Stihovi za moju dusu

Јован Дучић - Срце​


Срешћемо се опет, ко зна где и када,
Ненадно и нагло јавићеш се мени -
Можда кад у души болно застудени,
И у срцу почне први снег да пада.

На уснама нашим поникнути неће
Ни прекор, ни хвала; нити туга нова
Што не оста више од негдашњих снова
Ни капља горчине, ни тренутак среће.

Али старом страшћу погледам ли у те:
То нове љубави јавља се глас смео!
Јер што срце хоће то је његов део -
Увек нови део од нове минуте.
 
Pronašla sam te,
I kao da te poznajem
I kao da se ne bojim
Da ti srušim sve zidove.
Nisam ja sva svoja
Ako nisam tvoj svet
Ili barem vatra
Kada ti hladnoću na koži osetim
Čudna sam jer me ima

Gde me ni jedne ruke nisu imale
Kao tvoje.
Čudan si, jer me nema
Tamo gde te najviše ima


Yuri Bojka

FF9BAjDX0AsQrYE
 
Poslednja izmena od moderatora:

Dodje mi ponekad​

Dodje mi ponekad
Da legnem kraj reke,
Da se istecem sa njom ili
Da ostanem na dnu, da mi isperu vode
Srce i dusu.
Dodje mi ponekad
Da brojim rastajuce zvezde
I da gledam plavetnilo neba kuda
Krstare namrgodjeni oblaci.
Dodje mi ponekad
Da legnem kraj reke,
Jer obuhvata me neka luckasta tuga
Onda kad stojim i pratim
zelene talase
Od obale do obale.
Dodje mi ponekad
Da se valjam po travi
Zajedno sa senkama pasa koji laju
Na duvarskom satu,
(Sat koji ne otkucava ponoc).
Dodje mi ponekad
Da pijuckam reku od izvora
do usca,
Jer hocu da sretnem
zlatnu ribicu
I da je zamolim da mi nacrta
Svoj lik, da je ne bih izgubio
U bezdanu svojih secanja.

- Dusan Bajski

dunave-budi-moje-more-sajt-min.jpg
 
КАДА МИ НЕДОСТАЈЕШ

Када ми недостајеш
Мислим туђе мисли
Крадем своје време
Провлачим га
Између облака и снова,
Даљине и снега…

Када пожелим
Да ти недостајем
Одсањам песму
Затворим очи
И на калдрми замислим
Цвет бели.

Када те нема
Јер тако хоћу
Заледим осмех
У себи кажем име
Удахнем дубоко
И помислим:
Тако ми недостајеш.

Мирослав Мика Антић
 
...................................................
Pun strepnje i pun ljubomorne boli,
Voleo sam vas iskreno i nežno;
– Nek bog da tako drugi da vas voli.

Aleksandar Sergejevič Puškin
Šta se desilo sa starim prevodima i lektorima koji su osećali rusku dušu
................................
...................................
"Ja ljubljah vas ćutke i bez nade
S" čežnjom što ljubomora je zda
Ja ljubljah vas svom nežnošću što znadem
Nek takvih ljubavi vam Bog još da "


Zato i ne postavljam više pesme od Jesenjina , Puškina, Bloka, Ljermontova,Cvetajeve,Majakovskog , Pasternaka....
Jer je davnih godina nekom reformom školstva ( Stipe Šuvar) perfidno su zamenjeni prevodi nekim neškolovanim -zapadnim prevodiocima -lektorim koji nikada nisu mogli shvatiti tu rusku dušu i njeno prostranstvo :(
Sreća imao sam prijateljicu koja je studirala rusku književnost te sam tada puno stvari zapamtio u orginalu .
Jedan od starih orginalnih prevoda Jesenjina koji je opstao :heart:
 
Hajde, ljubi me

Hajde, ljubi me, ma i kradom,
Sve do krvi, de, da grcam.
Ne slaže se s voljom hladnom
Vreli nemir moga srca.

Prevrnute čaše, redom,
Sred veselih nisu za nas.
Jer, znaj draga, samo jednom
Na zemlji se živi danas!

Gledaj mirno, kao u dan,
S maglom sivom pogled združi –
Mesec, kao žuti gavran,
Iznad zemlje sada kruži.

Hajde ljubi – hoću tako.
Trula je sad moja sreća.
Gledaj tog što kruži kako
I smrt moju već oseća.

Malaksava snaga pusta!
Umirem – već korak gubim!
Sve do kraja draga usta
Eh, hteo bih ja da ljubim.

