Stihovi za moju dusu

Nisam prestao da mislim na tebe



I mislim na tebe Ali ne tražim te.

Nisam prestao da mislim na tebe,

Volio bih ti ovo reći.

Želio bih ti napisati da bih se želio vratiti,

da mi nedostaješ

i da mislim na tebe.


Ali ne tražim te.

Čak ti i ne pišem.

Ne znam kako si.

Nedostaje mi da to znam.

Imaš li planove?

Jesi li se danas nasmiješila?

O čemu si sanjala?

Da li si se odjavila?

Gde ideš?

Imaš li snove?

Jesi li jela?

Htio bih te pronaći.

Ali ja nemam snage.

I nemaš ni ti.


I onda uzalud čekamo.

Razmislimo o tome.

I zapamti me.

I zapamti da mislim na tebe,

da, ne znaš,

ali ja živim svaki dan,

ono što pišem, pišem o tebi.

I zapamtii da su potraga i razmišljanje dvije različite stvari.

I mislim na tebe


Ali ne tražim te.


Bukowski
 
jmkhvYg.png
 
Čarls Bukovski - Niko osim tebe

Niko te ne može spasiti osim
tebe.
naći ćeš se ponovo i ponovo
u gotovo nemogućim
situacijama.
oni će pokušati ponovo i ponovo
pod izgovorima, pod maskama
i silom
da te natjeraju da podlegneš, odustaneš
i/ili tiho umreš
iznutra.

Niko te ne može spasiti osim
tebe
i biće dovoljno lako da ne uspiješ
tako lako
ali nemoj, nemoj, nemoj.
samo ih posmatraj.
slušaj ih.
zar želiš to da budeš?
bezličan, bezdušan, bezosjećajan
stvor?
zar hoćeš da doživiš
smrt prije smrti?

Niko te ne može spasiti osim tebe
ti si biće vrijedno spasa.
to je rat koji nije lako dobiti
ali ako je išta vrijedno pobjede onda je
to ovo.

Razmisli o tome.
Razmisli o spasavanju sebe.
Tvog duhovnog sebe.
Tvog hrabrog sebe.
Tvog pjevajućeg magičnog sebe i
Tvog prelijepog sebe.
Spasi ga.
Ne priključuj se mrtvima u duši.

Održavaj sebe
humorom i skladom
i na kraju
ako je neophodno
uloži i cijelog sebe u tu borbu,
bez obzira na izglede,
bez obzira na
cijenu.

Samo ti možeš da spasiš sebe.

Učini to! Učini!

I tada ćeš tačno znati
o čemu govorim.
 
Zabranjeno pušenje Pišonja i Žuga

Pišonja i Žuga su pamtili dobro
Šta im je te večeri govorio lepi
More je provod, more su koke
More je izvor života jel tako Boke
Boke je još dodao i to
Da se strankinje praskaju praskom
I da je za Ostrogu kampu
Svaku noć drugu jebavo
Pišonja i Žuga mogli su ih slušati
I noć celu
Pišonja i Žuga imali su krv
19. godina vrelu
 
Сутра

Сваке вечери, уморан од неостварених жеља, али увек с
дрхтајем наде у срцу, прошапћем једну реч:
Сутра!
Сутра ће ми неко рећи: сине;
сутра ће ми неко рећи: драги;
сутра ће ми неко рећи:... волим;
сутра ћу све патње у један гроб сахранити, у један гроб
без крста, без знака, да ни спомена на њих не остане;
сутра...
И тако 365 дана у години –
Сутра!... Сутра!

Данило Киш

e8bb2094b78a1737bcb64fc4e7a892f1.jpg
 
Aprilska

Oslušni dok mi jutrom donosiš kafu
kako kroz prozor dopire zvuk,
to me April zove,
svojom pjesmom budi
ono odveć davno usnulo u meni.

Otvori prozor,
osjeti toplinu tog Sunca,
takvu toplinu, nježnu, samo u ove dane
možeš osjetiti.

