Blag-kao povrsina jezera u podne...
Omamljujuc- kao cvecem prosaran proplanak...
Nedostizan-kao vecni zivot...
Potreban- kao ljubav...
bez pogleda tvog
ni vreme ne tece
nit' sunce sija
nit' za mene ljubavi ima...
 
Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.

Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.

Niti se odupreti mozeš
niti preskočiti dan.

Kao što ne možeš
tuđi san usniti
niti okom drugim
videti.

Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom času
volim. :heart::heart::heart:
 
Ljubav na prvi pogled

Oboje su uvjereni
da ih je povezao iznenadan osjećaj.
Lijepa je takva sigurnost,
ali nesigurnost je ljepša.

Drže, budući da se prije nisu poznavali,
da među njima nikad ništa nije bilo.
A što bi na to ulice, stube, hodnici
na kojima su se mogli davno mimoilaziti?

Htjela bih ih zapitati
ne sjećaju li se –
možda u kružnim vratima
nekoć licem u lice?
neko «oprostite» u gužvi?
glas «pogrešno» u slušalici?
- ali znam njihov odgovor.
Ne, ne sjećaju se.

Jako bi ih začudilo
da se već dulje vrijeme
poigrava s njima slučaj.

Još ne posve spreman
da se za njih prometne u sudbu,
približavao ih je i udaljavao,
presretao ih je na putu
i prigušivši hihot
odskakivao u stranu.

Bilo je znakova, signala,
pa što ako nečitkih.
Možda prije tri godine
ili u prošli utorak
neki je listić prelepršao
s ramena na rame?
Nešto se izgubilo i podiglo.
Tko zna, možda već lopta
u zelenilu djetinjstva.

Bile su kvake i zvonca
na kojima se preuranjeno
dodir stavljao na dodir.
Kovčezi jedan uz drugi u garderobi.
Možda je neke noći bio isti san,
odmah poslije buđenja izbrisan.

Ta svaki je početak
samo neki nastavak,
a knjiga događaja
uvijek otvorena po sredini.;):heart:

Wisława Szymborska
 
pozdravna pesma

gledas i ne verujes
a i mozda te oci lazu,
lazi i prevare ovde ne postoje,
eh kad bi svuda tako bilo-
koliko bi onda sretan svet postao,
svi bi svakome pomagali
i nesrece ne bi bilo
covek bi postao covek.

autor n.n;)
 
Citam, citam i ponovo citam stihove, koje pise ruka tvoja
i osecam toplinu, toplinu tvojih neznih ruku,
osecam tvoje nezne prste, koji lagano i besumno prelaze,
prelaze kilometre i kilometre rastojanja imedju nas dvoje,
prelaze put koji nas razdvaja ove noci, ovih dana,
ali put koji mi prelazimo u sekundi u trenu,
jer ti si tu, pored mene, ja te osecam
osecam tvoj uzdah, miris tvoje kose,
osecam tvoj poljubac, poljubac za laku noc
koji mi upucujes, upucujes svake noci
jer ti si tu, pored mene, ja te osecam

Tvoji stihovi, koje pises, koje saljes svake noci
smiruju moje uzdrhtalo telo, zeljno tebe
zeljno tvojih dodira, poljubaca.
osecanja prema tebi, pale vatru
vatru koja gori u mom telu,
vatru koja ceka nas ponovni susret
susret koji uskoro ce doci
jer ti si tu, pored mene, ja te osecam...:heart::heart::heart::cmok:
 
Nikada nećeš naći oči kao moje,
Ni jedne ne čitaju tako dobro tvoje,
Ni jedne ne umeju da ti osmeh ukradu
I kada srce gubi poslednju nadu...

Nikada nećeš naći ruke kao moje,
Ni jedne neće tako savršeno stajati uz tvoje,
Ni jedne neće znati koliko čvrsto se steže,
Kada dolazi jutro i poslednji minuti beže...

Nikada nećeš naći usne koje ljube,
I onda kada znaju da sve ostalo gube,
Usne koje gore i kada drhte od zime,
Usne koje peku kad izgovore tvoje ime...

Nikada nećeš naći srce luđe,
Jer u svakom naći ćeš tragove tuđe,
Svako će tražiti ljubav a neće voleti,
Ni jedno kao moje zbog tebe neće boleti...

Nikada nećeš naći čoveka koji zna,
Sve tvoje tajne kao ja...​
 
Seine Straßen - Xavier Naidoo

Ihr veranstaltet Feste auf den Strassen
You’re having celebrations on the streets
genehmigt von der falschen Instanz
Approved by wrong instances
Ist euch alles wirklich noch zum spassen?
Are you really still making fun of it?
Seid ihr bereit für den letzten Tanz?
Are you ready for the last dance?