I san plavi nek me sretne,
Smutnje moje nek prohuje,
U šapatu trešnje cvetne
“Ja sam tvoja” – nek se čuje.

I nek čaša piće sveto
Prospe preko dana sivih –
Pij i pevaj, mila: eto,
Jedanput se samo živi!

Jesenjin
 
Jedan od starih i dobrih prevoda
?

Pevaj, pevaj! Po kletoj gitari
U krug plešu tvoji prsti čili.
Ugušio bih se u toj pjanoj jari,
Prijatelju jedini i mili.

Ne posmatraj te ukrase njene,
A ni svilu što s ramena pada.
Tražio sam sreću kod te žene,
Ali propast nađoh iznenada.

Nisam znao da je ljubav – pošast,
Nisam znao da je kuga, rana.
Žmureći je ona k meni došla
Pomutivši pamet huligana.

Pevaj, druže, kakav beše za nas
Mladi zanos u vremena bolja!
Neka ljubi nekog drugog danas
Ova mlada i prelepa drolja.

Ah, zastani. Neću da je korim.
Ah, zastani. Neću da je kunem.
Daj da pesmom o sebi ti zborim
U dubokom basu ove strune.

Teku dani – kube od azura,
U srcu mi torba snova zlatnih.
Ja sam mnogo ištipao cura,
Mnogo žena stiskao podatnih.

Da! jer to je istina što truje:
Gledale su moje dečje oči
Kako žudni džukci oko kuje
Redom ližu njen sok što se toči.

Što da mučim ljubomorom sebe!
Što da onda ja bolujem smrtno!
Naš je život – postelja i ćebe.
Naš je život – poljubac i vrtlog.

Pevaj, pevaj! kad se ruke vinu,
Nose muku kobniju i veću.
Čuj... nek idu svi u pizdu..materinu
Nikad, druže, ja umreti neću!




A sad uporedite sa ovim :fdlan:
Ovo je nasilje nad ruskim pesnicima
:rtfm:

PEVAJ, PEVAJ

Pevaj, pevaj! Na kletoj gitari
Prsti tvoji igraju i kruže.
Zagrcnuh se u dimu i jari,
Moj poslednji i jedini druže.

Nek ti oči na grivnu ne sleću,
Nit na svilu što blista beskrajno.
Tražio sam u toj ženi sreću,
A propast sam našao slučajno.

Nisam znao da ljubav duboka –
Zaraza je, da je kuga… strela.
Prišla je i zaklopljena oka
Banditu je pamet oduzela.

Pevaj, druže, nek se vrate dani
I negdašnje naše zore plam.
Nek poljupcem ona druge hrani,
Preživelo đubre, divni šljam.

Ah, zastani! Neću da je diram.
Ah, zastani! Ne kunem je ja.
Daj mi da ti o sebi zasviram
Na debeloj žici koja sja…

Blista mojih dana kube jasno,
U duši je još zlato starinsko.
Mnoge cure štipao sam strasno,
Mnoge žene u uglu sam stisko.

Na zemlji je još istina živa,
Opazih je i ja dečjim okom:
Ližu kučku dok joj se sok sliva
Svi psi redom, na juriš i skokom.

Ljubomoran – zar da sam na tebe?
Zar ovakvog da me snađe jad?
Naš život je – postelja i ćebe
Naš život je – poljubac i pad.

Pevaj, pevaj! Ruke neka mašu:
Kobni zamah – kob će doneti…
Čuj… nek idu svi u… pivsku flašu…
Nikad, druže, ja neću umreti!

:bljuc:
 
Poslednja izmena:

Ne pevaj, draga, kada si sa mnom​

-------------------------------------------------------------

Ne pevaj, draga, kada si sa mnom,
Gruzinske pesme, pune tuge:
U sećanju mi bude tamnom
Daleki žal i dane druge.

Kad razliju se u tišini
Te pesme lude, zanesene,
Ja vidim stepu, u mesečini
I lik daleke jedne žene.

Otkada ugledah te, draga,
Njen lik u mom srcu gasne,
Al’ nova oživi ga snaga,
Kad začujem te pesme strasne.

Ne pevaj, draga, kada si sa mnom,
Gruzinske pesme pune tuge,
U sećanju mi bude tamnom
Daleki žal i dane druge.