Kažu ljudi, sva proljeća su ista,
no sa svakim novim priroda je ljepša,
kao da prkosi nečemu,
bori se, kao onaj posljednji vojnik
hrabrog kralja Leonida.

Dok ulaziš u moju sobu, zastani,
osjeti kako se miris tek naoštrene olovke
i nove hartije mješa sa stotinama
aprilskih mirisa koji se provlače kroz
otvoren prozor.

U aprilu te volim kako do sad nisam,
nesigurno, stidljivo, a opet jako i smjelo,
i sa nadom da će proljeće trajati bar još stotinu godina.

Nijedan April nije sličan onom prethodnom,
uvijek je to nova priča,
nova ljubav,
novi dan,
novi početak za sve što se mora i što se želi.
51141747710_a4b6780c0d_z.jpg

Bojan Zdrale
 
Jedna stara stvar. Dugo je nisam slušao, i dugo se nisam tako osećao. Nema nikakve sa onim kako se sada osećam.

Zdravko Čolić Budi mi sestra

Budi mi sestra, sad sam u krizi
Za drugo noćas nismo ni ti ni ja
A sutra opet za srce ugrizi
Budi mi sestra, kad žena mi ne treba
 
SVE BOJE SVETA

Čudan je ovaj svet u meni
kad se od lišća zazeleni
ili poplavi kao svila
od dečije kose i ptičjih krila.

Čudan je ovaj svet u meni
kad sve požuti i porumeni.

Van mene dosta boja živi.
Van mene katkad svet i posivi,
ili se smrači i naoblači.

Dobro je zato što postoje
i ove moje lepše boje.
I neki osmeh sunčan i plah.
I vetar nečujan kao dah.
Pa sve kad trne
i sve kad svene,
kad tmurno izgleda svet oko mene,
u meni živi sto vatrometa
nekakvog šarenijeg i lepšeg sveta.

Ponekad želim da podelim
moje rumeno sa gradom celim,
i moje belo sa žutom travom,
i moje žuto sa noći plavom,
i moje plavo sa rekom snenom…

Jedino čuvam ono zeleno
za neke oči što nisu moje,
al iz njih rastu,
odavno rastu
sve druge oči i druge boje.

Miroslav Antić
 
Bez nekog posebnog Razloga


Ja dođem tek tako.
Bez nekog posebnog razloga.
Dođem da odem
i ništa neću.
Dođem da te probudim ili
izvučem ispod tuša.
Dođem na pola “Casablance”.
Da te prekinem u jelu ili čitanju knjige.
Dođem da zaboraviš
dokle si došla.
I ništa neću.
Osim, možda, da zaboraviš
dokle si došla.
I da te probudim, možda.
Vrućim kroasanima i čajem.
Jabuka s cimetom,
pisao sam ti već o tome.
Samo to.
I da te ponekad
u zoru,
nazovem iz neke govornice.
Kad se barovi zatvaraju,
a ja sam još nedovoljno p’jan da zaspim.
Ništa više.
Jer, ja samo tako dođem.
Da te nađem
kad se kriješ od ljudi, recimo.
Dođem i s ružom, možda.
I, prije nego išta kažeš,
teatralno dotaknem obod kačketa i
uhvatim prvi autobus.
Jer,
ne moraš ništa ni reći.

Ja sam došao samo tako,
da odem,
i ništa neću.
Jedino možda
da se smiješ u snu.
I da te gledam.

Moje smeđe odijelo
prebačeno preko naslona stolice
i cedulja sa naručenim buđenjem.
Napolju vrane.
Ništa više, rekoh već.
Da me ponekad onako
pogledaš i…
I da ti bude drago što sam tu.

Da me ponekad onako
pogledaš i…
I da ti ne bude žao što idem
Možda samo malo.
Ne, ni to.
Ipak sam tu samo da odem
i ništa neću.
come-and-go.jpg

Armin Huseinovic
———————————
 

Back
Top