Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Someday she’ll be here, that’s a fact
Someday, she'll be coming right back
Maybe I’m dreaming
I hope it’s not so, but
Someday she’s comin’ back I know
You know I’m ready, to see her again
When that someday will never end
When she left with no goodbye
I was stuck with those lonely nights
You know what I mean, it’s always the same
Ain’t no medicine for that kind of pain
Someday comes and goes away
Bringing me a better day
Ain’t no pity, ain’t no shame
I hope that someday will come again
Maybe I’m dreaming
I hope it’s not so
Somedays' comin’, It’s comin’ I know
Maybe I’m dreaming
I hope it’s not so
Somedays' comin’, It’s comin’ I know
Сећаш ли се Барбара,
падала је киша непрестана
над Брестом тога дана,
а ти си ишла насмејана,
покисла, устрептала, блистава,
под крупним капима кише...
Ne znam koliko duša imam.
Menjam se svakog trena.
Stalno me progone.
Nikad sebe nisam našao
niti sebi poverovao.
Dušu imam samo.
Ko dušu ima, mira nema.
Ko vidi, samo je ono što vidi.
Ko oseća, nije ono što je.
Držim se onoga što jesam i što vidim,
oni me vraćaju a ne ja sâm.
Svaki moj san i moja želja
je ona koja se rađa a moja nije.
Ja sam slika sebe samog.
Na sopstvenom putu služim,
različitom, nestalnom, usamljenom.
Ne znam osetiti gde sam.
Zbog toga, lud čitaću
svoje biće, kao stranice.
Ono što sledi, predviđeno nije
što je prošlo, zaboravljeno je,
beležim napomenu onoga što pročitah
ono što prosudih i osetih.
Čitam ponovo i kažem: ”Zar sam to bio ja?”
zašto sam to napisao, samo Bog zna.[/SIZE]
Будим је због сунца које
објашњава себе биљкама
због неба разапетог између прстију
будим је због речи које пеку грло
волим је ушима
треба ићи до краја света и
наћи росу на трави...
Ulazis u pesmu kao u svoj vrt
slazes reci,pomeras mlado drvece
u nekakav red razumljiv tvom oku
tako nehajno kao sto u san moj
ulazis kao u svoj vrt
gde te svaka travka s radoscu
docekuje i sunce ti na rame silazi,
i korak ti je lak i necujan,
kao da si i sama od sna satkana,
iz noci u noc tako sa morem
snagu premeravas,umirujes ga
recima i u poslusnu pticu pretvaras.
Ulazis u pesmu kao u svoj dom
gde je sve oblikovano tvojom rukom,
koja i mojom rukom uzaludne
reci ispisuje koje bi da me
od tebe odbrane.