Aleksandar Puškin
 
Zaljubljen u ljubav



Kad bih imao jedan komadic zivota,
dokazivao bih ljudima koliko grese
kad misle da prestaju da se zaljubljuju kad ostare
a ne znaju da su ostarili kad prestaju da se
zaljubljuju.
Kad bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja
samo krpena marioneta,
i podario mi komadic zivota,
moguce je da ja ne bih kazivao sve sta mislim,
ali nesumnjivo bih mislio sve sto kazem.
Stvari bih cenio ne po onome sto vrede,
vec po onome sto znace,
spavao bih manje, sanjao vise,
shvatio sam da svaki minut koji provedemo
zatvrenih ociju,
gubimo sezdeset sekundi svetlosti.
Hodao bih kad drugi zastanu,
budio se dok ostali spavaju.
Slusao bih druge kad govore,
i kako bih uzivao u sladoledu od cokolade.
Kad bi mi Bog poklonio komadic zivota,
oblacio bih se jednostavno,
izlagao potrbuske suncu,
ostavljajuci otkrivenim ne samo telo,
vec i dusu.
Boze moj, kad bih imao srce,
ispisivao bih svoju mrznju na ledu
i cekao da izgreje sunce.
Slikao bih Van Gogovim snom na zvezdama
jednu Beneditijevu poemu,
a Seratovu pesmu bih poklanjao kao serenadu
u casu svitanja.
Zalivao bih ruze suzama,
da bih osetio bol od njihovih bodlji
i strastveni poljubac njihovih latica.
Boze moj, kad bih imao jedan komadic zivota...
Ne bih pustio da prode nijedan jedini dan
a da ne kazem ljudima koje volim da ih volim.
Uveravao bih svaku zenu i svakog muskarca
da su mi najblizi
i ziveo bih zaljubljen u ljubav.
Dokazivao bih ljudima koliko grese kad misle
da prestaju da se zaljubljuju kad ostare,
a ne znaju da su ostarili kad prestanu da se
zaljubljuju.
Deci bih darovao krila,
ali bih im prepustio da sama nauce da lete.
Stare bih poucavao da smrt ne dolazi sa
staroscu
vec sa zaboravom.
Toliko sam stvari naucio od vas, ljudi...
Naucio sam da citav svet zeli da zivi
na vrhu planine,
a da ne zna da je istinska sreca u nacinu
savladavanja litica.
Shvatio sam da kad tek rodeno dete
stegne svojom malom sakom,
po prvi put, prst svog oca,
da ga je uhvatilo zauvek.
Naucio sam da covek ima pravo
da gleda drugog odozgo
jedino kad treba da mu pomogne da se uspravi.
Toliko sam toga mogao da naucim od vas,
premda mi to nece biti od vece koristi,
jer kad me budu spakovali u onaj sanduk,
ja cu na zalost poceti da umirem.
hvalan!
644652.jpg
 

Ne pevaj, draga, kada si sa mnom​

-------------------------------------------------------------

Ne pevaj, draga, kada si sa mnom,
Gruzinske pesme, pune tuge:
U sećanju mi bude tamnom
Daleki žal i dane druge.


Kad razliju se u tišini
Te pesme lude, zanesene,
Ja vidim stepu, u mesečini
I lik daleke jedne žene.

Otkada ugledah te, draga,
Njen lik u mom srcu gasne,
Al’ nova oživi ga snaga,
Kad začujem te pesme strasne.

Ne pevaj, draga, kada si sa mnom,
Gruzinske pesme pune tuge,
U sećanju mi bude tamnom
Daleki žal i dane druge.

Aleksandar Puškin
 
Moja ružo
-------------


Ostao sam veran mojoj ruži
Miris njen mi još nadima grudi
Mis`o na nju život mi produži
I u duši novu nadu budi.

Od rastanka prođe mnogo leta,
Ovim putem morao sam poći,
Rastavi nas daljina prokleta
I ostavi uplakane noći.

U srcu te, moja ružo, nosim
U duši si mojoj svakog trena
Za te` živim, tobom se ponosim,
Moj anđele, ružo moja snena.

Sve što želim, ružice malena,
Uvek molim milostivog Boga,
Da mi srećna budeš svakog trena,
Jer deo si, ružo, srca moga.

Vratiću se, ružo, jednog dana
Ovom paklu jednom kraj će doći
Da m` izlečiš srce puno rana
I ulepšaš sve dane i noći.

Krstan Đ. Kovjenić

NEBESKA DAMA - RUŽA7.jpg
 

Back
Top