* Ti si moja, ipak *
Ti si česta slika moje žalosne ljubavi,
ti si moja samoća u kojoj smo prisutni oboje.
Ti si moja Sinagoga ograđena žicom,
ti si moja naročito u ovo doba, pogotovu sada.
Ti si moj razgovor koji se u početku odnosio na nešto drugo,
ti si moj Pablo Pikaso i njegova ljubav prema nepojamnom.
Ti si moja igra koja počinje kamenčićima,
ti si moja Sahara sa jednim cvetom pa čak i bez njega.
Ti si moja devojka o kojoj ti nisam govorio.
Ti si moj plemić koji je nekada živeo na Kavkazu, neki Vsvold.
Ti si mojih nekoliko godina od one noći,
ti si moja žena ... ponoćni voz sa jednim putnikom,
železara u kamenom dobu ... ty moâ russkaâ zemlâ.
Jedina žena koju menjam svakog dana
i pravi smisao toliko hvaljenih sloboda.
Ti si moj heroj koji se postideo i ipak počinio izdajstvo.
Ti si moja ljubav slavnih ljudi,
ti si moja junačka ljubav kako sam već rekao,
ti si moja obećanja koja nikada nisu ništa značila.
Ti si moja ljubav, iako sam bez nje kao što je poznato.
Ti si moja, ipak, Tako je bilo oduvek
i uzalud sam se bunio i sramotio oboje.
Ti si jedna stvar koju je volela jedna žena.
Ti si jedna žena koliko i svaka druga,
ti si moja uprkos poznatim istinama.
To su bedni podaci kojima raspolažem,
to su sva dela moje izvitoperene ljubavi,
to sam sve mogao lepše reći, ali nema razloga,
ionako samo nagađam i pretpostavljam.
Ti si moja bolest bolešću izlečena.
Ti si moje dete ... ti ništa ne razumeš
i ja doslovno moram reći ... da te volim.
*** Matija Bećković