Eure Anteilnahme hält sich so in Grenzen
Your sympathy is kept within reasonable limits
eure Augen vermissen jeden Glanz
Your eyes are missing every blaze
der Tod kommt auch nach wenigen Enzen
The death comes even after a few *
Rette sich wer kann, doch wer kann’s
Run for your lives, but who can

Es sind seine Straßen, von jeher
They are His streets, ever since
seine Straßen, von den Bergen bis ans Meer
His streets from the mountains to the sea
seine Wege, denn der Herr führt sein Heer
His ways, because the Lord guides His army
und eure schlecht gebauten Pfade
And your badly built paths
machen es dem Thronwagen schwer
Make it difficult for the throne wagon

Ans Totenbett wird mich keiner binden
Nobody will bind me to the deathbed
ich räume Straßen und ebne Wege leg ich frei
I will clear streets and even ways I will lay open
bis seine Straßen sich um die höchsten Berge winden
Until His streets will coil around the highest mountain
ist kein Sterben und kein Schmerz vorbei
no dying and no pain will be over

Vorbei sind die Zeiten der Vergebung,
The times of remission are over
vorbei sind die Tage, die gezählt,
Over are the days, that have been counted
schafft die Bewegung zum Ziel der Erhebung
Manage the movement to the aim of the exaltation
für den, für den der es verfehlt
for the one, for the one who misses it


Wege, die an uns sind unsere Straßen,
Ways, that for us are our streets
sogar Berge schmelzen unter seinem Fuß
Mountains melt underneath His feet...
überragend ist der, über allen Maßen,
Superior is He, beyond all measure
du mußt ihn suchen, denn vielleicht bist du’s
You have to search for Him, because maybe it is you

den er benötigt, um seine Straßen zu bauen.
the one He needs, to build His streets
den er braucht um sein Heer zu vermehren,
the one He needs to increase His army
wir können wenigen, nur wenigen vertrauen,
We can only (trust) a few, only trust a few
müssen wahrlich nicht mehr lange entbehren
We don't have to wait much longer
 
Dok koraci bešumno,
gube se u tami
strašni krik gavrana nad tišinom para,
samo praznom dušom vetar provejava
i let suvog lista
u večnost pretvara.
Nad palim čardakom samo djeram stenje
slike u sećanju a zidovi goli,
pukotinom zjapim, ko rupe u zidu,
kasno sam saznao
da tišina boli.
Uzima polako, nem sam da se branim
i poslednji uzdah u grlu se suši,
dok zatvaram oči, ja je samo hranim
prebiram sećanje,
dok me ne uguši.:(
 

Voljeni..
napustam bojista, na kojima snagu pojih
a ruze i dalje listaju..
svaka u sebi, noseci dugu
svaka u sebi, nudeci zivot novi..
da hramove pjesma ispuni
da drumove, srce pregazi..
neisplakana da ne ostane
niti jedna suza cista,
dok dan od noci se oprasta
cjelovom zvjezdanim..znamenjem Tvojim..
ako odbijes moj dah
i sva ljepota, od mene ruke odmakne..
ako krvlju mojom, buduce i proslo protece
ja sam pristala, uz luku spokoja
sto ime vjecno cuti i dusom poima..
i ja sam vec cula sapat
kojim nebo, o zadnjem zalasku zbori..
i vec sam vidjela i smrt i radjanja
da praznina puni korak
i sve da iscezne..
................
izmedju sna i budjenja
izmedju radosti i bola..

 
Ljubavna pesma

Kako da dusu sputam, da se tvoje
ne takne? Kako, mimo tebe, njom
da grlim druge stvari i daljine?
Ah, rado bih je sklonio na koje
zaboravljeno mesto usred tmine,
u neki izgubljeni kut, u kom
nece je tvoje njihati dubine.
Al ipak, sve sto dodirne nas dvoje
ko gudalo nas neko spaja, koje
iz dveju struna jedan mami glas.
Na kom smo instrumentu? Ko nas satka?
I koji ovo svirac drzi nas?
O, pesma slatka.:heart:
R.M.Rilke.
 
MOJOJ LJUBAVI...:heart:


Veče...
soba okupana u prigušenoj svetlosti sveća
senke se igraju po zidovima
na stolu večera postavljena za dvoje...
i flaša omiljenog crvenog vina
lagana muzika čuje se
zidni sat otkucava
i najavljuje njegov dolazak...
Sve miriše na ljubav
na čežnju
i onda...
zvuk zvona...
on na vratima
osmeh koji potapa
sve tuge sveta
osmeh...
koji me bez daha ostavlja
i zagrljaj...
koji obećava
koji štiti me od svih mojih strahova
zagrljaj...
i taj dobro znani osećaj
da mu pripadam,
da mi pripada... :kiss:
 

Back
Top